REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-515/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], AŽ str. 18/10, 4840 Vocklabruck, koju zastupaju opunomoćenici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa TŽ, službena osoba, radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/24- 03/03009971603, URBROJ: 341-99-06/2-24-4714 od 17. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 140-03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-21-06/2-24-8700 od 2. srpnja 2024. kojim je, kao nepravodobna, odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Virovitici, KLASA: UP/I 140-03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-21-06/2-24-8013, broj: 7513 od 23. svibnja 2024. (kojim je, između ostaloga, odlučeno u toč. III. izreke da će se o svoti nepripadne isplate obiteljske mirovine odlučiti posebnim rješenjem).
2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnih propisa. Navodi da je rješenjem od 2. srpnja 2024. (KLASA: UP/I 140-03/24- 01/03009971603, URBROJ: 341-21-05/3-24-008310 – dalje: rješenje o nepripadnoj isplati) tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. u svoti od ukupno 2.591,92 eur, te da je obiteljsku mirovinu stekla nakon smrti pokojnog supruga 2021. godine. Navodi da u travnju 2022. obavijestila prvostupanjsko tijelo o početku zaposlenja u Austriji na puno radno vrijeme te smatra da je u određenim razdobljima imala pravo na obiteljsku mirovinu i da istu nije primala protuzakonito. Nadalje, osporava način izračuna obiteljske mirovine i poziva se na odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka UŽ, zaposlenice HZMO. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i rješenje od 2. srpnja 2024., uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Navodi da je prvostupanjskim rješenjem od 2. srpnja 2024. odbačena, kao nepravodobna, žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Virovitici od 23. svibnja 2024., te da je iz povratnice utvrđeno da je rješenje od 23. svibnja 2024. tužiteljici uručeno 29. svibnja 2024. Ističe da je žalba tužiteljice izjavljena protiv tog rješenja predana preporučeno Hrvatskoj pošti 20. lipnja 2024., dakle nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave rješenja tužiteljici. Zbog navedenog, smatra da je pobijanim rješenjem pravilno odlučeno o žalbi tužiteljice te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud u ovom upravnom sporu nije održao raspravu radi predloženog saslušanja tužiteljice i svjedoka UŽ jer bi održavanje rasprave samo radi odbijanja tih dokaznih prijedloga, koje Sud ne smatra potrebnim izvoditi, nepotrebno povećalo troškove upravnog spora, a što bi bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti, izraženim u odredbi članka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS), a tužiteljica je i sama suglasna da se predmetni spor riješi bez održavanja rasprave. K tome, iz presude Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž- 2924/17-2 od 17. siječnja 2018. proizlazi da predlaganje izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nema značenje tražene rasprave. Dakle, s obzirom na spornu primjenu prava te činjenice koje je Sud ocijenio nespornima, a budući da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi kako je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I 140-03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-21-06/2-24-8700 od 2. srpnja 2024. odbačena, kao nepravodobna, žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. svibnja 2024. Navedeno rješenje od 23. svibnja 2024. tužiteljici je, prema povratnici koja se nalazi u spisu, uredno i osobno dostavljeno 29. svibnja 2024.
7. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 23. svibnja 2024. predana u formi preporučene pošiljke 20. lipnja 2024.
8. Odredbom članka 109. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.
9. Uzimajući u obzir naprijed navedenu zakonsku odredbu, kao i činjenicu da je tužiteljici prvostupanjsko rješenje od 23. svibnja 2024. dostavljeno 29. svibnja 2024., a da je žalbu na to rješenje predala pošti, preporučeno, 20. lipnja 2024., dakle izvan roka od 15 dana od dana dostave tog rješenja, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni. Naime, pravilno su i prvostupanjsko tijelo u rješenju od 2. srpnja 2024. kao i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 23. svibnja 2024. nepravodobna jer je izjavljena nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave tog rješenje tužiteljici, a koji rok je istekao 13. lipnja 2024.
10. Sud nije odlučivao o zahtjevu tužiteljice za poništavanje rješenja o nepripadnoj isplati prvostupanjskog tijela od 2. srpnja 2024., budući da isto nije predmet ovog upravnog spora. Naime, predmet ovog upravnog spora odnosi se na rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-99-06/2- 24-4714 od 17. travnja 2025. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-21- 06/2-24-8700 od 2. srpnja 2024. kojim je, kao nepravodobna, odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Virovitici, KLASA: UP/I 140- 03/24-03/03009971603, URBROJ: 341-21-06/2-24-8013, broj: 7513 od 23. svibnja 2024. Dakle, osporavanim rješenjem nije odlučeno o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o nepripadnoj isplati.
11. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
12. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 12. veljače 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
