REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1575/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Bujasu, odvjetniku u Zagrebu, Branimirova 39 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 , zastupanog po ZZ, službenoj osobi, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03380139154, URBROJ: 341-99-05/3- 23-6282 od 26. siječnja 2024.

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03380139154, URBROJ: 341- 25-05/3-21-149448 od 8. studenog 2023.

II. Tužitelju se, počevši od 5. rujna 2024., priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog bolešću (100%).

III. Nalaže se prvostupanjskom javnopravnom tijelu u roku od 60 dana donijeti rješenje o iznosu invalidske mirovine i odrediti isplatu.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, od dana donošenja ove presude do isplate, a određuju se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03380139154, URBROJ: 341-99-05/3-23-6282 od 26. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 -02/21- 01/03380139154, URBROJ: 341-25-05/3-21-149448 od 8. studenog 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatra pogrešnim zaključke vještaka iz nalaza i mišljenja pribavljenih tijekom upravnog postupka, odnosno tvrdi da je kod njega došlo do promjena u zdravstvenom stanju, posebice u pogledu srčanih tegoba i njihovih posljedica, koje ukazuju na takvo smanjenje radne sposobnosti koje opravdava priznavanje prava na invalidsku mirovinu. U prilog svojih navoda poziva se na opsežnu medicinsku dokumentaciju. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, proveo sudsko medicinsko vještačenje te je održao raspravu 23. lipnja 2025. i 15. siječnja 2026.

6. Sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; ZMO) smanjenje radne sposobnosti prema ZMO-u postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 2. ZMO-a preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. članka 39. ZMO -a, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema članku 39. stavku 3. ZMO-a djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. članka 39. ZMO-a, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 4. ZMO-a potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je povodom prijedloga izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 21. prosinca 2021. u odnosu na tužitelja pokrenut postupak radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Zagreb, broj 956504 od 4. listopada 2023. u kojem je zaključeno da, na osnovu dostupne i priložene medicinske dokumentacije, ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer zdravstvene tegobe tužitelja zahtijevaju daljnje praćenje nadležnih specijalista te je preuranjeno donositi konačno mišljenje o zdravstvenom stanju koje bi uzrokovalo neki od oblika smanjenja radne sposobnosti. Stoga, prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato traženo pravo. Tuženik je u drugostupanjskom postupku pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje broj 1001609 od 16. siječnja 2024., u kojem viši vještaci zaključuju da je i dalje u tijeku liječenje bolesnih stanja te je preuranjeno cijeniti trajno pravo kod tužitelja.

Stoga tuženik odbija žalbu tužitelja.

8. S obzirom na prigovore tužitelja koji se tiču pravilnosti zaključaka vještaka iz upravnog postupka, sud je odredio vještačenje po Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada.

9. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, uključujući i njezina usmena pojašnjenja na raspravi, proizlazi da do okončanja upravnog spora (26. siječnja 2024.) nije završeno liječenje tužitelja jer je bilo potrebno provesti daljnje pretrage i liječenja (nakon elektivne PTA AIE bilo je preporučeno učiniti MSCT te kontrolu kardiokirurga i vaskularnog kirurga; zbog u dva navrata ustanovljene hipotenzivne krize, pada tlaka predviđen je KMAT, a za procjenu stanja srčanog mišića NtproBNP, što također nije učinjeno, odnosno o čemu ne postoji dokumentacija u spisu do 26. siječnja 2024.; nema ni podataka o uspješnosti psihijatrijskog liječenja, nisu priloženi nalazi nakon boravka u dnevnoj bolnici nakon liječenja od 17. listopada 2023 do 22. studenog 2023., a što je po psihijatru preporučeno; obzirom na tegobe sa kralježnicom i sumnju na SpA preporučena je i slikovna obrada LS kralježnice po protokolu za ovu bolest na koju sumnja nije isključena). Međutim, vještakinja Zavalić je na raspravi obrazložila da medicinska dokumentacija koja je pribavljena nakon okončanja upravnog postupka pokazuje da je došlo do trajnih promjena u zdravstvenom stanju tužitelja. Do navedenog zaključka sudska vještakinja je došla uvidom u dva nalaza koji su učinjeni prije drugostupanjskog vještačenja (11. siječnja 2024. kardiolog, 22. siječnja 2024., kirurg), dodatnih nalaza (pribavljenih nakon okončanja upravnog postupka) kojima je testirana funkcija srčane frekvencije i srčanog tlaka u 24 sata te razloge tih pretraga, odnosno navođenja tužitelja da ima vrlo često omaglice što je potvrđeno i tlakom koji u 24 sata često pada na niže razine, a što se nije moglo korigirati terapijom koju je predlagala i u nekoliko navrata korigirala nefrologica, te nakon uvida u nalaz scintigrafije čime je učinjena kompletna obrada funkcionalnog sustava. Vještakinja Zavalić je mišljenja da kod tužitelja od dana 5. rujna 2024., odnosno kada je učinjena zadnja pretraga relevantna za ocjenu radne sposobnosti, postoji trajni gubitak radne sposobnosti, a što je i pojasnila. Prvo, nalazom MSCT-a aorte i krvnih žila koje izlaze iz aorte vidljivo je da postoji disekcija sve do područja ilijašnih arterija, što nije bilo opisano na prijašnjem nalazu koji je bio razlog urgentnoj operaciji. Drugi razlog je pojava omaglica za koje je objektivnim pretragama utvrđeno da se javljaju tijekom dana, a što je potvrdio holter tlaka kroz 24 sata. Uz navedeno, vještakinja nalazi da lijeva bubrežna arterija ne izlazi iz normalnog lumena aorte, već izlazi iz dijela u kojem je disekcija. Te promjene su vrlo veliki rizik za pucanje diseciranog dijela aorte kod najmanjih tjelesnih napora, čak i kod hodanja malo brže ili hodanja uz stepenice, a omaglice koje se javljaju kod tužitelja zbog naglog padanja tlaka, koji se zbog mehanizama regulacije tlaka nije uspio ni u nekoliko navrata regulirati, govori da su promjene u tom smislu trajne. To je drugi razlog zbog čega tužitelj ne može sigurno obavljati poslove, jer nema tih napora na radnom mjestu po kojima bi mogli pretpostaviti da će se taj pad tlaka praćen kraćim omaglicama dogoditi, već se on događa iznenada i spontano te pri tome postoji mogućnost pada i ozljeda tužitelja, a što mu onemogućuje rad na siguran način. Kod tužitelja je, prema konačnom zaključku sudske vještakinje Zavalić, nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti 5. rujna 2024., uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti je bolest (100%) i to disekcija krvnih žila i nemogućnost regulacije tlaka.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje, promatrajući ga u cjelini i zajedno s njezinim usmenim pojašnjenjima, kao potpun, uvjerljiv, stručan i argumentiran. Napominje se da tuženik, odnosno Zavod za vještačenje nije imao konkretnih primjedbi u odnosu na zaključak vještakinje o nastupu potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja na dan 5. rujna 2024. i o uzroku tog gubitka.

11. Na podlozi navedenog sudsko-medicinskog vještačenja sud zaključuje da je prema članku 39. stavak 1. i 4. ZMO-a, uz smislenu primjenu članka 128. stavka 1. i 2. ZMO-a, kod tužitelja 5. rujna 2024. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti i da je uzrok tog gubitka bolest (100%). S tim u vezi, sud smatra da je opravdano uzeti u obzir cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja, uključujući i medicinsku dokumentaciju koja govori o tom stanju a potječe iz perioda nakon okončanja upravnog postupka. U prilog takvog pristupa koji uzima u obzir promjene u zdravstvenom stanju nastale i tijekom upravnog spora govore stajališta izražena u sudskoj praksi, uključujući i stavove Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda broj Usž-4604/21-3 od 7. lipnja 2022., toč. 15. obrazloženja) i Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu (odluka broj U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019., toč. 5.9. obrazloženja). Naime, u situaciji kada je kod tužitelja nedvojbeno nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti tijekom upravnog spora tada nema razumnog razloga da ga se izvrgava potrebi podnošenja novog zahtjeva, već je navedeno potrebno uzeti u obzir od strane suda u cilju pružanja potpune i djelotvorne pravne zaštite tužitelja. Nadalje, iz podataka spisa tuženika, uključujući i osporenog rješenje tuženika, proizlazi da tužitelj s obzirom na ostvareni staž osiguranja (33 godine) i godine života (rođen 1973.), ispunjava kriterije iz članka 56. stavka 1. ZMO-a u svezi godina života i pokrivenosti jedne trećine radnog vijeka navršenim mirovinskim stažem.

12. Uvažavajući naprijed izloženo, s obzirom da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog bolešću (100%), valjalo je pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje kojima navedeno pravo nije priznato. Nadalje, sud je korištenjem ovlasti iz članka 117. stavka 1. ZUS -a sam riješio upravnu stvar u točki II. izreke na način da je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nastalog 5. rujna 2024. i uzrokovanog bolešću (100%). Pod točkom III. izreke prvostupanjskom tijelu je naloženo da u roku od 60 dana odluči o iznosu mirovine i odredi isplatu.

13. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom IV. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi predujma za vještačenje (500,00 eura), sastava tužbe, sastava podneska od 10. travnja 2025. i pristupa na rasprave od 23. lipnja 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 5.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Tomislav Bujas, [adresa] Zagreb, Branimirova 39

2. Hrvatskoi zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, Mihanovićeva 3