Poslovni broj: P-1462/2025-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli, protiv tuženika VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Toniu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 7. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak Zakona o parničnom postupku, javno objavivši dana 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 14.437,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2021. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u visini od 891,18 EUR u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od 12. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom ovoga suda poslovni broj P-201/2021 od 25. studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti. Na navedenu odluku tužitelj je izjavio žalbu, te je odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovno broj Gž-436/2023 od 2. svibnja 2024. žalba uvažena kao osnovana i ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-201/2021 od 25. studenog 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke sud drugog stupnja navodi, kako zaključak suda prvog stupnja glede prigovora zastare potraživanja se ne može prihvatiti, kao i zaključak da tužitelj nije dokazao u kojim predmetima je zastupao tuženika i na koje radnje se odnosi račun koji je predmetom postupka samo zato jer je omaškom u pisanju predložio uvid u krivi predmet umjesto poslovni broj Ovr-3111/2015 u spis poslovnog broja Ovr-311/2015, a iz sadržaja dokaznog prijedloga da se lako moglo zaključiti koji je točan broj spisa na koji se tužitelj poziva. Glede prigovora zastare navodi kako sud nije izvršio uvid u predmete Ovr-3111/15 pa ne može znati jeli predmet pravomoćno okončan, je li u njemu otkazana ili opozvana punomoć a sve zbog primjene odredne Tbr. 48. toč. 5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i odlučivanja o osnovanosti prigovora zastare. Stoga je u ponovljenom postupku nužno priklopiti spis Ovr- 3111/2015 te raspraviti sve žalbene prigovore i odlučiti o prigovoru zastare te donijeti novu odluku.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja dana 05. studenog 2024. donio je rješenje kojim se temeljem odredbe čl. 295 st. 2 ZPP-a tužba smatra povučenom. Na navedenu odluku tužitelj je izjavio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-347/2025 od 21. kolovoza 2025. uvažena je žalba tužitelja te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-756/2024 od 5. studenog 2024. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnji postupak pred drugim sucem pojedincem.
U ponovljenom postupku tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem zahtjeva i naloga tuženika, zastupao tuženika kao punomoćnik u sudskom postupku pred nadležnim sudom pod poslovnim brojem Ov-3111/2015 te da je temeljem punomoći tuženika i poduzeo radnje navedene u računu 7-01-1 od 12. siječnja 2016. Tuženiku je pojašnjen Zakon o odvjetništvu kao i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prilikom potpisa punomoći. Navodi da je tuženik zaprimio račun te da je isti nakon višekratne komunikacije između stranaka evidentno osporen i nije plaćen do podnošenja ove tužbe. Kako tuženik osporava tražbinu tužitelja, to tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude pobliže opisane u točki I. izreke ove odluke.
Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu navodeći kako prema odredbi čl. 446. st. 4 ZPP-a u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje, umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Tuženik navodi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a u takvom slučaju vjerovnik nije imao pravo birati put pravne zaštite već je mogao svoje pravo ostvarivati podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ako ne učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga. Ovrha se naime određuje na temelju ovršne isprave i vjerodostojne isprave, a vjerodostojna isprava je račun. Iz navedenog da slijedi kako tužitelj nije u trenutku podnošenja tužbe stekao pravo na ovaj vid pravne zaštite, pa se predlaže tužbu odbaciti. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik osporio predmetni račun kako bi prividno pokušao prikazati da su ispunjene pretpostavke za podizanje tužbe. Tuženik ističe da on predmetni račun nije nikada zaprimio. Tuženik također navodi da nikada nije dao nalog za poduzimanje predmetnih radnji pa se osporava da bi iste i bile poduzete. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
Sud je proveo dokaze uvidom u račun broj 7-01-1 od 12. siječnja 2016., upitom Poreznoj upravi, saslušanjem stranaka, te uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-3111/2015.
Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
Uvidom u račun br. 7-01-1 od 12. siječnja 2016. utvrđeno je da je izdan od strane Odvjetničkog ureda Miroslav Vitaljić, Rijeka, Ružićeva 1 i to osobi tuženika FI s adresom [adresa]. Račun sadrži tri stavke i to: 1. sastav podneska ovršenika od 6. rujna 2015. u iznosu od 550,00 kn, a s PDV-om 687,50 kn, 2. sastav podneska u svezi s odgodom ovrhe od 20. studenog 2015. u iznosu od 5.500,00 kn s PDV-om 6.875,00 kn i 3. sastav podneska u svezi s odgovorom ovrhe od 20. studenog 2015. u iznosu od 5.500,00 kn, s PDV-om 687,50 kn, a sveukupno 14.437,50 kn.
Upitom Poreznoj upravi dobiven je podatak da je iz dostavljene dokumentacije i informacijskog sustava Porezne uprave vidljivo da porezni obveznik NI nije imao poslovnih aktivnosti i nije koristio pretporez u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. listopada 2021. U knjizi URA nije evidentiran niti jedan račun.
Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja Ovr-3111/2015 sada poslovnog broja Ovr-123/2025 u kojem je utvrđena vrijednost predmeta spora 1.683.517,30 kn/223.441,14 EUR, utvrđeno je da je tužitelj DI tada kao odvjetnik zastupao tuženika kao ovršenika u navedenom postupku te je za njega obavio slijedeće radnje. Podneskom od 06. rujna 2015.-zaprimljen na sudu 12.10.2015. dostavlja punomoć za zastupanje ovršenika, da je podneskom od 20. listopada 2015. koji je na sudu zaprimljen 21. listopada 2015. podnio prijedlog za odgodom ovrhe, da je podneskom od 20. studenog 2015. koji je na sudu zaprimljen 26. studenog 2015. očitovao se na žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja suda 27. listopada 2015., podnesak od 20. studenog 2015. koji je na sudu zaprimljen 04. prosinca 2015. dostavlja praksu Županijskog suda u Varaždinu, podnesak od 28. prosinca 2015. koji je na sudu zaprimljen istog dana kojim otkazuje punomoć za zastupanje ovršenika uslijed neizvršavanja obveze plaćanja.
Tužitelj je u svom iskazu naveo da su se za tuženika u ovom predmetu vodila dva predmeta protiv Raiffesien banke kod Općinskog suda u Rabu (P-236/13) i pred Općinskim sudom u Opatiji (Ovr-3111/15), a on je zastupao kao odvjetnik ovdje tuženika. Radilo se o ovrsi na nekretnini koja se pokušala stopirati da ne dođe do prodaje objekta i paralelno s tim se podnijela tužba radi utvrđenja ništetnosti austrijskog kredita. Pored toga su se vodili i pregovori s austrijskom bankom s namjerom da se postigne vansudska nagodba kako ne bi došlo do prodaje nekretnine. Još 2017. je dat prijedlog nagodbe, odnosno od prvog dana kada je preuzeo spis pokušala se postići nagodba, no nije postignuta. Na upit suda na što se odnosi račun koji prileži spisu na listu 3, tužitelj je izjavio da on ne traži troškove iz parnica već samo iz ovršnog postupka koji se vodio. Kako već tu nije došlo do naknade troškova, izdati račun za parnicu je bilo nesvrsishodan. Izdao bi se račun koji se ne bi naplatio. Predmetni račun odnosi se isključivo na spis Ovr-3111/15 u kojem su ukupno predana 4 podneska i prijedlog za odgodu ovrhe. Potražuje isplatu za sastav 3 podneska. Na upit suda iz kojeg razloga su predloženi uvidi u parnične spise, izjavio je da je to odvjetnik valjda predložio opreza radi kako bi dokazao da je postojao poslovni odnos ne samo u ovršnom već i u parničnom spisu. Tužitelju nije potreban uvid u parnične spise. Nadalje je tužitelj izjavio da je tuženik od njega primio dva računa. Na tuženika osobno je glasio ovaj račun koji je utužen, a izdan je još jedan račun koji je glasio na njegovo trgovačko društvo Žito Koljgjeraj oznake 8-01-1 i po tom računu je čak i plaćen dio od 2.000,00 kn 5. rujna 2017. Tužitelj je cijelo vrijeme intenzivno razgovarao s tuženikom jer je bila u pitanju nekretnina koju se nije smjelo pustiti da bude prodana. Bilo bi suludo ne razgovarati o svemu i stalno je bilo obavještavanje o postupku nagodbe koji se vodio. Svaki mail koji bi dostavila austrijska banka bio bi dostavljen i tuženiku. Oba ta računa je, kada je bio na Rabu, dao na ruke tuženiku. Da li ih je još dostavio i poštom i emailom, ne može se sjetiti. Na upit tuženika po kojem Tbr. je izdan račun odnosno pojedine stavke, izjavio je da su one izdane točno prema odvjetničkoj tarifi, a da nije ni bio u obvezi napisati Tbr. U prvom podnesku od 6. rujna 2015. je obrazloženo da se ne može provoditi ovrha radi ništetnosti kredita, a ukoliko se sprovede ovrha, da će nastati šteta za ovršenika. To su sadržaji koji su se stavljali u podneske. Htjelo se banku umrtviti s ovršnim postupkom i postići nagodba u kojoj bi se kamata skinula u cijelosti ili bi se platila minimalna kamata. Druge dvije stavke su pisane isti dan u dva različita podneska, a na upit zašto onda nije napisano sve u jednom podnesku izjavljuje da se radio pritisak na drugu stranu i pritisak na sud da se ne provodi ovrha, a obrazlagane su različite činjenice. Inače bi ovršeniku bila prodana nekretnina na dražbi. Pisao se podnesak u kojem se obrazlagalo iz kojeg razloga treba odgoditi ovrhu. Tužitelj nije priložio te podneske uz tužbu jer je predložio pribavu spisa iz kojih bi se to vidjelo. Na upit zbog čega je račun izdan sa zakašnjenjem, odnosno 12. siječnja 2016. za radnje od 5. rujna 2015. i 20. studenog 2015. izjavio je da zato što je stranka rekla da momentalno nema novaca i kada bude imala da onda izda račun. Nije izdao račun s dužim rokom dospijeća jer su se tako dogovarali. Nije dužan izdati račun odmah po izvšrenoj usluzi već kako se dogovori sa strankom. Na ruke je primao novac eventualno za trošak puta ili kada je trebalo nešto fotokopirati. Račun je knjižen. Knjigovodstvo je svake godine dostavljalo račune Poreznoj upravi. Posljednje dvije stavke na računu je obračunao po Tbr. na koju se ista odnosi. Ne može reći napamet koji broj. Nije siguran, tuženik je možda imao još dva ovršna postupka. U tom trenutku u svim postupcima koje je on imao vršila su se zastupanja. Postupci su vođeni protiv Raiffeisena, a za drugo se ne može sjetiti. Vodio je postupak i za svaku radnju su razgovarali. Tuženik mu je rekao da poduzme što može da mu ne ode nekretnina. Većinom su usmeno razgovarali. Napomenuo mu je da će isti dan podnijeti dva podneska i računati ih i da će podnijeti i sve ostale podneske prije tužbe, a tuženik je rekao da poduzme sve što je potrebno.
Tuženik NI u svom je iskazu naveo da je odvjetnika upoznao preko jedne svoje djelatnice. Prvi puta su se našli u kafiću Biser, ne sjeća se kada i tuženik mu je rekao svoju situaciju. Rekao mu je da ga može zastupati, ali je odmah tražio 5.000,00 kn na ruke. Kada god je dolazio na Rab, zvao je tuženika da mu da od 2.500,00-3.000,00 kn, da ima firmu u blokadi i da ne može izdati račun. Govorio bi mu da je nešto riješio, a tuženiku su stalno dolazile ovrhe. Jednom ga je ulovio da su govori neistinu da je bio na sastanku u Austriji, u Zagrebu. Tuženik je zvao Raiffeisen banku. Rekli su mu da tužitelj uopće nije zvao niti je pričao s njima te su mu sami predložili da nađe drugog odvjetnika jer da on ništa ne radi za njega. Ima ih jako puno na Rabu koji su pobjegli od njega. Tuženik tvrdi da nije nikada primio račun koji je predmet ovog postupka. Tužitelj mu nije nikada dao račun na ruke, samo je tražio novac na ruke. Vidio je da nije ništa napravio za klijenta i maknuo se od njega. Ne samo on, nego jako puno ljudi s Raba. Tužitelj ga nije upoznao s time da je sastavio ove podneske koji su navedeni u računu. Ne zna niti na koji predmet se to odnosi, niti iznose. Nije mu poznato niti da je od Raiffeisen banke došao kakav prijedlog za nagodbu.
Iz iskaza stranaka i punomoći priležeće spisu Ovr-3111/2015 jasno proizlazi kako je tužitelj zastupao tuženika i njegovu suprugu kao ovršenike u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-3111/2015.
Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, te se prava i obveza odvjetnika i stranke sagledavaju kroz navedeni institut.
Odredbama čl. 763. Zakona o obveznim odnosima određeno je da se nalogoprimac obvezuje prema nalogodavcu za njegov račun poduzeti određene poslove, da nalogoprimac ovlašćuje nalogodavca na poduzimanje tih poslova, te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno.
Člankom 776. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, to u konkretnom slučaju znači da prilikom zastupanja stranke u sudsku postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno otkazom ili opozivom punomoći. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati nagradu, odnosno naknadu za obavljen posao.
Konkretno, tuženik kao nalogodavac ovlastio je tužitelja kao nalogoprimca da ga zastupa u konkretnom sporu koji su vodio pred ovim sudom Nalog, tj. punomoć, glasi za zastupanje – poduzimanje svih radnji do završetka postupka u sudskom postupku.
Odredbom članka 18. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21), odvjetnik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
Prema Tbr. 48. toč. 1. Tarife odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, s tim da prema toč. 5. Tarife naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.
Tužitelj prema računu na kojem temelji ovu tužbu potražuje trošak za tri obavljene radnje u navedenom ovršnom postupku i to za sastav podneska od 06. rujna 2015. u visini od 550,00 kn uz priznanje 25% PDV-a dakle 687,50 kn, te trošak sastava dva podneska u vezi s odgodom ovrhe od 20.11.2015. svaki u visini od po 5.500,00 kn uz priznanje 25% PDV-a dakle svaki u visini od po 6.870,50 kn odnosno ukupno 14.437,50 kn.
Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-3111/2015 sada posl.br. Ovr- 123/215 čija je vrijednost predmeta spora 1.683.517,30 kn/ 223.441,14 EUR, ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj kao punomoćnik tuženika tamo ovršenika u spis dostavio podnesak od 06. rujna 2015. kojim dostavlja punomoć za zastupanje tuženika koji je sud zaprimio 12.10.2015. (list 100 spisa), podnesak od 20.10.2015. s prilozima kojim predlaže odgodu ovrhe (list 102-114)-za sastav istog s tim datumom ne potražuje trošak ovom tužbom, podnesak od 20.11.2015. kojeg sud zaprima 26.11.2015. kojim se očituje na žalbu ovrhovoditelja (list 115-121), podnesak od 20. studenog 2015. koji je sud zaprimo 04. prosinca 2015. kojim dostavlja u spis sudsku praksu vezano za odgodu ovrhe (122-spisa) te podnesak od 28. prosinca 2015. kojeg sud zaprima istog dana kojim otkazuje punomoć za zastupanje tuženika zbog neizvršenja obveze plaćanja-list 123 spisa.
Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važećoj u vrijeme obavljenih radnji, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora, tužitelju za sastav podneska kojim dostavlja punomoć za zastupanje pripada iznos 50 bodova jer je tako zatražio sve prema Tbr.11 toč. 8 OT, za sastav podnesaka od 20.11.2015. kojim se očituje na žalbu ovrhovoditelja i sastav podneska od 20.11.2015. kojim dostavlja sudsku praksu iznos od po 250 bodova prema Tbr 11.toč.8 OT (NN 142/12 i 103/14) vrijednost boda 10 kuna, dakle 5.500,00 kn uz uvećanje od 10% za zastupanje više osoba, sve uz priznanje 25% PDV-a dakle ukupno iznos od 7.562,50 kn /1.003,72 EUR.
No, imajući u vidu da je tužba podnesena ovome sudu 12. veljače 2021., a da je otkaz punomoći od strane tužitelja tuženiku uslijedio 28. prosinca 2015. to je tražbina tužitelja u zastari zbog proteka općeg zastarnog roka iz članak 225. ZOO-a stoga je zbog osnovanosti prigovara zastare tužitelja valjalo odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155 ZPP-a. Tuženiku zastupanom po punomoćniku je valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova ( Tbr 8.toč.1), za zastupanje na ročištima održanim 22.11.2021. i 11.10.2022. svako u visini od po 100 bodova (Tbr 9. toč1.), za zastupanje na ročištu održanom 05. studenog 2024. u visini od 50 bodova (Tbr 9 toč. 2) vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku kako ga je punomoćnik tuženika izdiktirao na ročištu 10.10.2022. i 05.11.2024., dakle sveukupno 875,00 EUR.
Tuženiku ne pripada trošak za pristup na ročište održano u ponovljenom postupku 07.11.2025. jer nije postavio zahtjev za naknadom istog, navodeći kako je troškovnik predan u sustav e-Komunikacije, no uvidom u e-Spis utvrđeno je kako navedenog troškovnika nema.
Neosnovano tuženik potražuje trošak dolaska na raspravu 11.10.2022. s otoka Raba (120,00 kn trajekt x 2) i trošak goriva (zatraženo 600,00 kn). Tuženik je naime, bio dužan zahtjev za naknadu troška postaviti određeno, dakle osim što je bio dužan navesti za koji trošak traži naknadu što predstavlja osnovu toga zahtjeva, trebao je potkrijepiti i visinu zahtjeva, a to znači, osim što se izjasnio kojim prijevoznim sredstvom je doputovao, trebao je priložiti za isto odgovarajuće dokaze, a što je međutim u predmetnom slučaju izostalo. Prema odredbi čl.164. st.1 ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, ali stranka je dužna zahtjev postaviti određeno navodeći, razvrstano za svaku radnju, osnovu i visinu troška. Istu jednako tako mora dokazati i odgovarajućim dokazima. Prema Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/88) stranka ima pravo na troškove u parničnom postupku (čl.2 toč.6 Pravilnika), a koji su specificirani čl.24. istog Pravilnika i stranci daju pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnica ili na naknadu za izgubljenu zaradu, a te naknade se određuju odredbama čl. 6 – 13 toga Pravilnika. Tužitelj je, dakle, zatražio naknadu putnih troškova koji su propisani čl.6 – 9 toga Pravilnika, no isti zahtjev je postavio paušalno i ničim nije dokazao visinu istih troškova. Stoga je zahtjev za naknadom tih troškova neosnovan. Tuženiku pak pripada trošak putovanja katamaranom na relaciji Rab-Rijeka- Rab, prema cjeniku Jadrolinije za 2022. godinu koja cijena karte iznosi za otočane 6,24 EUR u jednom pravcu, a putuje iz Raba u 06,00 te dolazi u Rijeku u 08,40 sati, te se vraća iz Rijeke za Rab u 15,00 sati, a kako je rasprava bila zakazana u 12,30 sati te dovršena 13,25 sati mogao se koristiti navedenim prijevoznim sredstvom te ga pripada cijena autobusne karte Rijeka-Opatija-Rijeka 2. zona s dvostrukim poništavanjem koja je 2022. iznosila 3,70 eur. Dakle na ime troška putovanja tuženiku pripada iznos od 16,18 EUR.
Na dosuđeni trošak tuženiku pripada i zatezna kamata od presuđenja temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 12. veljače 2026.
S U D A C
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
