REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-57/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐO, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐO, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-28/2026 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ĐO odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podnošenja optužnice protiv okrivljenog ĐO, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), okrivljenom ĐO produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-966/2025 od 31. listopada 2025. i produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-1039/2025 od 26. studenog 2025., iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljenom ĐO u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja 30. listopada 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni ĐO, po branitelju Mirku Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji i istražni zatvor ukine, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog ĐO nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje posebnih okolnosti navodeći da sud u rješenju navodi da su ranije osude okrivljenika rehabilitirane, a istodobni ih koristi kao ključni argument za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti odnosno za kvalificiranje okrivljenika kao specijalnog povratnika. Naime, žalitelj ističe da ako je rehabilitacija nastupila, da se okrivljenik mora smatrati neosuđivanom osobom. Također, žalitelj smatra problematičnim i sudsko pozivanje na to da se protiv okrivljenika vodi još jedan kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela navodeći da je to u suprotnosti sa temeljnim načelom kaznenog postupka prema kojem se nitko ne može smatrati krivim niti mu se mogu pripisivati negativne posljedice samo zbog činjenice da je protiv njega pokrenut drugi postupak. Isto tako, žalitelj navodi da sud svoju odluku temelji i na količini i vrstama oduzete droge te pronalasku vage, uređaja za vakumiranje i ambalaže kao okolnostima zbog kojih postoji izražena kriminalna volja i organiziranost okrivljenika, dok okrivljenik smatra da su to okolnosti koje predstavljaju obilježja samog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Zaključno, žalitelj ističe da je boravak okrivljenika u istražnom zatvoru na njega imao snažan preventivni učinak pa da bi se svrha istražnog zatvora, uz okrivljenikovu namjeru zapošljavanja i obiteljske okolnosti, mogla ostvariti blažim mjerama.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08 . Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Suprotno istaknutim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni ĐO, u slučaju puštanja na slobodu, mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Naime, uz raniju osuđivanost okrivljenika, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na način i okolnosti počinjenja kaznenog djela jer je okrivljenik, prema činjeničnom opisu inkriminacija, osnovano sumnjiv da je, u cilju daljnje prodaje, nabavio drogu kokain (178,38 grama), konoplju (2935,77 grama), amfetamin (2693,40 grama) i psilocibinske gljive (31,72 grama), koje je potom skrivao, vagao i prepakiravao. Stoga je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir veliku količinu raznih vrsta opojnih droga, kao i digitalnu vagu, uređaj za vakumiranje i vrećice za pakiranje, koje su oduzete od okrivljenika te je ispravno zaključio da navedeno upućuje na organiziranost okrivljenika u počinjenju kaznenog djela i na izraženu kriminalnu volju da na taj način pribavi protupravnu imovinsku korist. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i raniju osuđivanost okrivljenika za razna kaznena djela, kao i za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, dakle za istovrsno kazneno djelo za koja je i sada osnovano sumnjiv. U pogledu prigovora žalitelja vezano za rehabilitaciju, u pravu je žalitelj da ukoliko je neka osoba rehabilitirana da se tada smatra neosuđivanom osobom. No, u konkretnom slučaju, imajući u vidu odredbu članka 19. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) u odnosu na dvije presude, za koje je okrivljenik prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije osuđen, rehabilitacija nije nastupila , dok se u odnosu na jednu presudu to trenutno ne može utvrditi. Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-493/2014 od 11. travnja 2014., pravomoćne 8. svibnja 2018., okrivljenik je zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju jedne godina, a koja mu je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju 730 sati i za koju se trenutno ne može utvrditi da li je rehabilitacija nastupila jer ovaj sud ne raspolaže podatkom kojeg datuma je rad za opće dobro izvršen. No, za presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kov- Us-67/2017 od 7. studenog 2017., pravomoćne 7. studenog 2017., kojom je okrivljenik zbog počinjenja kaznenih djela prijevare i zlouporabe osiguranja osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci uz rok provjeravanja od tri godine, rehabilitacija nije nastupila jer, sukladno odredbi članka 19. stavka 4. alineje 5. tog Zakona, rehabilitacija nastupa protekom tri godine od isteka roka provjeravanja, ali kako je okrivljenik unutar toga roka osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-589/2017 od 20. prosinca 2017., pravomoćnom 24. siječnja 2018., očito je da nije nastupila rehabilitacija po prvoj, a tako niti drugoj presudi. Također, prvostupanjski sud pravilno nije mogao zanemariti niti činjenicu da je protiv okrivljenika, pred Općinskim sudom u Zlataru, u tijeku još jedan kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela. Cijeneći navedeno, vidljiva je okrivljenikova sklonost protuzakonitom ponašanju i ustrajnost u poduzimanju istovrsnih protupravnih postupaka te njegova očita nespremnost da se suzdrži od protupravnog postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Isto tako, nije osnovan niti prigovor žalitelja da sudsko pozivanje na činjenicu vođenja drugog kaznenog postupka protiv okrivljenika predstavlja kršenje presumpcije nevinosti jer se nigdje u obrazloženju pobijanog rješenja ne utvrđuje kaznena odgovornost okrivljenika, već samo postojanje osnovane sumnje da bi počinio terećeno kazneno djelo, a kod procjene iteracijske opasnosti, osuđivanost okrivljenika nije odlučna činjenica već je samo jedna od okolnosti na kojima se zasniva stajalište o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Stoga sve navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, ukazuje na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti i pravilno je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Zaključno, suprotno prigovorima žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je, u odlomku 7.2. na četvrtoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrđeno da su u konkretnom slučaju posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu koja se želi postići istražnim zatvorom, a to je prevencija iteracijske opasnosti. Stoga se, za sada, prevencija iteracijske opasnosti može ostvariti samo mjerom istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Isto tako, razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, a kako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 30. listopada 2025., ovaj sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
