Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2929/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AxFina Croatia d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 13, OIB: 36629391168, zastupan po punomoćniku Goranu Jujnović-Lučić, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-112/2024-25 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se pobijana prvostupanjska odluka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate tuženika AxFina Croatia d.o.o. kao ovrhovoditelja protiv tužiteljice ŽF kao ovršenice, na temelju zadužnice broj OV-18228/08 od 01.07.2008.
II. Nalaže se tuženiku AxFina Croatia d.o.o. da tužiteljici ŽF naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 3.343,56 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana."
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Podnesen je odgovor na žalbu, te pobijaju se žalbeni navodi, sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica-ovršenica iz predmeta (koji je priložen spisu) broj Ovr-1456/2023 upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice broj OV-18228/2008 od 1. srpnja 2008. temeljem članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11).
6. Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na razlozima ništetnosti ugovora o operativnom leasingu od 1. srpnja 2008. s naslova statusa potrošača, promjenjive valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te zastare dospijeća tražbine.
7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da iz ugovora o operativnom leasingu od 1. srpnja 2008. proizlazi da je isti zaključen između VB Leasing d.o.o. kao davatelja leasinga i tužiteljičinog obrta [obrt] kao primatelja leasinga, s time da je kao predmet leasinga ugovoreno vozilo Nissan X-Trail 2.0 DCI, sa ugovorenim trajanjem leasinga 60 mjeseci i uz mjesečni obrok od 858,42 CHF,
- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je davatelj leasinga VB Leasing d.o.o. promijenio tvrtku u Offcut d.o.o. te da je potom Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 10. ožujka 2023. izvršio cesiju svojih potraživanja iz navedenog Ugovora o leasingu na tuženika kao novog vjerovnika.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nema status potrošača s obzirom da je vlasnica obrta za prijevoz putnika i korištenje vozila u nekim slučajevima za privatne potrebe, ne ukazuje na činjenicu da tužiteljica ima status potrošača.
9. Ujedno zaključuje da se ne radi ni o ništetnosti valutne klauzule u CHF jer se ne radi o potrošačkom ugovoru, te da nema ni ništetnosti promjenjive kamatne stope, jer se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o kreditu nego o operativnom leasingu kod kojeg nema ugovorne kamate.
10. Nadalje, osim navedenog zaključuje da nisu osnovani ni navodi tužiteljice glede zastare dospijeća tražbine, s obzirom da je zadužnica izdana 1. srpnja 2008., da je zastara prekinuta (članak 241. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), tako da ponovno zastara počinje teći 4. kolovoza 2018. i zasigurno nije protekao rok od 10 godina i nije ostvaren razlog nedopuštenosti izravne naplate.
11. S obzirom na zaključak suda prvog stupnja da svi ti navodi tužiteljice nisu osnovani, i da u konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora o operativnom leasingu proizlazi da novčana obveza u stranoj valuti je suprotna članku 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06 - dalje: ZDP) prema kojem plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke, i članku 22. ZOO-a po kojem ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja, to žalbeni navodi tuženika ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja.
12. Pozivanje na članak 11. Općih uvjeta ugovora prema kojem se ne može zaključiti da postoji obveza u kunama uz valutnu klauzulu, prema mišljenju ovog suda, a s obzirom na žalbene navode tuženika, za sada dovodi u sumnju odluku suda prvog stupnja.
13. Sud prvog stupnja zaključuje da tražbina za koju je izdana zadužnica je protivno zakonu glasila na plaćanje u stranoj valuti CHF, jer tuženik prilikom pokretanja postupka izravne naplate nije postupio po članku 22. stavak 3. ZOO-a i plaćanje zatražio u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća ili plaćanja.
14. Žalbeni navodi tuženika ističu da tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da ne bi bila ugovorena valutna klauzula, jer tužiteljica osporava valjanost odredbi o valutnoj klauzuli, a ne njeno postojanje, te da sud prvog stupnja pogrešno tumači odredbe Općih uvjeta, ukazuju za sada na pogrešan zaključak suda prvog stupnja.
15. Naime, upravo ono na što je stranka upućena u parnicu, a u okviru činjeničnih navoda iz tužbe, sud prvog stupnja isto ispituje, a u konkretnom slučaju tužiteljica ne dovodi u pitanje naplatu u stranoj valuti.
16. Stoga radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a kod činjenice da je zadužnica podnesena FINA-i radi naplate preostalog duga iz predmetnog ugovora i da je predmetna osnova uredno zaprimljena i zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje s obzirom na članak 11. Općih uvjeta iz kojeg se ne može na nepobitan način zaključiti da je isključena naplata u kunama, prema mišljenju ovog suda žalba tuženika je za sada osnovana i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP).
17. Prema tome u nastavku dokaznog postupka, a s obzirom na žalbene navode tuženika koji se jedino žali potrebno je da sud prvog stupnja pravilno utvrdi s obzirom na ukazano osnovanost ili ne tužbenog zahtjeva, te odluči o troškovima postupka u cijelosti.
U Splitu, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
