Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2376/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB 28495895537, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužene RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene RČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-337/2023-32 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1.tuženika i 2.tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-337/2023-32 od 29. kolovoza 2025. i točka III. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 337/2023-32 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 3372/2023-32 od 9. kolovoza 2025. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od iznos od 1.683,15 eura sa zateznom kamatom obračunatom na iznos od 1.450,98 eura koja teče od 1. svibnja 2023. do isplate. Rješenjem istog nadnevka i poslovnog broja naloženo je tuženicama solidarno isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.591,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate (točka I.izreke), utvrđeno je da je tužba djelomično povučena za iznos od 4,29 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II.izreke), te su tuženice u cijelosti odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka III. Izreke).

2. Protiv navedene presude i točke III. navedenog rješenja žale se tuženice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), te odluke o trošku uz prijedlog da se prvostupanjska presuda i pobijani dio rješenja preinači preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženima solidarno naknadi parnični trošak, podredno da ukine pobijani dio presude i rješenje i vrati spis na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi troškova nastalih korištenjem American Express kartice od strane nespornog prednika tuženica u ukupnom iznosu od iznosa od 1.683,15 eura

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je utvrđeno slijedeće:

-da je iz pristupnice (list 9. spisa) razvidno da je predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i AČ kao korisnika dana 4. srpnja 2001;

-da su 1.tužena i 2.tužena proglašene nasljednicama iza AČ temeljem rješenja poslovni broj O-7679/19-12 (lista 7-9 spisa) ;

-da iz izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga na dan 30. travnja 2023. proizlazi dospjelo dugovanje prema zadnjem obračunu u ukupnom iznosu od 1.687,44 eura;

-da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi visina duga po osnovi korištenja kreditne kartice na dan 30. travnja 2023. u iznosu od ukupno 1.683,15 eura, i to: dospjelu neotplaćenu glavnicu revolving kredita u iznosu 1.450,98 eura; dospjele redovne kamate obračunate na revolving kredit u iznosu 53,19 eura; obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 178,98 eura;

-da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2020. do siječnja 2021. nastavio izdavati račune za dospjele mjesečne obveze po revolving kreditu;

-da je nakon smrti korisnika tužitelj evidentirao još 8 uplata u tijeku 2020. za podmirenje učinjenih troškova karticom korisnika AČ, i posljednja primljena uplata da je evidentirana u iznosu 800,00 kn dana 7. kolovoza 2020., odnosno skoro 10 mjeseci nakon smrti korisnika kartice.

-da iz priložene dokumentacije nije razvidno tko je podmirivao dospjele mjesečne obveze po revolving kreditu, odnosno nakon 26. listopada 2019.;

-da spisu ne prileži dokaz kada je tužitelj obaviješten o smrti korisnika kartice.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje a su 1. i 2. tužena kao nasljednice iza pokojnog AČ bile dužne obavijestiti tužitelja o činjenici smrti istog kao korisnika, te vratiti prerezanu karticu, što iste sukladno čl. 219. stavak 1. ZPP-a ničime ne dokazuju niti su na navedene okolnosti predlagale izvođenje dokaza, otklanja osnovanost istaknutog prigovora zastare, uz obrazloženje da se ima primjeniti odredbe čl. 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), te kako je najstarije potraživanje tužitelja u ovom predmetu dospjelo 4. rujna 2020. prema računu broj 828917/200811, dok je tužba podnesena 10. svibnja 2023., to da je evidentno kako nije protekao zakonom propisani rok za zastaru koji ističe 4. rujna 2023. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da temeljem članak 9. Ugovora, te čl. 342. stavak 1. i članak 65. ZOO-a, a budući 1. i 2. tužena kao nasljednice iza pokojnog AČ do zaključenja glavne rasprave nisu dostavile nikakav pisani dokaz (uplatnicu i sl.) da je izvršena uplate po predmetnom dugovanju, to da je valjalo iste obvezati na isplatu utuženog iznosa.

8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženica glede ukazuje na apsolutno bitne povrede odredaba Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude i u postupku koji je prethodio nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda ima jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

9. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio nijedno od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 13., i 14. ZPP-a.

10. No, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u pogledu pravilne primjene materijalnog prava, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali to nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer je, po stavu ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti.

11. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je tužitelj vrijeme dospijeća utvrdio s danom 30. travnja 2023. Naime, u tužbi tužitelj navodi kako dugovanje nastalo temeljem korištenja kartice na dan 30. travnja 2023. iznosi 1.683,15 eura. Predmetno tužitelj (uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 7.srpnja 2025.) potražuje isplatu iznosa od ukupno 1.683,15 eura i to s osnova glavnice iznos od 1.450,98 eura, dospjele redovne kamate obračunate na revolving kredit iznos od 53,19 eura, te obračunatih zateznih kamata iznos od 178,98 eura. Dakle, zatezne kamate su utužene u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali time da na taj apsolutni iznos ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na iznos glavnog potraživanja. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, ne radi se o nadnevku dospijeća tražbine, nego evidenciji duga u poslovnim knjigama tužitelja i to glavnice, redovnih kamata i obračunatih zateznih kamata na iznos glavnice, a sukladno čemu je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

12. Iz podataka u spisu proizlazi nespornim da je predniku tuženica odobren revolving kredit putem kreditne kartice izdavatelja PBZ Card d.o.o.

13. Revolving kredit ili kreditna kartica je kartica s unaprijed odobrenim iznosom revolving kredita unutar kojeg se korisnik može kreditirati na način da svoju potrošnju u okviru tog odobrenog iznosa plaća željenom dinamikom, kako to i slijedim iz predmetnih Općih uvjeta.

14. Prema članku 4. točka 4.5. Općih uvjeta poslovanja PBZ Card d.o.o. za osobne kartice proizlazi da je revolving kredit funkcionalnost kartice koja omogućava korisniku da za troškove nastale korištenjem kartice bude mjesečno terećen u minimalnom iznosu koji se određuje postotkom, odnosno razmjernim dijelom od iskorištenog dijela kartice i ili u minimalnom iznosu izraženom u apsolutnom broju.

13. Iz stanja spisa proizlazi kako nije sporno da je tužitelj i nakon smrti prednika tuženica ispostavljao račune ( list 12.do 17. spisa) na kojima je naznačen nadnevak dospijeća, pa kako je račun poziv na plaćanje, to tražbine iz istih dospjevaju nakon što tužitelj ispostavi račun.

14. Dakle, ovdje se radi o otplati u obrocima i o drugim djelomičnim ispunjenjima po dispoziciji korisnika (prednika tuženice), a ne o anuitetima kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate (povremenim potraživanjima u smislu odredbe članak 226. stavak 1. ZOO-a). Zbog toga ne dolaze do primjene pravila o trogodišnjem roku zastare iz odredbe članak 226. stavak 1. ZOO-a, nego pravila o općem roku zastare iz članak 225. u svezi članaka 215. stavak 1. i članaka 216. ZOO-a.

15. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da tražbina tužitelja zastarijeva u roku kojega predviđa odredba članak 225. ZOO-a odnosno, u roku od 5 godina. Nastavno na navedeno to znači da predmetno neovisno o činjenici je li tražbina dospjela smrću prednika tuženica tj. 26. listopada 2019., a kako to tvrde tuženice ili pak zbog nepodmirenih dospjelih obveza po predmetnim računima od kojih najstariji dospijeva dana 4. rujna 2020., kako je tužba podnesena dana 10. svibnja 2023., odnosno unutar općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, to utužena tražbina tužitelja nije zastarjela.

15. Međutim, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev (jednako odlučiti) iz razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjske presude, a nastavno i potvrditi rješenje o parničnim troškovima, vezano za koju tužitelj niti ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud učinio, već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, to je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda i točka III.rješenja, odnosno odlučeno kao pod točkom I. izreke( članak 368. stavak 2. ZPP-a).

16. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 12. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras Ivanišević