Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2733/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i dr. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 161/2022-43 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-161/2022-43 od 27. lipnja 2024. u točki I./"I.,II." izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.807,60 eura sa kamatama od 27. lipnja 2024. do isplate.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila obvezivanje tuženika na isplatu joj iznosa od 11.480,52 eura sa kamatama od 24. ožujka 2022. do isplate kao i zahtjev da joj tuženik naknadi troškove postupka (točka I./I.,II. izreke) a ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.807,60 eura sa kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2.Protiv uvodno citirane presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog prvostupanjsku presudu preinačiti prihvaćanjem zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice nije osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Suprotno stavu tužiteljice prvostupanjska presuda je jasna jer sadrži valjane razloge o svim onim činjenicama koje su pravno odlučne za ovaj spor te ne postoji bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

4.2.Nadalje, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je propisano člankom 8. ZPP- a. Prvostupanjski sud je, suprotno stavu žaliteljice, postupio sukladno citiranoj odredbi pri čemu je sva stečena uvjerenja opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju osnovu u podacima iz spisa pa nije utemeljena tvrdnja žaliteljice kojom upućuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica određeno ne ukazuje.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale joj uslijed pada 16. rujna 2021. pred ulaznim vratima u trgovinu Tommy u Rijeci u ulici Alda Colonella 2 pri čemu među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika po polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti prema djelatnicima i trećim osobama broj [broj police osiguranja], dok je bila sporna osnova odgovornosti i visina štete iz svih utuženih osnova.

6.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

-kako je tužiteljica iskazala da je s kćeri namjeravala ući u trgovinu Tommy kojom prigodom je zapela na tepih koji se nalazio ispred trgovine, uslijed čega joj je koljeno "škljocnulo" i pala je te nije mogla pomaknuti nogu od bolova radi čega je istog dana zatražila liječničku pomoć i kasnije se nastavila liječiti uslijed ozljede lijeve noge u odnosu na koju ranije nije imala nikakvih zdravstvenih poteškoća;

-kako su povodom predmetnog događaja po dojavi tužiteljičinog supruga ZD postupili policijski službenici koji su uzeli izjave djelatnice trgovine EB i zaštitara ND a vizualnim pregledom utvrdili da je ispred ulaza u trgovinu na podu metalna rešetka dimenzija cca 1,5 x 1 m na kojoj je vidljivo da su na tri mjesta rešetke nepravilno razmaknute te se preko istih nalazio gumeni tepih;

-kako svjedoci ND (zaštitar u trgovini), ZD (suprug tužiteljice) i ED (voditeljica smjene u trgovini) nisu bili očevici tužiteljičinog pada;

-kako je svjedokinja VD, blagajnica u trgovini Tommy, iskazivala da je vidjela tužiteljicu kada je kleknula na tepih ispred trgovine i odmah sjela, okrenula se ali nije legla na pod i odmah je tražila da neka zovu hitnu pomoć i osiguranje, što svjedokinji koja je od tužiteljice bila udaljena najviše dva metra nije djelovalo kao pad; a inače da su kupci svakodnevno dolazili u trgovinu i nitko nije pao unatoč postojanju razmaknutih rešetki i tepiha na njima, koji iskaz je bitno istovjetan njezinom kazivanju sadržanom u policijskoj bilješci sastavljenoj povodom očevida neposredno nakon događaja;

-kako je pregledom snimke nadzorne kamere utvrđeno da su u vrijeme štetnog događaja kada se tužiteljica našla na podu neposredno pred ulaz u trgovinu u istoj pored blagajnice bile još dvije osobe te da je na snimci vidljivo kako tužiteljica nije zapela već se spustila/pala;

-kako je vještak sudske medicine prof. dr. Dražen Cuculić u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu za koju je pri inicijalnom pregledu na dan štetnog događaja 16. rujna 2021. postavljena dijagnoza kontuzije- natuka (udarne ozljede) lijevog koljena bez edema i hematoma, na pregledu 17. rujna 2021. liječnik ortoped je utvrdio kako je lijevo koljeno podraženo te da postoji otok lijeve potkoljenice radi čega je preporučio hitni pregled kirurga traumatologa kako bi se isključila mogućnost razvoja kompartment sindroma, koja mogućnost je isključena istog dana; na Klinici za ortopediju Lovran 28. rujna 2021. da je postavljena dijagnoza uganuća lijevog koljena te je propisano rasterećenje dvjema dolaktičnim štakama, razgibavanje koljena do granica bolova i preporučena MR lijevog koljena što je i učinjeno 4. prosinca 2021.;

-kako je vještak Cuculić bio mišljenja da je dinamika nastanka ozljede koljena kako ju opisuje tužiteljica životno moguća, ali uz uvjet da je pregledom snimke nadzorne kamere vidljivo da je ista zakoračila punim ispruženim stopalom desne noge preko rešetki, da bi potom pala naprijed i dočekala se na oba koljena i ispružene ruke; da se ne može sa sigurnošću predmetna ozljeda lijevog koljena povezati s događajem od 16. rujna 2021. jer su moguće ozljeđivanju lijevog koljena mogle pridonijeti i ozljede lijevog koljena koje su opisane u zdravstvenom kartonu tužiteljice tijekom 2015. i 2019. time da je ovaj vještak prilikom usmenog izjašnjavanja na ročištu od 13. svibnja 2024. pojasnio da tužiteljica nije zapela jer bi u tom slučaju pala na nos, već je zakoračila na tepih punim stopalom desne noge, a činjenicu da je tužiteljica zakoračila na tepih punim stopalom da ne može dovesti u vezu sa predmetnom ozljedom ali može dovesti u vezu s tim što se dočekala na oba koljena; naveo je i da iz nalaza hitnog trakta slijedi da je lijevo koljeno bez edema i hematoma te na dodir bezbolno iz čega slijedi da se ne bi radilo udarcu a tužiteljica se žalila na bol u koljenu,

-kako iz nalaza vještaka dr. Željka Cesarca (spec. kirurške ortopedije) slijedi da su kod tužiteljice prisutne uznapredovale degenerativne promjene lijevog koljena koje nikako ne mogu biti isključiva posljedica predmetne ozljede obzirom na protek vremena od ozljede do MR pretrage kada su dijagnosticirane ove promjene.

7.Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da bi u slučaju da je netko zapeo za odnosnu rešetku s utvrđenim oštećenjima koja su bila prekrivena gumenim tepihom pred ulazom u trgovinu odgovornost za štetu trebalo razmatrati kroz odgovornost vlasnika kao imatelja opasne stvari, što ovdje nije slučaj, jer tužiteljica nije zapela, odnosno zakoračila je punim stopalom desne noge, kleknula i ispružila se na pod pa do nezgode nije došlo na način kako je to tužiteljica prikazala, kao što je neistinito prikazala da od ranije nije imala problema s lijevim koljenom jer protivno proizlazi iz medicinske dokumentacije i očitovanja vještaka.

8.Na temelju navedenog i s obzirom da je vještak Cuculić bio mišljenja da je tužiteljica mogla pasti bilo gdje, prvostupanjski sud je utvrdio kako gumeni tepih na rešetki pred ulazom u trgovinu nije uzrok ozljeđivanja, već razlozi koji postoje kod same tužiteljice, slijedom čega je zaključio kako je tuženik dokazao postojanje razloga za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu temeljem odredbe članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

9.Općim propisima obveznog prava uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. – 1067. ZOO.

10.Tako prema odredbi članka 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi članka 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, pri čemu tijekom postupka nije bilo sporno vlasništvo rešetke i tepiha preko iste te oštećenja pobliže vidljiva na fotografijama na listovima 62-65 spisa.

11.Opasnom stvari načelno smatra se takva stvar koja po svom stanju, svojstvima, položaju ili načinu upotrebe predstavlja određenu opasnost, dok se opasnom djelatnošću smatra ona koja po svom redovnom tijeku, tehničkim karakteristikama i načinu obavljanja može ugroziti ljude ili imovinu. Zbog toga se zahtijeva pojačana pozornost pri upotrebi stvari koja ima navedena svojstva opasne stvari, odnosno pojačana pozornost traži se i kod obavljanja opasne djelatnosti. Dakle, odgovor na pitanje što predstavlja "opasnu stvar" ovisi o utvrđenju specifičnih konkretnih činjeničnih okolnosti svakog slučaja.

12.I po ocjeni ovog suda metalna rešetka sa zatečenim oštećenjima, ukoliko nije bila prekrivena čvrstim omotačem koji priječi propadanje noge ili stvaranje neravnina na mjestu razmaknutih rešetki uslijed čega noga prolaznika može „propasti ili zapeti“, mogla bi predstavljati opasnu stvar.

13.Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su osim postojanja subjekata obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika (postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta), šteta (umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti), postupanje osobe koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis (protupravnost) i uzročna veza ili kauzalni neksus odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje.

14. Kumulativno ispunjenje (postojanje) svih pretpostavki utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju na temelju posebnih okolnosti (činjenica) tog konkretnog slučaja.

15.Prema pravnom shvaćanju ovoga suda (kakvo je izraženo u mnogobrojnim odlukama VSRH) adekvatna i pravno relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podesna da izazove štetnu posljedicu, a ne i onda ako je štetna radnja izazvala štetnu posljedicu samo zbog specifične neočekivane okolnosti o kojoj se po redovnom tijeku stvari ne vodi računa. Tako se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice: onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je adekvatni uzrok, tj. onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom, a ocjenjuje se u okolnostima svakog konkretnog slučaja.

16.Utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik dokazao postojanje razloga za oslobađanje od odgovornosti jer oštećenja rešetke s gumenim tepihom pred ulazom u trgovinu nisu uzrok ozljeđivanja, već razlozi koji postoje kod same tužiteljice (degenerativne promjene, prekomjerna težina, ranija oštećenja koljena, gubitak ravnoteže) zasnovan je na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

17.Naime, i po ocjeni ovog suda dokazi na koje se sud prvog stupnja pozvao pružaju sigurnu osnovu za stav izražen u pobijanoj odluci.

18.Prvenstveno, utvrđenje da tužiteljica nije zapela utemeljeno je na pregledu snimke nadzorne kamere, podudarnom iskazu svjedokinje VD saslušane u postupku (zapisnik od 9. veljače 2023, list 70 spisa) i danom policiji neposredno nakon nezgode (list 6 te 61 spisa) kojemu je sud s osnovom vjerovao te nalazu i mišljenju sudskog vještaka, prof. dr. Dražena Cuculića, specijaliste sudske medicine u pisanom obliku (list 97-103 spisa) tako i onom danom kod usmenog izlaganja kada je na pitanja i primjedbe dao jasne, određene i obrazložene odgovore ustrajući u mišljenju da tužiteljica nije zapela za tepih, već je događaj uslijedio iz drugih razloga vezanih za njezino zdravstveno stanje i ranije ozljede lijevog koljena, pretilost i degenerativne promjene, koji čimbenici su u istoj mjeri utjecali na gubitak ravnoteže, poremećaj stabilnosti i pad na oba koljena do kojeg je moglo doći bilo gdje.

19.Nalaz i mišljenje vještaka Cuculića, koji je sukladan saznanjima iz drugih dokaza, i ovaj sud prihvaća kao stručno, objektivno i zasnovano na pravilima znanosti i vještine a ni stranke ga nisu osporavale ili predlagale drugo vještačenje na okolnosti uzroka.

20.Proizlazi kako je na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski sud pravilno utvrdio da pad tužiteljice nije ni u kakvoj vezi s postojanjem rešetke u zatečenom stanju u kakvom je postojala ispred ulaza u trgovinu odnosne prigode, što se žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje jer nije upitno da se tužiteljica našla na podu prilikom ulaza u trgovinu u položaju kakav je vidljiv na snimci sigurnosne kamere, već uzrok tome koji je slijedom prethodno utvrđenog pravilno ocijenjen razlogom za isključenje tuženikove odgovornosti u smislu odredbe iz članka 1067. stavak 2. ZOO- a.

21.Dodatno je navesti kako vlasnik opasne stvari po redovnom tijeku stvari, osim ako dokaže da postoji jedan od tri razloga njegove ekskulpacije, odgovara za štetu koju trpi oštećeni.

22.Time je jasno da koncept objektivne odgovornosti za štetu sadržan u odredbama članka 1065. i članka 1067. ZOO/05 ne trpi posebno postojanje protupravnosti kao elementa postojanja odštetne odgovornosti po kriteriju uzročnosti jer se protupravnost pretpostavlja na strani imaoca opasne stvari i ona se može isključiti samo i jedino ako imalac opasne stvari dokaže da je do štete došlo neovisno o svojstvima (opasne) stvari zbog više sile, radnje oštećenog ili radnje treće osobe pa utoliko, jer se ne radi o odgovornosti po principu krivnje, nije bilo mjesta obrazlaganju pod točkom 17. prvostupanjske odluke u dijelu da nije bilo razloga koji se mogu pripisati krivnji vlasnika trgovine.

23.Propisujući da postoji odgovornost za štetu, osim ako se dokaže da opasna stvar ili djelatnost nije uzrok štete, naglašava se da se imatelj opasne stvari ili osoba koja obavlja opasnu djelatnost ne može osloboditi od odgovornosti dokazujući da nema njegove krivnje (kao u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO), već samo ako dokaže da nema uzročne veze.

24.Kako je u konkretnom slučaju tuženik dokazao i prvostupanjski sud utvrdio da događaj od 16. rujna 2021. nije u uzrokovan stanjem odnosno svojstvima rešetke prekrivene gumenim tepihom kao moguće opasne stvari, već uslijed drugih ranije spomenutih čimbenika na strani tužiteljice koji s tim nisu ni u kakvoj vezi, valjano je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

25.S obzirom na to da žaliteljica žalbenim navodima nije uspjela dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a utvrđujući opravdane troškove tuženika pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23).

U Splitu,12.veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić