REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-2058/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja KoSto d.o.o., OIB 54457999687, Matulji, Zvančići 54L, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Mađarević, odvjetnica u Rijeci, Matije Gupca 16, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/489, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. listopada 2024. i rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-361-03/18-14/88, URBROJ: 2170/1-03-06/50-23-09 od 4. kolovoza 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 2.000,00 EUR (slovima: dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/489, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 11. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-361-03/18-14/88, URBROJ: 2170/1-03- 06/50-23-09 od 4. kolovoza 2023., a kojim je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić.

2. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da predmetna zgrada nije vidljiva na snimci DOF 5/2011, a da tužitelj nije po pozivu upravnog tijela dostavio dokaze propisane odredbom čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ).

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava utvrđenje tuženika da predmetna građevina nije nedvojbeno vidljiva na snimci DOF 5/2011. Navodi da se radi o objektu s ravnim krovom koji na snimkama iz zraka izgleda kao terasa, te ističe da nigdje u propisima nije navedeno da krov mora biti određene boje ili oblika da bi se zgrada smatrala vidljivom. Nastavno ističe da činjenicu izgradnje predmetne zgrade u razdoblju prije 21. lipnja 2011. dodatno potvrđuje skica premjeravanja iz 1998., na kojoj je jasno vidljivo da je predmetna zgrada bila evidentirana u istom obliku i veličini koja se traži za ozakonjenje, na čestici koja je tada imala oznaku k. č. br. [katastarska čestica]. Navedena skica premjeravanja čini sastavni dio elaborata koji je potvrđen od katastra 15. listopada 1999. Također ukazuje na novu katastarsku izmjeru za k. o. [katastarska općina], započetu 2008. ("Narodne novine" broj 37/2008) i završenu 2014., kojom je objekt snimljen na terenu i evidentiran na skicama izmjere pod oznakom „405“ (kasnije 406), a koja oznaka prema Prilogu Pravila o geodetskim elaboratima označava pomoćnu zgradu. Stoga smatra da je u službenim evidencijama zgrada bila nedvojbeno vidljiva i prije 2011. godine. Tužitelj potvrđuje postojanje objekta i kroz vlasnički list u kojem je upisana navedena građevina te kupoprodajni ugovor i izjavu svjedokinje, te osporava zaključak tuženika koji se temelji isključivo na vizualnom opažanju službenika katastra. Ukazuje da je nejasno na temelju kojih je činjenica tuženik zanemario ostale dostavljene dokaze, ističući da je isti netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je propustio izvršiti očevid na licu mjesta radi utvrđenja stvarnog stanja na terenu, te provesti ostale dokaze. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 22. siječnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (pribava podataka o novoj katastarskoj izmjeri i obnovi zemljišnih knjiga, uvid u katastar nekretnina te povijest urisa objekta), smatrajući da odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika može donijeti i bez provođenja dodatnih dokaza.

8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Citirana rješenja upravnih tijela temelje se na utvrđenju da zgrada izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu iz čl. 2. ZPNIZ- a, budući da ista nije vidljiva na DOF/2011, niti je tužitelj dostavio druge zakonom propisane dokaze o vidljivosti/evidentiranosti zgrade zaključno do vršenja snimanja DOF 5/2011 (21. lipnja 2011.).

10. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade u smislu čl. 2. ZPNIZ-a.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

12. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

13. Razmotrivši činjenično stanje utvrđeno od upravnih tijela, kao i dokaze dostavljene od tužitelja uz žalbu kao i u ovome sporu, ovaj Sud za sada ne može prihvatiti zaključke upravnih tijela da sporna zgrada ne ispunjava uvjete iz čl. 2. ZPNIZ- a, odnosno da ista nije vidljiva na snimci DOF 5/2011. Osim toga, Sud smatra da se tuženik kod donošenja pobijanog rješenja nije očitovao o svim relevantnim navodima i dokazima dostavljenim od tužitelja uz žalbu, a što je bio dužan na temelju čl. 120. st. 3. u svezi čl. 98. st. 5 Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

14. Naime, iz spisa upravnog postupka proizlazi da je predmet zahtjeva ozakonjenje jednostavne zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić, neposredno uz (iza) "glavnu" zgradu sagrađenu na istoj čestici. Prema snimci izvedenog stanja sačinjenoj od ZP, mag.ing.arh. u srpnju 2020., a dostavljenoj u postupku odlučivanja o zahtjevu, proizlazi da se radi o prizemnoj zgradi, tlocrta u obliku krnjeg trokuta, ravnog krova sive boje, koja je po svojem položaju smještena odmah iza glavne zgrade, te naslonjena na sjeverni zid okućnice, na način da svojom visinom samo manjim dijelom nadvisuje taj zid, pa se prema fotografijama stječe dojam da je ista "ukopana" između glavne zgrade i sjevernog zida parcele.

15. S druge strane, uvidom u snimku DOF 5/2011 nedvojbeno je na lokaciji te zgrade (neposredno iza "glavne" zgrade) vidljiva siva površina trokutastog oblika. Međutim, samim uvidom u DOF 5/2011 ne može se zaključiti radi li se o zgradi koja je predmet ozakonjenja, ili pak zaravnatom (betoniranom) području okućnice uz zgradu

- terasi (pri čemu upravna tijela ni ne tvrde da je riječ o potonjem). Dakle, riječ je o situaciji da je na DOF 5/2011 nedvojbeno vidljivo određeno građenje, no ne može se sa sigurnošću utvrditi o čemu se radi, u kojoj se situaciji, iznimno, u tu svrhu mogu koristiti i druga dokazna sredstva.

16. Nastavno, iako nije sporno da tužitelj nije postupio po zaključku prvostupanjskog tijela od 21. rujna 2020., isti je u žalbi istaknuo iste navode i dostavio dokaze kao i u ovome sporu (a koji se odnose na evidentiranje sporne građevine u tijeku nove katastarske izmjere vođene 2008.-2009., u katastru i u zemljišnim knjigama). Također, tužitelj je dostavio i primjerak skice premjeravanja za tadašnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj je navedena zgrada ucrtana, a koji je elaborat potvrđen od Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Broj: 936-02/1999-01/202 od 15. listopada 1999., kao i druge privatno sačinjene isprave. Međutim, tuženik se donoseći pobijano rješenje nije na iste osvrnuo, niti je obrazložio mogu li se dostavljeni podaci koji se odnose na potvrđene geodetske elaborate i katastarske snimke sačinjene u postupku nove katastarske izmjere smatrati evidentiranjem na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi u smislu čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a.

17. Stoga se činjenično stanje za sada ne može ocijeniti kao potpuno i pravilno utvrđeno, slijedom čega je valjalo na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela, te imajući u vidu narav povrede, predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo upotpuniti činjenično stanje ocjenom dokaza dostavljenih od tužitelja uz žalbu i u ovome sporu, te po potrebi izvršiti uvid u spise katastarskog tijela koji se odnose na postupak nove katastarske izmjere i potvrđivanje geodetskog elaborata iz 1999.g. Nastavno, budući da iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je u odnosu na istu katastarsku česticu već vođen postupak ozakonjenja (ali u odnosu na rekonstrukciju "glavne zgrade" i dvije pomoćne građevine), koji je okončan rješenjem o izvedenom stanju KLASA:UP/I-361-03/12-12/163, URBROJ: 2170/1-03- 06/4-15-10 od 19. ožujka 2015., to prvostupanjsko tijelo može, ukoliko to smatra korisnim u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, izvršiti uvid i u fotodokumentaciju koja bi trebala biti sastavni dio tog spisa.

18. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istome priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 2.000,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti. Tužitelju nije priznat zatražen trošak sastava podneska od 19. siječnja 2026., budući je tužitelj sve navode bio dužan iznijeti već u tužbi, u kojem je trenutku trebao dostaviti i dokaze, pa naknadna očitovanja ne mogu biti na teret tuženika.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 12. veljače 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv tč. III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Zvjezdani Mađarević, odvjetnici u Rijeci, Matije Gupca 16

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz spis upravnog postupka i primjerak zapisnika s ročišta i priloga