REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-411/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja Grad Pula-Pola, Forum 1, OIB 79517841355, protiv tuženika OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Pavletić, odvjetnik u Puli, radi prestanka uznemiravanja, nakon glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nebojše Nikolića i punomoćnika tuženika Željka Pavletića, odvjetnika u Puli, 12. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da prestane bespravno uznemiravati tužitelja Grad Pula-Pola, Forum 1, OIB 79517841355 u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na posebnom dijelu na način da ukloni staklenu vitrinu koja se naslanja na dio izloga poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 14 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-3), zabranjuje se tuženiku svako daljnje uznemiravanje tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na posebnom dijelu nekretnine-poslovnom prostoru u vlasništvu tužitelja koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 14 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-3) te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka isplatom iznosa od 753,01 eura, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik posebnog dijela zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade, ukupne površine 14 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-3). Za taj je poslovni prostor zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-01/21- 01/305, Ur.broj: 2168/01-05-03-0411-21-1 od 26. listopada 2021. između Grada Pule- Pola kao zakupodavca i društva ACQUA POOL d.o.o. kao zakupnika za obavljanje agencijske djelatnosti (turistička agencija) na određeno vrijeme u trajanju od 10 godina. Dana 6. prosinca 2021. izvršena je primopredaja poslovnog prostora te je zakupnik uveden u posjed predmetnog poslovnog prostora. Nakon izvršene primopredaje prostora zakupnik se obratio Gradu Puli-Pola te zatražio uklanjanje staklene vitrine koja se naslanja na dio izloga te na taj način zaklanja dio izloga predmetnog poslovnog prostora, a koji izlog je zakupniku prijeko potreban radi reklamiranja u svrhu obavljanja djelatnosti (turistička agencija).

1.1. Tijekom postupka tužitelj dodatno navodi da prijašnja vlasnica prostora koji je sada u vlasništvu majke tuženika MO nije dobila suglasnost Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, što znači da niti u vrijeme postavljanja, a niti danas prema trenutno važećem Planu postavljanja opreme za reklamiranje i plakatiranje na području Grada Pula – Pola nije dopušteno da se vitrina postavi na taj način. Tužitelj od tuženika traži uklanjanje vitrine s obzirom da je ista postavljena nakon što je tuženikov obrt započeo s radom te uzimajući u obzir da tuženik jedini koristi vitrinu, da je ista u funkciji poslovnog prostora u kojem posluje njegov obrt te da on i danas njome raspolaže zbog čega je pasivno legitimiran u ovoj parnici. Budući da je staklena vitrina postavljena od strane tuženika bez odobrenja tužitelja to je tužitelj pozvao tuženika da dobrovoljno ukloni predmetnu staklenu vitrinu, no tuženik je to izrijekom odbio. Budući da tuženik do današnjeg dana nije uklonio predmetnu staklenu vitrinu koja onemogućuje tužitelja u nesmetanom ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na poslovnom prostoru iz točke I. tužbe predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku uklanjanje iste i zabraniti mu takvo uznemiravanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da on nije suvlasnik predmetne zgrade izgrađene na kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je postavio predmetnu staklenu vitrinu, niti je njen vlasnik. Staklena vitrina je prema saznanjima tuženika pred više desetljeća (najvjerojatnije 1996.) uz suglasnost većine suvlasnika zgrade postavljena u funkciji oglašavanja poslovnog prostora u prizemlju te zgrade, tada u vlasništvu pok. ŽO. Taj je poslovni prostor od pok. Milice Zahirović 2021. temeljem kupoprodaje stekla MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tuženik ne čini spornim da se uz suglasnost vlasnice nalazi u posjedu i koristi predmetni poslovni prostor, a u funkciji njegova oglašavanja, i predmetnu staklenu vitrinu te da istu jedino on koristi. Međutim, kako se ne nalazi u vlasništvu navedenog poslovnog prostora pa tako nije ni suvlasnik zgrade u kojoj se poslovni prostor nalazi, a niti je vlasnik predmetne staklene vitrine, koju nije niti stekao, niti postavio, istu nije ovlašten ni ukloniti. Tijekom postupka dodatno navodi da nije vlasnik vitrine, već da bi to po pravnom sljedništvu bila vlasnica tog poslovnog prostora MO i to tek od 2021. dok je do tada vlasnica bila pok. ŽO.

2.1. Podredno tuženik ukazuje da se staklena vitrina nalazi na prostoru koji čini zajednički dio zgrade, unutar građevne čestice na kojoj je izgrađena i tamo je postavljena uz suglasnost većine suvlasnika zgrade, odnosno vlasnika više od polovice ukupne korisne površine posebnih dijelova zgrade (radi se o poslu redovnog upravljanja zgradom), vlasniku poslovnog prostora u čijoj se funkciji koristi, a takva suglasnost postoji i danas. Prema tome, staklena vitrina postavljena je na zajedničkom dijelu zgrade na legitiman način i nema osnove za nalaganje njenog uklanjanja. Tužitelj je dao u zakup poslovni prostor zakupniku u viđenom stanju, odnosno, zakupnik je mogao i morao znati za otprije postavljenu vitrinu, obzirom da je vidljiva s ulične strane zgrade, a s druge strane nije vjerojatno da je sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg prije sklapanja ugovora nije ni vidio.

3. U dokaznom postupku pročitani su zemljišnoknjižni izvadak, Ugovor o zakupu poslovnog prostora, pregledane su fotografije dostavljene uz tužbu, pročitan je dopis Grada Pule upućen tuženiku te odgovor tuženika, povijesni prikaz iz zemljišne knjige, dopis od 30. srpnja 1992., izvadak iz obrtnog lista, zapisnik s uviđaja na licu mjesta, iskaz svjedokinja EO i BO, iskaz tuženika, nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za uklanjanje staklene vitrine koja zaklanja izlog poslovnog prostora tužitelja.

6. Pri tom između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina], a čiji izlog djelomično pokriva staklena vitrina koju koristi tuženik.

6.1. Predmetne činjenice, osim što nisu sporne, proizlaze iz dostavljene dokumentacije i to zemljišnoknjižnog izvatka te dostavljenih fotografija.

7. Sporno je, međutim, predstavlja li tako postavljena vitrina djelomično preko izloga uznemiravanje vlasničkih prava tužitelja te je li tužitelj ovlašten zahtijevati uklanjanje iste od tuženika, uzimajući u obzir da je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije ističući da on nije ovlašten istu ukloniti.

8. Tužitelj svoj zahtjev, iako se ne poziva niti na jednu zakonsku odredbu, zapravo temelji na institutu zaštite vlasništva od uznemiravanja trećih. Odredbom članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. U stavku 2. istog članka određeno je da, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

9. Dakle, u ovom je predmetu tužitelj podnio negatornu tužbu (actio negatoria) čija je svrha postići prestanak uznemiravanja, što je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom i zatražio. Tužitelj je pri tom dokazao da je vlasnik poslovnog prostora u prizemlju preko čijeg je izloga postavljena staklena vitrina, što uostalom tuženik niti ne osporava. Navedeno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, ali je utvrđeno i na uviđaju uz sudjelovanje vještaka mjernične struke.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Daniela Večenaja utvrđeno je da je predmetna staklena vitrina postavljena na pročelju zgrade k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] i završava na samoj međi te čestice s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja Ulicu Sergijevaca (na kojoj su se sud i sudionici uviđaja nalazili prilikom obavljanja istog). Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te ga je i sud u cijelosti prihvatio jer je stručan, objektivan i izrađen u skladu s danom zadaćom.

9.2. Ovdje valja reći da okolnost što je vitrina postavljena na pročelju kao zajedničkom dijelu zgrade nije niti od kakvog utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga, nije od utjecaja niti činjenica da je majka tuženika jedna od suvlasnica te zgrade i to prostora u kojem je tuženik u zakupu. Naime, za ovaj spor nije ključno na kojoj je čestici vitrina smještena već je relevantno uznemirava li tako postavljena vitrina vlasništvo tužitelja. Dakle, navodima tuženika o tome da je za postavljanje vitrine postojala suglasnost suvlasnika zgrade i da se vitrina nalazi na zajedničkom pročelju zgrade (a ne na javnoj površini) tuženik nije dokazao da ima pravo poduzimati ono što vlasnika uznemirava. Iz, u tom dijelu sukladnih i vjerodostojnih, iskaza svjedokinje EO i samog tuženika utvrđeno je da je postojala suglasnost stanara i Lutrije (koja je poslovala u predmetnom poslovnom prostoru) za postavljanje predmetne vitrine, međutim postojanje suglasnosti prilikom postavljanja vitrine ne govori u prilog postojanja prava tuženika niti tuženik izričito upire na eventualni zakonski osnov svoga prava, a to sasvim izvjesno ne čini jer bi navedeno bilo u kontradikciji s njegovim prigovorom promašene pasivne legitimacije.

9.3. Zbog vitrine koja zaklanja izlog poslovnog prostora u prizemlju zgrade, tužitelj je ograničen u ostvarivanju svojih vlasničkih prava. Pri tom je sasvim jasan značaj "slobodnog" izloga u poslovnom prostoru u prizemlju zgrade koja se nalazi u jednoj od najfrekventnijih gradskih ulica ([adresa] u [adresa]). Slijedom navedenog, osnovani su navodi tužitelja o tome da je zbog postavljene vitrine uznemireno njegovo vlasništvo, u smislu citiranih odredaba ZVDSP-a, a tuženik pri tom nije dokazao da ima pravo držati vitrinu preko izloga prostora tužitelja.

10. Sud je, nadalje, ocjenom svih dokaza utvrdio da tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

10.1. Naime, iz sukladnih iskaza svjedokinje EO i samog tuženika OO, ali i izvoda iz obrtnog registra, utvrđeno je da u predmetnoj zgradi tuženik ima sjedište svoga obrta od kada ga je osnovao 1995. te da je obavljao svoju djelatnost u poslovnom prostoru tada u vlasništvu ŽO u kojem je bio u zakupu, a potom je njegova majka MO kupila predmetni prostor. Međutim, utvrđeno je da je predmetna staklena vitrina (na fotografiji s lista 14 desno od ulaza) postavljena za potrebe poslovanja drugog (a ne tog) poslovnog prostora i to inicijalno optike koju je u poslovnom prostoru svjedokinje EO imao kao zakupnik gospodin O. Iako tuženik navodi da je to postavljanje vitrine ishodio pok. KO od Lutrije, oboje jasno iskazuju da je navedeno ishođeno kao reklamni prostor za potrebe djelatnosti koju su obavljali zakupci poslovnog prostora EO (a ne onog ŽO odnosno sada MO). Iz njihovih je iskaza utvrđeno da je tuženik upravo sa svjedokinjom EO sklopio za isti prostor (šupu) ugovor o zakupu te da je zajedno s ključevima te šupe preuzeo i ključeve vitrine te da je upravo tuženik koristio tu vitrinu od 2011. Dakle, tuženik je u posjed predmetne vitrine stupio zakupom prostora (šupe) tada EO, a u prilog navedenom sam tuženik iznosi da je mogućnost korištenja predmetne vitrine bio jedan od razloga zbog kojeg se odlučio na zakup prostora EO.

10.2. Stoga su navodi tuženika o tome bi njegova majka bila pasivno legitimirana raspolagati predmetnom vitrinom potpuno neosnovani jer predmetnu vitrinu nije postavila majka tuženika MO, a niti njena prednica ŽO odnosno zakupci njenog prostora. Takvim navodima tuženik samo od sebe pokušava otkloniti odgovornost motiviran uspjehom u ovoj parnici, iako bezuspješno. Stav je ovoga suda da je krug moguće pasivno legitimiranih osoba u ovakvoj parnici širi pa to može biti svaka ona osoba koja je izvršila uznemiravanje, po čijem je nalogu isto izvršeno ili se uznemiravanjem koristi (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž- 3133/11-2 od 14. svibnja 2013., Županijski sud u Zadru u odluci poslovni broj Gž- 728/2019-2 od 26. siječnja 2022.). S obzirom da je sud iz iskaza samog tuženika utvrdio da tuženik koristi predmetnu vitrinu od 2011. neprekidno te da jedino on ima ključeve vitrine, a pri tom nije utvrđeno da bi itko drugi polagao prava na tu vitrinu niti od iste imao koristi, zaključuje se da je tuženik pasivno legitimiran predmetnu vitrinu ukloniti.

11. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan stoga je isti u cijelosti prihvaćen te je na temelju odredaba članka 167. ZVDPS-a naloženo tuženiku da prestane bespravno uznemiravati tužitelja na način da ukloni vitrinu koja se nalazi preko izloga prostora tužitelja te zabranom takvog uznemiravanja ubuduće.

12. Ukazuje se da navodi tuženika o odnosu tužitelja i njegovog zakupnika nisu relevantni za ovaj postupak pa neće biti posebno cijenjeni, kao niti dokazi dostavljeni u tom smislu. Nije posebno cijenjen niti dio iskaza svjedokinje EO o odnosima s tuženikom, a niti tuženikov iskaz o navedenom, jer isto nije bilo potrebno u ovom postupku kraj utvrđenja suda da su oboje iskazivali vjerodostojno vezano za relevantne činjenice u ovom postupku. Nije posebno cijenjen niti iskaz svjedokinje BO jer isti nije bi potreban s obzirom da je sud sporne, a relevantne činjenice utvrdio na temelju već ocijenjenih dokaza. Od prijedloga za saslušanje svjedokinje CO tuženik je odustao.

13. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a pa se tužitelju priznaje iznos utrošen za izlazak suda na uviđaj 49,48 eura i ua vještačenje od 650,45 eura te sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosima od po 26,54 eura. Napominje se da je tužitelju priznata polovina iznosa pristojbe jer tužitelj ostvaruje privilegij plaćanja polovine punog iznosa, a sukladno odredbi članka 10. ZPP-a i stranke su dužne voditi računa o tome da se postupak provede sa što manje troškova. Time je tužitelju priznat ukupan iznos od 753,01 eura te je naloženo tuženiku da isti naknadi tužitelju u roku od 15 dana.

14. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

U Puli 12. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju uz R/pristojba na presudu (uz točku II)

2. Tuženiku po punomoćniku