Poslovni broj: Us I - 1883/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Nagyu, odvjetniku u Zagrebu, Preradovićeva 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, OIB: 36162371878, Ulica Matije Magdalenića 2, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 14. siječnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: UP/I-216-04/25-01/2459, Urbroj: 511-19-36-25-1 od 9. srpnja 2025., te podredni da se tuženiku naloži ponovno provođenje postupka te odlučivanje uz obvezu razmatranja blažih mjera te uvažavanje pozitivnog mišljenja HZZ-a i stvarnog interesa poslodavca Bluelink d.o.o., te da je tuženik dužan bez odgode ukloniti sve pravne i stvarne učinke poništenog rješenja (osobito učinke zabrane ulaska/boravka u evidencijama i postupanjima nadležnih tijela) u opsegu koji je nužan radi pune provedbe ove presude.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/2459, Urbroj: 511- 19-36-25-1 od 9. srpnja 2025. tužitelj se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te je određeno kako će se tužitelj prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla Indiju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u treću zemlju.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i kršenja odredbi Ustava RH, u bitnom navodi kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao 16. prosinca 2024. zakonito, s važećom vizom D izdanom temeljem prethodno izdane dozvole za boravak i rad kod poslodavca Automehanika Sandro d.o.o. Navodi kako je svega 20 dana kasnije poslodavac tužitelju onemogućio rad i zaprijetio da će mu fizički oduzeti putnu ispravu ne zatraži li sam poništenje dozvole, zbog spora oko neisplaćenih plaća. Tvrdi kako je tužitelj 7. siječnja 2025. u PP Križevci podnio pisanu prijavu kaznenog djela prijevare na obrascu "Zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad". Navodi kako usprkos prijavi, PP Križevci, nije pokrenula izvide već je 7. siječnja 2025. donijela rješenje s odredbama o dragovoljnom napuštanju EGP-a, suprotno odredbama Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje i na jeziku koji vidno ne razumije jer tužitelj piše zahtjev na engleskom, zbog čega se rješenje ne može smatrati uručenim jer ne ispunjava uvjete Pravilnika u smislu uporabe jezika. Prigovara kako PP Velika Gorica, prije saslušanja stranke, i bez uvida u spis PP Križevci, sastavlja rješenje o protjerivanju, a tuženik samo taksativno navodi da je uzeo u obzir olakotne okolnosti, ali ne navodi kako i koje, te ne daje mogućnost odgovora tužitelja na iste. Tvrdi kako je dana 9. srpnja 2025. tuženik, pozivajući se na navodni "rizik od izbjegavanja udaljenja" izdao rješenje kojim je tužitelju određena najstroža mjera protjerivanje i jednogodišnja zabrana ulaska u schengensko područje. Tvrdi kako je u međuvremenu, 14. srpnja 2025. tvrtka Bluelink d.o.o. putem sustava HZZ dobila pozitivno mišljenje za zapošljavanje tužitelja, čime su se stekli uvjeti za novu dozvolu boravka i rada. Navodi kako je tužitelj udovac, inženjer strojarstva, vjernik - katolik, samohrani otac troje djece koji financijski ovise o njemu i skrbnik majke, nije osuđivan ni u RH ni u matičnoj državi, uredno se odazivao svim pozivima policije i posjeduje važeće putne isprave, iz čega proizlazi kako ne postoji nijedna od indikacija "rizika bijega" iz članka 214. stavka 2. Zakona o strancima. Smatra kako su u konkretnom slučaju počinjene bitne povrede odredaba postupka oduzimanjem prava na saslušanje tužitelja obzirom kako je osporeno rješenje sastavljeno prije saslušanja stranke i prije prijevoda ključnih podataka, te smatra kako se očitovanje na zapisnik o kaznenom djelu u konkretnom slučaju ignorira. Nadalje, smatra kako je tuženo tijelo pogrešno i nepotpuno ocijenilo činjenice odnosno tuženik je zanemario postojanje zahtjeva za mišljenje HZZ-a i realnu mogućnost zapošljavanja u Bluelink d.o.o., zatim nije utvrđena prijevara poslodavca, odnosno osporena odluka se temelji na pretpostavci da je tužitelj samovoljno zatražio ukidanje dozvole, iako spis PP Križevci sadržava njegovu pisanu prijavu kaznenog djela s opisom prisile, te smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispitani osobni i obiteljski status tužitelja. Smatra kako je tuženo tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 214. i 216. Zakon o strancima budući u konkretnom slučaju ne postoje indicije od bijega jer tužitelj posjeduje putovnicu, ima prijavljen boravak, nije pod istragom, te nema povijest ometanja postupka, niti je tuženik razmotrio blaže mjere u odnosu na mjeru udaljenja, kao posljednje sredstva. Poziva se na odredbu članka 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava G i dr. v. [adresa] (detencija migranata bez individulane procjene krši članak 5. Konvencije). Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika, podredno da se tuženiku naloži ponovno provođenje postupka te odlučivanje uz obvezu razmatranja blažih mjera te uvažavanje pozitivnog mišljenja HZZ-a i stvarnog interesa poslodavac Bluelink d.o.o., te da tuženik bez odgode ukloni sve pravne i stvarne učinke poništenog rješenja (osobito učinke zabrane ulaska/boravka u evidencijama i postupanjima nadležnih tijela) u opsegu koji je nužan radi pune provedbe ove presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužba neosnovana. Napominje kako se u osporenom rješenju o protjerivanju od 9. srpnja 2025. navodi utvrđeno činjenično stanje, kao i izjava tužitelja, koja utvrđenja tuženik kronološki izlaže. Navodi kako nije istinito da je tužitelju oduzeto pravo na saslušavanje, obzirom kako je saslušanje provedeno 9. srpnja 2025., iskaz je pročitan nazočnima te na isti nisu stavljene primjedbe. U odnosu na navod da bi tuženik zanemario činjenicu da se čeka pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a time i realna mogućnost zakonitog zapošljavanja kod poslodavca "Bluelink" d.o.o. smatra kako je isti neosnovan. Tvrdi kako je prilikom postupanja izvršena provjera u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova te je utvrđeno da je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja kod spomenutog poslodavca podnesen 16. svibnja 2025. za radno mjesto zavarivača za vrijeme dok je bio u nezakonitom boravku sukladno članku 183. Zakona o strancima, i to od 24. svibnja 2025., odnosno po isteku roka za dragovoljno napuštanje EGP-a, sukladno članku 90. stavku 2. Zakona o strancima. Tvrdi kako samo pozitivno mišljenje HZZ-a ne odobrava dozvolu za boravak i rad, već je samo jedan od segmenata na temelju kojih se odobrava dozvola za boravak rad. Vezano za tvrdnje o prevari poslodavca, tuženik navodi kako iste nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. U odnosu na prigovor kako nije ispitan osobni obiteljski status tužitelja, navodi kako su prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, uzete u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranaca s državom podrijetla, kojom prilikom nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima. Navodi kako je tužitelj starosti 41 godinu, nije predočio nikakvu liječničku dokumentaciju da je narušenog zdravstvenog stanja niti je za vrijeme boravka u službenim prostorijama PP Velika Gorica zatražio liječničku pomoć. Tvrdi kako je tužitelju prilikom donošenja osporenog rješenja u nazočnosti opunomoćenika ponuđena reintegracijska pomoć, na što nije pristao, što je potvrdio svojim potpisom na "Obrascu o integracijskoj pomoći" na hrvatskom i tamilskog jeziku, odnosno jeziku za kojeg se izjasnio da ga razumije, te je isti upoznat s pravima iz članka 36. Bečke konvencije te je zatražio da se o njegovu uhićenju izvijesti Diplomatsko konzularno predstavništvo njegove zemlje, što je i učinjeno. Nadalje, navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu blažih mjera iz članka 214. Zakona o strancima, odnosno utvrđeno je kako postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja dragovoljnog napuštanja EGP-a, odnosno RH, prema odredbi članka 214. stavka 2. podstavka 2. i 9. Zakona o strancima, odnosno nema prijavljen boravak u RH. Nadalje, tvrdi kako su netočni navodi da tuženik nije ocijenio socijalnu situaciju tužitelja u matičnoj državi, odnosno da je isti udovac s troje djece, niti da je u tijeku postupak za boravak iz humanitarnih razloga sukladno članku 194. Zakona o strancima, te navodi kako nisu ispunjeni uvjeti iz spomenutog članka jer nisu prestali razlozi iz članka 190. Zakona o strancima, temeljem kojeg je tužitelju i doneseno osporeno rješenje, te istome nije odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga iz članka 79. Zakona o strancima, već je zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga podnesen i u postupku od dana 7. rujna 2025., odnosno od istog dana kada je tužitelju po službenoj dužnosti doneseno i uručeno rješenje o protjerivanju. U odnosu na prigovor da su pogrešno primijenjena materijalna prava iz članka 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje, tuženik iste smatra netočnim obzirom kako su tužitelju svi obrasci uručeni na jeziku za koji je izjavio da razumije te je isti upoznat da ima pravo na prevoditelja, kojeg prava se odrekao u prisutnosti opunomoćenika, što je potvrdio izjavom na zapisnik. Tuženik je stajališta kako navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 14. siječnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nije na kratkotrajnom boravku. Točkom 2. istog stavka propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

9. Odredbom članka 190. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako: -nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, - je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, - se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

10. Odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

11. Odredbom članka 193. stavka 5. Zakona o strancima propisano je da ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

12. Odredbom članka 203. stavka 2. točkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.

13. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je dana 6. srpnja 2025. prilikom nadzora vozača i vozila tužitelj od strane policijskih službenika Policijske postaje Velika Gorica zatečen kao putnik u osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], na adresi u [adresa]. Uvidom u Informacijski sustav MUP-a utvrđeno je kako je za tužiteljem u Schengenskom informacijskom sustavu raspisano upozorenje od strane Republike Hrvatske s danom 24. siječnja 2025., temeljem odluke o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860.

14. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako je tužitelj legalno ušao na područje EGP-a dana 16. prosinca 2024. preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb, temeljem izdane dozvole za boravak i rad od strane Policijske postaje Križevci.

15. Utvrđeno je kako je dana 7. siječnja 2025. od strane Policijske postaje Križevci, temeljem članka 94. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima, tužitelju doneseno i uručeno rješenje, Klasa: UP/I-216-02/25-23/103, Urboj: 511-06-07-25-2 od 7. siječnja 2025., kojim je tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad izdana od strane Policijske postaje Križevci i određen rok za napuštanje EGP-a do dana 23. siječnja 2025., koje rješenje je osobno uručeno tužitelju dana 7. siječnja 2025.

16. Utvrđeno je kako tužitelj po isteku roka za napuštanje EGP-a nastavlja boraviti u [adresa], te sukladno članku 183. stavku 1. u svezi sa člankom 55. stavkom 2. točkom 2., 3. i 4. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa], jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku budući da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak.

17. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženo tijelo prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima uzelo u obzir duljinu boravka, starosnu dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalnu i kulturnu integraciju u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla, kojom prilikom nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima.

18. Iz obrazloženja osporenog rješenja, također, proizlazi kako je tuženo tijelo temeljem članka 193. stavka 5. i članka 203. stavka 2. i 3. Zakona o strancima tužitelju odredilo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske u zemlju njegova podrijetla Indiju ili državu iz koje došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u treću zemlju.

19. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te je osporenim rješenjem utvrđena navedena činjenica i tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske.

20. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

21. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio od 7. siječnja 2025., kada mu je ukinuta dozvola za boravak i rad, odnosno od 24. siječnja 2025., pa do 6. srpnja 2025. kada je zatečen od strane policijskih djelatnika u vozilu kao putnik, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njegovom protjerivanju iz Republike Hrvatske. Osnovano je tuženo tijelo primijenilo odredbu članka 190. stavka 1. u vezi sa člankom 203. stavka 2. točkom 1. Zakona o strancima, obzirom kako je tužitelju rješenjem, Klasa: UP/I- 216-02/25-23/103, Urbroj: 511-06-07-25-2 od 7. siječnja 2025., kojim je ukinuta dozvola za boravak i rad, naloženo da napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana, računajući od izvršnosti rješenja, uz upozorenje kako će se prisilno udaljiti ukoliko po istom ne postupi, koje rješenje je tužitelj primio 7. siječnja 2025. Dakle, nesporno je kako je tužitelj nezakonito boravio u [adresa], slijedom čega je tuženo tijelo osnovano donijelo odluku o njegovom protjerivanju.

22. Prigovor tužitelja kako je rješenje od 7. siječnja 2025. suprotno odredbama Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje i na jeziku koji vidno ne razumije jer tužitelj piše zahtjev na engleskom, zbog čega se rješenje ne može smatrati uručenim jer ne ispunjava uvjete Pravilnika u smislu uporabe jezika, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Tužitelj je protiv istog rješenja, ukoliko je isto smatrao nezakonitim, imao mogućnost pokrenuti upravni spor i u tome sporu isticati prigovore zbog čega bi isto bilo nezakonito, a iste prigovore ne može s uspjehom isticati u ovom sporu. Vezano za nerazumijevanje jezika i sadržaja rješenja, Sud ne prihvaća osnovanim tužbene navode, uzimajući u obzir činjenicu kako je tužitelj u predmetnom sporu zatražio pravnu pomoć putem opunomoćenika, te je isto mogao učiniti i kada je zaprimio rješenje od 7. siječnja 2025. za koje tvrdi da ga nije razumio.

23. Prigovor tužitelja kako je osporeno rješenje dostavljeno prije saslušanja stranke, bez uvida u spis PP Križevci, te se samo taksativno navodi da su uzete u obzir olakotne okolnosti, ali ne navodi se kako i koje, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što iz zapisnika od 9. srpnja 2025. priloženog spisu predmeta proizlazi kako je tužitelj saslušan u nazočnosti opunomoćenika, putem opunomoćenika izjasnio se kako je suglasna da se postupak vodi na hrvatskom jeziku, u zapisniku nije prigovoreno da je rješenje o protjerivanju već doneseno (prije saslušanja), na zapisnik nisu stavljene primjedbe, te je tužitelj vlastoručno potpisano zapisnik.

24. Vezano za tvrdnju tužitelja kako je u međuvremenu, 14. srpnja 2025. tvrtka Bluelink d.o.o. putem sustava HZZ dobila pozitivno mišljenje za zapošljavanje tužitelja, čime su se stekli uvjeti za novu dozvolu boravka i rada, osnovano tuženo tijelo u odgovoru na tužbu utvrđuje kako je zahtjev tužitelj podnio za vrijeme dok je bio u nezakonitom boravku sukladno članku 183. Zakona o strancima, te kako samo pozitivno mišljenje HZZ-a ne odobrava dozvolu za boravak i rad, već je samo jedan od segmenata na temelju kojih se odobrava dozvola za boravak rad. Stoga, navedeni prigovor ne može se uvažiti osnovanim.

25. Vezano za prigovor kako u konkretnom slučaju nisu ispitani osobni i obiteljski status tužitelja u skladu s odredbom članka 191. Zakona o strancima, valja kazati kako iz spisa upravnog tijela proizlazi kako je tužitelj prije donošenja rješenja o protjerivanju poučen o besplatnoj pravnoj pomoći i o postupku protjerivanja te mu je omogućeno izjašnjavanje jer je saslušan, a tužitelj nije dokazao da pripada kojoj od skupina ranjivih osoba iz članka 182. i članka 191. Zakona, da ne bi bio potpuno zdrav,odnosno tuženo tijelo nije utvrdilo da na strani tužitelja postoje zaštite od protjerivanja opisane u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima. Stoga, navedeni prigovor ne utječe na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

26. Vezano za prigovor tužitelja za primjenu "blažih mjera" od protjerivanja ukazuje se kako osnovano tuženik utvrđuje nisu ispunjeni uvjeti za primjenu blažih mjera iz članka 214. Zakona o strancima, odnosno kako je utvrđeno da postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja dragovoljnog napuštanja EGP-a, odnosno RH, prema odredbi članka 214. stavka 2. podstavka 2. i 9. Zakona o strancima, jer tužitelj nema prijavljen boravak u RH.

27. Prigovor tužitelja kako tuženo tijelo nije dalo odlučne razloge i obrazložilo svoju odluku, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan obzirom kako je tuženo tijelo dalo razloge svoje odluke te istu obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

28. Naposljetku, potrebo je navesti kako analizom tužbenih navoda, kao i navoda iznijetim tijekom upravnog spora, Sud ocjenjuje kako tužitelj u svojim tužbenim navodima u bitnom ne osporava kako u razdoblju od 7. siječnja 2025. do trenutka kada je zatečen od strane policijskih službenika 6. srpnja 2025. nije imao reguliran status u Republici Hrvatskoj, odnosno da je boravio nezakonito, već se opravdava neznanjem i nepoznavanjem jezika, zatim kaznenom prijavom poslodavaca i traženjem novog posla radi osiguranja egzistencije obitelji u Indiji, koje razloge ovaj Sud, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o strancima, ne može uvažiti opravdanim.

29. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

30. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

31. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka I).

32. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka II).

U Splitu, 12. veljače 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Tomislavu Nagyu, odvjetniku u Zagrebu, Preradovićeva 10,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.