REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-695/2025.-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. ST iz [adresa], kao slijednice pok. ČT. A, 2. HT iz [adresa], kao slijednik pok. GT, 3. a) TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.b) ATU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.c) PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao slijednici iza pok. LT, [adresa], 4.a) ZT iz [adresa], 4.b) ATU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.c) PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednika iza pok. RT iz [adresa], 5. TT iz [adresa], tuženici pod 3, 4 i 5 kao slijednici pok. BT, 6. ĆT iz [adresa], 7. NT iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 6. veljače 2026., javno objavivši odluku 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na 7/18 dijela z.č. 2800 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Baška te se ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude zatražiti i ishoditi upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženih ST, [adresa], Z. Čermakove 34, kao slijednika z.k. vlasnika ČT pok. A, ET, [adresa], kao slijednika z.k. vlasnice GT ž. S, Capić [adresa], ATU, [adresa], PT, [adresa], TT, [adresa], kao slijednika z.k. vlasnika BT, te z.k. vlasnika ĆT, [adresa], i NT, [adresa], na ime i za korist tužitelja ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu koja se sastoji od 7/18 dijela z.č. 2800 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Baška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. listopada 2021. podnio pred ovim sudom tužbu protiv uvodno označenih tuženika sa tužbenim zahtjevom kojeg je konačno precizirao u podnesku od 31. listopada 2025. i na ročištu od 6. veljače 2026., a u kojem traži utvrđenje prava vlasništva na 7/18 suvlasničkog dijela na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] [adresa]. U tužbi je naveo da iako je u vlasničkom listu upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik na 1/9 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, isti da je stvarni vlasnik ½ dijela cijele čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] [adresa], koju da je stekao darovanjem od svoje sada pok. majke CT, koja da je bila stvarna vlasnice utužene nekretnine. Naveo je da se utuženi dio parcele koristio kao vrt, dok da danas služi za odlaganje građevinskog materijala. Majka tužitelja da je predmetnu česticu stekla nasljeđivanjem iza svojeg pok. oca OT pok. A i diobom u naravi sa ostalim sunasljednicima utužene nekretnine, od kada da se nalazila u samostalnom i poštenom posjedu te nekretnine. Pozivajući se na posjed svojem majke, drži da je u posjedu utužene čestice više od 20 godina, slijedom čega je predložio da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese presudu kojom će usvojiti njegov tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove odluke.

2. Predmetna tužba sa prilozima uredno je dostavljena svim tuženicima na odgovor, međutim tuženici se na istu nisu očitovali.

3. Držeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP), to je ovaj sud odlučio izvesti sve dokaze predložene po tužitelju, pa je tako izvršen uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to u vlasnički list za predmetnu nekretninu, zatim u rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj Z-1512/74, od 8. siječnja 1975., iz kojeg proizlazi da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. OT pok. A, koji je preminuo **.**.1971., provedena uknjižba 1/3 dijela predmetne čestice u korist OT, CT i GT, svakog u 1/3 dijela, te u Ugovor o darovanju od 31. ožujka 2021., koji je zaključen između CT (majke tužitelja) kao darovatelja i tužitelja kao daroprimatelja, a kojim je tužitelju, između ostalog, darovano i 2/3 dijela čestice k. č. br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] [adresa], nadalje proveden je očevid nekretnine koja je predmetom tužbe i tužbenog zahtjeva, saslušani su svjedoci IT i JT, tuženice NT i ĆT, te tužitelj kao stranka.

4. Tijekom očevida utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u naselju Draga Baška, predio Galijica, na udaljenosti 300 do 400 metara od ceste, blizu rječice Vela Rika, do koje da vodi poljski put. Također je utvrđeno da je nekretnina ograđena razvučenom mrežom i kolcima, te da je obrasla stablima topole i ostalom primorskom makijom.

5. Iz iskaza svjedoka IT proizlazi da isti ima u blizini utužene čestice svoju parcelu i to na predjelu zvanom Lisičina, te da je znao, kada bi bio na svojoj nekretnini, vidjeti tužitelja i njegovog brata Č na predmetnoj čestici. Tužiteljev brat da je poduzetnik i da mu je poznato da su on i tužitelj odlagali materijal (skele, tavalone i slično) na predmetnoj čestici. Tamo da ih je vidio prije tridesetak godina, ali da je također znao na utuženoj nekretnini vidjeti i RT, koji da je obrađivao jedan dio te parcele i to unazad možda 15-ak godina. Majku tužitelja da pozna, ali da ju nije viđao na nekretnini. Tužitelj da mu nije nikad pričao kako je stekao četicu te da ne zna na koji se način tužitelj dogovorio sa svojim bratom oko vlasništva na toj nekretnini. Drži da je predmetna nekretnina uvijek pripadala AT i njegovoj obitelji i da mu to nije nitko nikada osporavao.

6. Iz iskaza svjedoka JT proizlazi da mu je ta čestica poznata još iz djetinjstva, budući da su njegovi baka i djed imali svoje nekretnine blizu utužene čestice. Sjeća se da se predmetna nekretnina nekoć obrađivala te da je tada na njoj znao vidjeti majku tužitelja CT, a u zadnje vrijeme i tužitelja, koji da je na njoj odlagao neke daske, šutu, grede i ostali materijal. Nije mu poznato kako je tužitelj stekao ovu česticu. Što se tiče tužiteljeve bake i djeda, istih da se ne sjeća, iako da je moguće da je i njih viđao na parceli, ali da tada nije znao da su to oni. Nije čuo da bi u pogledu predmetne nekretnine bilo kakvih sporova.

7. Iz iskaza tuženice NT proizlazi da su njezin otac OT i majka tužitelja CT brat i sestra, koji da su utuženu česticu dobili nakon smrti njihove majke, bake svjedokinje i tužitelja, koja se zvala H i koja je umrla 1980. -ih godina. Poznato joj je da su njihovi roditelji imali još jednu sestru GT, a koja da je dobila kuću u [adresa], dok da su njihovi roditelji dobili zemlju koju su međusobno podijelili. Ta podjela da je bila nakon smrti njihove bake i oni su to podijelili uz pomoć tzv. buletina, tj. papirića na kojem su napisali brojeve čestica i izvlačeći iste, utvrdili tko je šta dobio. Između njihovih roditelja da nije bilo nikad sporova oko toga tko je šta dobio tom diobom. Nakon predmetne diobe, njihovi roditelji da su se ponovno dogovorili na način da je predmetna čestica u cijelosti pripala majci tužitelja CT. Tuženica da je na toj čestici bila nekoliko puta, i to dok su još bili živi njezini baka i djed te se sjeća da su oni tu česticu obrađivali i na njoj sadili žito, tzv. vlašić, krumpire i slično, a da se nakon njihove smrti ta čestica više nije obrađivala. Posjed na toj čestici nije nitko nikada osporavao niti baki i djedu tuženice, niti kasnije majci tužitelja. Po priči Libere, tuženica da zna kako je ista ostavila utuženu nekretninu tužitelju. O eventualnoj diobi djeda tuženice sa njegovom sestrom, a vezano za utuženu česticu, nema nikakvih saznanja.

8. Iz iskaza tuženice ĆT proizlazi da je utužena čestica oduvijek pripadala njezinoj baki i djedu. Djed da je preminuo 1971., a baka H 1981. Oni da su tu česticu koristili i obrađivali. O diobi njezinog djeda sa njegovom sestrom NT, tuženica da ne zna ništa, iako da je znala vidjeti i pok. NT na toj čestici, i to pogotovo kada je trebalo istu preorati ili pokupiti usjev. Sjeća se da se na nekretnini sadio kukuruz, krumpir, vlašić, žito i slično. Nitko im taj posjed nije osporavao, a nakon njihove smrti, otac tuženice i majka tužitelja da su se podijelili, tj. dogovorili na način da utužena čestica pripadne majci tužitelja CT. CT da je preminula prije dvije godine i nakon njezine smrti, ista je pripala tužitelju. Brat tužitelja da eventualno zna tu čestitu ponekad koristiti i to po dozvoli tužitelja. Tuženica da je na utuženu nekretninu odlazila sa svojom bakom i djedom i to u periodu do njezine osnovne škole, budući da je nakon toga otišla u Rijeku. Iz toga da zaključuje kako su njezini baka i djed u posjedu te nekretnine još od 1960. -ih, a njihovi prednici i prije toga.

9. Iz iskaza tužitelja AT proizlazi da je utužena čestica oduvijek u njegovoj obitelji tj. da je najprije bila u posjedu njegovih bake i djeda, koji su istu koristili i obrađivali, a nakon njihove smrti, da su se njihova djeca, i to majka tužitelja Libera, njezin brat OT i sestra GT, dogovorili kome će koja čestica pripasti pa je tako dogovoreno da s obzirom da se GT udala u Srbiji, da njoj pripadne starina u koju će dolaziti na ljetovanje, a da okolna zemljišta pripadnu majci tužitelja i njezinom bratu OT. Najprije da je utužena parcela pripala OT i CT, svakome u ½ dijela, ali da je OT kasnije svoju polovicu prepustio CT. Majka tužitelja da nije obrađivala nekretninu jer se sa obradom iste prestalo već nakon smrti bake tužitelja. Poznato mu je da se i njegov djed dijelio sa svojom sestrom NT u pogledu njihove imovine, pa tako i ove nekretnine, ali o tome da nema nekih pisanih tragova. Poznato mu je da je njegovom djedu oduvijek pripadala ½ te čestice, a koja da je sada predmet utuženja, dok da je druga polovica pripadala sestri NT. RT da je bio od djedove sestre NT unuk, koji da je zadnji obrađivao nekretninu. Tužitelj da je u posjedu utužene čestice od darovanja njegove majke, s tim da ne zna zašto se u ugovoru spominju 2/3 dijela te čestice. Njegov djed da se zvao OT, a isti da je osim sestre NT imao još jednog brata ČT, koji da je umro kao mlad, bez djece te da njemu nije ništa od imovine pripalo. Kada se tužitelja pitalo zašto u ostavinskom rješenju iza pok. djeda stoji samo 1/3 utužene čestice, tužitelj je naveo da se radi o zemljišno knjižnom upisu, a ne o stvarnom stanju i da je to stoga što je njegov djed imao sestru NT i brata ČT pa je ta čestica formalno bila podijeljena na trećine, iako su istu u stvarnosti uživali samo njegov djed i sestra NT, svaki u ½.

10. Analizom svih provedenih dokaza, kako u njihovoj ukupnosti, tako i pojedinačno, sve temeljem čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kojeg tužitelj temelji na institutu dosjelosti, u cijelosti osnovan.

11. Naime, iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da se tužitelj, preko posjeda svojih pravnih prednika, i to majke CT i djeda OT te bake H, nalazi u poštenom posjedu utužene nekretnine od 1981. godine, kada je umrla njegova baka H i kada je njegova majka CT diobom stekla utuženu česticu, ako ne i od ranije, tj. od vremena kada su njegovi djed OT i baka H obrađivali tu česticu. Kako nitko od tuženika nije osporio poštenje tužitelja na predmetnoj čestici, niti se iz sadržaja stanja u spisu mogu utvrditi okolnosti koje bi dovele u pitanje poštenje tužiteljevog posjeda na utuženoj nekretnini, to je ovaj sud utvrdio da je tužitelj pošteni i samostalni posjednik predmetne čestice koji u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a ima pravni interes urediti svoja zemljišnoknjižna prava na utuženoj čestici.

12. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, a u st. 2. toga članka stoji da se stjecanje, promjena, pravni učinak i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Slijedom navedenog, a računajući posjed tužitelja na utuženoj nekretnini od 1981. godine (ako ne i od ranije), to u konkretnom slučaju u primjenu dolaze odredbe čl. 28. st. 4. i 5. ZOVO-a Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO) u kojima stoji da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

14. Imajući stoga u vidu da je rok dosjedanja u predmetnom slučaju počeo teći 1981. godine, to je isti nedvojbeno istekao 2001. godine, kada su na snazi već bile odredbe ZV-a, koje u čl. 159. st. 3. ZV-a propisuju isti rok dosjedanja kao i prednje spomenute odredbe ZOVO-a (20 godina), a koji je rok do stupanja na snagu ZV-a većinom protekao.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj uspio tijekom postupka dokazati sve odlučne činjenice od kojih ovisini osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, kojeg je konačno precizirao u podnesku od 31. listopada 2025. i na ročištu 6. veljače 2026., to je valjalo primjenom relevantnih odredbi ZOVO-a (čl. 28. ZOVO- a) i ZV-a (čl. 18., čl. 159. i 160. ZV-a) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Krku 12. veljače 2026.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.