Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Povrv-52/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu mr. sc. Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Glavaš, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja poslovni broj Ovrv- 1563/2023, UPP/OSOvrv-142/2023 od 28.08.2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 8 dana namiri tužitelju ČN, kao nositelju slobodnog zanimanja-odvjetnik ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj]; [adresa], novčanu tražbinu u iznosu od 14.308,89 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2018.god. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. po kamatnoj stopi koja se određuje za, svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i troškove ovršnog postupka u iznosu od 773,09 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.08.2023.god. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za, svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu Platni nalog ukida.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.689,54 eur, roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 20.03.2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 16.696,70 eur / 125.801,29 kn uvećano za zakonske zatezne kamatama koje teku od 16.12.2018. pa do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 773,09 eur / 5.824,85 kn uvećano za zakonske zatezne kamate radi naplate troškova za obavljene odvjetničke usluge, prema računu broj 45/10/20 od 30.11.2018.

2. Po prijedlogu je javni bilježnik dana 13.07.2023. obavijestio tuženika o zaprimljenom prijedlogu te ga je pozvao da u roku od 15 dana ispuni svoju obvezu prema ovrhovoditelju u protivnom da će javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik Rino Zujić iz Rovinja je pod posl. br. Ovrv- 1563/2023 UPP/OS-Ovrv-142/2023 od dana 28.08.2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno sa nastalim troškovima postupka u iznosu od 773,09 eura / 5.824,85 kn, te je naloženo tuženiku, kao ovršeniku, da namiri tražbinu tužitelja.

3. Tuženik je 10.10.2023. javnom bilježniku podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 28.08.2023. U prigovoru navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu računa. Ističe da je predmetni račun izdan bez zakonske osnove. Dalje tvrdi da su ovrhovoditelj i ovršenik prije potpisivanja punomoći za predmetni kazneni postupak, postigli sporazum oko plaćanja odvjetničkih usluga, koji se bitno razlikuje od računa kojeg je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu. Tuženik osporava da bi imao daljnjih potraživanja prema tuženiku. Dalje ističe da se radi o postupku započetom 2013.g. te da je životno neuvjerljivo i nelogično da bi ovrhovoditelj kao odvjetnik zastupao godinama u kaznenom postupku bez da su mu plaćene odvjetničke usluge. Ističe da predmetni račun nije sačinjen sukladno općem poreznom zakonu te da je riječ o fiktivnom računu. Zato predlaže da se stavi izvan snage donijeto rješenje o ovrsi te da se ukinu sve provedene radnje.

4. Po prigovoru tuženika Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Povrv-179/2023-16 od 01.12.2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja je pod posl. br. Ovrv- 1563/2023 od dana 28.08.2023., u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ustrajao kao prethodno kod prijedloga za ovrhu. Tužitelj je podneskom od 13.11.2025., nakon što je zaprimio sve isprave koje je predložio da se provedu kao dokaz, naveo da u toj fazi postupka ne može istaknuti nove dokazne prijedloge, za koje je smatrao da se nalaze u spisu predmeta K-us-11/2016, te je sukladno tome naveo da umanjuje iznos potraživanja za one iznose koji nisu u dokaznim prijedlozima koje je predložio u prethodnom postupku, tj. umanjio je svoje potraživanje za iznos od 2.387,81 eur (koji se odnose na dio nagrade, dio izbivanja iz ureda, dio korištenja osobnog automobila i dio cestarine), a sve kako je precizirao podneskom od 13.11.2025. Tako je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u izreci ove presude.

6. Tijekom parničnog postupka tuženik je osporio tužitelju aktivnu legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka s obrazloženjem da je tužitelj zajedno sa odvjetnikom Radivojem Mačešić-Biscuoli i odvjetnicom Leanom Modrušan od dana 05. srpnja 2010.g.upisan u Upisnik Zajedničkih odvjetničkih ureda Hrvatske odvjetničke komore pod brojem ZOU-5442/10. Sa danom 31.srpnja 2018.g. prestaju sa radom Zajednički odvjetnički ured Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leana Modrušan, [adresa], a sa danom **.**.2018. ČN, Radivoj Mačešić- Biscuoli i Leana Modrušan nastavljaju obavljati odvjetničku djelatnost kao samostalni odvjetnici. U vrijeme kad je tuženik potpisao punomoć za zastupanje u kaznenom predmetu koji se pred Županijskim sudom u Rijeci vodio pod poslovnim brojem K-Us- 11/2016 tužitelj je obavljao odvjetničku službu u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leana Modrušan, [adresa]. Stranke koje bi potpisale punomoć za zastupanje, potpisivale su punomoć Zajedničkom odvjetničkom uredu Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leana Modrušan, [adresa] , na kojoj punomoći su bili istaknuti svo troje odvjetnika koji su činili zajednički odvjetnički ured, odnosno, stranke nisu davale punomoć za zastupanje jednom odvjetniku ponaosob, već svim odvjetnicima koji su činili zajednički odvjetnički ured. Tako je i tuženik, za zastupanje u predmetu pred Županijskim sudom u Rijeci poslovni broj K-Us-11/2016 (U-Us-246/13) potpisao punomoć u čijem je memorandumu stajalo da opunomoćuje Zajednički odvjetnički ured Miodrag ČN, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leana Modrušan. Zato da tužitelj nije imao osnova za izdavanje računa koji glasi isključivo na tužitelja, obzirom su kao vjerovnici predmetnog potraživanja u tom slučaju i odvjetnik Radivoj Mačešić-Biscuoli te odvjetnica Leana Modrušan. Tuženik se poziva na odredbu čl.41. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da bi vjerovnici spornog potraživanja bili svo troje Odvjetnika koji su u vrijeme potpisivanja punomoći za zastupanje tuženika činili Zajednički odvjetnički ured, tuženik osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju.

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: obrazac I-RA (neplaćeni računi), račun 45/10/20 od 30.11.2018., obavijest od 13.07.2023., molba (108), Rješenje (112-113), zapisnik s ročišta održanog dana 13.02.2014. (142-144), zapisnik s ročišta održanog dana 14.02.2014. (145-148), zapisnik s ročišta održanog dana 12.03.2014. (153-157), zapisnik s ročišta održanog dana 21.03.2014. (158-159), odgovor okrivljenika EN na optužnicu (po branitelju) (160-164), zapisnik od 03.03.2016. (165-168), zapisnik sa sjednice optužnog vijeća održane dana 26.09.2016. (169-175), zapisnik s pripremnog ročišta održanog dana 03.07.2018. (176-240), zapisnik s glavne rasprave održane dana 24.09.2018. (242-254), zapisnik s glavne rasprave održane dana 25.09.2018. (255-280), zapisnik s glavne rasprave održane dana 26.09.2018. (281- 282), zapisnik s glavne rasprave održane dana 27.09.2018. (283-285), zapisnik s glavne rasprave održane dana 28.09.2018. (286-289), zapisnik s glavne rasprave održane dana 24.10.2018. (290-292), zapisnik s glavne rasprave održane dana 05.11.2018. (293-318), zapisnik s glavne rasprave održane dana 06.11.2018. (319- 340), zapisnik s glavne rasprave održane dana 07.11.2018. (341-352), zapisnik s glavne rasprave održane dana 08.11.2018. (353-359), zapisnik s glavne rasprave održane dana 09.11.2018. (360-371), punomoć (379), te su saslušani tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja kako je to opisano u izreci ove presude je osnovan.

11. Odredbom čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a) propisano je da će javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdalo proslijediti spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu koji će u povodu takva prigovora donijeti odluku iz čl. 57. i 58. OZ-a.

12. Odredbom čl. 58. st. 3. OZ-a propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu, sud kojem je prigovor podnesen, stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan dostavit će predmet nadležnom sudu.

13. Budući da je ovršenik podnio pravodobni i dopušten prigovor, to je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbama čl. 58. st. 3. OZ-a.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za namirenje tražbine od tuženika na ime obavljenih odvjetničkih usluga, zastupanja, obrane u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-Us-11/2016 (U-Us-246/13). Tužitelj tvrdi da mu tuženik nije isplatio nikakvu naknadu na ime svih obavljenih odvjetničkih usluga u navedenom kaznenom postupku.

15. Tuženik (u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka) tvrdi da je između stranaka postignut drugačiji sporazum oko plaćanja odvjetničkih usluga, od računa kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku. Zatim tuženik tvrdi da je tužitelju isplatio određeni iznos jer da je, s obzirom na započet postupak 2013., životno neuvjerljivo i nelogično da bi tužitelj branio tuženika godinama u kaznenom postupku, bez da su mu plaćene odvjetničke usluge. Tuženik konačno tvrdi da njegov branjenik – odvjetnik nije bio tužitelj, već Zajednički odvjetnički ured (Mačešić-Biscuoli, Modrušan, Kliba), zato da tužitelj nema pravo na predmetno potraživanje jer da nije aktivno legitimiran.

16. Uvidom u račun 45/10/20 od 30.11.2018. utvrđeno je da je tužitelj izdao (30.11.2018.) račun tuženiku, kojim svoju tražbinu temelji na obrani tuženika u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-Us-11/2016 (U-Us- 246/13).

17. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu za obavljene odvjetničke usluge, za obranu tuženika na ročištima 13.02.2014., 14.02.2014., 06.03.2011., 12.03.2014., 21.03.2014., 26.09.2016., sjednica Optužnog vijeća 03.07.2018., 24.09.2018., 29.05.2018., 26.09.2018., 27.09.2018., 28.09.2018., 24.10.2018., 05.11.2018., 06.11.2018., 07.11.2018., 08.11.2018., 09.11.2018., za uvid u spis Uskoka 19.11.2014., za odgovor na optužnicu te na ime izbivanja iz ureda zbog putovanja na rasprave iz [adresa] do Rijeke i natrag, na ime korištenja osobnog automobila radi odlaska na rasprave i na ime cestarine [adresa] – [adresa] – [adresa].

18. Tuženik je zaprimio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je bio donio javni bilježnik Rino Zujić 28.08.2023. i u prigovoru na rješenje o ovrsi tuženik nije isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije, već upravo suprotno, tvrdio je da je između stranaka postignut drugačiji sporazum oko plaćanja odvjetničkih usluga te da je platio tužitelju odvjetničke usluge, jer da je životno neuvjerljivo i nelogično da bi tužitelj kao odvjetnik bio branjenik tuženika nekoliko godina bez da su mu plaćene odvjetničke usluge. Iz navedenog nesporno proizlazi da je tuženik priznao da je tužitelj bio njegov branjenik u naprijed navedenom kaznenom postupku. Nadalje, tuženik je tijekom postupka isticao upravo suprotno te da on nije ovlastio tužitelja kao branjenika u navedenom kaznenom postupku, već da je ovlastio Zajednički odvjetnički ured.

19. Međutim, uvidom u sve provedene dokazne prijedloge, posebice zapisnike o ispitivanju okrivljenika i dr. nesporno je utvrđeno da je tužitelj zastupao, branio, tuženika u navedenom kaznenom postupku te da je tužitelj bio prisutan, kao branjenik tuženika, na ročištima održanim dana 13.02.2014., 14.02.2014., 12.03.2014., 21.03.2014., 03.03.2016., 26.09.2016., 03.07.2018., 24.09.2018., 25.09.2018., 26.09.2018., 27.09.2018., 28.09.2018., 24.10.2018., 05.11.2018., 06.11.2018., 07.11.2018., 08.11.2018., 09.11.2018. Tuženik je već na prvom ročištu 13.02.2014. izričito izjavio "Moj branitelj je ČN, odvjetnik iz [adresa], koji je priložio punomoć u spis i koji je nazočan ovom ispitivanju".

20. Uvidom u punomoć utvrđeno je da je tuženik 2014. ovlastio ZOU Kliba, Mačešić-Bicuoli i Leanu Modrušan za zastupanje radi obrane kod Uskok RI, a punomoć je bio obrazac na kojem je ---- ZOU u sastavu kojeg je tužitelj radio kao odvjetnik. A na ročištu 13.02.2014. tuženik je potvrdio da je njegov branjenik upravo tužitelj. Uvidom u rješenje Hrvatske odvjetničke komore utvrđeno je da je ZOU Kliba, Mačešić-Bicuoli i Leanu Modrušan brisan iz upisnika Zajedničkih odvjetničkih ureda Hrvatske odvjetničke komore danom 31.07.2018. Između stranaka je nesporna ta činjenica, kao što je nesporno da su svaki od odvjetnika nastavili raditi kao odvjetnici svaki za sebe.

21. Iz zapisnika sa ročišta održanima u danima opisanim u toč. 19. ovog obrazloženja nesporno je utvrđeno da je tužitelj zastupao, branio tuženika i nakon prestanka rada ZOU-a, tj. i nakon 31.07.2018. Točnije tužitelj je nastavio zastupati tuženika na još 11 ročišta "od 24.09.2018. do 09.11.2018., da je na svih tih 11 ročišta osobno bio prisutan i tuženik, u svojstvu okrivljenika i tužitelj kao branjenik, te da je tuženik pristao i na taj način priznao tužitelja kao branjenika i punomoćnika u navedenom kaznenom postupku.

22. Iz navedenih razloga prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja nije osnovan. U konačnici tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti iako se poziva na odredbu čl. 41. ZOO-a, o djeljivoj obvezi.

23. Tužitelj je iskazao: „Odvjetnik sam u Puli od 1994.g. Tuženika sam zastupao od 2014. do 2018. u dva postupka i to jednom kaznenom postupku kod Uskoka u Rijeci a potom i ŽS u Rijeci, a drugi postupak je bio stegovni unutar MUP-a koji se također vodio u Rijeci. Tog dana kada je potpisana punomoć, mislim 13. travnja 2014., negdje tijekom dana telefonom me je nazvala supruga tuženika koja mi je sva uznemirena rekla da je tuženik uhićen i sa još trojicom svojih kolega, policijskih inspektora, priveden kod Uskoka u Rijeci i da li bi ja išao u Rijeku preuzeti njegovu obranu. Mi se nismo vidjeli toga dana, samo smo se čuli. Nakon toga ja sam nazvao ured Uskoka u Rijeci, predstavio sam se i pitao kada bi tuženik mogao biti ispitan kao osumnjičenik. Rečeno mi je da će to biti kasno uvečer, te sam ja negdje oko 19h došao u Uskok i tu sam čekao dok se provodilo ispitivanje jednog od drugih osoba iz tog predmeta i čekao da dovedu i tuženika. Kada je tuženik došao, pitao sam ga o čemu se radi i vrlo kratko nakon razgovora dogovorili smo se o načinu obrane i nakon toga je on iznio svoju obranu, nakon koje je bio zadržan u zatvoru u Rijeci. Htio bi samo napomenuti kako sam ja od ranije poznavao i suprugu tuženika, budući da sam ju branio u jednom kaznenom postupku kod Općinskog suda u Puli, a isto tako sam poznavao i tuženika, budući da je on bio stranka mog partnera. Čak mislim da sam tuženika poznavao još iz vremena kada sam radio kao istražni sudac jer je on već tada bio policijski službenik, pa smo se sretali u vezi s određenim poslovima. Nakon toga je tekao postupak istrage, ja sam čak jednom ili dva puta bio kod tuženika u zatvoru, sjećam se da sam mu nosio i osobne stvari. Sve to se odvijalo u sljedećih godinu-dvije dana. Nakon toga je došlo do utuženja sve četvorice policijskih inspektora, među kojima i tuženika, te se postupak nastavio kod ŽS u Rijeci. 2018. je započela i glavna rasprava i tada se rad na tom predmetu poprilično intenzivirao. Ja sam u to vrijeme radio kao jedan od članova ZOU Mačešić, Modrušan, Kliba. Mi smo funkcionirali na način da je svatko od nas zasebno primao stranke i u pretežitom dijelu sam vodio predmet za koji bi ga određena stranka opunomoćila. Kad su u pitanju kazneni predmeti, tu vrstu predmeta sam pretežito radio ja i zbog toga sam valjda bio i pozvan da preuzmem obranu okrivljenika, i neovisno od toga tko me obavijesti da je određena osoba bila uhićena, bilo da se nalazi u istražnom zatvoru, uvijek mi je punomoć potpisivao sam okrivljenih ili osumnjičenik i uvijek sam sa tom osobom dogovarao sve u svezi predmeta, pripremao obranu i općenito komunicirao. Dakle, tuženik je, kada sam ja došao u Uskok, rekao da želi da ga branim i potpisao mi punomoć i konačno na zapisnik pri ispitivanju izričito je rekao da sam ja njegov branitelj. 01.08.2018. prestao je postojati ZOU te je svatko od nas troje odvjetnika nastavio samostalno raditi. Nakon prestanka rada ZOU-a tuženik je ostao moja stranka i ja sam ga kao branitelj zastupao na raspravama koje su konačno navedene u predmetnom računu. Obzirom na prigovor u odgovoru na tužbu da je promašena aktivna legitimacija, u svezi s tim mogu reći da kada je prestajao s radom ZOU, nas troje koji smo bili panteri, dogovorili smo se da svatko zadržava predmete koje je vodio tijekom rada ZOU-a i da nitko prema nikome nema nikakvih financijskih obveza niti potraživanja u svezi sa radom do trenutka prestanka postojanja ZOU-a. Nakon što je tuženik bio pušten iz istražnog zatvora, mi smo se niz puta susretali u vezi predmeta. Ja sam, kao što sam to inače običavao činiti, rekao tuženiku da će ovaj predmet zahtijevati jako puno posla, tražio sam od njega da isplati neki predujam, međutim, on se tada opravdavao da obzirom na suspenziju nema novaca, ali da će to svakako riješiti. Čak je u dva navrata spominjao neko nasljedstvo koje da će biti izvor sredstava. U svakom slučaju ja sam u više navrata tijekom tih godina, a napose kada su krenule rasprave u drugoj polovici 2018., tuženiku rekao da svakako želim da određeni dio troškova koji su već do tada nastali podmiri, međutim, on je uvijek izbjegavao konkretan odgovor na to moje traženje tako da sam ja bio primoran reći mu da nećemo moći tako surađivati jer zbog tog njegovog predmeta to je trpio moj drugi rad, a i stranke. Na koncu smo se razišli i ja sam njemu predao predmetni račun nakon čega me je on potpuno počeo ignorirati čak i kada bi se sretali u gradu. Između mene i tuženika nije bio postignut nikakav konkretan dogovor o nekom kapitaliziranom iznosu nagrade za njegovu obranu obzirom da sam ja u više navrata njemu govorio da se moji troškovi baziraju na odvjetničkoj tarifi. Jedino što sam mu nekoliko puta spomenuo je da se, obzirom na količinu rada u predmetu, ti troškovi "gomilaju". Apsolutno je neistinita tvrdnja iz prigovora tuženika da bismo mi prije potpisivanja punomoći postigli nekakav drugačiji dogovor o podmirenju moje nagrade za obranu. U svih 32. godine rada kao odvjetnik ni u jednom slučaju kada bih došao na ročište za ispitivanje okrivljene osobe i tada imao prvi kontakt sa tom osobom nisam razgovarao o troškovima i nagradi za obranu pa tako ni u ovom slučaju. Na upit pun. tuženika iskazujem da je tuženik meni osobno potpisao punomoć, jer sam ja angažiran kao branitelj. Na daljnje pitanje što je pisalo u punomoći osim podataka o tome za što se izdaje punomoć, na punomoći je bio pečat ZOU-a i isto tako tiskano su bili podaci ZOU- a. To je bio obrazac punomoći koju smo svo troje u ZOU koristili u radu, mi nismo imali punomoći na kojima bi bilo ime samo jednog od nas, a niti smo imali pojedinačne pečate. Konačno, na zapisniku o ispitivanju je tuženik izričito naveo da sam ja njegov branitelj, nije spominjao ostalih dvoje mojih partnera. Na daljnje pitanje da li bi i ostali partneri prema takvoj punomoći mogli zastupati tuženika, iskazujem da na to pitanje će sud odgovoriti u svojoj odluci jer mislim da je to stvar procjene suda. Ako se ne varam jedanput je na raspravi bila kolegica Leana Modrušan. Ja mislim da je Č imao jedan poslovni račun u banci, za sva tri odvjetnika, koji sam ja naslijedio obzirom da je bio otvoren na moj OIB, obzirom da nije mogao biti otvoren na svo troje partnera, obzirom na bankovne propise. Tuženik je ranije bio klijent mog partnera Mačešića, u nekom drugom predmetu. Mi partneri nismo nikada dogovarali za pojedini predmet način podjele nagrade dok smo radili skupa, a ni poslije. Na upit da li sam pristao da se naknada za obavljene odvjetničke usluge isplati nakon okončanja kaznenog postupka iskazujem da to nije istina. Ja nikada ni sa jednom strankom ni u jednoj vrsti predmeta koju sam zastupao nisam imao dogovor ili sporazum da bi mi nagrada bila isplaćena nakon okončanja postupka. Na upit zašto nisam tuženiku izdavao račune nakon svake učinjene radnje u postupku s obzirom da se radilo o kompleksnom predmetu koji je zahtijevao i česta putovanja u Rijeku iskazujem da inače nisam običavao i to bez iznimke izdavati račune za svaku pojedinu radnju odrađenu u nekom dugotrajnijem predmetu već bi račun izdao u trenutku kada bi sa strankom dogovorio i stranka imala novac da podmiri više radnji, a u drugim slučajevima sam račun izdavao po pravomoćnosti predmeta kada bi stranka u pravilu, s iznimkom ovog jedinog predmeta, i podmirila troškove i naknadu za rad.“

23.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se tužitelju obratila supruga tuženika sa zamolbom da on zastupa tuženika jer da je tuženik priveden kod Uskoka u Rijeci, te da je upravo tuženik osobno potpisujući prihvatio da ga zastupa odnosno brani upravo tužitelj. S obzirom da je u to vrijeme tužitelj bio zaposlen u ZOU Kliba, Mačešić – Bicuoli, Modrušan, tuženik je imao obrazac punomoći sa pečatom ZOU-a. Iz iskaza nesporno proizlazi da je tuženik prihvatio da ga u postupku zastupa odnosno brani upravo tužitelj jer je tuženik i pri ispitivanju kod Uskoka izričito izjavio da mu je branitelj, upravo tužitelj. Nadalje iz iskaza tužitelja proizlazi da mu tuženik nije ništa platio na ime odvjetničkih usluga koje je pružao tuženiku u kaznenom postupku Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-Us-11/2016 (U- Us-246/13). Također iz iskaza proizlazi da između stranaka nije bilo nikakvog sporazuma oko plaćanja odvjetničkih usluga. Nadalje, iz iskaza nesporno proizlazi da raspodjelu predmeta za zastupanje nije vršio ZOU već je upravo tuženik osobno potpisao punomoć za zastupanje te je izričito na ročištu iskazao da je njegov branjenik ČN, odvjetnik iz [adresa], tj. tužitelj. A konačno na niti jednom ročištu za koje tužitelj potražuje naknadu nije bio niti jedan drugi odvjetnik iz ZOU-a već isključivo tužitelj. Tužitelj je iskazivao uvjerljivo i sukladno materijalnim dokazima u spisu koji se odnose na zastupanje na ročištima radi obrane tuženika u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-Us-11/2016 (U- Us-246/13). Zato je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja vjerodostojnim. U tom smislu neosnovani su prigovori tuženika po punomoćniku da je neistinit navod tužitelja kada je govorio da je upravo tužitelj angažiran za zastupanje. Dalje, osim pukog navoda od strane punomoćnika tuženika, da je tužitelj neistinito izjavio da je između partnera ZOU-a postignut sporazum da naknada za učinjene odvjetničke usluge pripadaju isključivo tužitelju, a da nakon prestanka ZOU-a svatko od partnera zadržava „svoje“ predmete, tuženik nije dostavio niti jedan dokaz.

23.2. Naime, tuženik je tek nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon iskaza tužitelja predložio dokaz saslušanjem odvjetnika Mačešić – Biscuoli. Sud nije prihvatio taj dokazni prijedlog jer je isti nepravodoban, a tuženik je i ranije taj dokaz mogao predložiti, a pogotovo jer se i sam poziva na odredbu čl. 41. ZOO-a koja propisuje djeljivu obvezu. Nakon provedenih dokaza, utvrđeno je da odredba čl. 41. ZOO-a nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari.

24. Tuženik je izjavio: „Ja sam bio policijski službenik za suzbijanje općeg kriminaliteta u PU Pula. Negdje u veljači 2014. došli su kolege iz PN Uskoka Rijeka, rekli su da sam počinio određena kaznena djela kao policijski službenik i uhitili me na radnom mjestu. Po uhićenju, budući sam znao da nisam počinio ništa izvan svojih policijskih ovlasti, nisam zahtijevao nazočnost odvjetnika prilikom mog uhićenja kao niti prilikom pretrage mene i prilikom pretrage mog doma, što je bilo sve istog dana. Po toj završenoj pretrazi, odveli su me u Rijeku gdje sam zadržan prvu noć u pritvoru u Opatiji, zatim odveden kod pritvorskog nadzornika idući dan, i sljedeću noć proveo u pritvoru I. PP Rijeka. Za to vrijeme je moja supruga, što sam naknadno saznao, budući da nisam bio prisutan, obratila se odvjetniku Mačešiću da bi me on zastupao u tom predmetu budući da me je i ranije zastupao u određenim stvarima za ostvarivanje mojih prava u MUP-u, u građanskim stvarima, ali znali smo i osobno od ranije s odvjetnikom. Baš tada odvjetnik Mačešić bio je na rehabilitaciji ili operaciji u Matuljima ili Lovranu radi ozlijede koljena i on je uputio moju suprugu u ZOU koji je imao sa g. ČN i gđom. Leanom Modrušan te neka se ona obrati njima radi zastupanja mene u tom predmetu. Drugi ili treći dan od uhićenja doveden sam na saslušanje kod zamjenice glavnog ravnatelja Uskoka u Rijeci. Tamo je u tom momentu bilo više nas uhićenih i u hodniku je čekao g. ČN i rekao mi da ga je zvala moja supruga i zamolila ga da me zastupa u tom predmetu što da je on i prihvatio u dogovoru sa odvj. Mačešićem. Mislim da sam mu tada potpisao punomoć jer sam morao imati odvjetnika na ispitivanju. Tada mi je rekao da se on dogovorio sa mojom suprugom da ja iznosim obranu što sam ja i sam znao budući da i dan danas smatram da nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Nakon ispitivanja vraćen sam u pritvor, idući dan je bilo ročište za produženje pritvora kod istražnog suca i tu je isto bio g. ČN. Dogovora za plaćanje naknade nije bilo, našeg međusobnog. Dogovor je postojao između moje supruge u startu, a poslije i mene sa odvjetnikom Mačešićem, a da će se svi troškovi odvjetnički nastali u mojim postupcima isplatiti po pravomoćnosti presude. Dakle, ja sam kao policijski službenik imao prvo stegovni postupak pri sudu u Rijeci i to je pravomoćno presuđeno, oslobođen sam svega što su mi stavili na teret, Uskok. Troškove nastale po tom postupku isplatio je sindikat policije i za to mi je g. ČN izdao račun, mislim da je. E me zastupao u startu mog postupka pred ŽS Rijeka kao jedan od partnera u ZOU Mačešić, Modrušan i E. Nikada ja i g. E nismo govorili o taktici moje obrane pred sudom izuzev tog prvog ispitivanja, kada mi je rekao da se dogovorio sa mojom suprugom da ja iskazujem prilikom ispitivanja, a kada su me u dva navrata ispitivali pred Uskokom nakon isptiivama g. E jedino što me je pitao da li je to zbilja istina što sam ja iskazivao i to je to. Gđa. Leana Modrušan me je zastupala jednom prilikom. U jednom trenutku postupka došlo je do toga da je ZOU prestao postojati te su se svo troje odvjetnika razišli. E me nastavio zastupati pred ŽS u Rijeci još možda jednom. Tada je zatražio od mene da mu nadoknadim jedan dio troškova koje je do tada imao u tom mom postupku. Zatražio je i ja sam mu donio 5.000,00 kn koje sam mu predao u hodniku suda u Rijeci. Budući smo za idući tjedan, nakon toga, imali već zakazane rasprave rekao mi je da bi mu trebao za taj tjedan donijeti još najmanje "brat bratu" 5.000,00 kn- Da bi mu ja isplatio onih prvih 5.000,00 kn isto sam posudio od svoje rodbine, a za sljedećih 5.000,00 kn nisam imao mogućnosti posuđivanja i naša suradnja odnosno zastupanje g. E mene je prestalo i nastavio me zastupati g. Mačešić koji je i od prvog trenutka bio moj izbor. Ja ne znam da li je u računima koje g. E potražuje u ovom postupku umanjen iznos od 5.000,00 kn koji sam mu dao. Na upit svog punomoćnika izjavljujem da sam punomoć potpisao ZOU tj. svim odvjetnicima u tom uredu. Ja sam na jednom zapisniku izjavio da je g. E moj odvjetnik jer tada g. Mačešić nije bio u mogućnosti, iz zdravstvenih razloga kako sam već u uvodu iskazao, me zastupati. Način obrane u tom predmetu tijekom svih godina ja sam dogovarao sa g. Mačešićem. G. Mačešić mi je rekao da govorim istinu što god da me se pita, to je odgovor o načinu obrane koji mi je savjetovao g. Mačešić. Na upit pun. tužitelja izjavljujem da se ne sjećam, odnosno mislim da nije g. Mačešić obavio niti jednu radnju u tom predmetu do otkaza punomoći od strane g. E. odnosno do prestanka rada ZOU-a. Postupak traje sveukupno 12.g., započeo je 2014. Ne znam kada su započela ročišta pred ŽS u Rijeci. Odvjetnik Mačešić me počeo fizički zastupati, tj. dolaziti na ročišta nakon što je ZOU prestao postojati. Moja supruga se dogovorila sa odvjetnikom Mačešićem da će naknada za obavljene odvjetničke usluge biti isplaćena nakon okončanja postupka. Ja nisam imao novca da bi mogao platiti odvjetnika odmah i smatrali smo (ja i odvjetnik Mačešić) da će presuda biti oslobađajuća. U tom slučaju naknada bi se ostvarila od strane države. Postupak još nije okončan tako da odvjetniku Mačešiću nisam ništa isplatio po osnovi zastupanja u tom predmetu.“

24.1. Iz iskaza tuženika nesporno proizlazi da je isti konfuzan i u suprotnosti sa navodima koje je tuženik naveo tijekom postupka. Naime, tijekom postupka tuženik je isticao da je s tužiteljem postignut sporazum oko plaćanja odvjetničkih usluga, a koji da se bitno razlikuje od računa, da bi tuženik u svom iskazu kazao da nikada nikakvog sporazuma odnosno dogovora za plaćanje naknade nije bilo. Tuženik je tijekom postupka isticao da je životno neuvjerljivo i nelogično da bi tužitelj kao odvjetnik godinama zastupao tuženika bez da su mu plaćene odvjetničke usluge, da bi tuženik u svom iskazu kazao da do prestanka rada ZOU-a nije platio nikome ništa za zastupanje, da ga je tužitelj zatražio 5.000,00 kn te da mu je tuženik taj iznos i predao. Iskazao je da je to zatražio nakon što je prestao postojati ZOU. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da ga je tužitelj zastupao pred ŽS u Rijeci još samo jednom nakon prestanka postojanja ZOU-a, međutim, iz Zapisnika sa ročišta nesporno je utvrđeno da je tužitelj zastupao tuženika nakon 01.08.2018. na još 11 ročišta. Tuženik je izričito iskazao da on nije ništa platio odvjetniku Mačešić – Biscuoli, niti da ga je Mačešić – Biscuoli zastupao u razdoblju do 01.08.2018. Sud nije prihvatio iskaz tuženika kada je iskazivao da on nije ovlastio tužitelja za zastupanje jer je zaista životno nelogično da bi tuženik prihvatio da odvjetnik ČN jedini zastupa i brani tuženika u razdoblju od 2014. do 2018., a da nije želio i prihvatio da je upravo tužitelj njegov branjenik. Iskaz tuženika u tom dijelu je nevjerodostojan jer je suprotan sa navodima i tvrdnjama samog sebe danih tijekom postupka te konačno je taj dio njegovog iskaza zaista i životno nelogičan i neuvjerljiv.

25. Uvidom u Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012) , Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 103/2014), Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 118/2014), Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 107/2015), Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37/22), koje su bile na snazi u vremenu od 13. veljače 2014. do 09. studenog 2018. utvrđeno je da je tužitelj ispravno izračunao trošak kojeg potražuje (kako je specificiran u računu 45/10/20), odnosno, nakon umanjenja troškova po računima, podneskom od 13.11.2025.

25.1. S obzirom da izračun nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika je propisan Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na okolnosti izračuna nagrade i troškova jedino relevantno je upravo Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, a ne financijsko vještačenje radi utvrđivanja stvarne vrijednosti pruženih usluga kako je to predložio tuženik. Dakle, jedino je sud, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ovlašten primijeniti odvjetničku tarifu za radnje što ih odvjetnik obavi u vezi sa sudskim postupkom, kao što je u konkretnom slučaju. Zato sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika o provođenju financijskog vještačenja.

26. Tarifom i izmjenama i dopunama Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, od Tbr. 1. do 5., propisana je nagrada i naknada troškova odvjetnika za sastav podnesaka, zastupanje i obrane u kaznenom postupku, za pravne radnje koje je tužitelj obavio za tuženika i koje su predmet tužbenog zahtjeva, izračunate su sukladno predmetnoj tarifi slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja kako je opisan u izreci ove presude, osnovan.

27. Odvjetnička tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškove zastupanja čine odvjetničke usluge, uvećane za PDV i izdaci potrebni za izvršenje posla. Te troškove dužan je platiti naručitelj usluge. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik je izabrao tužitelja za zastupanje te je dužan tužitelju platiti nagradu i naknadu za pružene odvjetničke usluge, koje je tuženiku pružio upravo tužitelj.

28. S obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, valjalo je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 28.08.2023. djelomično održati na snazi i to u dijelu koji se odnosi na potraživanje u iznosu od 14.308,89 eura te troškove ovršnog postupka u iznosu od 773,09 eura, dok je u preostalom dijelu Platni nalog ukinut, te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci ove Presude.

29. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav podneska od 03.09.2025. i 13.11.2025. te za zastupanje na ročištima 04.12.2025. i 15.01.2026., za svaku radnju po 500,00 eura plus PDV 500,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu 189,54 eura, a što sveukupno iznosi 2.689,54 eura. Visina priznatog parničnog troška temelji se na Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa).

29.1. Tuženiku nije priznat parnični trošak jer isti nije uspio u ovom postupku.

U Poreču – Parenzo 12. veljače 2026.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave Presude.

Dna:

- tužitelju p.p.,

- tuženiku p.p.