REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1137/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Bori Saviću, odvjetniku u Zagrebu, Bele Čikoša 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, zastupanog po VE, službenoj osobi, radi poreza na dohodak, 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23-01/165, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2023-12/02507, URBROJ: 513-07-01-04/2023-03 od 7. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23-01/165, URBROJ: 513- 04-23-2 od 8. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2023-12/02507, URBROJ: 513-07-01-04/2023-03 od 7. rujna 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza poreza i prireza porezu na dohodak od imovine po osnovi zakupa poslovnog prostora u [adresa], i to po pojedinim godinama u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022., odnosno u ukupnom iznosu od 7.076,37 eura.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je dio potraživanja poreznog tijela u zastari, da nisu pravilno utvrđene sve činjenice niti je utvrđeno pravo stanje stvari, a iz pobijanog rješenja nije razvidno kako je utvrđena porezna osnovica, koji su iznosi najamnina, koje se porezne stope oporezivanja primjenjuju i koje su korištene. Posebno ukazuje da nisu uzeta u obzir oštećenja poslovnog prostora uslijed potresa i s tim povezana ulaganja u sanaciju koja je trebalo priznati kao trošak kod utvrđivanja porezne obveze. Također, naglašava da tijekom pandemijskog razdoblja najmoprimac nije obavljao gospodarsku djelatnost zbog čega nije bilo uplate najamnine, posljedično nije bilo ni dohotka. Uz navedeno, tužiteljica ukazuje da je porezno rješenje doneseno bez njezinog izjašnjavanja, a povodom njezina traženja u žalbi nije proveden ispitni postupak. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te je održao raspravu 15. siječnja 2026.
6. Sukladno članku 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20; dalje: ZPD) dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.
Prema članku 57. stavku 1. ZPD-a kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Prema članku 62. stavku 1. ZPD-a Kod dohotka od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, osim dohotka ostvarenog iznajmljivanjem stanova soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova iz članka 82. ovoga Zakona, porez na dohodak plaća se prema rješenju Porezne uprave, i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Porez na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 37. ovoga Zakona, a po stopi od 10%.
U razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2020 . u primjeni je bila stopa od 12% (Zakon o porezu na dohodak, „Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20; dalje: ZPD/16-20).
7. Prema članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj „Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Prema članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka, kao i osporenih rješenja javnopravnih tijela, proizlazi da je za tužiteljicu na temelju ugovora o zakupu za poslovni prostor na adresi u [adresa], odnosno aneksa ugovora, utvrđena obveza poreza na dohodak od imovine po osnovi zakupnine, za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. Za svaku godinu navedenog razdoblja utvrđen je iznos najamnine (ispravno zakupnine), osnovice, poreza i prireza, odnosno ukupna porezna obveza. Ukupna porezna obveza za sve godine iznosi 7.976,37 eura.
9. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđenje (dijela) porezne obveze, dok je iz rješenja javnopravnih tijela, uvažavajući ugovore o zakupu i njihove anekse koji su prijavljeni od strane javnog bilježnika, moguće utvrditi iznos porezne osnovice, poreznu obvezu i primjenjivu poreznu stopu. U konkretnom slučaju zastara prava na utvrđenje porezne obveze za najraniju godinu, tj. 2017. godinu (dohodak od imovine po osnovi primitka zakupnine za 2017. godinu nastao je u 2017. u smislu članka 12. stavka 1. ZPD-a) počela je teći 1. siječnja 2018., što znači da zastarni rok iz članka 108. stavka 1. OPZ -a istječe na dan 1. siječnja 2024. Kako je u konkretnom slučaju drugostupanjsko rješenje doneseno 8. prosinca 2023., to nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze nastale u 2017., a posljedično tome niti za porezne obveze koje su nastale u kasnijem razdoblju. Nadalje, što se tiče porezne osnovice, porezne obveze i primjenjive porezne stope, sud smatra da se iz prvostupanjskog rješenja i njegova obrazloženja može utvrditi koliki je iznos zakupnine (najamnine), koliki je iznos porezne osnovice nakon odbitka porezno priznatih izdataka (članak 57. stavak 1. ZPD-a), koja je primijenjena stopa (12% za period od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2020.; 10% za period od 1. siječnja 2021.) i koliki je iznos poreza na dohodak i prireza, odnosno ukupna porezna obveza. Navedeno se zasniva na ugovorima o zakupu poslovnog prostora, odnosno aneksima koji su od strane javnog b ilježnika dostavljeni poreznom tijelu. Primjerice, za 2017. godinu navodi se mjesečna zakupnina (najamnina) od 1.000,23 eura koja otpada na tužiteljicu (prema ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2016.) i koja važi za period od 1. siječnja do 31. srpnja 2017., a nakon čega se navodi mjesečna zakupnina (najamnina) od 1.040,16 eura za period od 1. kolovoza do 31. prosinca 2017. prema aneksu navedenog ugovora (dostavljen od javnog bilježnika 13. lipnja 2017.), što daje ukupan iznos zakupnine (najamnine) od 12.202,41 eura kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju, a nakon tog iznos porezne osnovice od 8.541,69 eura uz primjenu porezno priznatog izdatka u visini od 30% od ostvarenog iznosa zakupnine (članak 57. stavak 1. ZPD-a), porezne obveze po stopi od 12% (članak 62. stavak 1. ZPD/16-20) u iznosu od 1.025,00 eura i prireza porezu na dohodak u iznosu od 184,50 eura (stopa od 18%). Također, napominje se da je porezno tijelo uzelo u obzir i aneks ugovora (prijavljen od javnog bilježnika 27. travnja 2020.) koji je posebno uredio plaćanje zakupnine za pojedini period (neplaćanje zakupnine za travanj 2020.; iznos zakupnine za svibanj 2020.). Uvažavajući navedeno, sud smatra da se za relevantan period može utvrditi iznos porezne osnovice, porezne obveze i primjenjive porezne stope, a na osnovi dokumentacije (ugovora o zakupu poslovnog prostora, aneksa ugovora) koja je dostavljena poreznom tijelu od strane javnog bilježnika.
10. U odnosu na prigovore tužiteljice koji se tiču troškova sanacije uslijed potresa, ukazuje se na odredbu članka 57. stavak 1. ZPD-a koja propisuje iznos izdataka koji se priznaje zakupodavcu kod utvrđivanja porezne obveze. U konkretnom slučaju porezno tijelo je priznalo izdatke do visine koja je zakonom dopuštena (30% od ostvarenog iznosa zakupnine), nakon čega je utvrdilo poreznu osnovicu, zbog čega nema osnove za uvažavanje izdataka preko propisanog iznosa. Nadalje, što se tiče obavljanja gospodarske djelatnosti zakupoprimca tijekom pandemijskog razdoblja i (ne)plaćanja zakupnine, iz dostavljene pisane dokumentacije, a koju sud smatra relevantnom u konkretnom slučaju jer su očigledno svi dogovori između zakupodavaca i zakupoprimca bili redovito sadržani u ugovorima o zakupu, odnosno njihovim aneksima, jasno proizlazi koji je bio ugovoren iznos zakupnine, s time da nema nikakve naznake o raskidu ugovora ili prekidu poslovne suradnje zbog neplaćanja zakupnine . Kao što je naprijed navedeno, uzet je u obzir i onaj aneks ugovora kojim je bilo predviđeno neplaćanje zakupnine za jedan period (travanj 2020.). Uvažavajući izloženo, nije bilo osnove za uvažavanje dokaznih prijedloga tužiteljice (provođenje vještačenja, saslušanje tužiteljice i drugih zakupodavaca). Promatrajući upravni postupak i postupak pred sudom u cjelini, sud smatra da je tužiteljici pružena mogućnost da iznese sve pravne i činjenične navode i prijedloge koje je smatrala relevantnim, a o istima su se očitovala javnopravna tijela odnosno sud u ovoj presudi.
11. Slijedom izloženog, sud je osporena rješenja ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, sud je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)
U Zagrebu 12. veljače 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Boro Savić, [adresa] Zagreb, Bele Čikoša 5,
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška ulica 43/IV
