Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-270/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, Split, zastupanog po punomoćnici SŠ, protiv tuženice PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, donesenog 31. kolovoza 2023.g., pod brojem Ovrv-5719/2023, kojim je naloženo tuženici PŠ da tužitelju Split Parking d.o.o. isplati:

iznos glavnice od 6,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2020. godine pa do isplate , te troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak iniciran je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pri čemu tužitelj potražuje iznos od 6,37 EUR na ime neplaćene dnevne parkirališne karte (dalje: DPK). Tužitelj u svojim navodima ističe da je dana 03.11.2020. godine, u 13:17 sati, u Splitu, na javnom parkiralištu pod njegovom upravom, utvrđeno korištenje parkirnog mjesta za vozilo registarskih oznaka u vlasništvu tuženice, a da za isto nije bila istaknuta valjana parkirna karta niti je plaćanje izvršeno putem dostupnih telekomunikacijskih usluga.

2. Tuženica je protiv rješenja o ovrsi pravovremeno izjavila prigovor, čime je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona). U svom prigovoru tuženica navodi da se osjeća žrtvom "nezakonitih zakona", negira boravak u Splitu zadnjih pet godina, ističe da nema vozačku dozvolu te tvrdi da vozilo nije bilo u voznom stanju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja: analitičku karticu br. 33368/ParkIS/2, zapisnik o opažanju s fotodokumentacijom, te izvadak iz evidencije MUP-a RH o vlasništvu vozila. Na temelju ovih dokaza, sud je utvrdio da je tuženica u trenutku nastanka duga bila upisana vlasnica vozila. Podaci iz evidencije MUP-a čine javnu ispravu te se pretpostavlja da su točni dok se ne dokaže suprotno, što tuženica nije učinila.

4. Pravna priroda odnosa između tužitelja i tuženice temelji se na institutu ugovora po pristupu. Javna parkirališta s naplatom u gradu Splitu uređena su Odlukom o uređenju prometa i Općim uvjetima tužitelja. Samim činom ulaska vozilom na prostor označenog parkirališta, vozač prihvaća ponudu tužitelja i sklapa ugovor o korištenju parkirnog mjesta. Ukoliko korisnik ne plati satnu kartu, primjenjuju se odredbe o Dnevnoj parkirališnoj karti koja vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena sljedećeg dana.

5. Sud je detaljno analizirao prigovor tuženice o neboravljenju u Splitu. S aspekta materijalnog prava, prebivalište vlasnika vozila nije pretpostavka za nastanak ugovornog odnosa o parkiranju. Vozilo kao pokretna stvar može biti u pravnom i faktičnom prometu na cijelom području Republike Hrvatske. Odgovornost vlasnika za troškove parkiranja derivira iz samog prava vlasništva nad pokretninom koja zauzima javni prostor namijenjen komunalnoj usluzi.

6. Vezano za navod tuženice o neposjedovanju vozačke dozvole, sud ističe da građanskopravna odgovornost vlasnika stvari ne ovisi o njegovoj administrativnoj sposobnosti upravljanja tom stvari. Vlasnik vozila može biti i maloljetna osoba ili osoba bez vozačke dozvole, no to je ne oslobađa obveze plaćanja naknada koje proizlaze iz korištenja tog vozila u prometu, bilo da ga koristi vlasnik osobno ili osoba kojoj je on povjerio vozilo.

7. Tuženica je u prigovoru istaknula da vozilo "nije bilo u voznom stanju". Sud primjećuje da tuženica za ovu tvrdnju nije ponudila niti jedan materijalni dokaz (potvrdu o kvaru, račun vučne službe ili dokaz o odlaganju otpada). Međutim, čak i da je vozilo bilo neispravno, ostavljanjem istog na parkirnom mjestu pod naplatom, vlasnik konzumira prostor i uslugu tužitelja. Neispravnost vozila može biti razlog za uklanjanje vozila, ali ne i za oslobađenje od obveze plaćanja naknade za zauzetu površinu.

8. Pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz odredbi Općih uvjeta prema kojima je korisnik parkiranja vlasnik vozila identificiran prema registarskoj oznaci vozila u evidencijama MUP-a. Sudska praksa (npr. Županijski sud u Zagrebu, Gž-150/17-3) jasno potvrđuje da je vlasnik vozila obveznik plaćanja parkiranja ako nije dokazao da je vozilo otuđeno ili da je u trenutku parkiranja bilo u posjedu treće osobe protivno volji vlasnika.

9. Tuženica se u prigovoru poziva na "nezakonite zakone" i opće stanje u društvu. Sud ističe da je, sukladno članku 115. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudac vezan Ustavom i zakonima. Sud nema ovlast ignorirati važeće propise o komunalnom gospodarstvu i obveznim odnosima na temelju subjektivnih vrednovanja pravednosti od strane stranke, već je dužan osigurati primjenu pozitivnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

10. Iznos DPK od 6,37 EUR utvrđen je Cjenikom tužitelja koji je javan i dostupan svim korisnicima. Budući da tuženica nije podmirila dug u roku, tužitelj je bio primoran pokrenuti sudsku naplatu. Visina potraživanja odgovara pruženoj usluzi parkiranja kroz 24 sata od trenutka opažanja neplaćenog parkiranja.

11. Zakonska zatezna kamata dosuđena je temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima. Budući da je obveza dospjela osmi dan od dana izdavanja računa, kamata teče od 11.11.2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope ESB-a za tri postotna poena.

12. Sud je održao na snazi i troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR. Ti troškovi obuhvaćaju naknadu javnog bilježnika (predujam nagrade) sukladno Pravilniku o nagradama javnih bilježnika. S obzirom da tuženica nije dobrovoljno ispunila svoju dospjelu novčanu obvezu, ovi su troškovi bili nužni radi ostvarenja tražbine tužitelja.

13. Sud nalazi da tuženica svojim prigovorom nije uspjela oboriti niti jednu odlučnu činjenicu na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev. Paušalno osporavanje bez dokaznih prijedloga koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje ne može dovesti do oslobađajuće presude.

15. S obzirom na to da je tužitelj dokazao osnovu i visinu potraživanja, a tuženica nije dokazala prestanak obveze (plaćanjem) niti nedostatak pasivne legitimacije, sud je odlučio kao u izreci.

16. Na temelju svega navedenog, u ovom slučaju, ugovor se sklapa konkludentnom radnjom temeljem čl. 20. – Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) – samim činom parkiranja vozila na označenom mjestu, vlasnik pristupa ugovoru, dok su prema čl. 9. ZOO-a, sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu. Također, sud je naložio plaćanje pripadajućih zateznih kamata primjenom čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja tuženice s isplatom novčanog duga., te je stoga održan predmetni platni nalog na snazi u cijelosti.

U Varaždinu 12. veljače 2026.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. Tužitelj: SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, Split

2. PŠ, [adresa]