Poslovni broj: Us I-3105/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CHEF & MASTER d.o.o., OIB: 93561484148, Dolića Draga, Ulica Ivana Pavla II 39, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB: 36162371878, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, radi šutnje uprave, dana 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovom sudu 18. prosinca 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave, u kojoj navodi kako je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 17. studenog 2025. za radnika MD NUR UN NOBE AKASH podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji. Navedeni zahtjev zaprimljen je u sustavu preko online aplikacije HZZ-a. Tužitelj nema podatka o klasi navedenog predmeta, jer nije zaprimio nikakvu potvrdu, niti dopis naslova s navedenim podatkom, već isključivo raspolaže brojem pod kojim je zaprimljen zahtjev: 996139. U skladu s odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima ministarstvo je dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja zahtjeva. Do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu. Ukazuje se naslovu na postojeću praksu Upravnog suda u Zagrebu u presudama posl. br. Us I-1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. i Us I-1259/2025-7 od 8. lipnja 2025. i brojnim drugim. Neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja. Zbog šutnje uprave, radnici za koje su podneseni zahtjevi ne mogu započeti s radom, iako se za njihov dolazak već snose konkretni troškovi, uključujući smještaj i druge logističke izdatke. Navedeni troškovi u konačnici padaju na teret tužitelja, koji uz to trpi i štetu u vidu izmakle dobiti, budući da radnici nisu pravovremeno započeli s obavljanjem ugovorenih radnih zadataka. Ovakva situacija otežava planiranje poslovnih aktivnosti, destabilizira operativno poslovanje te narušava ugled tužitelja kod poslovnih partnera. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za predmetnog radnika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako su tužba i tužbeni navodi neosnovani. U ovoj upravnoj stvari, podnositelj zahtjeva za izdavanjem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, tužitelj iz ovog spora preko platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, podnio je 17. studenog 2025. zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za državljanina treće zemlje ĆTEŽ, rođ. **.**.1997. za radno mjesto pomoćni kuhar/pomoćna kuharica, sukladno odredbi članka 90. Zakona o strancima („Narodne Novine" br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25). Člankom 97. st.1. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje može izdati dozvola za boravak i rad ako ispunjava uvjete iz članka 59. Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. Zakona, te ako je ispunjen uvjet primjerenog smještaja iz članka 103.f. ovoga Zakona, u slučaju kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja, dok je odredbom članka 91. stavka 7. propisano da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga zakona Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Nadalje, u čl. 93. Zakona o strancima zakonodavac taksativno navodi razloge na temelju kojih Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te između ostalog, u čl. 93. st. 1. toč. 8. propisuje kako Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja. Prilikom utvrđivanja svih pravno relevantnih činjenica i okolnosti bitnih u donošenju odluke sukladno odredbama Zakona o strancima utvrđeno je kako se podnositelj zahtjeva nalazi na popisu poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, te je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje. Kako navedeno, sukladno čl. 93. st. 1. toč. 7. Zakona o strancima, predstavlja zapreke za izdavanje dozvole za boravak i rad, podnositelju zahtjeva je, u svrhu izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje u ovoj upravnoj stvari, a sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine broj: 47/09, 110/21), upućen poziv 23. prosinca 2025. elektroničkim putem na e-mail adresu koju je poslodavac ostavio kao kontakt prilikom elektroničkog podnošenja zahtjeva, koji je uredno uručen istog dana sukladno čl. 94 Zakona o općem upravnom postupku, ali se na isti nije odazvao u ostavljenom roku niti postupio po pozivu. S obzirom na navedene činjenice da se poslodavac nalazi na listi poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, te da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje, kao i da je poslodavcu upućen poziv, koji je uredno uručen, a na koji se poslodavac nije odazvao, sukladno čl. 93. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima, u svezi s člankom 96. Zakona o općem upravnom postupku zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj je rješenjem odbijen. Navod iz tužbe kako je u skladu s odredbom čl. 91. st. 5. Zakona o strancima Ministarstvo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, valja ispraviti jer se ovdje radi o čl. 91. st. 7. Zakona o strancima koji, propisuje kako je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. S obzirom na navedenu odredbu valja napomenuti kako se navedeni zahtjev ne može smatrati urednim, a iz razloga što je odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" br. 20/22., 155/22.) propisano kako isprave koje se prilažu uz zahtjeve propisane ovim Pravilnikom moraju biti u izvorniku ili ovjerenoj preslici, a mogu se priložiti i preslike isprava koje će službena osoba ovjeriti za potrebe postupka nakon uvida u original, a čl. 3. st. 3. istog Pravilnika određuje da ako se zahtjev podnosi elektroničkim putem ili poštom, izvornici ili ovjerene preslike isprava moraju se dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji do okončanja postupka, a u slučaju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu boravka digitalnih nomada izvornici ili ovjerene preslike mogu se dostaviti i u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole boravka. Odredbom članka 97. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Odredbom članka 99. st.1. toč. 8. Zakona o strancima propisano je da će se pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenog rada. S obzirom na gore navedene odredbe Zakona o strancima podneseni zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad od strane tužitelja smatra se neurednim jer isti nije ispunio potrebne zakonske uvjete kako bi se moglo udovoljiti tužiteljevom zahtjevu zbog toga što je Hrvatski zavod za zapošljavanje donio negativno mišljenje jer se poslodavac nalazi na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenog rada. Kako bi se utvrdile se činjenice i okolnosti važne za rješavanje u ovoj upravnoj stvari podnositelju zahtjeva je upućen poziv 23. prosinca 2025., koji je uredno uručen istog dana sukladno čl. 94. Zakona o općem upravnom postupku, ali se na isti nije odazvao u ostavljenom roku niti postupio po pozivu. Tuženik ponavlja da rok iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku zbog šutnje uprave, a zbog neurednog zahtjeva nije niti počeo teći, a rok od 15 dana sukladno članku 91. stavku 7. Zakona o strancima je u svojoj pravnoj naravi instruktivni rok bez sankcija. Slijedom navedenog, tuženik konačno navodi da je tužba tužitelja neosnovana te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Sud je utvrđujući pretpostavke za vođenje spora utvrdio kako je tužba tužitelja prijevremeno podnesena.

4.Naime, odredbom čl. 46. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.-dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

Odredbom čl. 40. st. 2. ZUS-a propisano je da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka. Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: br. 47/09. i 110/21.) propisano je da službena osoba dužna je u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Stavkom 2. istog članka da službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Stavkom 3. istog članka da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

5.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj 17. studenog 2025. tuženiku podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj preko platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i to za državljanina treće zemlje ĆTEŽ, rođ. **.**.1997. za radno mjesto pomoćni kuhar/pomoćna kuharica, a sukladno odredbi članka 90. Zakona o strancima („Narodne Novine" br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25). Također, nije sporno ni da je tužitelj predmetnu tužbu podnio ovom sudu putem elektroničke komunikacije 18. prosinca 2025.

6.Međutim, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju u pogledu šutnje uprave primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: br. 47/09. i 110/21.) kao lex generalis, kao i da se u konkretnom slučaju radi o situaciji kakvu u vidu ima odredba čl. 101. st. 1. istog Zakona kojom je propisano da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, pa s obzirom da je stavkom 3. istog članka propisano da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor, kod stanja stvari da je odredbom čl. 40. st. 2. ZUS-a propisano da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka, imajući u vidu da je tužitelj svoj zahtjev podnio 17. studenog 2025., čak i da se radi o urednom zahtjevu, tužitelj je imao na dispoziciji pokrenuti upravni spor najranije 26. prosinca 2025. (30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva sukladno čl. 101. st. 3. ZUP-a + 8 dana nakon isteka propisanog roka sukladno čl. 40. st. 2. ZUS-a), no kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio ovom sudu putem elektroničke komunikacije 18. prosinca 2025., dakle prije isteka navedenog roka, to je pak nedvojbeno da je tužba preuranjena.

7.Stoga, već kod prethodno obrazloženog u pasusu broj 6. obrazloženja ovog rješenja, ostale okolnosti nisu od značaja za drugačije rješavanja predmetne upravne stvari, s čim u vezi je za nadodati kako citirana odredba čl. 101. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku pretpostavlja podnošenje urednog zahtjeva, no sud primjećuje da predmetni zahtjev tužitelja nije bio niti uredan s obzirom da istom nije bila priložena dokumentacija kakvu u vidu imaju mjerodavne odredbe Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" br. 20/22., 155/22.), te isto tako iako to nije od važnosti za ovaj spor sud primjećuje da je tuženik u konačnici odlučio o predmetnom zahtjevu tužitelja svojim rješenjem KLASA: UP/I-216-02/25- 09/260268, URBROJ: 511-12-43-26-4 od 2. veljače 2026. kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, a koje rješenje prileže spisu upravnog tijela, kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu.

8.Konačno, za nadodati je i kako je u cijelosti neutemeljeno pozivanje tužitelja na upravno sudsku praksu Upravnog suda u Zagrebu i to na presude posl. br. Us I- 1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. i Us I-1259/2025-7 od 8. lipnja 2025., a koje su dostavljene u privitku tužbe, to pak stoga što se ne radi o identičnim situacijama s obzirom da je iz citiranih presuda razvidno da su tužitelji iz tih sporova tužbe sudu podnijeli nakon što je bio istekao rok iz odredbe čl. 40. st. 2. ZUS-a kojom je propisano da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka, a što je u tim presudama izričito i navedeno, dok je tužitelj predmetnu tužbu podnio prije isteka tog roka, što tužbu čini preuranjenom i zbog čega upravno sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva na konkretnu upravnu stvar.

9.Slijedom prethodno navedenog, imajući u vidu da je odredbom članka 46. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno, pa kako je uslijed naprijed obrazloženih razloga tužba tužitelja podnesena prijevremeno, primjenom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 12. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, uz odgovor na tužbu tuženika,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, uz povrat spisa po pravomoćnosti,

- u spis.