Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: Ovr-1614/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Z A K LJ U Č A K
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, OIB 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, protiv ovršenice NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 12. veljače 2025.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci poslovni broj Ovrv-6419/2013 od 20. studenog 2013. iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da je nastupila zastara predmetne tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 2. prosinca 2024. dostavio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer da je nastupila zastara tražbine i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6419/2013 od 20. studenog 2013. izdanog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću u Rijeci kojeg je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu 19. studenog 2024. pa predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglašavaju nedopuštenim. Nadalje ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje o odgodi prijenosa (ovrhe) navodeći da bi provedbom ovrhe pretrpio nepopravljivu i nenadoknadivu štetu i da bi mu elementarna egzistencija bila nepovratno ugrožena budući nema imovine i ostvaruje plaću u visini minimalne zakonske plaće, a u razdoblju od 2019. po 2023. da je uglavnom bio nezaposlen.
2. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Time da iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ proizlazi da ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, a u kojem slučaju će Agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
3. U konkretnom slučaju, a kako to i sam ovršenik u prijedlogu navodi, ovrhovoditelj je kod Financijske agencije pokrenuo postupak naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci poslovni broj Ovr-6419/2013 od 20. studenog 2013. Dakle, radi se o ovršnoj ispravi koja nije predviđena citiranom odredbom čl. 209. st. 1. OZ kao jedna od osnova za pokretanje postupka izravne naplate, pa stoga ovršeniku u konkretnom slučaju nisu na raspolaganju pravna sredstva predviđena odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, a koja se odnose na postupak izravne naplate.
4. Međutim, odredbom čl. 284. st. 1. OZ propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Odredbom st. 5 istog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
5. Nadalje, odredbom čl. 53. st. 1. i 2. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.
6. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je ovrhovoditelj kod Financijske agencije pokrenuo postupak izvansudske ovrhe protiv ovršenika temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Velibor Panjković u Rijeci poslovni broj Ovr-6419/2013 od 20. studenog 2013. to je sud s prijedlogom ovršenika od 2. prosinca 2024. u kojem ističe prigovor zastare potraživanja te navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu predmetne tražbine, postupao kao s žalbom nakon proteka roka protiv citiranog rješenja o ovrsi.
7. Sud je sukladno odredbi čl. 54. st. 1. OZ žalbu ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju koji se u ostavljenom roku od osam dana nije očitovao na navode ovršenika.
8. Odredbom čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka kojim je propisano da ako ovršenik postojanje spornih činjenica o čijem utvrđenju ovisi rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.
9. Valja napomenuti da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku, pa tako sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li nastupila zastara predmetnog potraživanja i je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno je li ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
10. Obzirom da ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao osnovanost žalbe javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj nije priznao postojanje razloga zbog kojih je izjavljena žalba, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ cijeneći da navedene razloge ovršenik nije mogao istaknuti u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi. Naime, do trenutka kada je ovršeniku dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije protekao zastarni rok niti je došlo do prijenosa tražbine na novog vjerovnika, pa sud nalazi da ovršenik iz opravdanih razloga taj žalbeni razlog nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi.
11. Nadalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
12. Podnošenjem žalbe nakon proteka roka ispunjena je jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe, međutim ovršenik u svojem prijedlogu samo paušalno navodi da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu štetu jer nema imovine i ostvaruje plaću u visini minimalne zakonske plaće.
13. Po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, troškova života, članova obitelji o kojima eventualno skrbi, njihovim potrebama i imovinskom stanju, te utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.
14. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Malom Lošinju 12. veljače 2026.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelj B2 KAPITAL d.o.o.
2. Ovršenik CS
