REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Ovr-26/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Maje Aflić Abbaci, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju SS i drugi odvjetnici iz OD Čohilj i partneri d.o.o. u Puli, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - zadužnice od 15. svibnja 2025., potvrđene po VD javnog bilježnika u Zagrebu Eni Blažević pod brojem OV-2796/2025, kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik da u roku 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

II. O troškovima postupka odlučit će se u postupku iz točke I. zaključka, na koje pokretanje je ovršenik upućen ili naknadno posebnom odlukom ovoga suda.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 16. siječnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je naveo da je nepreporučenom pošiljkom zaprimio Obavijest FINA-e o tome da je protiv njega zahtjevom ovrhovoditeljice od 23. prosinca 2025. zatražena izravna naplata tražbine u ukupnom iznosu od 75.000,00 EUR i to prema nejasnoj specifikaciji priloženoj zahtjevu, na način 15 puta po 5.000,00 EUR, a sve na temelju bjanko zadužnice od 15. svibnja 2025., potvrđene istoga dana po VD javnog bilježnika u Zagrebu Eni Blažević pod brojem OV-2796/2025. Istaknuo je da zadužnica predstavlja apstraktni pravni posao, jer služi osiguranju tražbina koje proizlaze iz nekog drugog („glavnog“) pravnog posla, prema kojem je stoga zadužnica sporedna, odnosno akcesorna. Kao takva, ona može postojati odnosno biti naplativa samo u onoj mjeri i vremenu u kojima to vrijedi i za tražbinu iz osnovnog pravnog posla koja se konkretnom (bjanko) zadužnicom osigurava. Pojasnio je da je predmetna bjanko zadužnica izdana u okviru ugovora o zajmu sklopljenog 14. svibnja 2025. između ovrhovoditeljice kao zajmodavca i ovršenika kao zajmoprimca, i to baš radi osiguranja tražbina koje bi proizlazile iz tog ugovora te uz ovlaštenje zajmodavcu da radi njihova namirenja zahtijeva naplatu kod FINA-e na temelju te zadužnice (čl. III.). Stoga da sva odlučna pitanja u vezi s konkretnom tražbinom ovrhovoditeljice treba razmatrati u kontekstu predmetnog ugovora o zajmu, kao osnovnog pravnog posla. Pojasnio je da je prema ugovoru o zajmu ovrhovoditeljica kao zajmodavac beskamatno pozajmila iznos od 31.000,00 eura ovršeniku kao zajmoprimcu (čl. I.), a on se obvezao taj zajam vratiti najkasnije do 13. studenog 2025., s time da u slučaju zakašnjenja duguje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od tog dana do isplate (čl. II. st. 1. i 2.), pri čemu zajmodavcu kao sredstvo osiguranja povrata zajma predaje i bjanko zadužnicu na iznos od 75.000,00 eura te ga ovlašćuje da istu upotrijebi radi namirenja njegovih tražbina koje proizlaze iz tog ugovora (čl. III.). Dakle, naveo je kako je predmetna bjanko zadužnica izdana samo radi osiguranja odnosno namirenja tražbina koje bi ovrhovoditeljica kao zajmodavac mogla imati prema ovršeniku kao zajmoprimcu na temelju ugovora o zajmu od, pri čemu iznos na koji ista glasi (75.000,00 eura) predstavlja iznos kojim je bjanko zadužnica ograničena, tj. preko kojeg se po njoj ni u kojem slučaju ne može zahtijevati prisilna naplata. Pojasnio je kako najviši iznos na koji bjanko zadužnica glasi nije ujedno i iznos dospjele tražbine zajmodavca te da se na temelju predmetne bjanko zadužnice ne može zahtijevati naplata u iznosu koji prelazi visinu stvarne i dospjele tražbine prema ugovoru o zajmu od, kao ni bilo koje druge eventualne tražbine koja bi potjecala iz neke treće osnove (različite od navedenog ugovora o zajmu). S time u vezi smatra da je jasno da tražbina ovrhovoditeljice ni teoretski nije mogla iznositi više od 31.174,96 eura na dan 23. prosinca 2025. kao dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Stoga drži očitim da pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju predmetne bjanko zadužnice nisu dopušteni, a u svakom slučaju to nisu barem za 43.825,04 eura. Pojasnio je da ovakva protupravna naplata u smislu Ovršnog zakona predstavlja nasilje te je istaknuo da će ovršenik u naknadnom primjerenom roku podnijeti i prijedlog za odgodu (pljenidbe i) prijenosa po predmetnom zahtjevu ovrhovoditeljice. Na sve okolnosti predložio je provođenje dokaza saslušanjem stranaka, svjedoka te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2. Ovršenik je dopunio prijedlog 26. siječnja 2026. na način da je dodatno zatražio odgodu pljenidbe i prijenosa po predmetnom zahtjevu ovrhovoditeljice. Pravodobnost prijedloga za odgodu temelji na činjenici da je FINA primila zahtjev ovrhovoditeljice 23. prosinca 2025. U odnosu na potrebne pretpostavke za odgodu pozvao se na izjavljen pravni lijek u vidu podnesenog prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, a koji je izjednačen sa žalbom iz članka 52. OZ-a te druge pretpostavke, činjenice da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ponovio je navode iz prethodnog prijedloga te je dodatno pojasnio da element nasilja proizlazi iz činjenice protupravne naplate tražbine, a što predstavlja kazneno djelo. Konačno zatražio je trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.877,58 EUR.

3. Ovrhovoditelj je u podnesku od 11. veljače 2026. prigovorio da je prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom nepravodoban pojašnjavajući da je zahtjev FINA-i predan 23. prosinca 2025., da je FINA poslala Obavijest 24. prosinca 2025., te da je dostava sigurno izvršena najkasnije do 29. prosinca 2025., a prijedlog nije predan prije 14. siječnja 2026. U odnosu na neprikladnost specifikacije potraživanja, pojasnila je da je naknadno dostavila FINA-i specifikaciju tražbine i to za iznos od 31.000,00 EUR, čime je djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu. Također postavio je zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 EUR.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Pozivom na članak 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 131/20, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ), na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Prema članku 210. stavku 3. OZ-a sud je dužan o prijedlogu za odgodu prijenosa odlučiti u roku od osam dana. Stoga je u odnosu na pitanje odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava odlučeno bez čekanja očitovanja ovrhovoditeljice, dok će se u odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prije donošenja odluke pričekati očitovanje, ili protek roka za očitovanje, sukladno članku 52. stavku 1. OZ-a.

6. Člankom 65. st. 1. OZ propisane su pretpostavke za odgodu ovrhe, pri čemu je opća pretpostavka da ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz navedeno, dodatno mora biti ispunjen i jedan od uvjeta nabrojanih u članku 65. stavku 1 točkama 1.-11. OZ-a.

7. Sud nalazi da pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, koja su propisana člankom 210. OZ-a predstavljaju mehanizam pravne zaštite u vidu pravnih lijekova ovršenika, a posebno s obzirom da ih i sam Ovršni zakon tretira kroz institut žalbe po Ovršnom zakonu, izravno ukazujući da se u takvim mehanizmima zaštite ovršenika primjenjuju odredbe članaka 50. i 53. OZ-a. Stoga sud nalazi da jest ispunjena pretpostavka da je podnesen pravni lijek koji u naravi predstavlja žalbu, a to kroz podnesen prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim

8. Međutim, stav je suda da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije učinio vjerojatnim drugi kumulativno potrebno ispunjen uvjet, odnosno da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe bila potrebna kako bi se spriječilo nasilje u obitelji. Pozivanje da bi protupravnost naplate tražbine predstavljala kazneno djelo koje se manifestira kao nasilje spram ovršenika, ocijenjeno je neutemeljenim i neosnovanim. Ovršni postupak jest postupak prisilne naplate tražbine, a koji postupak zasigurno nema elemenata nasilja spram ovršenika, odnosno riječ je o postupku čija provedba predstavlja zakonom uređen mehanizam namirenja ovrhovoditelja u slučaju da ovršenik ne ispuni dobrovoljno dugovanu tražbinu prema njemu. S druge strane, drugi element - vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu također nije ispunjen. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se u nastavku ovršnog postupka provela, ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. No, na navedeno se ovršenik nije niti pozvao, stoga isto nije ni mogao učiniti vjerojatnim.

9. Slijedom navedenog, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnima pretpostavke potrebne za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, sud je pozivom na članak 210. i članak 65. stavak 1 OZ-a prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - zadužnice od 15. svibnja 2025., potvrđene po VD javnog bilježnika u Zagrebu Eni Blažević pod brojem OV- 2796/2025, odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci rješenja.

10. Pozivom na članak 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 131/20, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ), na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11. Odredbom članka 52. stavka 1 OZ-a propisano je ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Stavkom 3 propisano je ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

12. Odredbom članka 53. stavka 1 OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Stavkom 2 propisano je da se žalba iz stavka 1. može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

13. Sud je prigovor nepravodobnosti podnesenog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ocijenio neosnovanim. Naime, uvidom u pošiljku FINA-e sa lista 9 spisa sud je utvrdio da je FINA poslala predmetnu pošiljku ovršeniku s danom 24. prosinca 2025. s uputom o uručenju do 29. prosinca 2025. S obzirom da iz stanja spisa nema dokaza da bi bila riječ o preporučenoj pošiljci, trenutak primitka Obavijesti nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Dalje, uzevši u obzir da je riječ o običnoj nepreporučenoj pošiljci s napomenom potrebe uručenja do 29. prosinca 2025., a posebno uzevši u obzir da je pružatelj usluge dostave Hrvatska pošta, sud je stava da se navedeno također ne može sa sigurnošću uzeti kao izvršeno do spomenutog datuma. Naime, sud je mišljenja da treba uzeti kao moguću činjenicu da Hrvatska pošta kao pružatelj usluga faktično kasni s dostavom pismena različitih pošiljatelja i da u poštanske sandučiće mogu primjerice i pristizati računi s rokom dospijeća plaćanja koji je premašen u trenutku faktično izvršene dostave. Uz navedeno, sud posebno ukazuje na odredbu članka 53. Ovršnog zakona, a koji se naziva "žalba nakon proteka roka" u kojemu je upravo predviđena mogućnost podnošenja žalbe izvan propisanog roka u slučaju postojanja opravdanog razloga i to za taksativno navedene žalbene razloge. S obzirom da je žalbeni razlog ovog zahtjeva predviđen odredbom članka 50. stavka 1 točke 7. OZ-a, a koji upravo omogućava podnošenje žalbe nakon proteka roka kako je to regulirano člankom 53. OZ-a, sud je posebno cjenivši navedeno, prigovor nepravodobnosti ocijenio neosnovanim. Uz to valja napomenuti i da je ovršenik tek zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, stoga niti nema eventualne štete koja bi nastala ovrhovoditelju, s obzirom da u konačnici ishod postupka ovisi o parnici koja se ima pokrenuti.

14. Slijedom svega navedenog, budući da je ovršenik istaknuo prigovor da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, koji predstavlja žalbeni razlog iz članka 52. stavka 1 točke 7. OZ-a, a također i činjenice da se ovrhovoditelj u ostavljenom roku usprotivio i osporio postojanje tih razloga, u skladu s člankom 52. stavcima 3. i 4. OZ-a i člankom 210. OZ-a, sud je ovršenika uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog čega je odlučeno kao u izreci zaključka.

15. Sud je kao suvišne i nepotrebne odbio dokazne prijedloge saslušanjem stranaka, svjedoka te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, s obzirom da je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te okolnosti da je prema stanju spisa ova pravna stvar dovoljno raspravljena za donošenje odluke u okviru podnesenih zahtjeva.

16. Osnovanost zahtjeva za naknadu troškova postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, odnosno o uspjehu ovdje ovršenika u postupku koji je upućen pokrenuti, a to s obzirom da se odluka u ovom postupku donosi samo na razini vjerojatnosti.

U Puli 12. veljače 2026.

Sudac

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Ovršeniku po pun.

- Ovrhovoditelju po pun.

Nacrt odluke izradila:

sudska savjetnica

Maja Aflić Abbaci