Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1409/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženica HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Senki Zuanović, odvjetnici iz Zadra, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-519/2022 od 5. rujna 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženica odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-519/2022 od 5. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženica.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženicama Ad 1) HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Ad 2) ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] predati u posjed tužitelju BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dio nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , površine 85m2, na skici lica mjesta od dana 18.3.2025.g. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku dipl. ing. geod. Krešimiru Jurjeviću označena točkama D-E-F-G-H-I-D1-D i obojana crvenom bojom i dio nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 70m2, na skici lica mjesta od dana 18.3.2025.g. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku dipl. ing. geod. Krešimiru Jurjeviću označena točkama A-B-C-D-D1-A i obojana zelenom bojom, koja skica čini sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicama nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.851,54 EUR u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijele su tuženice 19. rujna 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), a predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženica 6. listopada 2025., osporio je navode tuženica u cijelosti te predložio da drugostupanjski sud odbije njihovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu te zatražio naknadu troškova žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženice navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije ocijenio sve provedene dokaze te nije obrazložio sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj vrsti postupka, osobito da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da tuženice nisu bile u poštenom posjedu i da tužitelju ne osporavaju vlasništvo.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge, pa je istu moguće ispitati, te je iznio i svoj stav u odnosu na savjesnost tuženica.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženice predaju u posjed dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio nekretnine koji je u skici lica mjesta od 18. ožujka 2025. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku označen točkama D-E-F-G-H-I-D1-D u površini od 85 m2, obojen crvenom bojom, i dio nekretnine površine 70 m2 u skici mjernika označen točkama A-B-C-D-D1-A, obojen zelenom bojom. Tužbu temelji na tvrdnji da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] koju je kupio od vlasnika te se upisao u zemljišnu knjigu, a da tuženice drže u posjedu dio kupljene nekretnine.

6.1. Tuženice su osporile osnovu tužbenog zahtjeva tvrdeći da imaju pravo na posjed, odnosno pozivajući se na dosjelost temeljem koje su stekle pravo vlasništva na spornim dijelovima navedene nekretnine.

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se upisao u zemljišnu knjigu na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru broj P-11/2021 od 15. siječnja 2021. u kojem postupku su tuženi BCU iz [adresa], i GC iz [adresa], a koji su bili upisani na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici svaki u ½ dijela,

- da je tužitelj kao kupac s navedenim tuženicima kao prodavateljima 4. prosinca 2017. zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine,

- da su tuženice suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koje graniče sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz skice lista mjesta proizlazi da je nekretnina tužitelja od nekretnina tuženica odvojena betonskim zidom i žičanom pletenom ogradom pravcem A-I-H-G,

- da međa između navedenih nekretnina po katastru ide linijom označenom slovima A- B-C-D-E-F-G,

- da je u vrijeme kupoprodaje postojala vidljiva međa između predmetnih nekretnina u vidu betonskog zida i žičane ograde,

- da je prema izjavi tuženica betonski zid sagrađen 1988. godine kada je građena kuća na čest zem. [katastarska čestica], a žičana ograda 2000. godine,

- da iz povijesti posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] proizlazi da je prema podacima iz 1955. godine kao posjednik bio upisan RC pok. HCU sve do 1986. godine kada je na zahtjev ZC izvršen ispravak upisa na način da je predmetna nekretnina upisana posjedom ZC, ĐC. HCU, Milin RC pok. HCU i ĐC pok. B, svakog u ¼ dijela,

- da je 1999. godine iza smrti ZC pok. HCU upisana kao posjednica ČCU, a iza smrti ĐC pok. HCU. GC pok. HCU,

- da je temeljem Ugovora o darovanju iz 2004. godine, sklopljenom između RC kao darovatelja i CCU i SC kao daroprimatelja, izvršen upis daroprimatelja na darovanom dijelu,

- da je na temelju Ugovora o diobi između braće BC H, ĐC, CCU i ZC pok. HCU izvršena identifikacija nekretnina (1986.) koje su pripale pojedinim diobenicima (list 34) i prema kojem je navedena nekretnina pripala ĐC pok. HCU,

- da je tužitelj prije kupovine predmetne nekretnine bio na istoj, a da je izmjeru kupljene nekretnine zatražio tek nakon što je zaključio kupoprodajni ugovor.

6.3. Prvostupanjski sud navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi kako je prilikom izgradnje kuće i zida iza kuće došlo do prelaska na spornu nekretninu, što su tuženice bile svjesne, zbog čega da su stupile u kontakt s RC koji im se predstavio kao vlasnik sporne nekretnine i s kojim da su tada postigle dogovor da zid ostane na mjestu gdje je, a one su mu za to isplatile 50.000,00 dinara, te da o tome postoji i pisana izjava.

6.4. Iz iskaze saslušane tuženice ČC da proizlazi kako je žičana ograda postavljena 2000. godine, pravcem na kojem se i sada nalazi, jer da su tuženice i njihov otac smatrali da je sporni dio nekretnine, koji je u naravi povišenje u odnosu na njihove nekretnine, njihovo vlasništvo.

6.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 161., 162. i 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) te je naveo kako ocjenjuje da se na strani tuženica nije ispunio temeljni preduvjet za stjecanje vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine, a to je pošteni posjed.

6.6. Ovo stoga što same tuženice tijekom postupka različito navode činjenice vezane za osnovu na kojem su stekle pravo vlasništva prijepora pa tako tuženica ČC navodi da je vlasništvo prijepora stekla dosjelošću i da je taj prijepor u njenom posjedu 80 godina, očevom 82 godine, a prije toga i u djedovom posjedu, dok je u tužbi navedeno da su u posjedu prijepora preko 30 godina. Tvrdnja tuženica da su od RC 1988. godine, otkupile dio sporne nekretnine iza kuće za 50.000,00 dinara da ničim nije dokazana, jer iako tvrde da je izjava potpisana 19. srpnja 1988. i da ista postoji, nije priložena kao dokaz.

6.7. Nadalje, da RC nije pravni prednik tužitelja jer nikada nije bio vlasnik predmetne nekretnine, već je ta nekretnina bila u vlasništvu TC, čiji su sinovi podijelili imovinu iza svoga oca na način da je, između ostalog, navedena nekretnina 1986. godine pripala u vlasništvo ĐC za cijelo, a istog su naslijedili AC i GC, koji su predmetnu nekretninu prodali tužitelju.

6.8. Sve navedeno da ukazuje na to kako tuženice nisu bile poštene posjednice, zbog čega da su se ispunili uvjeti iz članka 161. i 162. ZV-a za predaju u posjed spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelju koji je upisani vlasnik.

7. U svojoj žalbi tuženice osporavaju kako iste ne bi bile poštene posjednice jer da od kako je sagrađen zid, odnosno postavljena žičana ograda, nitko iz obitelji C im nije osporavao pravo posjedovanja, predmetna parcela da je do nedavno bila zarasla šuma. Navode da je do pripajanja spornog dijela čestici na kojoj je upisan tužitelj kojeg drže u posjedu tuženice, došlo novom katastarskom izmjerom 70-ih godina prošlog stoljeća. Na terenu da nije bilo nikakvih oznaka te da su tuženice živjele u [adresa], zbog čega su prvo saznanje da je dio sporne nekretnine kojeg drže u posjedu upisan na ime tužitelja dobile tek 2021. godine.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

7.2. Same tuženice navode kako su prilikom gradnje kuće u kojoj živi tuženica HC, 1988. godine prekoračile među između čestice na kojoj je građena kuća i predmetne čestice, odnosno da su to učinili radnici koji su gradili ogradni zid kojim su dvije nekretnine trebale biti odvojene.

7.3. Navode da su te 1988. godine došle u kontakt sa RC koji se njima predstavio kao vlasnik predmetne nekretnine i s kojim da su dogovorile da mu za dio predmetne nekretnine, koji je sada postao dio nekretnine tuženica na kojoj je izgrađena kuća zbog pogrešno postavljenog ogradnog zida, isplate 50.000,00 dinara, što da su iste i učinile i o čemu da postoji i izjava. Tuženice u odgovoru na tužbu spominju da se radi o dužini zida od oko 20 m.

7.4. Tuženice su, dakle, znale da su gradnjom zida ušle u posjed predmetne nekretnine koja nije u njihovom vlasništvu, a svoju tvrdnju da su taj dio otkupile od RC, koji je u to vrijeme bio jedan od upisanih posjednika u katastru, nisu dokazale iako su se pozvale na pismenu izjavu koju nisu priložile u spis. Zbog toga se one ne mogu smatrati poštenim samostalnim posjednicama. Naime, posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

7.5. Iz skice uredovanja vidljivo je da se žičana ograda proteže pravcem označenim slovima A-I i da se točka I nalazi na polovini onog dijela predmetne nekretnine koji je ušao u sastav nekretnina tuženica gradnjom zida.

7.6. Tuženica ČC u svom iskazu je navela kako je predmetna nekretnina bila obrasla šumom i kako nisu znale tko su vlasnici predmetne nekretnine, iz čega se zaključuje da to nisu znale ni u vrijeme postavljanja žičane ograde. Žičana ograda je postavljena pravcem A-I-H-G. Prema skici uredovanja početna točka H nalazi se na sagrađenom zidu iza kuće tuženica, a točka I na sredini linije označene slovima E-I-H (točka E-na katastarskoj međi, a točka H-zid tuženica). Pored toga tuženice su sa tužiteljem potpisale Dogovor o novoj međi 8. rujna 2022., od kojeg su kasnije odustale. Prema navedenom Dogovoru nova međa bi išla pravcem B-D-E (što je i pravac katastarske međe), E1 (što odgovara točki I koja je početna točka žičane ograde na jugu) te se nastavlja na točku F1 (nalazi se na katastarskoj međi) i završava u točki G (završetak katastarske međe). Dogovorom da nova međa iza kuće tuženica ide pravcem E1-F1-G pristaju na izmicanje postojećeg zida prema kući tuženice HC. Sve to ukazuje da su tuženice znale da su ušle u nekretninu tužitelja ne samo prilikom gradnje zida, što i same priznaju, već i postavljanjem žičane ograde pravcem kako je ona postavljena, zbog čega se ne mogu smatrati poštenim posjednicama koje bi po samom zakonu, posjedovanjem kroz vrijeme propisano člankom 159. ZV-a, stekle pravo vlasništva na spornom djelu nekretnine.

7.7. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženica i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

8. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženica jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković