REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-8/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŠZ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ-21.) i drugih, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 30. prosinca 2025. broj KZZ-DO-24/2025-2, podignutom protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli-Pola od 26. studenoga 2024. broj Kž-318/2024-9, u sjednici održanoj 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 26. studenoga 2024. broj Kž-318/2024-9 u odnosu na odluku pod točkom III. izreke te presude povrijeđen zakon u odredbi članka 469. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025.
- dalje: ZKP) u vezi članka 57. stavka 1. KZ-21. na štetu osuđenog ŠZ pa se ta pravomoćna presuda pod točkom III. izreke preinačuje na slijedeći način:
III. Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se tom optuženiku prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ-21., opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavaka 1. i 2. KZ-21., opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude te utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-21., opisano pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude pa se optuženi ŠZ, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ-21., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. KZ-21. optuženom ŠZ se izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je ovaj počinitelj osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 54. KZ-21. optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. do 21. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 26. studenoga 2024. broj KŽ-318/2024-9 osuđeni ŠZ, po službenoj dužnosti, a povodom žalbe optuženika, oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavka 1. KZ-21., činjenično i pravno opisano kao pod točkom I. izreke te presude. Uslijed takve odluke pod točkom I., a pod točkom III. izreke, preinačena je pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da su optuženiku prihvaćene kao utvrđene kazne zatvora u trajanju šest mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ-21. i kazna zatvora u trajanju pet mjeseci za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ -21. (činjenično i pravno opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude) te kazna zatvora u trajanju pet mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ - 21. Nakon toga je isti, temeljem članka 51. stavaka 1. i 2. KZ-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je, temeljem članka 57. stavaka 1. i 2. KZ-21., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 469. točke 5. ZKP-a u vezi s člankom 57. stavkom 1. KZ-21., s prijedlogom da se ta pravomoćna presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u odnosu na „odluku o kaznenoj sankciji“ (pod točkom III. izreke pravomoćne odluke).
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je Županijski sud u Puli-Pola osporenom odlukom, odlučujući po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe optuženog ŠZ izjavljene protiv prvostupanjske presude, povrijedio odredbu članka 469. točke 5. ZKP- a u vezi s člankom 57. stavkom 1. KZ-21. i to iz razloga što je u konkretnom slučaju, a prilikom preinačavanja prvostupanjske presude u odnosu na odluku o kazni, izašao izvan zakonskih okvira s obzirom da je odlukom o izricanju djelomične uvjetne osude prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.
4.1. Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta Općinskog suda u Sisku broj K-86/2023 proizlazi kako se u tom kaznenom predmetu vodio kazneni postupak protiv osuđenog ŠZ zbog kaznenih djela u stjecaju iz članka 236. stavka 1., članka 139. stavka 3., članka 140. stavka 2. i članka 139. stavka 2. KZ-21. te je isti, nakon pravomoćno okončanog kaznenog postupka, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ-21., pobijanom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je potom izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju šest mjeseci se neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
4.2. Međutim, člankom 57. stavkom 1. KZ-21. propisano je da sud počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manjem od tri godine, što ovdje nije bio slučaj, može izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocjeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela (djelomična uvjetna osuda), dok u situaciji kada je počinitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine, kao što je to ovdje bio slučaj, sukladno članku 56. stavku 2. KZ-21., istome može biti izrečena jedino uvjetna, ali ne i djelomična uvjetna osuda.
4.3. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed izneseno, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je Županijski sud u Puli-Pola u ovom kaznenom postupku, odlučujući po službenoj dužnosti, počinio povredu zakona u odredbi članka 469. točke 5. ZKP-a s obzirom da je postupio protivno odredbi članka 57. stavka 1. KZ -21., a kada je osuđeniku koji je bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine izrekao djelomičnu uvjetnu osudu. Na taj način sud drugog stupnja je, prilikom preinačavanja prvostupanjske presude u odnosu na odluku o kazni, kako to pravilno ističe i državni odvjetnik, izašao izvan zakonom propisanih okvira, uslijed čega je tim dijelom odluke o izricanju djelomične uvjetne osude prekoračio ovlast koju je imao po zakonu jer je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu suprotno zakonom propisanim uvjetima. Naime, u situaciji kada je drugostupanjski sud osuđenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, tada nije mogao izreći djelomičnu uvjetnu osudu s obzirom da nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 57. stavka 1. KZ-21., već je, ako je kaznu htio uvjetovati, jedino mogao izreći uvjetnu osudu, sukladno članku 56. stavku 2. KZ-21.
4.4. Stoga, a imajući u vidu okolnosti koje su u pravomoćnoj presudi utvrđene kao olakotne (otac dvoje malodobne djece koje je dužan uzdržavati te da, osim plaće nema druge imovine iz koje bi ih mogao uzdržavati) te utvrđenu otegotnu okolnost koja se ogleda u njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti, pa kada se navedene činjenice dovedu u vezu sa stupnjem krivnje, težinom počinjenih kaznenih djela i osobom osuđenika te okolnostima pod kojima su djela počinjena, tada se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od tri godine ukazuje primjerenom kako počinjenim djelima, tako i ličnosti osuđenika i stupnju njegove krivnje, a ista je u cijelosti pogodna da ostvari zakonsku svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ-21. Naime, ocjena je ovog Suda da počinitelj i bez izvršenja dosuđene jedinstvene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela i izrečenom uvjetnom osudom prvenstveno će se utjecati na osuđenika, ali isto tako i na sve ostale članove društvene zajednice, da ubuduće ne čine kaznena djela te da shvate kako je činjenje kaznenih djela pogibeljno i društveno neprihvatljivo. Istovremeno će se poslati i jasna poruka kako je kažnjavanje počinite lja pravedno, svrsishodno i opravdano, a ovako izrečenom sankcijom omogućit će se osuđeniku neposredno uključivanje u društvenu zajednicu kako bi se ubuduće ponašao na društveno prihvatljiv i odgovoran način. Pritom, ocjena je ovog Suda, da izrečena kaznena sankcija sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je osuđenik prouzročio oštećenici i društvenoj zajednici, a njome će se u potpunosti utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
4.5. Također je odlučeno da će se osuđeniku, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 4. do 21. veljače 2022.
5. Slijedom prethodno iznesenog, a kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenika osnovan, s time da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije vezan prijedlogom iz podnesenog zahtjeva, već samo ispitivanjem istaknute povrede, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-a, trebalo je pravomoćnu presudu u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji (točka III. izreke drugostupanjske presude) preinačiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
6. Stoga je, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 12. veljače 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
