Poslovni broj P Ob-487/2025-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Valeriji Baričević Frković, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik iz Ogulina, protiv 1. tuženika ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Harunu Bašagiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine (VPS 709.125,00 kuna/94.114,06 eura), nakon glavne i javne rasprave održane i zaklječene 30. prosinca 2025, u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, 1. tuženika, punomoćnika 1. i 2. tuženika, te odsutnosti 2. tužnika, te objave od 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova bračne stečevine, suvlasnik u ½ idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica], Ravna Gora, površine 2250 m2 (livada površine 448 m2, oranica površine 1585 m2, gospodarska zgrada, površine 217 m2), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva prvotuženika ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ½ dijela.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni panični trošak sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, i to 1. tuženik iznos 1. tuženik je dužan tužiteljici nadokanaditi trošak u iznosu od 24.100,08 eura (dvadesetičetritisućeisto eura i osam centi), a 2. tuženik iznos od 3.711,63 eura (tritisućesedamstojedanaest eura i šesdesetitri centa) od pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je sa 1. tuženikom bila u braku od 21. listopada 1989.g. do 29. rujna 2011.g. kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Delnicama posl.br. P-509/11, da ona i 1. tuženik nisu razdijelili imovinu stečenu za vrijeme bračne zajednice, da su razgovarali o tom problemu i zauzeli stav o isplati od strane 1. tuženika u iznosu od 800.00,0 kn međutim u konačnici 1. tuženik nije potpisao ugovor odnosno do danas nije došlo do podjele imovine.

1.1. U pogledu same imovine navodi da su ona i 1. tuženik 2002.g. od prodavatelja FM kupili nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] – livada od 448 m2 i oranica od 1750 m2, k. o. [katastarska općina] a na kojoj su izgrađene dvije hale i koja je u zemljišnim knjigama u cijelosti upisana kao vlasništvo 1. tuženika iako se radi o bračnoj stečevini.

1.2. Također, stekli su poslovni udjel nominalnog iznosa 101.000,00 kn trgovačkog društva Gašperić d.o.o. sa sjedištem u [adresa] a dio imovine navedenog društva je 1. tuženik prenio na 2. tuženika.

1.3. Nadalje tuženici su upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] – dvorište i stambena zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su isti tu nekretninu stekli nasljeđivanjem a u naravi se radi o kući i okućnici u kojoj su tužiteljica i 1. tuženik živjeli zajedno sa djecom i u koju je ona zajedno s 1. tuženikom ulagala i prilagodila za stanovanje čime je povećana vrijednost nekretnine, pa u tom dijelu postavlja obveznopravni zahtjev.

1.3.1.Tako navodi da je izgrađen cjelokupni stan u neuređenom potkrovlju kuće površine veće od 100 m2, da je izvršeno oblaganje vanjskih zidova kuće, izrada pregradnih zidova, podova, električnih instalacija, vodovodnih i odvodnih instalacija i stolarije, također je uloženo u zajednički hodnik kuće, uređena je prostorija u prizemlju kuće sa zidnim i podnim pločicama i namještajem, napravljeno je centralno grijanje za cijelu kuću te izgrađena dodatna prostorija sa strane kuće koja u naravi predstavlja kancelariju.

1.3.2. Kako se radi o ulaganju od preko 600.000,00 kn/79.633,70 eur udio tužiteljice je 300.000,00 kn/39.816,90 eura pa u tom dijelu u odnosu na svakog tuženika potražuje iznos od 150.000,00 kn/19.908,42 eura.

1.4. Stoga postavlja tužbeni zahtjev kojim u točkama 1. i 2. predlaže istu utvrditi suvlasnicom nekretnine odnosno obvezati 1. tuženika na izdavanje isprave za poslovni udio te u točkama 3. i 4. obvezati tuženike na isplatu naprijed navedenog iznosa, uz obvezu nadoknade parničnih troškova.

1.5. Uz tužbu prilaže izvatke iz zemljišne knjige, izvadak iz sudskog registra te predlaže pribavu spisa P-509/11, saslušanje tužiteljice te po potrebi saslušanje svjedoka, očevid i građevinsko vještačenje te eventualno i geodetsko vještačenje.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu (stranica 13 spisa) osporavaju istu pri čemu 1. tuženik ističe da niti k. č. br. [katastarska čestica] niti poslovni udio u Gašperić d.o.o. ne predstavljaju bračnu stečevinu i to iz razloga jer je nekretninu 2002.g. kupila majka tuženika s ciljem darovanja sinu odnosno 1. tuženiku a on je samo formalno u svojstvu kupca sklopio ugovor sa prodavateljem dok je stvari kupac bila njegova majka koja je isplatila cjelokupan iznos kupoprodajne cijene pa se prema tome ne radi o nekretnini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka već o vlastitoj imovini 1. tuženika sukladno čl. 39. Obiteljskog zakona.

2.1. U pogledu izvršenih ulaganja navode da tužiteljica i 1. tuženik nisu izvodili građevinske radove niti na neki drugi način ulagali u kuću već su uselili u stan u potkrovlju u zatečenom stanju te osim sitnih popravaka nisu vršili nikakve preinake niti gradili ili dograđivali. Osporavaju se i navodi o ulaganju u prizemlje obiteljske kuće i zajednički hodnik, izradu centralnog grijanja kao i dodatne prostorije sa strane kuće već se radi o obiteljskoj kući roditelja tuženika koju su stekli nasljeđivanjem a većinu građevinskih radova su izvršili roditelji tuženika. Stoga je osporen navod o visini ulaganja i to iz razloga što se radovi koje tužiteljica navodi nisu izveli niti su stranke bile u financijskoj mogućnosti uložiti takav iznos posebno iz razloga jer je tužiteljica u vrijeme navodnog izvođenja radova radila kao medicinska sestra i njena plaća, osim za podmirivanje osnovnih životnih potreba, nije bila dovoljna za takve građevinske pothvate. Radovi su se odnosili isključivo na sitne prepravke pa je time došlo do neznatnog povećanja vrijednosti obiteljske kuće tuženika pa je tužbeni zahtjev neosnovan i po osnovu i po visini. Završno ukazuju da tužiteljica ničim nije dokazala izvođenje građevinskih radova jer na tu okolnost nije priložen nikakav dokaz. Predlažu saslušanje stranaka te svjedoka FM i LM.

3. Tužiteljica se u podnesku od 9. siječnja 2017.g. (stranica 17 spisa) očitovala na dostavljeni joj odgovor na tužbu te je ujedno na okolnost navoda iz tužbe a posebno izvedenih radova predložila saslušanje svjedoka i to RM, IM, OM, MM, ŽM, KM, ĆM te V SM, predložila je i pribavu podataka o računima majke tuženika otvorenih kod PBZ, ujedno je priložila presliku potvrda potpisanih po FM te kupoprodajni ugovor za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.1.Tuženici su također predložili daljnje dokaze i to saslušanje svjedoka DM, ČM i EM (pripremno ročište od 8. ožujka 2017.g. – stranica 32 spisa).

4. Sukladno dokaznim prijedlozima stranaka u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi kako slijedi: saslušani su tužiteljica te 1. i 2. tuženici (stranica 33-36 spisa), pribavljeni su podaci o računima GM kod Privredne banke Zagreb (stranica 41-55 spisa), pročitan je spis P-509/11 saslušani su svjedoci RM, IM, ČM, DM (stranica 56-57 spisa), zatim svjedoci ĐM, MM, KM, FM i HM (stranica 65-67 spisa), svjedok LM (stranica 84 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost građevinskog vještaka PM (stranica 92-93 spisa) te je vještak u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 153-164 spisa) u kojem je utvrdio vrijednost izvedenih radova za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika. Također kako su tuženici istakli primjedbe na nalaz vještaka (podnesak od 9. prosinca 2021.g.- stranica 171 spisa) vještak se dodatno pismeno očitovao (stranica 175 spisa).

5. S obzirom na navode i očitovanja stranaka, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i 1. tuženik bili u braku u razdoblju kako se to navodi u tužbi, da su živjeli u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u stanu u potkrovlju, da se radilo o roditeljskoj kući 1. i 2. tuženika koju su tuženici po smrti roditelja naslijedili. Također nije sporno da su tuženici upisani kao suvlasnici te nekretnine odnosno 1. tuženik je upisan kao vlasnik u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica], a isti je ujedno jedini osnivač i vlasnik poslovnih udjela u tvrtci Gašperić d.o.o. .

6. Sporno je da li su za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i 1. tuženika u kuću u kojoj su isti živjeli izvršena bilo kakva ulaganja koja su dovela do povećanja vrijednosti kuće te ukoliko su ulaganja izvršena da li je i tužiteljica sudjelovala u istima. Također je sporno da li nekretnina koja je samovlasništvo 1. tuženika te vlasništvo poslovnog udjela predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te su na okolnost utvrđenja prednjih spornih činjenica provedeni dokazi.

7. Presudom ovog suda, stalne službe u Delnicama poslovni P Ob-299/2016- 58 od 25. travnja 2022. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova bračne stečevine, suvlasnik u ½ idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica], livada površine 448 m2, oranica površine 1750 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže 1. tuženiku ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izda ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na ½ idealnog dijela navedene nekretnine, u roku od 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljica VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženik ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], imatelji svaki jednog poslovnog udjela, svaki nominalnog iznosa od po 50.500,00 kn trgovačkog društva GAŠPERIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 20899004357, koje kod Trgovačkog suda u Rijeci dolazi upisano pod MBS: [matični broj subjekta], te se nalaže 1. tuženiku da u roku od 15 dana izda tužiteljici valjanu ispravu kojom će se u registru Trgovačkog suda u Rijeci u Knjizi poslovnih udjela izvršiti prijenos poslovnog udjela nominalne vrijednosti od 50.500,00 kn, sa imena 1. tuženika na ime tužiteljice. Nalaže se 1. tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 104.062,50 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 12. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se 2. tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 104.062,50 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 12.srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to 1. tuženik iznos od 6.879,63 kn a 2. tuženik iznos od 14.819,85 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija."

8. Ovu presudu pod toč. I. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači, usvoji tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudi daljnji parnični trošak. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnogpostupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtjeva trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

9. Presudu pod toč. II. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija 1. tuženik ŠM i 2. tuženik TM zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači sukladno žalbenim navodima. U žalbi ukazuje na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a, te sadržajno ističe prigovor stvarne nenadležnosti.

10. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Osijeku je presudom i rješenjem poslovni broj Gž Ob-65/2022-4 od 4. rujna 2025. uvažio istu kao osnovanu te je presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P Ob- 299/2016-58 od 25. travnja 2022. potvrdio u pobijanoj toč. II. izreke, te ukinuo u pobijanoj toč. I. izreke kao i u odluci o parničnom trošku u toč. III. izreke i u tome dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

11. Žalba 1. tuženika ŠM i 2. tuženika TM odbijena je kao neosnovana.

12. U ponovljenom postupku ponovno su ocijenjeni svi ranije izvedeni dokazi te je provedeno dopunsko saslušanje tužiteljice i 1. tuženika.

13. Tužitelj je ostao kod ranije postavljenog tužbenog zahtjeva na način da je sukladno uputi Županijskog suda postavio tužbeni zahtjev kao u izreci presude, a imajući u vidu da je tužiteljica u međuvremenu promijenila adresu prebivališta, te da je čestica k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 2250 m2, promijenila kulturu uz nadoknadu parničnih troškova. 1. tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu.

14. Na ročištima od 28. studenoga i 30. prosinca 2025. punomoćnik 1. i 2. tužnika predložio je provođenje dokaza dopunskim saslušanjem svjedoka FM i LM te je predložio provođenje novog dokaza saslušanjem SM i UM.

15. Sud je, sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.; dalje; ZPP-a) na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i 1. tuženik ŠM bivši bračni drugovi, da je brak sklopljen 21. listopada 1989., da je brak razveden presudom Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-509/11 od 29. veljače 2012. navedeno je utvrđeno na stranici 13 presude P Ob-299/2016-58 u točki 11.2., da su živjeli u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u stanu u potkrovlju, da se radilo o roditeljskoj kući 1. tuženika ŠM i 2. tuženika TM koju su tuženici po smrti roditelja naslijedili i upisani u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao suvlasnici te nekretnine, da je 1. tuženik ŠM upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

17. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine tužiteljice i 1. tuženika ŠM i to zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasnicom u ½ dijela idealnog dijela kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 2250 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz spisa predmeta proizlazi i to iz potvrda potpisanih po FM prodavatelju nekretnine (stranica 20 i 21 spisa), da je predmet prodaje dio kčbr. [katastarska čestica] u površini cca 2000 m2 ili 2135 m2, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između UM kao prodavatelja i 1. tuženika ŠM kao kupca od 11. rujna 2006. razvidno je da je predmet kupoprodaje kčbr. [katastarska čestica] površine 41 čhv k. o. [katastarska općina], dok iz iskaza tužiteljice i 1. tuženika ŠM jasno proizlazi da je predmetnim Ugovorom 2006. kupljena nekretnina koja zajedno s nekretninom kupljenom najkasnije 2002. čini sadašnju k. č. br. [katastarska čestica] koja je i predmet tužbenog zahtjeva.

17.1. Sporno je predstavlja li bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika ŠM nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili se radi o vlastitoj imovini 1. tuženika, odnosno da li je je majka 1. tuženika kupila predmetnu nekretninu.

18. Tužiteljica VM iskazala je da je radila kao medicinska sestra od 1986.g. do 1994.g. te je svaki dan putovala u Ogulin na posao nakon čega je do 2007.g. bila kod kuće sa djecom te je ponovno počela raditi u Općoj bolnici u Ogulinu i to do 2013.g. te je plaća koju je ista primala bio jedini prihod. Na početku njihovog braka suprug nije radio već je 1995.g. osnovana firma za prijevoz te je djelatnost započeo suprug kamionom koji je naslijedio od oca, kasnije je došlo do povećanja na način da su imali četiri kamiona od čega su tri bila stečena u braku a suprug je kroz to vrijeme primao minimalnu plaću koju si je isplaćivao preko firme. Ne zna da li se od firme isplaćivala i dobit jer suprug o tome nije govorio i nije dozvoljavao uvid u financije, također ne zna od kuda je plaćen temeljni ulog za osnivanje firme niti kasnije povećanje temeljnog kapitala. Ona je u razdoblju od oko 3 godine također bila zaposlena u firmi gdje joj se i isplaćivala plaća ali je ista išla odmah za potrebe firme odnosno ona je te novce davala suprugu.

18.1. Prve četiri godine braka živjeli su u zajedničkom domaćinstvu sa suprugovim roditeljima i to u uređenom stanu na katu i kroz to se razdoblje postepeno uređivao tavan i to prema mogućnostima. Na taj su način napravljeni pregradni zidovi, sprovedeni instalacija za struju i vodu, na betonski pod stavljena je daska odnosno laminat te tapison, izradom pregradnih zidova nastala je kuhinja sa dnevnim boravkom, hodnik, dvije sobe i kupaonica. Zidove je radio suprug pri čemu su isti napravljeni od tzv. siporeksa, ne sjeća se gdje je isti kupljen niti cijene a kupljeno je od njihovih tadašnjih prihoda. Instalacije za struju radio je njen tetak ZM koji to nije naplatio, vodovodne instalacije radio je IM kojeg se također nije platilo već je to rješavao njen otac dok je materijal za te instalacije kupljen od njihovih prihoda. Na stropovima je postavljena lamperija, pri čemu se radi okosinama, a istu joj je dao otac i to nisu platili. Također je njen otac jednom prilikom dao novac od kojeg je kupljen namještaj za blagovaonicu i to je kupljeno u Ogulinu, ne sjeća se cijene. Sav namještaj je prestankom braka ostao u stanu. Sada pokojnisvekar je nešto prije smrti počeo uređivati prizemlje a to su nastavili ona i suprug tako što su ožbukali zidove, postavili keramičke pločice na podu i zidovima te za tu jednu prostoriju kupili i mini kuhinju. To uređenje prizemlja je bilo iza 2000.g. a što se sjeća jer je tada kupljen stroj za cijepanje drva te je taj prostor u prizemlju bio potreban za radnike kojima se tu kuhala marenda. Financirali su uređenje zajedničkog stubišta tako što su stepenice obučene u mramor i postavljena je željezna ograda a to je bilo iza smrti svekra i prije nego što se brat supruga oženio i sa svojom obitelji počeo živjeti na katu kuće sa majkom. Mramor je kupljen u Viškovu dok je ogradu radio KM, iznosa se ne sjeća jer je brigu oko toga vodio suprug ali je sve to plaćeno novcima koje su zaradili. Također su napravili centralno grijanje koje je obuhvatilo prizemlje, prvi kat osim dnevnog boravka te cjelokupno potkrovlje, sve je financirano iz njihovih prihoda, ne sjeća se cijene ali zna da je radove izvodio RM. Za izvođenje radova nisu dizali kredite a također im nisu pomagali suprugovi roditelji. Kada je došla živjeti u obitelj svekar je bio privatnik i imao je kamion a kasnije je kupio drugi kamion koji je darovao njenom suprugu, dok je svekrva radila u trgovini do 2006.g. Do iznosa ulaganja od 600.000,00 kn došla je na temelju računa koje posjeduje.

18.2. Što se tiče zemljišta koje je kupljeno 2002.g., radi se o zemljištu iza kuće i kupljeno je za potrebe firme jer im je trebao prostor za izradu hale s obzirom da su prethodno tome radnici cijepali drva pod vedrim nebom pa je trebao natkriveni prostor za slaganje paleta sa cijepanim drvima koja su izvozili u Italiju. Prethodno tome je to zemljište predstavljalo oranicu koju je svekrva imala u najmu i isto se koristilo kao vrt a nakon kupnje je napravljena hala. Ne zna koliko je zemljište koštalo, ali je isto kupljeno novcem nje i supruga, a svekrva za to nije dala novac. Ona je vezano uz firmu nosila svu potrebnu dokumentaciju na FINA-u, polagala novce na račun ili podizala iste, sve prema traženju supruga, pri čemu se sjeća da je jednom prilikom podigla iznos od 80.000,00 kn i dala suprugu a ne zna što je on s tim novcem dalje napravio. Također je došlo do produženja kuće sa bočne strane na način da je nadstrešnica preuređena u kancelariju.

18.3. Dopunski je saslušana na ročištu od 30. prosinca 2025. iskazala je da je predmetna nekretnina upisana kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] je kupljena 2002. za vrijeme trajanja braka i kupljena je njihovim zajedničkim novcem. Radilo se naime o zemljištu koje se nalazi uz kuću i kupljeno je za potrebe firme jer se na istom zemljištu izgradila hala koja je služila kao prostor za slaganje drva. Suprug i ona su se dogovorili da bi trebalo kupiti predmetnu nekretninu za potrebe firme, ali s obzirom da se ona bavila brigom o kući i djeci, to je on dogovorio kupnju predmetne nekretnine na način da je dio kupljen od UM, a dio od FM. S obzirom na protek vremena ne sjeća se koliko je plaćeno za navedenu nekretninu. Novac za istu je išao iz zajedničke kase koja se financirala iz njihovih plaća. Radila je kao medicinska sestra, a 1. tuženik je bio vlasnik firme. Nije istina da su im pri kupnji te nekretnine pomagali roditelji 1. tuženika s obzirom da su oni bili umirovljenici i s obzirom na njihova skromna novčana sredstva oni su ustvari pomagali njima. Ne sjeća se da su dizali kredit za istu. U odnosu na raniji dan iskaz od 6. lipnja 2017. kada je rekla da su svekar i svekrva bili imućni pritom je mislila da se to odnosi na period dok su bili radno aktivni. Pritom misli na to da se pok. svekar bavio prijevozom odnosno kamionima i da je bio vlasnik istih. Otac tuženika preminuo je 2000., a majka tuženika 2006. S njima je bila u dobrim odnosima.

19. U svom iskazu 1. tuženik ističe da je u vrijeme početka zajedničkog života sa tužiteljicom stan u potkrovlju bio uređen oko 90% odnosno već su postojali zidovi koje su napravili njegovi roditelji, oni su inače kao obitelj u kuću uselili 1980.g. te je tada uređen srednji dio odnosno prvi kat gdje su svi zajedno živjeli a nakon čega su roditelji pomalo počeli uređivati potkrovlje. U vrijeme početka braka sa tužiteljicom bile su sprovedene instalacije za struju i vodu te se u potkrovlju po tom pitanju nije radilo ništa, dok je siporeks za zidove kupila njegova majka u nekadašnjoj tvrtci Goranin gdje je ista i radila. Nakon sklapanja braka, sa njegovim roditeljima su živjeli možda nekoliko mjeseci nakon čega su uselili u potkrovlje a isto nije napravljeno odmah jer je trebalo staviti tepihe odnosno podovi još nisu bili gotovi. Nisu mu poznate osobe koje tužiteljica navodi kao izvođače radova. Potvrđuje da je tužiteljica dovezla spavaću sobu koja se još uvijek nalazi u stanu dok je kuhinju dao njegov ujak koji ima apartman u Crikvenici i koja je istome bila viška. Kupaonica je također u većini bila uređena a sjeća se da je tužiteljica kupila wc školjku dok se u ostalom radilo o tekućem održavanju. On je 1989.g. preuzeo kamion od oca i počeo ostvarivati prihode, prethodno tome je radio u šumariji kao pripravnik. Ne zna tko je u tom razdoblju više zarađivao. Firma je osnovana 1995.g. i novac za isto je dao njegov otac a postepeno se temeljni kapital povećavao. U firmi je primao minimalac a dobit se prebacivala u temeljni kapital, možda je povremeno dio dobiti i isplaćen.

19.1. Tužiteljica je u tom razdoblju bila usredotočena na djecu ali je točno i da je jedno vrijeme radila u firmi. Što se tiče uređenja prostorije u prizemlju radilo se samo o dovršavanju iste i to fugiranjem već ranije postavljenih pločica, potvrđuje da je kupljena mini kuhinja za tu prostoriju a isto je valjda bilo od novaca tužiteljice. Radove na stubištu je financirala njegova majka isto i iz razloga jer roditelji nisu dozvoljavali da se nešto u kući radi niti su to oni imali čime financirati, ti radovi na stubištu su bili prije bratove ženidbe a nakon smrti oca.

19.2. Novac za zemljište je dala njegova majka jer je htjela imati vrt, a poslije je to nekako prešlo u njegove ruke. Ista je tada dala nešto svog novca, a nešto je posudila od brata koji radi u Njemačkoj dok je ugovor sklopljen na njegovo ime radi pojednostavnjenja. Prije smrti kupljen je još jedan komad zemlje i to od NM kako bi se sve objedinilo, a to su kupili on i tužiteljica.

19.3.Ulaganja u kuću su izvršili njegovi roditelji pa ne postoji obveza isplate tužiteljice kao ni stjecanja suvlasništva na zemljištu, pri čemu ističe da je njegov otac bio privatnik koji je dijelom radio i u Sloveniji te je ostvario hrvatsku i slovensku mirovinu i zbog toga mu je u početku dosta i pomagao. Kasnije se ispostavilo da su iza oca postojala neka dugovanja prema HZMO i na tu je okolnost vođen i jedan sudski postupak. Potvrđuje da je centralno grijanje radio RM a što je bilo oko pola godine prije očeve smrti i na traženje oca pri čemu su sve to platili roditelji.

19.4. Nadstrešnicu nisu financirali njegovi roditelji. Ne sjeća se kod koje je banke majka imala račun, ali je ista imala ušteđevinu u gotovini. U pregovorima oko kupnje zemljišta su sudjelovali on i majka, a on je potpisivao potvrde o uplatama zato što je bio naveden u ugovoru. Poriče da je otac tužiteljice dao lamperiju već je istu nabavio on tako što mu je to dao praktički besplatno prijatelj iz Zagreba za kojeg je vršio prijevoz po povoljnijoj cijeni.

19.5. Dopunski saslušan na ročištu od 30. prosinca 2025. iskazao je da je predmetnu nekretninu je ustvari kupila njegova majka 2002. jer je to bila njezina želja iako je on u priloženim kupoprodajnim ugovorima naveden kao kupac. Nije postojao ugovor o darovanju jer sam se on direktno upisao kao vlasnik. Ne sjeća se za koji iznos je kupljena navedena nekretnina i ista je kupljena od FM, a manji dio je kupljen od UM. Ne zna u kojem je iznosu plaćena kupoprodajna cijena, ali zna da je majka veći iznos posudila od ujaka LM no nije mu poznato o kojem se iznosu radi. Namjena kupljenog zemljišta je bila za vrt, a kako je tata umro 2000. ona je gubila volju za svim tim i kasnije je to zemljište prenamijenjeno za potrebe firme. Isti navodi da mu nisu poznate potvrde o plaćanju predmetne nekretnine (dane na uvid potvrde sa stranice 20-22 spisa), te isti navodi da se ne sjeća navedenih potvrda. Na uvid mu je dan ugovor iz 2006. o kupoprodaji dijela predmetne nekretnine od UM, a koji je potpisan 11. rujna 2006. od strane 1. tuženika kao kupca i UM kao prodavatelja te na upit suda kako je moguće da je majka kupila navedenu nekretninu s obzirom da je ista preminula u veljači 2006.,a predmetni kupoprodajni ugovor je potpisan u rujnu 2006., isti navodi da ga je UM zvao više puta da riješe zemljišnoknjižno stanje jer da je on dobio novce od njegove majke. Iskazao je da je objekt odnosno hala na navedenom zemljištu izgrađena iz zajedničkih financijskih sredstava. Naime prvotno se radilo o dvije katastarske čestice od kojih je jedna bila u vlasništvu FM, a druga UM te je uslijed okrupljivanja nastala ta sporna čestica 912/2 upisana u zk uložak K. O. [katastarska općina]. Nakon smrti majke UM ga je više puta zvao da se izvrši prijepis vlasništva nekretnine na njegovo ime.

19.6. Na upit pun. tužitelja zašto sada drugačije iskazuje u odnosu na dio iskaza danog na ročištu od 6. svibnja 2017. u kojem je naveo "navodim da je prije smrti moje majke kupljen još jedan komad zemlje radi se o cca 40 m2, a sve kako bi se to objedinilo i za to zemljište koje je kupljeno od NM, navodim da smo to kupili tužiteljica i ja", navodi da nije točna kvadratura, a da nije točan ni njegov navod. Ne sjeća se da li je FM dao ijednu ratu za kupnju predmetnog zemljišta. Ne zna na koji način je majka vraćala novce ujaku. Majka nije ostvarivala dodatna primanja od 2002. osim svoje mirovine. Njegova majka obrađivala tu nekretninu kao vrt do 2003. kada je saznala da boluje od raka, no ne zna točno kad je sagrađena hala, ali zna da je to bilo nakon majčine smrti.

20. U svom iskazu 2. tuženik se u cijelosti pridružio iskazu 1. tuženika – svog brata, u pogledu kupljenog zemljišta potvrđuje postojanje dogovora da će zemljište biti vlasništvo brata jer on ima drugu parcelu za gradnju kuće, ne zna ništa o izradi instalacija već se sjeća samo majstora Š, roditelji su bili vrijedni i skrbni te su odmah išli napraviti dva stana i to na katu i u potkrovlju, ne sjeća se koji je majstor radio stubište ali je to financirala majka. Također navodi da su brat i tužiteljica na katu s roditeljima živjeli nekoliko mjeseci a radovi u prizemlju su se većinom obavljali dok je otac bio živ.

21. Saslušani svjedoci RM, IM, ČM, DM, ĐM, JM nemaju saznanja o stjecanju predmetne nekretnine.

22. Svjedok FM je u iskazu danom na ročištu 8. studenoga 2017. naveo da je prije 15-ak godina prodao zemljište u [adresa], a vlasnici kojeg su bili brat i on. Tu prodaju je inicirao 1. tuženik s obzirom da su u tom zemljištu bili međaši odnosno graničili su, a njemu je to trebalo radi širenja djelatnosti. Prvi razgovor je imao s njim, a kasnije je na glavni dogovor bio u kuću gdje su bili prisutni i njegovi roditelji, ali se ne sjeća da je bila prisutna i tužiteljica. Tada je majka tuženika rekla da će morati ona financirati jer da 1. tuženik nema novaca, tada je bilo dogovoreno da se plaćanje vrši u ratama, ali se ne sjeća da li se radilo o dvije ili tri rate. Nisu definirali dinamiku tih rata već je bilo rečeno da kada se bude skupio novac da on dođe po isti. Bio je njihovoj kući te mi je novac u gotovini dala majka tuženika, misli da se isplata vršila u tadašnjim DEM, a možda je zadnju ratu dao 1. tuženik, a on sam u konačnici kupoprodajni ugovor potpisao s njim. Dok je primao te uplate nije uopće razmišljao o tome tko će biti kupac jer im je to prodavao kao obitelji, ali je onda u konačnici rečeno da ugovor potpisuje 1. tuženik. Površina zemljišta koju je prodao je možda oko 1000 m2. Dok se vršila ta otplata u ratama na zemljištu se nije ništa radilo, a kasnije zna da je napravljen neki objekt – radiona, a što je vidio iz daljine kada je prolazio tim dijelom. Po novac je išao kod roditelja odnosno u donji stan. Svjedok iskazuje da kad je bio prvi puta da misli da su tada bili prisutni tužiteljica, 1. tuženik i majka tuženika, a ne sjeća se točno da je tada bio prisutan otac, možda je isti bio prisutan kasnije kada je dolazio.

23. Svjedok MM, je iskazao da mu je poznato gdje je kuća u kojoj su stranke živjele u [adresa] jer je bio radnik u tvrtki tuženika i što je bilo negdje oko 2002.g. a radio je ukupno oko godinu dana. Radio je na poslovima cijepanja i slaganja drva, a ti su se radovi izvodili u prostoru odnosno oko same kuće, a i u samoj garaži koja se nalazila unutar kuće gdje su se slagale palete. Zajedno s njima su znali raditi i tužiteljica kao i 1. tuženik. U to se vrijeme počela graditi radiona – nadstrešnica te je on još nešto malo radio i kada je ta nadstrešnica bila napravljena.

24. Svjedok LM (ujak tuženika) naveo je da ga je sestra T koja je majka 1. i 2. tuženika zamolila da joj posudi 10.000 EUR za kupnju zemljišta iza kuće, to je inače koštalo 14.000 i 15.000 EUR. On je taj iznos i pozajmio i ona mu je to vratila u ratama. Misli da se prodavatelj prezivao FM, to je bilo negdje oko 2000. ili 2001. Misli da se nešto na zemljištu za koji je pozajmio novac napravilo ali ne zna točno jer tu rijetko dolazi. Kada je pozajmljivao novac za zemljište kasnije je je je naveo da su još bile DEM pa je onda pozajmio 10.000 DEM. Inače je kupio kuhinju sebi za kuću u [adresa], međutim mu nije odgovarala po mjerama pa ju je poklonio nećaku ŠM, a što je bilo prije braka stranka. Sestra mu je taj novac vratila u od prilike jednoj godini. To zemljište je kupovala njegova sestra a vjerojatno je ona bila na ugovoru, ne zna točno jer nije bio tu jer se tada bavio gradnjom kuće u [adresa] i turizmom. Ne zna koliku je mirovinu imala sestra, ali su oni imali tetu u Njemačkoj i zna da je sestra od tete dobila dozvolu da posječe šumu na zemljištu od tete, teta je inače davala njoj i novce i bila je imućna i njih su se dvije razumjele i ta teta nije imala djece. O tome koliko puta je novac je dan kao i iznose ne zna. Sestra mu je pozajmljeni novac dala u gotovini, a tako je i on dao njoj, uvijek je imao gotovine jer se bavio turizmom. Ne zna tko je na tom zemljištu gradio, vjerojatno sestra. Ne zna dali su njoj pomagali sinovi odnosno njegovi nećaci, vjerojatno ne jer je i njen suprug bio autoprijevoznik. Ne zna tko je prodavatelju FM dao novac. Inače njegova sestra je bila jako dobra i poštena i uvijek se borila da svima u obitelji bude dobro. Ne zna o doprinosu tužiteljice toj kući.

25. Uvidom u potvrde potpisane po svjedoku FM sa stranice 20 i 21 spisa proizlazi da je **.**.2002., FM preuzeo kompletan preostali iznos za prodaju 2135 m2 od čestice k. č. [katastarska čestica] te da nema nikakvih daljnjih potraživanja te da mogu pristupiti potpisivanju kupoprodajnog ugovora na temelju kojeg će se obaviti prijenos na novog vlasnika ŠM. Da je dana 5. prosinca 2001. preuzeo 5.000,00 Dem-a kao kaparu za prodaju ranije navedene čestice. Po preuzimanju preostalih 9.000,00 Dema obavit će potpisivanje kupoprodajnog ugovora za kupnju dijela predmetne čestice u navedenoj površini. Dana 21. svibnja 2002. preuzeo je koš 1.000,00 eura i preostaje još 1.000,00 eura. 7. prosinca 2001. preuzeo je još 5.000,00 Dema što do tog datuma ukupno iznosi 10.000,00 Dem, te je preostalo još 4.000,000 Dema nakon kojih će se obaviti potpisivanje ugovora. Iz istih proizlazi da je cijena tog zemljišta iznosila 14.000.00 Dema.

26. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine za k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], opisana kao oranica površine 41 čhv, proizlazi da je isti potpisan između UM i kao prodavatelja i ŠM kao kupca dana 11. rujna 2006. Da je isti ovjeren i potpisan po UM kod javnog bilježnika Nikole Mihelčića u Delnicama 16. listopada 2006. pod poslovnim brojem Ov-4904/2006. Vrijednost tog zemljišta je iznosila 4.000,00 kuna/531,00 eur. Iz članka 2. istog ugovora proizlazi da kupac isplaćuje odmah po potpisu istog ugovora cjelokupan iznos ugovorene cijene, a primitak prodavatelj potvrđuje potpisom ovog Ugovora.

27. Uvidom u vanjski uvid podataka JRO MUP RH od 19. lipnja 2017. sud je utvrdio da je majka 1. i 2. tuženika GM preminula **.**.2006.

28. Nesporna činjenica među stranaka je da je predmetna nekretnina kupljena je 2002. od FM (k. č. br. [katastarska čestica] posjedovni list br. 654 ko [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] i 2006. godine od UM te da je uslijed okrupnjivanja te dvije čestice spojene i sada čine k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], površine 2250 m2 upisanu zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

29. Tužiteljica je u iskazu rekla da se radi o zemljištu iza kuće koje je kupljeno 2002. i to za potrebe firme jer im je trebao prostor za izradu hale s obzirom da su prethodno tom radnici cijepali drva pod vedrim nebom pa je trebao natkriveni prostor za slaganje paleta sa cijepanim drvima koja su izvozili u Italiju. Nakon kupnje zemljišta napravljena je hala, te su je kupili ona i suprug, da svekrva nije za to dala novac. Suprug i ona su se dogovorili da bi trebalo kupiti predmetnu nekretninu za potrebe firme, ali s obzirom da se ona bavila brigom o kući i djeci, to je on dogovorio kupnju predmetne nekretnine na način da je dio kupljen od UM, a dio od FM. S obzirom na protek vremena ne sjeća se koliko je plaćeno za navedenu nekretninu. Novac za istu je išao iz zajedničke kase koja se financirala iz njihovih plaća. Radila je kao medicinska sestra, a 1. tuženik je bio vlasnik firme. Nije istina da su im pri kupnji te nekretnine pomagali roditelji 1. tuženika s obzirom da su oni bili umirovljenici i s obzirom na njihova skromna novčana sredstva oni su ustvari pomagali njima. Ne sjeća se da su dizali kredit za istu.

30. U prilog navedenom je iskazivao i svjedok MM koji je naveo da je oko 2002.g. radio kao radnik u tvrtki prvotuženika te da je u to vrijeme se počela raditi nadstrešnica, a koja je u kratkom vremenu bila i završena. Na ročištu od 6. lipnja 2017.g., 1. tuženik je naveo kako je nadstrešnica napravljena na kupljenoj parceli da je napravljena za vrijeme braka, da se je financirala iz novčanih sredstava firme, te da nadstrešnicu nisu financirali njegovi roditelji. U pregovorima oko kupnje zemljišta su sudjelovali on i majka, a on je potpisivao potvrde o uplatama zato što je bio naveden u ugovoru. Zemljište je kupila njegova majka 2002. jer je to bila njezina želja iako je on u priloženim kupoprodajnim ugovorima naveden kao kupac. Nije postojao ugovor o darovanju jer sam se on direktno upisao kao vlasnik. Ne sjeća se za koji iznos je kupljena navedena nekretnina i ista je kupljena od FM, a manji dio je kupljen od UM. Ne zna u kojem je iznosu plaćena kupoprodajna cijena, ali zna da je majka veći iznos posudila od ujaka LM no nije mu poznato o kojem se iznosu radi.

31. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz 1. tuženika u dijelu u kojem navodi da je predmetnu nekretninu kupila njegova majka 2002. jer je to bila njezina želja te da je namjena kupljenog zemljišta je bila za vrt, a kako je tata umro 2000. ona je gubila volju za svim tim i da kasnije je to zemljište prenamijenjeno za potrebe firme. Naveo je da je majka obrađivala tu nekretninu kao vrt do 2003. kada je saznala da boluje od raka, dok je ranije naveo da je već po smrti oca tri godine ranije gubila volju za vrtom kao da ni ne zna točno kad je sagrađena hala, ali zna da je to bilo nakon majčine smrti s obzirom da je isti iskaz nelogičan, neuvjerljiv i kontradiktoran s njegovim iskazom od prosinca 2025., navodima iz odgovorna tužbu gdje ukazuje da je istu nekretninu kupila majka prvotuženika radi darovanja svome sinu i iskazom svjedoka MM i iskaza tužiteljice koji su naveli da je hala/nadstrešnica počela raditi 2002., a koja je u kratkom vremenu bila i završena za potrebe firme, te s iskazom FM koji je naveo da je prodaju je inicirao 1. tuženik s obzirom da su u tom zemljištu bili međaši odnosno graničili su, a njemu je to trebalo radi širenja djelatnosti (zna da je napravljen neki objekt na predmetnom zemljištu nakon otplate istog – radiona a što je vidio iz daljine kada je prolazio tim dijelom).

32. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz 1. tuženika niti u dijelu iskaza da je kupnju predmetne nekretnine financirala njegova majka posudbom novca od ujaka LM te da nije mu poznato o kojem se iznosu radi, te da je zadnju ratu platila majka jer je isti kontradiktoran s iskazom svjedoka FM koji je rekao da zna da mu je zadnju ratu platio prvotuženik.

33. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka FM u dijelu u kojem je naveo da je imao glavni dogovor sa roditeljima tuženika, imajući u vidu činjenicu da je otac tuženika umro puno ranije 2000. godine, dakle prije bilo kakvih započetih pregovora oko kupnje te nekretnine, kao niti u dijelu u kojem je naveo da je po novac je išao kod roditelja odnosno u donji stan te da je otac 1. tuženika možda bio prisutan kasnije kada je dolazio s obzirom da se radi o periodu od 5. prosinca 2001. do 6. kolovoza 2002. s obzirom da je otac preminuo 2000. pa je samim time nemoguća njegova prisutnost.

34.Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka FM u dijelu iskaza da je kupoprodaja određena u 2-3 rate, a navedeno proizlazi iz priloženih potvrda, ali da zna da mu je zadnju ratu platio prvotuženik i da je konačnici kupoprodajni ugovor potpisao 1. tuženikom koji je i inicirao prodaju predmetne nekretnine radi potreba firme. Dok je primao te uplate nije uopće razmišljao o tome tko će biti kupac jer im je to prodavao kao obitelj i ali je onda u konačnici rečeno da ugovor potpisuje 1. tuženik.

35. Sud nije prihvatio istinitim niti iskaz LM – ujaka 1. i 2. tuženika u dijelu u kojem je iskazao da je na toj nekretnini vjerojatno gradila sestra, majka tuženika s obzirom da je u tom dijelu iskaz proturječan s iskazima 1. tuženika i tužiteljice.

36. Kada se uzme u kontekst da je na toj nekretnini izgrađena hala ili nadstrešnica sa novcima koji su pripadali tužiteljici i prvotuženiku (prvotuženik potvrdio da nije financirana novcima roditelja), kada je nedvojbeno da je zadnju ratu platio prvotuženik sa novcima koji čine bračnu stečevinu to sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim, odnosno da je predmetnna nekretnina kupljene novcima koji su stranke stekle tijekom trajanja braka i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu za koju vrijedi presumpcija suvlasništva bračnih drugova u ½ dijela ako nije drugačije dogovoreno.

37. Iz priloženih potvrda o obročnim plaćanjima proizlazi da je 5. prosinca 2001.g. plaćeno 5.000,00 DEM, 27. prosinca 2001.g., je plaćeno 4.000,00 DEM te je zadnjom ratom od 06.08.2002.g., plaćen preostali cjelokupni iznos. U potvrdi o primitku novca upravo se navodi od strane FM kako više nema nikakvih potraživanja te se može pristupiti potpisivanju kupoprodajnog ugovora o prijenosu vlasništva na novog vlasnika ŠM, ovdje prvotuženika. Iz navedenih potvrda proizlazi da je novac dao upravo prvotuženik, koji predstavlja bračnu stečevinu, a za potrebe gradnje hale. U konačnici i sam kupoprodajni ugovor, u kojem se navodi i nekretnina i da je kupoprodajna cijena isplaćena, upravo je zaključio prvotuženik, a ne njegova majka.

38. Ovakvo utvrđenje o plaćanju je i u suprotnosti sa iskazom ujaka tuženika LM, danog na ročištu od 16. rujna 2019.g. da je on posudio novac majci tuženika za kupnju zemljišta. Isti je pristran i u krvnom srodstvu sa tuženicima. Iskaz istog je neuvjerljiv i nelogičan s obzirom da je prvotno iskazao da ga je majka 1. i 2. tuženika zamolila da joj posudi 10.000 EUR za kupnju zemljišta iza kuće, to je inače koštalo 14.000 i 15.000 EUR. On je taj iznos i pozajmio i ona mu je to vratila u ratama da bi potom rekao da je pozajmio 10.000 DEM, te da mu je sestra taj novac vratila u od prilike jednoj godini. To zemljište je kupovala njegova sestra, a vjerojatno je ona bila na ugovoru, ne zna točno. Ne zna koliku je mirovinu imala sestra ali su oni imali tetu u Njemačkoj i zna da je sestra od tete dobila dozvolu da posječe šumu na zemljištu od tete, teta je inače davala njoj i novce i bila je imućna i njih su se dvije razumjele i ta teta nije imala djece. O tome koliko puta je novac je dan kao i iznose ne zna. Sestra mu je pozajmljeni novac dala u gotovini, a tako je i on dao njoj, uvijek je imao gotovine jer se bavio turizmom. Ne zna tko je na tom zemljištu gradio, vjerojatno sestra. Ne zna tko je prodavatelju FM dao novac.

39. Naime neživotno je i nelogično da u slučaju da je majka 1. i 2. tuženika raspolagala iznosom od 10.000,00 dema koje je navodno posudila od brata da pri tom navedeni iznos u cijelosti nije isplatila FM na ime kupoprodajne cijene predmetnog zemljišta u jednoj rati i u to navedenom iznosu, s obzirom da je i on u svom iskazu naveo kada se bude skupio novac da će doći po isti te da je ugovorena obročna otplata (niti jedna potvrda o isplati ne odgovara iznosu od 10.000,00 eura).

40. Sud je nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka LM u dijelu u kojem je iskazao da mu je to majka tuženika, a njegova sestra, vratila posuđeni iznos u roku od jedne godine. Naime iz dopisa Privredne banke Zagreb d.d. iz kojeg je proizlazi da je majka tuženika imala primanja od 227,00 EURa mjesečno, što iznosi negdje oko 1.680,00 kn te da ista nije imala nikakvih značajnijih sredstava kojima bi ili plaćala ili financirala kupnju nekretnina, što je potvrdio u svom iskazu 1. tuženik kada je naveo da majka nije ostvarivala dodatna primanja od 2002. osim svoje mirovine.

41. Dakle pod uvjetom da majka tuženika u godini nije potrošila ni kunu mogla je u godinu dana uštedjeti 20.160,00 kuna. No iz isprava banke proizlazi da su se sredstva podizala iz mjeseca u mjesec te nije bilo prostora za nekakvom štednjom, a ukazuje se da tako mali iznos niti ne ostavlja mogućnost neke znatnije uštede jer takav iznos je dostatan sa osnovne životne potrebe življenja.

42. Sama tužiteljica u svom iskazu navodi kako je novaca od bračnih drugova i njihove firme bilo, kako je firma poslovala pozitivno, kako je jedne prigode podignula 80.000,00 kuna gotovine i predala ih prvotuženiku, a da je kupljeno zemljište i služilo za proširenje dvorišta koje dvorište i okolna zemlja nije bila do majke tuženika već od tužiteljice i 1. tuženika.

43. Dakle, niti u jednoj jedinoj ispravi se ne spominje majka tuženika. Prvotuženik u svom iskazu daje posve nelogično objašnjenje te navodi: „Ugovor za to zemljište je sklopljen na moje ime iz jednostavnog razloga da se to pojednostavi odnosno da kasnije to ne ulazi u nasljedstvo.”. Opet nelogična tvrdnja jer je prvotuženik iza svoje majke ponovno zakonski nasljednik.

44. U pregovorima oko kupnje prvotuženik navodi kako je sudjelovao sam prvotuženik, majka i ujak, misleći na LM. LM pak u svom iskazu navodi da on nije bio prisutan, odnosno iskazao je da je to zemljište kupovala njegova sestra a vjerojatno je ona bila na ugovoru, ne zna točno jer nije bio tu jer se tada bavio gradnjom kuće u [adresa] i turizmom.

45. Ugovor o kupoprodajni nekretnina od 11.09.2006.g., ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Mihelčića, dana 16.10.2006.g., iz kojeg je razvidno kako je upravo prvotuženik kupio i drugi dio sadašnje parcele, tada označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 41 čhv (cca 148 m2), a ne nikako majka prvotuženika, koja je već tada bila mrtva. Ugovor je zaključen sa prodavateljem UM. Kasnije je od te parcele te parcele koja je kupljena od LM formirana predmetna nekretnina 912/2, k. o. [katastarska općina]. Takvu činjenicu u svom iskazu potvrđuje i sam prvotuženik koji iskazuje: „ Navodim i da je prije smrti moje majke kupljen još jedna komad zemlje, radi se o cca 40m2 a sve kako bi se toobjedinilo i za to zemljište koje je kupljeno od NM navodim da smo kupili tužiteljica i ja.”

46. Prilikom odlučivanja o bračnoj stečevini stranaka sud je vodio računa da su stranke zaključile brak koji je trajao od 21. listopada 1989.g. do 29. veljače 2012.g., a da je do stjecanja imovine tijekom trajanja bračne zajednice došlo u razdoblju primjene dva Obiteljska zakona (Narodne novine broj 162/1998. i 116/2023.) valjalo je, vodeći računa o vremenu stjecanja pojedine imovine, prilikom odlučivanja primijeniti tada važeći zakon.

47. Prema odredbi čl. 252. ObZ/98., odnosno 36. st. 1. ObZ/03. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema odredbi čl. 257. st. 1. i 2. ObZ/98 odnosno 253. ObZ/03 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je vlastita imovina i imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. odnosno 248. ObZ-a (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) Nadalje, prema odredbi čl. 36. st. 3. ObZ/98 ili 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

48. Sukladno citiranim zakonskim odredbama na bračnu stečevinu se primjenjuje presumpcija suvlasništva bračnih drugova svakog u ½ dijela, pa je teret dokaza na onom bračnom drugu koji tvrdi da se radi o vlastitoj imovini ili imovini koja je stečena na pravnom temelju različitom od onog za bračnu stečevinu..

49. Slijedom navedenog, s obzirom da 1. tuženik nije dokazao da je sredstva kojima je kupljena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 2250 m2 (livada površine 448 m2, oranica površine 1585 m2, gospodarska zgrada površine 217 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dobio od majke odnosno da je istu kupila majka na način da je posudila novac od brata (ujaka 1. tuženika), odnosno nije dokazao da se radi o njegovoj vlastitoj imovini, utvrđeno je da je predmetna nekretnina kupljene novcima koji su stranke stekle tijekom trajanja braka i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu za koju vrijedi presumpcija suvlasništva bračnih drugova u ½ dijela ako nije drugačije dogovoreno.

50. Sud je odbio dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka FM i LM s obzirom da se njihovim dopunskim saslušanjem ne bi došlo do novih saznanja kao i dokaz tuženika za saslušanje svjedoka SM i UM s obzirom da isti nisu po tuženiku predloženi do zaključenja prethodnog postupka, dok je tužiteljica podneskom od 23. rujna 2019. odustala od saslušanja svjedoka SM i BM.

56. Odluka o troškovima temelji se na odredbi Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53./1991., 91./1992., 112./1999., 88./2001., 117./2003., 88./2005., 2./2007., 84./2008., 123./2008., 57./2011., 148./2011., 25./2013., 89./2014, 70./2019., 80./2022.,114./2022. i 155./2023.,146/2025.; dalje: ZPP).

56.1.Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora za sve zahtjeve (novčane i nenovčane) naznačila iznos od 801.000,00 kn/106.311,00 eura što znači da kada se odbije vrijednost novčanih zahtjeva (svaki po 150.000,00 kn/19.908,42 eura), za svaki nenovčani zahtjev preostaje iznos od 250.500,00 kn/33.247,063 eura.

56.2. Također, toč. 1. do 3. tužbenog zahtjeva odnose se na 1. tuženika, dok se toč. 3. odnosi na 2. tuženika, što znači da je vrijednost predmeta spora u odnosu na 1. tuženika iznos od 651.000,00 kn/86.402,55 eura (odnosno nakon specifikacije novčanog zahtjeva za isplatu vrijednost je 605.062,50 kn/80.305,60 eura, a u odnosu na 2. tuženika iznos od 150.000,00 kn /19.908,42 eura (odnosno nakon specifikacije iznos od 104.062,50 kn/13.811,50 eura). Stoga ukupna vrijednost nakon specifikacije iznosi 709.125,00 kn/94.114,06 eura, od čega se na 1. tuženika odnosi 85,3% troškova, a na 2. tuženika 14,7% troškova.

56.3. U odnosu na 1. tuženika tužiteljica je sa zahtjevom uspjela sa novčanim i nenovčanim zahtjevom u cijelosti kao i u odnosu na 2. tuženika.

56.4. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 9. siječnja 2017. 06. prosinca 2021. u iznosu 2.002,50 eura s pripadajućim PDV-om u iznosu od 25 % svaki,(3X 2.002,50 eura) 6.007,50 eura. Te trošak za sastava podneska od 23. rujna 2019. iznos od 62,50 eura (Tbr. 8. toč.3.). Priznat mu je i trošak sastava žalbe u iznosu od 2.503,13 eura (Tar br. 10/1 i 54 Tarife). Što s PDV-om ukupno iznosi 8.573,13 eura.

56.5. Priznat je i trošak zastupanje na ročištima 8. ožujka, 6. lipnja, 11. rujna, 8. studenoga, 16. rujna 2017., 17. ožujka 2022. svaka radnja po 2.002,50 eura s pripadajućim PDV-om u iznosu od 25 % što ukupno iznosi 12.015,00 eura (6x2.002,50). Te trošak pristupa na ročište od 16. rujna 2021. od 2.002,50 eura s pripadajućim PDV-om u iznosu od 25 % uvećano za izbivanje iz pisarnice -2 započeta sata /Tbr.35. i 50 Tarife s PDV-om – u iznosu od 125,00 eura što ukupno iznosi - 2.127,50 eura, sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife. Priznat mu je i trošak pristupa na ročište od 12. siječnja 2017., u iznosu od 1.001,25 eura s PDV-om odnosno 50% zatraženog troška jer je isto jer se radilo o odgodi pripremnog ročišta – Tbr. 9. toč. 2.), što s PDV-om ukupno iznosi 15.143,75 eura.

56.6. Tužiteljici nije priznat sastav podnesaka od 14. rujna 2017. i 13. listopada 2021. jer se ne radi o potrebnim podnescima u smislu čl. 155. ZPP-a.

56.7. Također je priznat joj je i trošak plaćenog predujma za građevinsko vještačenje te izlazak suda na očevid u iznosu od 5.000,00 kn (663,61 eur), kao i trošak pribave dva vlasnička lista (Tar br. 32/3 i 54 Tarife)-2x25 bodova x2 eura u iznosu do 125,00 eura. Trošak pristojbe za vlasničke listove u iznosu od 5,31 eur (2x20 biljega), što ukupno iznosi s PDV-om 793,92 eura.

56.8. S obzirom da spisu prileži rješenje o oslobođenju tužitelja (stranica 26-29 spisa) od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 70 % iznosa troškova ovog postupka, to je sud istom priznao trošak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 199,08 eura, jer iz spisa ne proizlazi da je istu platio u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn (663,61 eur). U e spisu je pod novčanim obvezama omaškom u rubrici pod sudkom pristojbom na tužbu navedeno da je plaćen iznos od 663,61 eura za istu na dan 26. srpnja 2021. dok se ustvari radio o iznosu uplaćenom na ime predujma za izlazak suda na očevid (navedeno proizlazi sa stranice 91 spisa). Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe za privremenu mjeru u iznosu od 663,61 eur jer istu nije niti platio. Priznat mu je trošak sudske pristojbe na presudu u plaćenom iznosu od 1.563,50 kn, odnosno 207,51 eur, kao i na žalbu plaćenom iznosu od u iznosu od 331,82 eura odnosno 2.500,00 kuna što ukupno iznosi s PDV-om 738,41 eura.

60. S obzirom da je nakon ukdanje odluke u točki 1. tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi se na 1. tuženika to je sud priznao tužitelju zatraženi trošak sastava podneska od 15. studenoga 2025. u iznosu od 1.250,00 eura, pribava vlasničkoh lista u iznosu od 62,50 eura, pristup na ročište od 30. prosinca u iznosu od 1.250,00 eura, sva s pripadajući PDV-om. Što ukupno iznosi 2.562,50 eura s PDV-om. Nije mu priznao trošak pristupa za ročište za objavu presude jer nije ni pristupio na to ročište, pa mu iz navedenog razloga ne pripada. To je sud u tom dijelu troška 1. tuženika obvezao na isplatu istog u cjelosti za navedeni iznos.

61. Slijedom navedenog tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 27.811,71 eur.

61.1. Kako je trošak zatražen u odnosu na oba tuženika, pri čemu u odnosu na 1. tuženika, s obzirom na vrijednost spora u odnosu na pojedinog tuženika, otpada 85,3%, proizlazi da se na tog tuženika odnosi iznos ukupnog troška od 25.249,21 eur, a koji je trošak nastao do ukidanja 1. odluke pa on iznosi 21.537,58 eura u odnosu na 1. tuženika, dok se na 2. tuženika odnosi iznos od 3.711,63 eura (14,7% od 25.249,21 eur.)

61.2. U odnosu na 1. tuženika tužiteljici je dosuđen i iznos od daljnjih trškova postupka nastalih nakon 10. studenoga 2025. s obzirom da se taj dio tužbenog zahtjeva iz točke. 1. odnosi na 1. tuženika, te je u odnosu na njega tužiteljici dosuđen daljnji trošak u iznosu od 2.562,50 eura odnosno 2.678,50 eura. Dakle 1. tuženik je dužan tužiteljici nadokanditi trošak u iznosu od 24.100,08 eura (21.537,58 +2.562,50 eura).

Rijeka, 12. veljače 2026.

Sutkinja

Valerija Baričević Frković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. 1. i 2. tuženom po pun.