REPUBLIKA HRVATSKA

P-18/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ružici Petrović, odvjetnici u Splitu , protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, D.T. Gavrana 11, 10000 Zagreb , zastupano po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 20. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ružice Petrović, odv. u Splitu u izočnosti tuženika, na ročištu za objavu 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], određena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, zaprimljenom kod Financijske Agencije dana 21.03.2024.g. temeljem zadužnice OV- 6363/08 javnog bilježnika Vlado Nikolić od dana 5.9.2008.g.

II. Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, da u roku od 15 dana naknadi tužitelju TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka od 2.500,00 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate, određene po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio 03.01.2025. tužbu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojoj navodi kako je temeljem Rješenja i Zaključka naslovnog suda od dana 17. prosinca 2024. poslovni broj Ovr- 2945/2024, tužitelj je upućen da protiv tuženika u roku od 15 dana pokrene parnični postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim a koji se vodi na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, na temelju osnove za plaćanje – Zadužnice Zagrebačke banke d.d. izdane 5. rujna 2008, a koji je Zahtjev predan Financijskoj agenciji dana 21. ožujka 2024.

1 .1. Tuženik je protiv tužitelja, putem Financijske Agencije, dana 21.03.2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice poslovni broj OV-6363/08 javnog bilježnika Vlado Nikolić iz Metkovića od dana 05.09.2008.g. Tuženik s tužiteljem nije u nikakvom pravnom ni poslovnom odnosu stoga se istome ovim putem osporava bilo kakvo pravo potraživanja i naplate istoga spram tužitelja.

1.2. Tuženik je zahtjev za izravnu naplatu podnio temeljem zadužnice vjerovnika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, datum izdavanja zadužnice 05.09.2008. Na navedenoj zadužnici potpis ovršenika samo je ovjeren kod javnog bilježnika, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina predviđen odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice dok se na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno odredbi čl. 379 tada važećeg Zakona o obveznim odnosima a sve sukladno zauzetom shvaćanju na sedmoj sjedini Građanskog odjela 19. studenog 2018.g. broj SU-IV/18-17).

1.3. Predmetna zadužnica izdana je dana 5.09.2008. pa se, prema navedenom pravnom shvaćanju, na nju odnosi petogodišnji zastarni rok s tim da bi zastara nastupila i da se računa dulji zastarni rok od 10 godina, s obzirom da nije bilo prekida zastarnih rokova. Kako je tuženik zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije podnio dana 21.03.2024. godine dok je ovršna isprava temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji izdana dana 05.09.2008.g. nastupila je zastara prisilne naplate prava osiguranog navedenom zadužnicom stoga se predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te proglasi pljenidbu i prijenos tuženika nedopuštenim.

1.4. Nadalje, tužitelj osporava osnovu i visinu dugovanja kao netočnu i pogrešno određenu posebno u odnosu na iznos kamata te njihov tijek kao i na način obračuna i naplate glavnog duga. Naime u zahtjevu za izravnu naplatu tuženik traži naplatu zakonskih zateznih kamata od dana 5.9.2008 do 19.3.2024. odnosno od dana izdavanja zadužnice. Temeljem ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i tužitelja dana 05.09.2008.g. broj ugovora: 3214288988, Kreditna partija: 7104306880, prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu a koji dan je 1.10.2008.g. stoga je potpuno pogrešan obračun zakonskih zateznih kamata tuženika.

1.5. Tuženik nema pravo obračunavati i naplaćivati zakonske zatezne kamate prije dana 1.10.2008.g. Obračun zakonskih zateznih kamata je pogrešan i iz razloga što su kamate naplaćene u većem iznosu. Jednako tako, tuženik je pogrešno obračunao i iznos glavnog duga jer nije jasno na temelju čega je isti obračunat u iznosu od 7.193,94 eura stoga se isto osporava u cijelost. Unatoč činjenici što je nastupila zastara prava potraživati prisilnu naplatu temeljem zadužnice protekom roka od 5 godina jednako tako je nastupila i zastara svakog pojedinog anuiteta jer su svi anuiteti temeljem ugovora o kreditu dospjeli na naplatu najkasnije do 1.10.2015.g. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se i zastarni rok od tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Tužitelj nikada nije zaprimio obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine od strane Financijske agencije ili tuženika stoga je isti zahtijevao od naslovnog suda da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

1.6. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. Ovršnog zakona). Iz očevidnika Financijske Agencije proizlazi da je već zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju na njegov račun iznos od 132,72 eura na ime glavnog duga te iznos od 1.280,32 eura na ime kamata te se zapljena i prijenos sredstava provodi i dalje. Kako je nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužitelju te se radi o čistom pravnom pitanju predlaže se da naslovni sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. veljače 2025. poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj U-III/879/2020 od 16. lipnja 2021. godine, iz koje da nesporno proizlazi kako Ustavni sud RH smatra da se prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa može podnijeti u subjektivnom i prekluzivnom roku od 8 dana, računajući od dana primitka zahtjeva za izravnu naplatu (dostavljenog ovršeniku od strane FINA-e). Pritom se ne dira u pravo ovršenika da takav prijedlog (analogno žalbi izvan protek roka) podnese do završetka ovršnog postupka (sukladno čl. 53. st. 2. Ovršnog zakona), a što ima značaj objektivnog roka. U konkretnom slučaju je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu dana 21. ožujka 2024. godine, dok je ovršenik (ovdje tužitelj) svoj prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio dana 27. studenog 2024. godine.

2.1. Odredbom čl. 209. st. 6. Ovršnog zakona propisano je da će Financijska agencija primjerak zahtjeva za izravnu naplatu sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti ovršeniku na adresu prebivališta, odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Prema tome, tuženik tvrdi da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tužitelja podnesen izvan roka od 8 dana, a teret o suprotnom leži na njemu.

2.2. Okolnost da ovršni sud u postupku Ovr-2945/2024 nije odbacio prijedlog tužitelja kao nepravovremen, već je istog uputio na pokretanje ove parnice, ne otklanja navedenu procesnu smetnju, budući da se radi o zakonskom (prekluzivnom) roku, prekoračenje kojeg ovršni sud nije ovlašten „neutralizirati“ svojom odlukom.

2.3. Podredno, a opreza radi, tuženik osporava sve navode iz predmetne tužbe kao neosnovane (prigovor zastare, promašena aktivna legitimacija i visina tražbine), iako smatra kako nema mjesta raspravljanju o meritumu u ovoj pravnoj stvari zbog gore navedenog. S obzirom na sve navedeno, predlaže se Naslovnom sudu da odbaci tužbu kao nepravovremenu, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos troškova teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Tužitelj se podneskom od 28.05.2025. očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu ističući kako se priložena sudska praksa ne može primijeniti na ovaj slučaj jer u navedenoj sudskoj odluci postoji „prijemni štambilj“ ovršenika na zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu kojeg mu je dostavila Financijska agencija stoga nije sporno kada je ovršenik zaprimio obavijest Financijske agencije o provođenju izravne naplate na njegovim računima. Ovo stoga, što je odredbom članka 210. Ovršnog zakona propisano je, da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Člankom 210. stavkom 2. Ovršnog zakona propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Ovršnog zakona na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi odnosno članci 50. i 53. Ovršnog zakona.

3.1. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj nikada nije zaprimio obavijest Financijske agencije o provođenju izravne naplate protiv njega. Kao dokaz da tužitelj nikada nije zaprimio od Financijske agencije obavijest o provođenju izravne naplate protiv njega dostavlja se pisano očitovanje Financijske agencije pod nazivom REKLAMACIJE PNOP od dana 26. svibnja 2025.g. u kojem se Financijska agencija očitovala kako tužitelju, kao i niti jednom drugom ovršeniku, obavijesti o provođenju izravne naplate protiv njih ne dostavlja preporučenom pošiljkom već iste samo pošalju Hrvatskog pošti na daljnju provedbu. Sukladno navedenom, Financijska agencija ne zna da li je ovršenik zapravo obaviješten o provođenju ovrhe protiv njega niti ima dokaz da je dostava obavijesti njemu zaista izvršena. Upravo iz tog razloga propisano je u čl. 210 Ovršnog zakona da ovršenik ima pravo predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ako na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega.

3.2. Tužitelj živi i prebiva u [adresa] te u Republiku Hrvatsku dolazi povremeno. Tužitelj je za predmetnu ovrhu saznao slučajno kada je došao u Republiku Hrvatsku odlaskom na banku. Nakon toga, tužitelj je otišao kod Financijske agencije i saznao da se protiv njega već nekoliko mjeseci provodi ovrha. Odmah po saznanju za to, tužitelj je poduzeo potrebne korake kako bi zaustavo provođenje ovrhe od strane tuženika.

3.3. Sukladno članku 210. Ovršnog zakona na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Temeljem članka 53. Ovršnog zakona ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

3.4. U prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik, ovdje tužitelj, upravo je to i učinio odnosno u prijedlogu je istaknuo da prijedlog podnosi iz razloga navedenih u članku 50. st. 1. točke 7., 9. i 11. Sukladno navedenom, protivno navodu tuženika o podnošenju prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izvan prekluzivnog roka od 8 dana, ovdje se primjenjuju odredbe čl. 53. Ovršnog zakona koje tužitelju dozvoljavaju podnošenje žalbe odnosno prijedloga ili tužbe i nakon proteka toga roka ako istu iz opravdanih razloga nije ranije mogao podnijeti. Tuženik je dokazao da od Financijske agencije nije zaprimio obavijest o provođenju izravne naplate stoga ne stoje navodi tuženika o prekluziji ove tužbe kao ni prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare ovršne isprave sukladno čl. 50. st. 1. t. 11., prigovorio je načinu obračuna glavnice i kamata iz zahtjeva za izravnu naplatu odnosno visinu dugovanja kao i njegu osnovu. Temeljem čl. 50. st.1. t. 7. navedeno je kako ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu a sukladno čl. 53 i nakon proteka roka, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten temeljem ovršne isprave na temelju koje je pokrenuo postupak izravne naplate protiv ovršenika, ovdje tužitelja, tražiti ovrhu odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika jer je ista izgubila svojstvo ovršnosti zbog nastupa zastare a što je u ovom slučaju nesporno.

3.5. Tužitelj je upućen u parnicu radi dokazivanja razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona. Ta činjenica je nesporno dokazana ispravama koje prileže spisu odnosno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-6363/08-Z005 KLASA: 034-011/24- 07/174 UR.BROJ: 118-08-501-24 od 27.11.2024.g. Ta se činjenica nesporno dokazuje i očevidnikom svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate tužitelja TE temeljem zadužnice poslovni broj OV-6363/08 koji se u privitku dostavlja sudu. Kako je iz istoga razvidno tuženik je protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu da na 01.08.2012.g., 19.07.2013.g. te nakon toga tek 21.03.2024.g. Od dana 19.07.2013.g. do 21.03.2024.g. prošlo je više od 10 g. Sukladno prethodno navedenom zauzetom stavu građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.g.

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

3.6. Sukladno navedenom, nastupila je zastara tražbine iz ovršne isprave na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate protiv tužitelja. Iz iste je razvidno kako je tuženik protiv tužitelja podnio zadužnicu kao ovršnu ispravu na izravnu naplatu dana 21.03.2024.g. Iz zadužnice OV-6363/08 ovjerene u potpisu kod javnog bilježnika Vlado Nikolić iz Metkovića dana 05.09.2008.g. koja također prileži spisu jasno je da je ista izdana dana 05.09.2008.g. te da nije solemnizirana što znači da se sukladno zauzetom shvaćanju na sedmoj sjednici Građanskog odjela 19. studenog 2018.g. broj SU-IV/18- 17, na istu primjenjuje zastarni rok od 5 godina.

4. Tuženik u odnosu na prednje navode tužitelja ističe kako okolnost tužiteljevog boravka u stranoj državi radi liječenja ne ispričava njegovo prekoračenje prekluzivnog roka, budući da je u tom trenutku i dalje imao prebivalište u [adresa] (na koju mu je bila vršena dostava pošte). Naime, osoba prosječne pažnje bi u slučaju dužeg boravka u inozemstvu osigurala nesmetano zaprimanje poštanskih pismena (putem punomoćnika ili poštanskog pretinca). Također ostaje nejasno zbog čega je tužitelj svoj prijedlog podnio tek krajem studenog 2024. godine, a FINA je predmetnu osnovu za plaćanje uvrstila u Očevidnik još u ožujku iste godine (i odredila zapljenu novčanih sredstava s tužiteljevih računa).

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa ovoga suda br. Ovr2945/2024, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 05.09.2008. ( str 6- 9), zahtjev za izravnu naplatu od 21.03.2024., ( str. 10-11), Specifikacija potraživanja od 19.03.2024. ( str 12.), zadužnica od 05.09.2008 ovjerena u potpisu broj OV-6363/08 od 05.03.2008. ( str 14), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-6363/08-2005 od 27.11.2024. ( sr 156.), dopis tužitelja Reklamacije PNOP od 26.05.2025., ( str 37.), Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate na ime tužitelja po zadužnici OV- 6363/08, Uvjerene MUP ZHK Posušje od 21.03.2025. ( str 41.), Medicinska dokumentacija od 20.03.2024. ( str 79.), Otpusno pismo od 05.06. 2024. ( str 80.), Nalaz i mišljenje na ime tužitelja od 20.06.2024., 15.10.2024., 02.11.2024. ( str 81-83).

6. Tužitelj je popisao parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj sa prednikom tuženika Zagrebačkom bankom d.d. zaključio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 05.09.2008. ( str 6-9),

- da je tužitelj predniku tuženika izdao Zadužnicu 05.09.2008. kao sredstvo osiguranja Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 05.09.2008. ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Vlade Nikolića broj OV-6363/2005. od 05.09.2008.,

- da je tuženiku prednik Zagrebačka banka d.d. Ugovorom o cesiji od 09.10.2017. prenio dospjela i nepodmirena dugovanja tužitelja sa specifikacijom na dan 19.03.2024.,

- da je tuženik podnio Zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja 19.03.2024. a na temelju zadužnice OV -6363/08 ovjerene kod javnog bilježnika Vlade Nikolića, iz Metkovića,

- da je tužitelj 27.11.2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju članka 210. Ovršnog zakona

- da je Općinski sud u Splitu u predmetnu br. Ovr-2945/2024. donio rješenje i zaključak 17. 12.2024. Rješenjem je sud odbacio prijedlog ovršenika ovdje tužitelja za obustavu ovrhe, kao nedopušten, odbijen zahtjev za naknadu troškove i ovrhovoditelja i ovršenika ovdje parničnih stranaka te zaključak kojim se ovršenik ovdje tužitelja u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka ovog zaključka upućuje pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi na temelju zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja ovdje tuženika na temelju osove za plaćanje tj zadužnice Zagrebačke banke d.d. od 05. rujna 20089. a koji zahtjev je predan FINI 21.03.2024.

9. Među strankama sporno je, je li tužitelj prekludiran u podnošenju prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je li tuženikovo potraživanje temeljem Zadužnice ovjerene u potpisu zastarjelo.

10. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona ( ( Narodne novine broj 112/ 2012, 25/ 2013, 93/ 2014, 55/ 2016, 73/ 2017, 131/ 2020, 114 /2022, 6/ 2024 - dalje OZ) propisano je u st. 1. da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim a st.2. da na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

10.1. Odredbom članka 50. st.1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10.2. Odredbom članka 53. OZ-a propisano je u st. 1. da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, st. 2. da žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka a st.3. da ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi.

U odnosu na prigovor prekluzije tj gubitka prava na podnošenje prijedloga za proglašenjem pokrenute pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

11. Uvidom u spis ovoga suda br. Ovr-2945/2024 razvidno je da je punomoćnica tužitelja rješenje Općinskog suda u Splitu br. Ovr-2945/2024. od 17.12.2024. primila 20.12.2024. a da je ovorpedmetna tužba podnijeta 03.01.,2025. dakle, u roku od 15 dana. Dakle, prigovor o prekluziji nije osnovan.

11.1. Osim toga, tužitelj je u pravu kada ističe kako je na drugi način saznao da je zatražena naplata protiv njega putem FINE tj izravnom naplatom, i to na način kada su mu se počele ustezati određeni novčani iznosi, odlaskom u banku. Kao dokaz tome, tužitelj je u spis dostavio Uvjerenje o prebivalištu MUP ZHK Posušje iz kojega je razvidno da je njegovo prebivalište od 17.02.2020. u [adresa], u Bosni i Hercegovini a iz priložene medicinske dokumentacije od 20.03.2024. ( str 79.), Otpusno pismo od 05.06. 2024. ( str 80.), nalaz i mišljenje na ime tužitelja od 20.06.2024., 15.10.2024., 02.11.2024. ( str 81-83), je razvidno da se tužitelj od 20.03.2024. pa do 02.11.2024. imao određene zdravstvene probleme radi kojih je prebivao i liječio se u [adresa].

11.2. Da tužitelj nije zaprimio obavijest FINE sukladno odredbi članka 209.st.5. OZ-a, tijela koje obavlja poslove izravne naplate razvidno je iz očitovanja FINE pod nazivom Reklamacije PNOP od 26.05.2025. iz kojega proizlazi da FINA tužitelju tj ovršeniku kao niti bilo kojeg drugom ovršeniku ne dostavlja obavijest o provođenju izravne naplate preporučanom pošiljkom već iste samo pošalju Hrvatskoj pošti na daljnju provedbu ili pak ovršeniku tu obavijest dostave preko e-pretinca ukoliko ga isti ima. Stoga, kako je prigovor prekluzije istakao tuženik u ovoj pravnoj stvari isti je trebao isto i dokazati, time da je tužitelj upravo gornjim dokazima dokazao suprotno, tj da nije zaprimio obavijest FINE u smislu članka 209. st.5. OZ-a.

11.3. Osim toga, tužitelj je sukladno odredbi članka 210.st.1. OZ-a podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem odredbe članka 50. i 53 OZ-a radi čega je ovaj sud u Zaključka br. Ovr-2945/2024 od 17.12.2024. upućen u parnicu. Naime, sud je u tom Zaključku temeljem čl. 53.st.1. OZ-a kojim je pripisao kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50.st.1.t.7. i t.9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, dok je člankom 55. OZ-a propisno je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53.st.1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Obzirom da je ovršenik tj tužitelj u svom prijedlogu istakao žalbeni razlog iz čl. 50.t.11. OZ-a tj navodi kako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, to je temeljem odredbe članka 55. OZ- a odlučeno kao u zaključku. Na ovaj način, ovršni sud je sa podnesenim prijedlogom ovršenika ovdje tužitelja postupio kao sa žalbom izvan roka, što je i u duhu odluke Ustavnog suda na koju se pozvao tuženik. Naime, točno je kako iz te odluke proizlazi da se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa može podnijeti u subjektivnom roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva za izravnu naplatu, pri čemu se ne dira u pravo ovršenika da takav prijedlog analogno žalbi izvan proteka roka podnese do završetka ovršnog postupka sukladno čl. 53.st.2. OZ-a a što ima značaj objektivnog roka.

11.4. Ovo stoga, što iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-6363/08-Z005 od 27.11.2024. Klasa 034-011/24-07/174, Urbroj:118-08-501-24 proizlazi da je do 04.11.2024. naplaćeno duga 1.280,32 eura a da je ostalo nenaplaćeno još 12.531,63 eura, to proizlazi kako je ovrha u tijeku, što znači da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenjem određen pljenidbe i prijenosa u objektivnom roku.

11.5. Za zaključiti je stoga kako prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika nije osnovan.

U odnosu na prigovor zastare potraživanja na temelju zadužnice br. OV 6363/08-Z005

12. Uvidom u Zadužnicu br. OV-6363/08 od 05.09.2008. razvidno je da je ista izdana od strane tužitelja kao sredstvo osiguranja naplate vjerovnikove tražbine po Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. 3214288988 od 05.09.2008. do iznosa od 19.584,50 eura uvećanog za kamate, koja zadužnica ima snagu i učinak pravomoćnog rješenja o vrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika radi naplate, koja Zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika Vlade Nikolića broj OV- 6363/2005. od 05.09.2008.,.

12.1. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate na ime tužitelja izdano od strane FINA od 27.05.2025. razvidno je, da je zadužnica OV- 6363/08 primljena 01.08.2012. na provedbu ali po istoj nije ništa ustegnuto tj naplaćeno , potom je primljena 19.07.2013.na provedbu ali po istoj nije ništa ustegnuto tj naplaćeno te je primljena 21.03.2024. na provedbu te je po istoj ustegnutao tj naplaćeno iznos od 132,72 eura na ime troška , 2.434,34 eura na ime kamata , te je ostalo za naplatiti na ime kamata iznos od 4.410,31 eura, glavnice iznos od 7.193,94 eura tj ukupno 11.604,25 eura.

12.2. Tužitelj se u svom prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se pozvao na zastaru potraživanja o odnosu na predmetnu Zadužnicu br. OV-6363/08 od 05.09.2008. koja je samo ovjerena u potpisu kod javnog bilježnika, jer se prema zauzetom pravnom stavu građanskog dojela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19.11.2018., opći zastarni rok od pet godina ima primijeniti upravo na ovakvu zadužnicu. Naime, zastarni rok od 10 godina ima se primijeniti samo na zadužnice koje su solemnizirane kod javnog bilježnika, što nije slučaj kod predmetne zadužnice. Dakle, u pravu je tužitelj kada se pozvao na zastaru potraživanja ovrhovoditelja a tuženiku iz ove parnice, na temelju predmetne zadužnice br. OV-6363/08 od 05.09.2008. Osim toga, od 19.07.2013 do 21.03.2024. je protekao i taj zastarni rok od 10 godina.

12.3. Dakle, za zaključiti je kako je osnovan prigovor tužitelja kako je tražbina tuženika koji isti traži na osnovu Zadužnice br. 6363/08 od 05.09.2008. zastarjela, te tuženik na osnovu nje nije imao osnova tražiti ovrhu pa se u cijelosti ukazuje osnovani prigovori iz odredbe članka 50. st.1. t. 7. i 11. radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove odluke.

13. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

13. Obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u ovoj pravnoj stvari to ga pripada parnični trošak za sastav tužbe od 250 bodova, za sastav podnesaka od 28.056.2025. i 11.11.2025. za svaku radnju po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 07.10.2025. i od 20.11.2025. za svaku radnju po 250 bodova, što ukupno iuznosi 1.250 bodova. Prema vriejdnosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 2.500,00 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 15 dana.

13.1. Tužitelja na parnični trošak pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sve na temelju odredbe članka 151.st.3. ZPP-a u svezi sa člankom 29.st.2. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 , 146/25).

14. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 12. veljače 2026.

S u t k i n j a

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a) . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP- a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

-pun.tužitelja

-pun. tuženika

- u spis