REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-2222/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. OP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. EP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici OPN, odvjetnici u [adresa], i 3. ŽP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatska elektroprivreda d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, koju zastupa opunomoćenica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Jurja Žerjavića 16/I, radi izvlaštenja, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/260, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-20 od 15. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev prvotužitelja OP i drugotužiteljice EP za naknadu troškova spora.

III. Odbija se zahtjev trećetužitelja ŽP za naknadu troškova spora.

IV. Nalaže se tužiteljima OP, EP i ŽP da zainteresiranoj osobi Hrvatskoj elektroprivredi d.d. Zagreb naknade troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (šest tisuća dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/260, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-20 od 15. studenog 2024., u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje hidroenergetskog sustava HES Kosinj, Etapa 11 – izgradnja građevina na uređenju prostora izgradnje akumulacije HES Kosinj, te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], pomoćna zgrada, ukupne površine 69 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu i suposjedu OP, ovdje prvotužitelja, u 2/12 dijelova, EP, ovdje drugotužiteljice, u 2/12 dijelova, ŽP, ovdje trećetužitelja, u 4/12 dijelova, te EPN u 4/12 dijelova. Točkom III. je suvlasnicima određena naknada za izvlaštenje, između ostalog, OP i EP svakome u iznosu od 1.972,53 eura, a te ŽP u iznosu od 3.945,06 eura. Točkama IV.-VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII.-X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i

XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelji OP i EP, te ŽP su protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe, koje je Sud sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) rješenjem posl.br. Us I- 2222/2024-6 od 20. siječnja 2025. spojio u jedan spor.

3. Tužitelji OP i EP u tužbi uvodno navode da je postupku nesporno utvrđeno da imaju stalno prebivalište na nekretnini koja je predmet izvlaštenja te da imaju domaće životinje koje drže u gospodarskim objektima. Nadalje u bitnom navode da naknada za izvlaštenje nije pravilno utvrđena i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, što da predstavlja najgrublje kršenje Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenih prava na mirno uživanje vlasništva. S tim u svezi ističu da temeljem minimalno dosuđene naknade trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret, budući da im se sve nekretnine u njihovom vlasništvu izvlašćuju, a da temeljem dosuđene naknade za izvlaštene nekretnine nisu u mogućnosti sebi priuštiti bilo kakav smještaj, a kamoli smještaj i količinu objekata koje imaju na području gdje se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je Europski sud za ljuska prava u predmetu Scordino protiv Italije zauzeo stav da se u slučaju miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između potreba javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih ljudskih prava pojedinca, te da upravno tijelo u svakom trenu mora utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva za zaštitu temeljnih ljudskih prava pojedinca. Smatraju da je sukladno navedenom tuženik pri donošenju osporenog rješenja propustio procijeniti razmjer gubitka za tužitelja, jer da nije obrazložio da tužitelji u predmetnim objektima žive i imaju domaće životinje, a niti dao objašnjenje predstavlja li iznos naknade koja im je dodijeljena nesrazmjeran teret, odnosno hoće od dobivenog iznosa novčane naknade biti u mogućnosti sebi priuštiti drugi objekt i istu količinu nekretnina koje imaju na području na kojima se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je imenovani vještak Damir Stipanov, na temelju čijeg nalaza je utvrđen iznos naknade, temeljem poredbene metode izračunao vrijednost izvlaštene nekretnine koristeći cijene s područja drugih katastarskih općina, jer da prema navodima vještaka iz javno dostupnih podataka nema dovoljno odgovarajućih usporedivih nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]. Smatraju da je ovakav način izrade nalaza protivan pravilima struke, jer da je općepoznata je činjenica da se na području katastarske općine [katastarska općina] već više godina provodi postupak izvlaštenja nekretnina, od koji da su neki postupci su već pravomoćno završeni, te da je temeljem dovršenih postupaka isplaćena naknada, pa da su sukladno navedenom, vještaku temeljem javnih isprava bili omogućeni uvidi u cijene nekretnina na području općine na kojoj se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je nejasno zašto vještak nije za komparaciju uzeo vrijednost transakcija iz 2023. godine, nego se u svom nalazu i mišljenu pozvao podatke iz 2019., 2020. i 2021. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tužitelj ŽP u tužbi i kasnijem tijeku spora u prvom redu navodi da je temeljem odredbe članka 11. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu u vidu druge nekretnine čija tržišna vrijednost odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini, jer da je to jedini način da bude u cijelosti obeštećen za svoju nekretninu. S tim u svezi dodaje da navod da korisnik izvlaštenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nema drugih nekretnina nije i da ne može bitni pravno odlučujući iz razloga što se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja se upisuje kao vlasnik novih nekretnina, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., pa da je pravi korisnik izvlaštenja je formalnopravno Republika Hrvatska, a da je općepoznata činjenica da Republika Hrvatska u vlasništvu ima velik broj nekretnina. Nadalje se u bitnom poziva na ustavno i konvencijsko jamstvo vlasništva pa navodi da je Europski sud za ljudska prava u predmetima u predmetima Scordino protiv Italije, Sporrong i Lönroth protiv Švedske i dr. iznio pravno shvaćanje da se svakim miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, a što da u konkretnom slučaju nije ispunjeno. S tim u svezi u prvom redu navodi da tuženik uopće nije proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li ravnoteža ostvarena, te nadalje da nije uzeo u obzir navode tužitelja da trpi nerazmjeran i prekomjeran teret budući da mu se izvlašćuju sve nekretnine u navedenom mjestu i u cijelosti ga se onemogućuju u vlasništvu nekretnina koje za njega imaju ne samo ekonomsku nego i emocionalnu vrijednost, jer da to predstavlja njegovu djedovinu koja je u vlasništvu obitelji preko 150 godina. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju naknada nije određena pravilno i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti te ističe da za utvrđenu naknadu ne može kupiti nekretninu na predmetnom području, a ni bilo gdje u okolici, jer da se po toj cijeni ne može pronaći slična nekretnina budući su sve cijene znatno više, pa da stoga ovo izvlaštenje predstavlja prekomjerno ograničenje prava vlasništva i trpljenje tužitelja. Dodaje da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije istaknuo da nije postojao nijedan legitimni cilj u javnom ili općem interesu koji bi mogao opravdati činjenicu da su podnositelji zahtjeva dobili naknadu manju od tržišne vrijednosti za svoju izvlaštenu nekretninu. U odnosu na nalaz vještaka Damira Stipanova u prvom redu navodi da nije istina da su za predmetno razdoblje postojala samo tri ugovora temeljem kojih se može utvrđivati kupoprodajna cijena, budući iz nalaza vještakinje Pernar slijedi da je postojalo 6 ugovora temeljem kojih je prosječna tržišna cijena iznosila 70,20 kn/m2. Smatra nelogičnim da je tržišna vrijednost nekretnine koja je utvrđena od vještakinje Pernar za 2022. godinu čak 3.000,00 EUR veća od vrijednosti koju je utvrdio vještak Stipanov za 2023. godinu, te smatra da je tuženik bio dužan provesti novo vještačenje. Nadalje navodi da je iz nalaza vještaka Damira Stipanova razvidno da je kao dan vrednovanja nekretnine naveden dan 30. studenog 2023., dok je prilikom ujednačavana vrijednosti nekretnine uzeo Indeks cijena stambenih objekata Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2, ali ne i Q3 i Q4, za kvartale 3 i 4., koje je trebao primijeniti, pri čemu da je vještak stavio napomenu da je uzeo pogrešan bazni indeks jer mu drugi nisu dostupni, ali da je na dan održavanja rasprave povodom prigovora navedeni Q4 je bio dostupan i da je iznosio 167,17. Nadalje je naveo da vještak nije dao niti jedan konkretan odgovor na ročištu na pitanja zašto je koristio konkretne usporedne nekretnine te po čemu su usporedive. Također navodi da mu je upravnom postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da se rasprava održavala izvan sjedišta tuženika. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta, saslušanjem tužitelja, voditelja postupka i odvjetnice Maje Antić Tucak, te vještačenjem radi procjene vrijednosti nekretnine, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI., VII., VIII., IX., X., XI. i XII.

5. Tuženik u odgovorima na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbene zahtjeve odbije.

6. Zainteresirana osoba u detaljnim i opširnim odgovorima na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se suprotno navodima tužitelja, vrijednost nekretnine utvrđuje s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja, pri čemu da je vještak primjenjujući poredbenu metodu, pravilno kao usporedne nekretnine uzeo tri nekretnine sličnih karakteristika iz šire okolice, koristeći tada dostupne indekse Q1 i Q2. Također ističe da Zakon naknadu u obliku davanja u vlasništvo zamjenske propisuje isključivo kao alternativnu i supsidijarnu opciju, i to samo u slučaju kada korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, a da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju zainteresirana osoba takvom nekretninom ne raspolaže. Smatra da se tužitelji neosnovano pozivaju na sporazume sklopljene u odnosu na druge nekretnine koje se izvlašćuju, ističući da je riječ o nekretninama za koje ne postoji slobodno tržište, te se stoga te vrijednosti ne mogu uzeti u obzir kod određivanja tržišne vrijednosti neke nekretnine. Zaključno ističu da tužitelji zanemaruju da na procijenjenu vrijednost nekretnine utječu i pomoćne zgrade koje se nalaze na istoj, a za koje je utvrđeno da su ne posjeduju uporabnu dozvolu, dotrajale su, smanjene stabilnosti te je njihovo daljnje korištenje smanjeno.

7. U kasnijem podnesku su tužitelji OP i EP predložili da se ovaj spor riješi kao ogledni spor. U spis su dostavili ugovore o kupoprodaji iz kojih da je razvidno da je na području katastarske općine [katastarska općina] bilo prometa nekretnina i da je vještak Stipanov prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina oštetio tužitelje, te da Republika Hrvatska raspolaže zamjenskim nekretninama na predmetnom području.

8. Zainteresirana osoba je u naknadnom pisanom očitovanju istaknula da je u ugovorima na koje se pozivaju prvo- i drugotužitelji korištena jednaka metodologija određivanja tržišne cijene, te da je usporedbom jediničnih cijena zemljišta iz navedenih ugovora (9,34 EUR/m2) i onom utvrđenom od vještaka Stipanova (15,69 EUR/m2) razvidno da korištenje dokumentacije na koju se tužitelji pozivaju ne bi išlo istima u prilog.

9. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima održanima 20. studenog 2025. i 22. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice prvo- i drugotužitelja, trećetužitelja osobno te njegove opunomoćenice, te zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

10. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

11. Iako su tužitelji pred ovim Sudom pokrenuli više sporova radi ocjene zakonitosti rješenja o izvlaštenju za predmetni zahvat, Sud je odbio prijedlog za rješavanjem ovoga predmeta u oglednom sporu, budući da prema ocjeni Suda nisu ispunjene pretpostavke za rješavanje u oglednom sporu, jer se ne radi o predmetima iste činjenične osnove, budući da se radi o različitim nekretninama od kojih je za svaku potrebno zasebno ocijeniti je li naknada pravilno određena.

12. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka (saslušanje stranaka i svjedoka, provođenje vještačenja), smatrajući da navedeno nije nužno za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

15. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

16. Sukladno citiranim odredbama se naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

17. Tužitelj ŽP je upravnom postupku izvlaštenja izjavio da želi naknadu davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a suvlasnik je i suposjednik predmetne nekretnine u 4/12 dijelova, te suvlasnik i suposjednik u sličnim omjerima i ostalih nekretnina koje se su predmetom izvlaštenja za isti zahvat, za koje je pokrenuo sporove pred ovim Sudom. Imajući u vidu da navedeni tužitelj prebiva u [adresa], kao i narav i vlasnički udio predmetnih nekretnina, Sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe članka 46. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade za primjenu iznimke odnosno za određivanjem naknade u vidu zamjenske nekretnine. Naime, sukladno citiranim odredbama, naknada za izvlaštenje određuje se u pravilu u novčanom davanju, a samo iznimno davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine. Imajući u vidu navedene okolnosti, Sud smatra da nije dokazano da su ispunjeni uvjeti za primjenu navedene iznimke, već će tužitelj iz naknade u novcu sam moći kupiti nekretnine po izboru na predmetnom području.

18. Nadalje, ni iz jedne odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao presude Europskog suda za ljudska prava na koje se tužitelj poziva ne proizlazi da okolnost da se radi o tužiteljevoj djedovini utječe na vrstu ili visinu naknade, stoga su tužbeni navodi ŽP neosnovani i u tom dijelu.

19. Tužitelji OP i EP u upravnom postupku nisu zatražili određivanje naknade davanje u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a nisu to izrijekom zatražili ni u ovome sporu, stoga su njihovi navodi da na predmetnoj nekretnini obavljaju gospodarsku djelatnost bespredmetni.

20. Pritom Sud ukazuje tuženiku da ne može prihvatiti navode da zainteresirana osoba ne raspolaže drugim odgovarajućim nekretninama, jer budući da se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja će na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju steći vlasništvo predmetnih nekretnina, to je zainteresirana osoba, ukoliko u svom vlasništvu nema odgovarajućih nekretnina, mogla iste steći od Republike Hrvatske.

21. Nadalje, ni jednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi članaka 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te članaka 9.-10 i 35.-38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga Sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju Suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

22. Vezano uz navode tužitelja o razlici između tržišne vrijednosti nekretnine utvrđene od vještakinje Pernar u postupku osiguranja dokaza, i tržišne vrijednosti utvrđene u postupku izvlaštenja od vještaka Stipanova, valja istaknuti sljedeće. U postupku osiguranja dokaza ukupna tržišna vrijednost nekretnine utvrđena je u iznosu od 106.000,00 kn (14.068,62 EUR), a koji se iznos odnosi na zaokruženi zbroj vrijednosti samog zemljišta od 4.843,80 kn (642,88 EUR), vrijednosti pomoćnih objekata od 97.600,00 kn (12.953,74 EUR), komunalnog doprinosa od 3.100,00 kn (411,44 EUR) i vodnog doprinosa od 520,80 kn (69,12 EUR). Pritom je vrijednost samog građevinskog zemljišta utvrđena u prosječnom iznosu od 70,20 kn/m2, što bi preračunato u eure iznosilo 9,32 EUR/m2.

23. S druge strane, vještak Stipanov tržišnu vrijednost predmetne nekretnine utvrđuje u iznosu od sveukupno 11.800,00 EUR, a koji se iznos odnosi na zaokruženi (na više) zbroj vrijednosti zemljišta (1.100,00 EUR) i vrijednosti pomoćnog objekta s uračunatim doprinosima (10.670,40 EUR). Pritom je vrijednost samog građevinskog zemljišta utvrđena u prosječnom iznosu od 15,69 EUR/m2.

24. Usporedbom ovih nalaza proizlazi da je vještak Stipanov procijenio vrijednost samog građevinskog zemljišta na značajno veći iznos u odnosu na iznos utvrđen od vještakinje Pernar u postupku osiguranja dokaza (15,69 EUR/m2 u odnosu na 9,32 EUR/m2). Pritom je ukupno manje utvrđena tržišna vrijednost te nekretnine posljedica toga što je ovaj vještak tržišnu vrijednost pomoćne građevine utvrdio u manjem iznosu (10.670,40 EUR) od vještakinje Pernar (građevina i doprinosi ukupno 13.434,30 EUR). Međutim, tužitelji niti tijekom postupka niti u ovome sporu nisu prigovorili utvrđenoj tržišnoj vrijednosti građevine, već samo utvrđenoj tržišnoj vrijednosti samog zemljišta. Tržišnu vrijednost same građevine oba vještaka utvrdila su metodologijom različitom od one korištene prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti zemljišta, naime vrijednost zemljišta utvrđivana je poredbenom metodom (usporedbom transakcija poredbenih nekretnina), dok je vrijednost izgrađene građevine utvrđivana troškovnom metodom (trošak građenja zamjenske građevine korigiran s obzirom za starost građevine, održivi vijek korištenja i ostale relevantne faktore).

25. Stoga proizlazi da je, suprotno navodima tužitelja, u postupku izvlaštenja tržišna vrijednost zemljišta utvrđena u iznosu većem od onog utvrđenog u postupku osiguranja dokaza, pa navodi tužitelja o potrebi korištenja onih usporednih vrijednosti (za k. o. [katastarska općina]) koji su korišteni od vještakinje Pernar, ne bi rezultirala većom naknadom za tužitelje, već upravo suprotno.

26. Također, uvidom u dokumentaciju koju su prvo- i drugotužitelji dostavili podneskom od 14. studenog 2025. proizlazi jednaki zaključak. Naime, uspoređivanjem površina i suvlasničkih omjera tih nekretnina s ugovorenim iznosom kupoprodaje (naknade) također proizlazi da je jedinična cijena zemljišta redom značajno niža od one od 15,69 EUR/m2 utvrđene u postupku izvlaštenja. Primjerice, u ugovoru od 26. srpnja 2022. radi se o prodaji nekretnina izrazito velikih površina (nekoliko jutara zemlje s kućom i kućištem) za ukupno 40.000,00 kn – 5.308,91 EUR; u rješenju o izvlaštenju od 21. prosinca 2022. tržišna vrijednost zemljišta utvrđena je u iznosu od 12,80 kn/m2 (1,70 EUR/m2); u ugovoru o kupoprodaji od 19. listopada 2023. radi se o poljoprivrednim zemljištima, etc.

27. Isto tako, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da pri međuvremenskom izjednačenju vještak Damir Stipanov nije koristio indekse Q3 i Q4 za 3. i 4.kvartal, koji su postali dostupni u vrijeme održavanja rasprave pred upravnim tijelom, jer je nesporno da su u vrijeme izrade nalaza bili dostupni indeksi Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2. Naime, prema shvaćanju Suda vještak je dužan koristiti indekse koji su dostupni u vrijeme izrade nalaza, a kada bi svakom objavom novih indeksa trebao dopunjavati nalaz, povodom kojeg bi upravno tijelo trebalo sazivati novu raspravu, bilo bi znatno otežano ili čak onemogućeno okončati postupak.

28. Nadalje, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da u postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], jer je tužitelj za zastupanje mogao odabrati odvjetnika koji ima sjedište na području na kojem se provodi izvlaštenje, pa ti troškovi ne bi ni nastali.

29. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilne primjene materijalnog prava, sve u zakonito provedenom postupku, a da tužitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost istog. Stoga su na temelju članka 116 stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjevi odbijeni (točka I. izreke).

30. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. Zakona o upravnim sporovima te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je svo troje tužitelja u predmetnom sporu izgubilo u cijelosti, to istima ne pripada pravo na naknadu troškova spora, već su isti dužni nadoknaditi troškove zainteresiranoj osobi, koja je u ovome sporu uspjela.

31. Zainteresiranoj osobi je priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava odgovora na tužbu prvo i drugotužitelja, odgovora na tužbu trećetužitelja, prilikom pristupa na ročišta održana 20. studenog 2025. i 22. siječnja 2026., te za sastav podneska od 5. prosinca 2025., za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 5.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (1.250,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 6.250,00 EUR, koje su troškove istome dužni naknaditi tužitelji.

32. Zainteresiranoj osobi nije priznat zatraženi trošak izbivanja iz pisarnice i putni trošak pristupa na ročište, budući se po ustaljenoj praksi radi o troškovima same stranke, te iste nije moguće prebaciti na drugu stranku u sporu.

U Rijeci 12. veljače 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici 1. i 2. tužitelja OPN, odvjetnici u [adresa]

-opunomoćenici 3. tužitelja ŽPN, odvjetnici u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćenici zaint. osobe Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Jurja Žerjavića 16/I