REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-257/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Marinko Brajko i Marino Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupano po opunomoćenici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, te uz javnu objavu presude, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 5140230452- 61000073716/2007 sklopljen 21. kolovoza 2007. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a isti kredit se podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.703,62 eura (tri tisuće sedamsto tri eura i šezdeset dva centa) na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- iznos od 1,21 eura počev od 01.01.2008. pa sve do isplate

- iznos od 2,95 eura počev od 01.03.2008. pa sve do isplate

- iznos od 2,21 eura počev od 01.04.2008. pa sve do isplate

- iznos od 5,90 eura počev od 01.05.2008. pa sve do isplate

- iznos od 1,89 eura počev od 01.06.2008. pa sve do isplate

- iznos od 0,91 eura počev od 01.07.2008. pa sve do isplate

- iznos od 1,24 eura počev od 01.08.2008. pa sve do isplate

- iznos od 1,85 eura počev od 01.11.2008. pa sve do ispate

- iznos od 15,50 eura počev od 01.12.2008. pa sve do isplate

- iznos od 5,48 eura počev od 01.01.2009. pa sve do isplate

- iznos od 17,72 eura počev od 01.02.2009. pa sve do isplate

- iznos od 19,33 eura počev od 01.03.2009. pa sve do isplate

- iznos od 20,46 eura počev od 01.04.2009. pa sve do isplate

- iznos od 18,21 eura počev od 01.05.2009. pa sve do isplate

- iznos od 18,55 eura počev od 01.06.2009. pa sve do isplate

- iznos od 15,43 eura počev od 01.07.2009. pa sve do isplate

- iznos od 12,68 eura počev od 01.08.2009. pa sve do isplate

- iznos od 13,64 eura počev od 01.09.2009. pa sve do isplate

- iznos od 15,68 eura počev od 01.10.2009. pa sve do isplate

- iznos od 14,49 eura počev od 01.11.2009. pa sve do isplate

- iznos od 13,39 eura počev od 01.12.2009. pa sve do isplate

- iznos od 15,97 eura počev od 01.01.2010. pa sve do isplate

- iznos od 18,45 eura počev od 01.02.2010. pa sve do isplate

- iznos od 21,05 eura počev od 01.03.2010. pa sve do isplate

- iznos od 20,36 eura počev od 01.04.2010. pa sve do isplate

- iznos od 24,74 eura počev od 01.05.2010. pa sve do isplate

- iznos od 23,61 eura počev od 01.06.2010. pa sve do isplate

- iznos od 25,81 eura počev od 01.07.2010. pa sve do isplate

- iznos od 38,19 eura počev od 01.08.2010. pa sve do isplate

- iznos od 35,37 eura počev od 01.09.2010. pa sve do isplate

- iznos od 45,94 eura počev od 01.10.2010. pa sve do isplate

- iznos od 40,37 eura počev od 01.11.2010. pa sve do isplate

- iznos od 36,17 eura počev od 01.12.2010. pa sve do isplate

- iznos od 48,93 eura počev od 01.01.2011. pa sve do isplate

- iznos od 56,81 eura počev od 01.02.2011. pa sve do isplate

- iznos od 51,10 eura počev od 01.03.2011. pa sve do isplate

- iznos od 51,93 eura počev od 01.04.2011. pa sve do isplate

- iznos od 47,83 eura počev od 01.05.2011. pa sve do isplate

- iznos od 49,10 eura počev od 01.06.2011. pa sve do isplate

- iznos od 63,06 eura počev od 01.07.2011. pa sve do isplate

- iznos od 65,02 eura počev od 01.08.2011. pa sve do isplate

- iznos od 80,47 eura počev od 01.09.2011. pa sve do isplate

- iznos od 74,86 eura počev od 01.10.2011. pa sve do isplate

- iznos od 66,12 eura počev od 01.11.2011. pa sve do isplate

- iznos od 65,89 eura počev od 01.12.2011. pa sve do isplate

- iznos od 64,93 eura počev od 01.01.2012. pa sve do isplate

- iznos od 68,11 eura počev od 01.02.2012. pa sve do isplate

- iznos od 71,60 eura počev od 01.03.2012. pa sve do isplate

- iznos od 71,71 eura počev od 01.04.2012. pa sve do isplate

- iznos od 69,51 eura počev od 01.05.2012. pa sve do isplate

- iznos od 70,40 eura počev od 01.06.2012. pa sve do isplate

- iznos od 71,71 eura počev od 01.07.2012. pa sve do isplate

- iznos od 70,30 eura počev od 01.08.2012. pa sve do isplate

- iznos od 70,43 eura počev od 01.09.2012. pa sve do isplate

- iznos od 69,12 eura počev od 01.10.2012. pa sve do isplate

- iznos od 66,71 eura počev od 01.11.2012. pa sve do isplate

- iznos od 69,65 eura počev od 01.12.2012. pa sve do isplate

- iznos od 70,71 eura počev od 01.01.2013. pa sve do isplate

- iznos od 70,29 eura počev od 01.02.2013. pa sve do isplate

- iznos od 66,00 eura počev od 01.03.2013. pa sve do isplate

- iznos od 68,97 eura počev od 01.04.2013. pa sve do isplate

- iznos od 69,65 eura počev od 01.05.2013. pa sve do isplate

- iznos od 68,32 eura počev od 01.06.2013. pa sve do isplate

- iznos od 64,36 eura počev od 01.07.2013. pa sve do isplate

- iznos od 61,91 eura počev od 01.08.2013. pa sve do isplate

- iznos od 64,08 eura počev od 01.09.2013. pa sve do isplate

- iznos od 65,58 eura počev od 01.10.2013. pa sve do isplate

- iznos od 69,41 eura počev od 01.11.2013. pa sve do isplate

- iznos od 67,30 eura počev od 01.12.2013. pa sve do isplate

- iznos od 68,25 eura počev od 01.01.2014. pa sve do isplate

- iznos od 69,02 eura počev od 01.02.2014. pa sve do isplate

- iznos od 70,49 eura počev od 01.03.2014. pa sve do isplate

- iznos od 72,04 eura počev od 01.04.2014. pa sve do isplate

- iznos od 71,24 eura počev od 01.05.2014. pa sve do isplate

- iznos od 69,70 eura počev od 01.06.2014. pa sve do isplate

- iznos od 69,01 eura počev od 01.07.2014. pa sve do isplate

- iznos od 69,32 eura počev od 01.08.2014. pa sve do isplate

- iznos od 71,25 eura počev od 01.09.2014. pa sve do isplate

- iznos od 73,23 eura počev od 01.10.2014. pa sve do isplate - iznos od 73,44 eura počev od 01.11.2014. pa sve do isplate

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 11. listopada 2024.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.640,00 eura (tisuću šesto četrdeset eura) sa zateznim kamatama počev od 12. veljače 2026. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. lipnja 2023. ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, 21. kolovoza 2007. sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 (dalje: Ugovor) na iznos od 19.920,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita sa svrhom kupovine osobnog vozila na rok otplate 7 godina. Odredbom članka 3. stavka 3. Ugovora tužitelj i prednik tuženika ugovorili su odredbu kojom se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a isti kredit se podmiruje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Tuženik je na taj način u članku 3. stavku 3. Ugovora inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim je nekontroliranim rastom tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Naime, ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.1. Tužitelj se poziva na odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, konkretno na članak 81. Poziva se i na pravni stav izražen u presudi Vrhovnog suda Rev-2221/18, kojom su odbijene revizije i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, a time i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule. Ističe da su te odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa sukladno članku 502.a Zakona o parničnom postupku, a za koja je utvrđenja sud osnovom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan. Tužitelj smatra da je jasno kako je prednik tuženika ugovaranjem valutne klauzule CHF postupao nepošteno i time tužitelja doveo u neravnopravan položaj, jer je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu a pri tome prešutio ekonomski rizik tečajnih razlika. Kako je odredba ugovora o valutnoj klauzuli ništetna, to je tuženik kao slijednik Slavonske banke d.d. Osijek dužan vratiti sve što je stekao na temelju ništetne odredbe. Radi navedenog tužitelj podnosi tužbu sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe iz članka 3. Ugovora te postavlja zahtjev za isplatu iznosa koji se obvezao točno naznačiti po provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe. Tuženik ističe da pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, s kojim je tužitelj sklopio ugovor o kreditu nije obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi, pa se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda. Za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjenu kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule. Pri tome tuženik ukazuje na sadržaj odredbe 502.c Zakona o parničnom postupku, pri čemu smatra da u konkretnom slučaju nema primjene te odredbe. Što se tiče istaknutog prigovora zastare ističe da je primjenjiv opći zastarni rok od pet godina, što prema shvaćanju tuženika znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 9. lipnja 2018. je nastupila zastara potraživanja. Smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih interesa. Osim toga, tuženik smatra neprihvatljivim tumačenja Vrhovnog suda o nastupu zastare slijedom činjenice što se te presude ne odnose na ovaj postupak. Smatra da tužitelj nema pravnog interesa za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj se neosnovano poziva na primjenu presuda Pž-6632/17 i Pž- 6632/2017, jer se dopušteno na stavove iz te presude pozivati samo u postupcima za naknadu štete, dok je u konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu radi stjecanja bez osnove. Tuženik osporava da bi odredba članka 3. Ugovora bila nepoštena jer je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva, te nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Nadalje, tuženik ističe kako tužba ne sadrži radnje tuženika koje su dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, a apstraktno pozivanje na presude Visokog trgovačkog suda ne mogu nadomjestiti činjenične navode tužbe. Pri tome tuženik ponovno osporava da bi sud bio vezan za utvrđenja presuda iz kolektivnog spora, jer nema mjesta niti primjeni članka 138. Zakona o zaštiti potrošača, a niti čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Nadalje tuženik ističe kako je neprihvatljiva argumentacija da korisnicima kredita kao potrošačima, koji su sklapali ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom sa bankama kao trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača. Naprotiv, potrošačima je ova ugovorna odredba bila jako dobro poznata, uključujući i sve pravne posljedice koje ona proizvodi. Tuženik nadalje osporava navode tužitelja kako istoj od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Naime, tuženik je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače pa tako i ttužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. Prije svega, tuženik je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te dao upute o prodaji navedenih proizvoda, a zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena je i sama po sebi ne uzrokuje neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF. U konačnici tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te se protivi tijeku zateznih kamata, a osobito se protivi da se kao dokaz visini primjenjuje tečaj CHF na dan isplate kredita tužitelju kao fiksnog tečaja valute. Slijedom svega navedenog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Da bi pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to:

Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 (list 6-14 spisa), zahtjev tužitelja za dostavom dokumentacije upućen tuženiku (list 15 spisa), otplatni plan (list 20-22 spisa), pregled prometa za klijenta (list 23-32 spisa), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 52-53 spisa), priloge uz odgovor na tužbu (list 54-178 spisa), ovjerenu izjavu svjedokinje RHŠ (list 179-183 spisa), priloge uz odgovor na tužbu (list 184-272 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić od 26. rujna 2024. (list 286-300 spisa), očitovanje vještakinje na prigovore tuženika od 27. listopada 2025. (list 325 spisa te saslušao tužitelja.

3.1. Sud je na rješenjem na ročištu 13. ožujka 2024., neposredno prije donošenja plana o upravljanju postupkom, odbio kao neadekvatan a time nepotreban prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika kao svjedoka na okolnost solemnizacije Ugovora o kreditu. Javni bilježnik naime, ima zadatak pri solemnizaciji ugovora strankama pravno tumačiti odredbe ugovora, ali ne ih upozoravati i na ekonomske rizike, što je zadaća kreditnih referenata banke. Jasno je da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike pojedinih ugovornih odredbi, a pogotovo koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Nadalje, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja zaposlenika tuženika na okolnost obavijesti koje su dane tužitelju prilikom pregovaranja radi sklapanja Ugovora o kreditu. Odlučna je činjenica što tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka naveo ime i prezime osobnog bankara (zaposlenika tuženika) koji je sudjelovao u obradi kredita, slijedom čega je sud na ročištu održanom 13. ožujka 2024. odbio navedeni dokazni prijedlog. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

4. Cijeneći provedene dokaze zasebno kao i u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, iz svega gore navedenoga razvidno je da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli te za isplatom preplaćenih iznosa kredita s osnova ugovorene valutne klauzule po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od mjeseca siječnja 2008. pa do studenog 2014. u iznosu od 3.703,62 eura, a koji iznos čini zbroj svih mjesečnih potraživanja više uplaćenih iznosa svake mjesečne rate kredita bez uračunavanja tzv. negativnih razlika, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog plaćenog iznosa pa do isplate.

6. Dakle, sporno je među strankama da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odnosno da li je tuženik na temelju ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli stekao nešto što mu ne pripada i to na štetu tužitelja kao potrošača, a kako je tuženik prigovarao i pasivnoj legitimaciji i zastari valjalo je i o tim prigovorima odlučiti.

7. Što se tiče prigovora tuženika da Slavonska banka d.d. kao kreditor nije obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi na koje se tužitelj poziva valja napomenuti da je nesporno da je tuženik preuzimatelj sve imovine pripojenog društva, ali i preuzimatelj obveza koje prelaze na društvo preuzimatelja upisom pripajanja u sudski registar, a kako je to i propisano odredbom članka 541. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.) pa je u konkretnom slučaju tuženik sveopći pravni sljednik pripojenog društva, odnosno Slavonske banke d.d. Osijek, a nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank kojoj je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena 2009., a Hypo Alpe-Adria-Bank je bila tuženik u postupku kolektivne tužbe pa tako i u postupku za ocjenu ništetnosti ugovorene valutne klauzule što u konačnici znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Da je tomu tako, ukazuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. siječnja 2024., poslovni broj: Rev 1135/2023- 2.

8. Nadalje, po mišljenju ovog suda, neosnovano tuženik osporava pozivanje tužitelja na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 te presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 i poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., odnosno na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., kao i poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je odbijena revizija između ostalih i tuženika izjavljena protiv citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetima kolektivne tužbe Udruge Franak protiv Banaka među kojima je i tužena te su potvrđene presude Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu gore navedene kojima je presuđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i o valutnoj klauzuli u kreditima koje je tužena zaključila s potrošačima kao fizičkim osobama u valuti CHF, dakle i s tužiteljicom ništetne.

9. Isto tako, neosnovano tuženik smatra da tužitelj nije u pravu kada se poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a i na gornje presude jer upravo tom odredbom je zakonodavac omogućio fizičkim osobama u ovom slučaju tužitelju da u posebnoj parnici se može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba i u tom slučaju je sud vezan za utvrđenja iz tih parnica, a upravo to je tužitelj učinio kada se pozivao na presude Trgovačkog suda u Zagreb i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koje su do podnošenja tužbe pravomoćno odlučile u kolektivnoj tužbi po tužbenom zahtjevu Udruge Franak za valutnu klauzulu što je predmet ovoga spora, a u međuvremenu je samo Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom revizijskom odlukom odbio revizije banaka kao neosnovane i potvrdio gornje presude.

10. Dakle, nesporno je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom gore navedenom odlukom u svezi sa ugovorenom valutnom klauzulom utvrdio da su ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu ništetne i stoga sud smatra da ništetnost istih nije potrebno obrazlagati tim više što je nakon saslušanja tužitelja na okolnost zaključenja predmetnog ugovora nesporno utvrdio da se predmetni ugovor o kreditu odnosio na kredit u svrhu kupovine novog automobila za osobne potrebe, a prilikom realizacije ugovora o kreditu pa nadalje nije bio trgovac niti vlasnik kakvog trgovačkog društva niti obrta. Dakle, tužitelj je konkretni ugovor zaključio kao potrošač, izabrao je ovu vrstu kredita jer su mu prilikom zaključenja kredita kod tuženika pojasnili da je to najpovoljniji kredit, odgovarala mu je mjesečna rata, a nitko mu od djelatnika banke ništa nije ni pojašnjavao bilo što pojašnjeno u svezi s ugovornom odredbom o valutnoj klauzuli. Tužitelj u svome iskazu nadalje navodi kako nije potpuno razumio značenje pojma valutne klauzule, a predmetni ugovor o kreditu mu je predočen po sistemu "uzmi ili ostavi" te nije mogao pregovarati s tuženikom o izmjeni odredaba ugovora. Iz svega navedenog, dakle proizlazi da je kredit tužitelj zaključio kao fizička osoba, dakle radi se o potrošačkom kreditu za osobne potrebe/kupovinu automobila, da je prednik tuženika tužitelju ponudio ovu vrstu kredita kao najpovoljniji kredit koji mu je i odgovarao, a da o eventualnim rizicima i eventualnim povećanjem ili smanjenjem mjesečne rate nisu razgovarali niti su to pojašnjavali, a posebno nisu o tome niti mogli nešto posebno objašnjavati jer u to vrijeme kada je kredit zaključen nije bilo nekakvog vidljivog rizika, sve se kasnije dogodilo u budućnosti, dakle tužitelj niti jednom svojom radnjom nije mogao utjecati na bilo koju odredbu ugovora ili bolje rečeno o nijednoj ugovornoj odredbi nije mogao pregovarati, a što vjerodostojno ističe tužitelj u svom iskazu, a tuženik ničim ne dokazuje da se o ovoj ugovornoj odredbi pregovaralo, odnosno kada navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasno uočljiva i razumljiva ne podrazumijeva pregovaranje s obzirom da je nesporno utvrđeno da se radi o formalnom, unaprijed pripremljenom ugovoru na čije ugovorne odredbe tužitelj uopće nije mogao utjecati pa tako ni na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli što ima za posljedicu da je ova odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, a onda posljedično sukladno odredbama o Zakona o zaštiti potrošača i ništetna.

11. Dakle, zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koja je utvrđena i odlukama po kolektivnoj tužbi, a samo potvrđena iskazom samog tužitelja iz kojeg nedvojbeno proizlazi da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli prilikom zaključenja predmetnog ugovora uopće nije pregovaralo, a tuženik ničim nije dokazao pregovaranje i koja je u konačnici zbog neravnopravnog položaja tuženika u ovom poslovnom odnosu uzrokovala štetu na strani tužitelja i to stjecanjem bez osnova preplaćenih mjesečnih iznosa anuiteta u utuženom razdoblju s obzirom na rast tečaja CHF u odnosu na početni tečaj koji je važio za valutu CHF prilikom isplate kredita i stoga je dužan tužitelju vratiti sve što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe stekao s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog plaćenog mjesečnog anuiteta jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

12. Što se tiče visine postavljenog tužbenog zahtjeva iz pisanog podneska od 11. listopada 2024., a radi koje je sud proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon kojeg vještačenja je tužitelj konačno postavio svoj tužbeni zahtjev, istog sud smatra u cijelosti osnovanim za iznos od 3.703,62 eura specificiranim po mjesečnim iznosima pri čemu valja napomenuti da je sam tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim obuhvaća samo pozitivne iznose s osnova tečajne razlike i to iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo jasan stav da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima se potražuje isplata preplaćenih mjesečnih iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima ili tzv. negativnim iznosima za razdoblja kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita, a sve u odnosu na tečaj HRK ako tuženik na nesumnjiv način ne istakne prigovor radi prebijanja te ako određeno ne navede svoju tražbinu koju stavlja u prijeboj i kvantitativno ju odredi pa kako to tuženik nije učinio jer nije stavio valjani prigovor prijeboja radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a nije ni kvantitativno odredio svoju tražbinu koju stavlja u prebijanje, iako je u nalazu i mišljenju vještaka određena, sud nije tužbeni zahtjev tužitelja umanjio za samo paušalni istaknuti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka kojim je zahtijevao da se utvrde i tzv. negativne razlike što je vještak i učinio, no sud nije ovlašten tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti prema nalazu i mišljenju vještaka bez valjanog prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva.

13. Nadalje, tuženik je podneskom od 28. ožujka 2025. prigovarao nalazu i mišljenju vještakinje. Vještakinja se podneskom od 27. listopada 2025. očitovala na predmetni podnesak tuženika te u bitnome navela kako potvrđuje dani nalaz i mišljenje jer su sačinjeni na temelju rješenja o vještačenju, dokumentaciji tuženika i uobičajenoj praksi u utvrđivanju ništetnosti CHF valutne klauzule. Naime, tuženik je prigovorio tuženika da vještak nije uzeo ispravne datume plaćanja i tečajeve kod prikaza plaćenoga anuiteta. Vještakinja je u svome očitovanju navela kako datumi plaćanja i tečajevi su u nalazu podaci iz dokumenta Banke Pregled prometa za klijenta, transakcije naplata dospjele glavnice + naplata redovne kamate, na temelju kojega dokumenta Banka izdaje strankama dokument Obavijest o plaćenoj glavnici, kamati, zateznoj kamati i troškovima. Stoga su podaci iskazani u nalazu ispravni i sukladno dokumentaciji Banke. Tuženik je prigovarao da je nalaz trebao biti sačinjen na način da se koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, te da je vještak sačinio nalaz kao da se radi o kreditu sa fiksnom kamatnom stopom i fiksnim tečajem, te u više navrata prigovara izračunu kamate. Vještakinja je razjasnila navedene prigovore ističući da se u ovome predmetu nije vještačila razlika kamate, već samo razlika tečaja. Razlika tečaja je računata na temelju naloga iz rješenja o vještačenju kako naloge i drugi suci i sudovi za utvrđenje ništetnosti identično daju. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao i dopunsko očitovanje slijedom činjenice što je izrađen u skladu s pravilima struke. Štoviše, nakon očitovanja na nalaz i mišljenje vještakinje, tuženik više nije imao prigovora na isti.

13.1. Valja se osvrnuti i na tuženikovo protivljenje uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Naime, sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 11. listopada 2024. sukladno odredbi članka 190. stavak ZPP-a jer je ova preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, a tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja mogao postaviti pravilno svoj konačni tužbeni zahtjev.

14. Sukladno svemu obrazloženom, sud je u cijelosti udovoljio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.703,62 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

15. Upravo slijedom obrazloženog, tužitelju je sud dosudio utužene iznose kao pod točkom II. izreke ove presude s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana idućeg mjeseca za protekli mjesec, a sve sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) jer je tuženik nepošteni stjecatelj i dužan je tužitelju naknaditi stečeno bez osnove s kamatama od dana stjecanja.

16. Kako se u konkretnom slučaju definitivno radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, a sve zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to je na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a tuženik dužan tužitelju platiti sve stečeno bez osnove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kao nesavjesni stjecatelj od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

17. Valja također ukazati kako sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor zastare tuženika iz odgovora na tužbu. Naime, po mišljenju ovog suda i u skladu sa pravnim shvaćanjem iznesenog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2245/2017-2 od 20. veljače 2018. i suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom predmetu zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012., a presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž6632/2017 je u odnosu na valutnu klauzulu je donesena 14. lipnja 2019., dok je tužba 9. lipnja 2023., to znači da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, odnosno opći zastarni rok od pet godina jer je riječ o stjecanju bez osnove pa nije nastupila zastara tražbine za potraživanja dospjela nakon 1. siječnja 2008.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastali parnični trošak u iznosu od 1.640,00 eura koji se sastoji od troška sastava tužbe od 9. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava pisanog obrazloženog i potrebnog podneska od 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, pristupa na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 eura svako ročište (13. ožujka 2024., 27. siječnja 2026. i 11. veljače 2026.), pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 1.100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 275,00 eura i troška provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i nagrade isplaćene vještaku u iznosu od 265,00 eura čini ukupni nastali parnični trošak u iznosu od 1.640,00 eura, kako je to tužitelj i potraživao svojim zahtjevom za naknadom troška koji je u cijelosti u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: OT) pa je takvom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti udovoljio.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Đakovo, 12. veljače 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Opunomoćeniku tužitelja, e-komunikacijom

2. Opunomoćeniku tuženika, e-komunikacijom