Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-897/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanoga po punomoćnici GH, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8564/2023-17 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8564/2023- 17 od 4. srpnja 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.076,81 EUR sa zateznom kamatom od 9. veljače 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa invalidske mirovine priznate zbog ozljede na radu, zadobivene u prometnoj nesreći od 13. veljače 1994., krivnjom osiguranika tuženika, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku EH u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 8.153,62 EUR. Budući da su posljedice zadobivene u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika u omjeru od 50%, tužitelj potražuje isplatu navedenog iznosa u istom omjeru odnosno u iznosu od 4.076,81 EUR sa zateznom kamatom od 9. veljače 2023. do isplate.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev jer je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da je osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 8.153,62 EUR (61.433,48 kn), dok bi potencijalna invalidska mirovina za isto razdoblje iznosila ukupno 10.344.13 EUR (77.937,88 kn), dakle da je potencijalna invalidska mirovina, kao posljedica ozljede na radu, veća je od ostvarene invalidske mirovine, odnosno da je ostvarena invalidska mirovina manja od potencijalne invalidske mirovine utvrđene kao posljedica ozljede na radu, slijedom čega da tužitelju šteta nije ni nastala. Pobijanu odluku donio je primjenom odredbe čl. 27. st. 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen. Pritom navodi kako smatra da se Zakon o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO) ne primjenjuje te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. i Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. i Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020.

7. I u ovom stadiju postupka sporno je pitanje je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju puni iznos isplaćenih mirovina u smislu odredbe čl. 160. ZMO ili je tuženik dužan tužitelju isplatiti samo naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, u smislu odredbe čl. 27. ZOOP.

8. Za rješenje ovog pitanja odlučan je odnos između ZMO i ZOOP. No, kako navedene odredbe čl. 161. i čl. 164. ZMO i čl. 27. st. 3. ZOOP uređuju zapravo istu pravnu situaciju, oba su Zakona u odnosu na predmetni zahtjev lex specialis u odnosu na opći propis, odnosno Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

9. Prednost u primjeni ima noviji zakon, po pravilu da kasniji zakon derogira raniji (''lex posterior derogat legi priori''). U skladu s tim pravilom, predmetnu pravnu situaciju treba razriješiti primjenom novijeg Zakona, a to je ZMO, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., dakle, nakon što je 1. siječnja 2006. na snagu stupio ZOOP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 113/07-2 od 14. veljače 2008).

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 370. ZPP, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, primjenom odredbe čl. 161. ZMO ocijeniti je li zahtjev tužitelja osnovan te shodno tome utvrditi visinu štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku.

U Velikoj Gorici 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor