REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-704/2023-21

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, Vukovar, Andrije Hebranga 2, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Ivana Lučića 8, Zagreb i Centra za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, Zagreb, radi naknade za oduzetu imovinu, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/67, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-03 od 17. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem poništeno je dopunsko rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-01/97-01/483, URBROJ: 2196-01-05-03/1-18-54 od 22. ožujka 2018. te je ZH utvrđeno pravo na na naknadu za oduzeto zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 177 sa dvorištem i paromlinom u selu sa 1060 čhv; k. č. br. [katastarska čestica] oranica s 2j 141 čhv; k. č. br. [katastarska čestica] vinograd sa 1j 91 čhv; k. č. br. [katastarska čestica] vrt sa 64 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u selu sa 1156 čhv, sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], danas u naravi građevinsko zemljište površine 7.137 m², a za koju imovinu će Centar za restrukturiranje i prodaju po pravomoćnosti ovog rješenja utvrditi visinu naknade i izvršiti ovlašteniku naknade prijenos u dionicama ili poslovnim udjelima trgovačkog društva čiji je imatelj Republika Hrvatska.

2. Tužiteljica osporava zakonitost navedenog rješenja navodeći, u bitnome, da iz postojećeg materijalnog i procesnog zakonodavstva ne proizlazi da je tuženik ovlašten obvezati CERP da izvrši procjenu zemljišta i da u visini vrijednosti zemljišta izvrši prijenos dionica ovlašteniku naknade. Ističe da se članak 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'', br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. – dalje: Zakon o naknadi) može primijeniti samo kod imovine koja je u postupku pretvorbe društvenih poduzeća procijenjena i ušla u temeljni kapital pretvorenog trgovačkog društva. Pored toga, budući da je ovdje riječ o konfisciranom poduzeću koje se ne vraća prijašnjem vlasniku prema članku 1. stavku 4. Zakona o naknadi, za konfiscirano poduzeće prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u novcu, a ne dionicama. Osim toga, prema članku 22. Zakona o upravljanju državnom imovinom CERP nema ovlaštenje da provede postupak na koji ga je obvezao tuženik spornim rješenjem. Što se tiče procjene vrijednosti nekretnina ta procjena se obavlja u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, a tu procjenu mogu obavljati samo pravne i fizičke osobe koje imaju posebno ovlaštenje za obavljanje procjene tržišne vrijednosti nekretnina, a CERP nema takvo ovlaštenje i ne može obaviti procjenu vrijednosti nekretnina. Tužiteljica ističe nadalje da Ministarstvo financija nema aktivnu legitimaciju u ovome postupku što proizlazi iz članka 49. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da tuženik nije napravio dobar pristup nalazu identifikacije čestica konfisciranih i komesiranih, jer kao sastavni dio nalaza identifikacije postoji kopija katastarskih planova, staro stanje i novo stanje, identično i u nalazu koji je izradio vještak i u nalazu koji je izradio Područni ured za katastar. U nastavku tužbe tužiteljica drži da je činjenično stanje u ovom predmetu od strane tuženika pogrešno utvrđeno, slijedom čega predlaže sudu poništiti pobijano rješenje KLASA: UP//-942-01/20- 01/67, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-03 od 17. veljače 2021. i potvrditi prvostupanjsko dopunsko rješenje.

3. Povodom ove tužbe kod ovoga suda je osnovan spis pod brojem Us I-704/2023.

4. Pored ove tužbe, tužiteljica je dana 12. lipnja 2025. putem pošte podnijela još jednu tužbu kojom je tražila da sud oglasi ništavim navedeno rješenje KLASA: UP/II- 942-01/20-01/67, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-03 od 17. veljače 2021. Povodom te druge tužbe kod ovoga suda je osnovan spis pod brojem Us I-596/2025. Kako su obje tužbe usmjerene na ocjenu zakonitosti istog akta sud je ove predmete spojio radi izbjegavanja nepotrebnih troškova i donošenja zajedničke odluke u predmetu broj Us I-704/2023, u skladu s člankom 113. Sudskog poslovnika (''Narodne novine'', br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23. i 122/23.).

5. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga iz osporenog rješenja i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Odgovor na tužbu dostavile su i zainteresirane osobe Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine i Centar za restrukturiranje i prodaju. Zainteresirane osobe pridružile su se navodima tuženika te su predložile odbiti tužbeni zahtjev.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je održano ročište dana 22. siječnja 2026., kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS). Na ročište su pristupili samo zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru i opunomoćenica po zaposlenju Centra za restrukturiranje i prodaju, koji su ostali u cijelosti kod ranije iznesenih navoda.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku povodom presude Upravnog suda u Osijeku broj Us I-745/2019-11 od 7. veljače 2020. u kojoj je, između ostalog, navedeno:

''U obrazloženju svog rješenja prvostupanjsko tijelo navodi da je ovlaštenici naknade ista utvrđena na temelju članka 2. stavka 5. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ 204/03.) tako da je parametarska jedinica zemljišta površine 7137 m2 pomnožena s koeficijentom položaja – 0,0444 za Općinu Stari Mikanovci prema Odluci o komunalnom doprinosu u iznosu od 31.688,28 kn koja je umanjena prema izrazu (formuli) iz članka 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) te je naknada za oduzeto, danas u naravi građevinsko zemljište, određena u iznosu od 23.375,00 kn.

Prvostupanjsko tijelo svoje rješenje, između ostalog, temelji na članku 53. Zakona o naknadi prema kojem se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina (stavak 1.). Ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske (stavak 2).

Uvidom u dostavljen spis upravnog postupka nesporno proizlazi da je protiv prethodno označenog prvostupanjskog rješenja žalbu izjavilo Ministarstvo financija Republike Hrvatske, koja je uredno zaprimljena pri prvostupanjskom tijelu 11. travnja 2018. Iako je žalitelj u žalbi pogrešno označio datum rješenja kojeg pobija, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da je izjavljena protiv ovdje prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2018.

Žalba je u upravnom postupku dostavljena i tužiteljici na odgovor u kojem ona nije ulazila u njezin sadržaj i osnovanost, budući da smatra da je podnesena od strane neovlaštene osobe iz kojeg razloga ju je predložila odbaciti. Polazeći od toga da je u točki II. izreke dopunskog prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2018. žalitelju odnosno Ministarstvu financija Republike Hrvatske naložena obveza prema ovlaštenici prava na naknadu, to je tuženik pravilno postupio kada žalbu nije odbacio jer prema članku 50. stavku 2. ZUP-a stranka u upravnom postupku može biti državno tijelo kojem je naložena obveza o kojoj se rješava u upravnom postupku.

Stoga se prigovori tužiteljice u pogledu dopuštenosti žalbe odbijaju kao neosnovani.

Ovdje osporenim rješenjem tuženika od 01. listopada 2019. poništeno je prvostupanjsko dopunsko rješenje od 22. ožujka 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak iz razloga što je prvostupanjsko tijelo prilikom izračuna iznosa vrijednosti naknade za oduzetu imovinu koristilo Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor umjesto članka 5. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine“ 36/03. i 33/06.) koji se ima primijeniti uz članak 47. stavak 2. i članak 46. Zakona o naknadi.

Ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, osobito stoga što je prvostupanjsko tijelo zanemarilo da je o obvezniku naknade već pravomoćno odlučeno rješenjem tuženika od 18. rujna 2009. na način da je izrijekom predmetnog rješenja u točki II. obveznikom naknade za imovinu koja je predmetom ovog postupka naknade oduzete imovine utvrđen Hrvatski fond za privatizaciju (sada Centar za restrukturiranje i prodaju), a ne Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Međutim, tuženik je poništavajući označeno rješenje predmet vratio na ponovni postupak primjenom članka 242. stavka 2. ZUP-a prema kojem ako drugostupanjsko tijelo ustanovi da će nedostatke prvostupanjskog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjsko tijelo, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostupanjsko tijelo dužno je svojim rješenjem ukazati prvostupanjskom tijelu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjsko tijelo dužno je u svemu postupiti po drugostupanjskom rješenju i bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, donijeti novo rješenje.

Nedostatke radi kojih se predmet vraća na ponovni postupak tuženik nalazi u tome što se prvostupanjsko tijelo pogrešno priklonilo (ničim potkrijepljenom) zaključku vještaka geodetske struke Maria Tomića da sve nekretnine u sastavu kojih se nalaze oduzete k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] k. č. br. [katastarska čestica] k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju građevinsko zemljište, dok prema uvjerenju Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša Vukovarsko-srijemske županije od 29. prosinca 2017. proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] (put) i k. č. br. [katastarska čestica] (put), obje k. o. [katastarska općina], nalaze dijelom unutar granica, a dijelom izvan granica građevinskog područja naselja Stari Mikanovci.

Međutim, ovaj Sud smatra da se radi o nedostacima radi kojih ovaj predmet nije potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu. Tim više što predmetni upravni postupak traje više od 20 godina, a riječ je o nedostacima koji se odnose samo na jednu oduzetu nekretninu i to u njezinom manjem dijelu.''

9. U postupku povodom navedene presude tuženik pravilno utvrđuje da je predmet ovog postupka naknada za udio u poduzeću ''Šokadija'' d.d. Stari Mikanovci (u naravi parni mlin za meljenje žita i kukuruza, odnosno nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čija se imovina u vrijeme konfiskacije sastojala od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 177 sa dvorištem i paromlinom u selu sa 1060 čhv; kč. br. [katastarska čestica] oranica s 2 j 141 čhv; kč. br. [katastarska čestica] vinograd sa 1 j 91 čhv; kč. br. [katastarska čestica] vrt sa 64 čhv i kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u selu sa 1156 čhv). Ocu podnositelja zahtjeva je rješenjem Okružnog suda u Slavonskom Brodu broj: Kno-333/46 od 18. svibnja 1946. sekvestrirano 50% dionica tog mlina, a kasnije su mu i oduzete. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je u vrijednost društvenog kapitala poduzeća ''Silos mlinovi'' s.p.o. Vinkovci, danas dio Pik Vinkovci d.d., procijenjeno zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 12.025 m².

10. Prema članku 45. stavku 1. Zakonu o naknadi poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju se. Prema stavku 3. istog članka za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada, dok je stavkom 4. određeno da pravomoćno rješenje iz stavka 3. ovoga članka provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća.

11. Visinu naknade iz članka 47. ovoga Zakona određuje Hrvatski fond za privatizaciju ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i davanja suglasnosti na pretvorbu poduzeća, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i ovim Zakonom (članak 46. Zakona o naknadi).

12. U skladu s člankom 47. Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona (stavak 1.). Ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (stavak 2.).

13. Kako u konkretnom slučaju naknadu za predmetno zemljište nije moguće odrediti primjenom članka 47. stavka 1. Zakona o naknadi, nego primjenom stavka 2. istog članka Zakona o naknadi, to visinu naknade CERP određuje na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o naknadi, kako je to propisano člankom 46. Zakona o naknadi, a sve u skladu s Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća (''Narodne novine'', broj 36/03. i 33/06.).

14. Polazeći od citiranih odredbi i utvrđenih činjenica proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je naknadu potrebno utvrditi za površinu zemljišta od 7.137 m², međutim pogrešno je naknadu za predmetno zemljište utvrdilo na temelju Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, budući da se naknada za zemljište označeno u točki I. izreke predmetnog dopunskog rješenja treba utvrditi u skladu s člankom 5. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća, kako je to i tuženik obrazložio. Prema tome, tuženik je donoseći osporeno rješenje, u postupku povodom navedene presude Upravnog suda u Osijeku od 7. veljače 2020., na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, uz razloge koje sud prihvaća i u tom smislu neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi.

15. Slijedom navedenoga, kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja, a ni sud nije našao razloge ništavosti osporenog rješenja na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a), to je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je i odlučeno u izreci.

U Osijeku 12. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici,

2. Tuženiku,

3. ŽDO u Vukovaru, Vukovar, Andrije Hebranga 2,

4. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Ivana Lučića 8, Zagreb,

5. Centar za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, Zagreb