Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1152/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-57/2022-24 od 3. svibnja 2024., koji su ispravljeni rješenjima istog suda poslovni broj P-57/2022 od 3. svibnja 2024. i poslovni broj P-57/2022-26 od 9. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-57/2022-24 od 3. svibnja 2024., koji su ispravljeni rješenjima istog suda poslovni broj P-57/2022 od 3. svibnja 2024. i poslovni broj P-57/2022-26 od 9. svibnja 2024., i to presuda u točkama II., III., IV., V. i VI. izreke, a rješenje u točkama II. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. i VII. izreke presude te točka I. izreke rješenja) presuda i rješenje nisu ispitivani u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 255,57 eura sa zateznim kamatama, nadalje, sud je utvrdio u točki II. izreke da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o [broj kredita] od 30. srpnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 8.724,00 CHF obračunato po srednjom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u točki 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju kreditora za CHF važećoj na dan dospijeća, u točki III. izreke da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 2. Ugovora o [broj kredita] od 30. srpnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a u točki IV. izreke da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 3. Ugovora o [broj kredita] od 30. srpnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženika kojim je ugovorena naknada za obradu kredita u visini 3,30 % od iznosa kredita. Točkom V. izreke presude sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.643,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama precizno navedenim u izreci presude, a u točki VI. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 170,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. kolovoza 2007. do isplate. Točkom VII. izreke sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4,91 euro.
1.1. Sud je rješenjem u točki I. izreke utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je tražio isplatu iznosa od 186,82 eura, točkom II. izreke rješenja odbio je prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, a u točki III. izreke rješenja naložio je tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 1.110,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude te protiv točaka II. i III. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu usvoji, a presudu u pobijanom dijelu preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, odnosno podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti (točka II. izreke rješenja) sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, a osim toga tvrdi da je u tom dijelu sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Ispitujući pobijano rješenje u točki II. izreke u smislu tako iznesenih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije naveo razloge o svim odlučnim činjenicama vezanim uz prigovor mjesne nenadležnosti.
7. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi da su člankom 12. Ugovora o [broj kredita] od 30. srpnja 2007. stranke ugovorile nadležnost suda u sjedištu kreditora, što je u konkretnom slučaju Zagreb prema sadržaju izvatka iz sudskog registra. Sud nadalje utvrđuje da se o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo jer je Ugovor zaključen kao tipski ugovor, zbog čega tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko sadržaja pojedinih ugovornih odredbi, pa tako ni odredbe o mjesnoj nadležnosti. Sud citira pravno shvaćanje sa zajedničkog sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. o tome kada se ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti smatra ništetnom te u kojem se iznosi shvaćanje o činjenicama koje bi u povodu prigovora trebalo utvrditi. Međutim, sud bez utvrđenja konkretnih činjenica, osim činjenice da je prebivalište tužitelja u [adresa], a sjedište kreditora u Zagrebu, te da je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tuženika u Splitu, ne navodi niti jednu činjenicu koja bi ukazivala da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suprotna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da se radi o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, iz kojih razloga u tom dijelu obrazloženje suda prvog stupnja nije bilo moguće ispitati po žalbi tuženika.
7.1. Na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. (izvod iz zapisnika Su-IV-308/2020 od 5. studenog 2020.) zauzeto je pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovo vijeće, da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je utvrdio i obrazložio zbog čega smatra da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti nije posebno pregovaralo činjenicom da je Ugovor zaključen kao tipski ugovor te da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko sadržaja pojedinih ugovornih odredbi. Međutim, u smislu citiranog pravnog shvaćanja u konkretnom slučaju trebalo je utvrditi i obrazložiti slijedeće činjenice: kolika je vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti i tek nakon utvrđenja tih činjenica sud je mogao ocjenjivati uzrokuje li ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kako to sud nije učinio, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako to osnovano u žalbi tvrdi tuženik, zbog čega je žalbu tuženika protiv pobijanog dijela trebalo uvažiti, a pobijani dio presude i rješenja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka tako što će prije svega odlučiti o osnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti, time da će utvrditi sve odlučne činjenice sukladno pravnom shvaćanju iznesenom u točki 7.1. ovog obrazloženja te će prilikom ponovnog odlučivanja navesti jasne razloge na temelju utvrđenih činjenica o tome je li ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ukoliko sud utvrdi da je mjesno nadležan u ovom postupku, ponovno će utvrditi sve odlučne činjenice za osnovanost tužbenog zahtjeva te će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, time da će o svim odlučnim činjenicama na temelju kojih je donio odluku u obrazloženju navesti jasne razloge kako bi se odluka po eventualnim žalbama mogla ispitati.
Koprivnica, 12. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
