Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-85/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1218/2025-7 od 28. studenog 2025., 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1218/2025-7 od 28. studenog 2025. i predmet se vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbijen kao neosnovan.

2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi povrata plaćenih iznosa koje je tuženiku platio zbog ništetnosti ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF sklopljenog sa tuženikom 9. lipnja 2008.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da je Ugovorom o kreditu i to člankom 16. za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u sjedištu tuženika, odnosno da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Rijeci.

7. Prvostupanjski sud je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na članak 49. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.; dalje: ZZP), citirajući sadržaj te zakonske odredbe. Međutim, ne radi se o odredbi članka 49. ZZP-a već o odredbi članka 96. stavak 1. ZZP-a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te stavak 2. kojim je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prvostupanjski sud je također primijenio i odredbu članka 98. ZZP-a (pogrešno naznačujući da se radi o odredbi članka 51. ZZP-a) kojom je propisano da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

7.1. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP-a je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da o spornoj odredbi članka 16. predmetnog Ugovora o kreditu stranke nisu pregovarale proizlazi iz činjenice da se radi o tipskom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Prvostupanjski sud smatra da sporna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. To stoga što bi u slučaju spora radi ostvarenja svojih prava iz predmetnog ugovora tužitelj morao putovati u Rijeku što bi, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od Rijeke od oko 280 km uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana na štetu tužitelja.

7.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da pobijana odluka suda nije pravilna niti zakonita jer sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka na ovakav način donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe, jer ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanje stranaka.

7.4. Tuženik je svoj prigovor mjesne nenadležnosti istakao u odgovoru na tužbu. Prvostupanjski sud je nakon toga održao pripremno ročište na kojem stranke nisu imale nikakvih dokaznih prijedloga. Dakle, stranke su imale mogućnost da na tom ročištu raspravljaju o prigovoru mjesne nenadležnosti. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, ali ne na okolnost pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi već o ostalim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu. Proizlazi da je prvostupanjski sud proveo kontradiktorni postupak i na temelju raspoloživih dokaza je pravilno utvrdio da je sporna ugovorna odredba ništetna. Naime, Općinski sud u Rijeci je udaljen od tužiteljevog prebivališta u Čepinu oko 420 km (a ne oko 280 km kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud) pa sporna ugovorna odredba doista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jer bi tužitelj, na kojeg se primjenjuje ZZP, bio izvrgnut visokim dodatnim troškovima u slučaju vođenja sudskog postupka radi zaštite svojih prava pred sudom u Rijeci gdje se nalazi sjedište tuženika i potrebi ulaganja dodatnog vremena dok se jednako ne bi odnosilo na tuženika čije sjedište je u Rijeci radi čega bi postojala znatna neravnoteža u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka pa se radi o nepoštenoj i posljedično ništetnoj odredbi.

7.5. Međutim, za sada nisu utvrđene nikakve činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti koji sud je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari niti prvostupanjski sud daje bilo kakvo obrazloženje zbog čega smatra da je nadležan za suđenje.

7.6. Kako je sporna odredba Ugovora o kreditu o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika ništetna, tada bi se mjesna nadležnost suda određivala prema odredbi članka 46. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, prema odredbi članka 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište ili prema odredbi članka 59. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

7.7. Ukoliko bi se nadležnost određivala prema članku 46. stavak 1. i 48. stavak 1. ZPP-a, tada bi za suđenje bio mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci budući da tuženik ima sjedište u Rijeci.

7.8. U obzir bi također mogla doći i primjena članka 59. ZPP-a kojom je propisano da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

7.9. Međutim, za primjenu te zakonske odredbe je potrebno utvrditi da li tuženik ima poslovnu jedinicu na području nadležnosti prvostupanjskog suda, a što iz predmetnog Ugovora o kreditu nije razvidno i da li je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice. Kako prvostupanjski sud te činjenice nije utvrdio, činjenično stanje je za sada nepotpuno utvrđeno te je zbog tih razloga pobijano rješenje ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku treba utvrditi da li tuženik ima poslovnu jedinicu na području nadležnosti prvostupanjskog suda i da li je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice te potom primjenom gore navedenih odredbi ZPP-a o mjesnoj nadležnosti donijeti novu odluku o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

Koprivnica, 12. veljače 2026.

Sudac

Veljko Kučeković