Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-783/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o., Ivana Gundulića 5, Osijek, OIB: 36470500923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Povrv-29/2025-9 od 5. svibnja 2025., 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Povrv-29/2025-9 od 5. svibnja 2025. u točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 115,00 EUR (stotinu petnaest eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka broj Ovrv-18647/2024 od 14. siječnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Osenfor d.o.o. Ivana Gundulića 5, Osijek, OIB: 36470500923, iznos od 7,83 eura (sedameuraiosamdesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.
II. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura (stošesdesettrieuraidvadesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan."
2. Protiv točaka I. i III. izreke presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak kada je tužitelj protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri njegovu tražbinu koja se odnosi na neplaćenu dnevnu parkirnu kartu.
6.1. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, izdao 13. svibnja 2024. dnevnu parkirališnu kartu broj 1218300 za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], budući da je bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila vidljivo istaknuta kupljena parkirna karta koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla, na temelju članka 10. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019. - u nastavku teksta Opći uvjeti). Nadalje je utvrđeno da je Elektromodul d.o.o. Osijek 24. travnja 2024. na temelju Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM-O-5/2024 prenio svoja potraživanja s osnova izdanih i nenaplaćenih dnevnih parkirnih karata na području Grada Osijeka i pripadajućih računa na temelju Ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, na tužitelja.
6.2. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime dnevne parkirne karte iznos od 7,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2024. do isplate te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura sa zateznim kamatama.
6.3. Tuženik se žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravne odredbe s obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetnom prijeporu koji se odnosi na prijepor o pravu (njegovu tumačenju i primjeni) nije uzeo u obzir da niti Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od 30. srpnja 2014. i Dodatci I. II.,III, IV., V., VI., VII., i VIII. odnosnom osnovnom ugovoru - na koje se poziva tužitelj pod ad. II/ pripremnog podneska i na kojima je prvostupanjski sud zasnovao pobijanu presudu - osnovom kojeg je prednik tužitelja/prijašnji vjerovnik – Elektrodmodul d.o.o. došao u položaj ovlaštenika prava naplate naknade za korištenje gradskih parkirališta i u tom smislu i izdavanja dnevnih parkirnih karata, niti Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019. god.) kojim se uređuju pitanja naplate parkiranja osobnih vozila na javnim parkiralištima - na koje se poziva tužitelj pod ad. II/ pripremnog podneska i na kojima je prvostupanjski sud zasnovao pobijanu presudu - ne mogu proizvoditi ikakve pravne učinke imajući u vidu da su navedeni opći uvjeti doneseni temeljem prethodno važećeg nezakonito donesenog Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja KLASA: 340-03/13- 01/29, URBROJ: 2158/01-02-13-2 od 18. prosinca 2013. god. (Službeni glasnik Grad Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013. ) kojim je propisana obveza vlasnika ili korisnika motornog vozila na plaćanja dnevne parkirne karte u slučaju korištenja parkirališta pod naplatom bez kupljene parkirne karte u utuženom iznosu i da prava prijašnjeg vjerovnika iz navedenog ugovora o koncesiji na naplatu naknade za korištenje gradskih parkirališta i u tom smislu i izdavanja dnevnih parkirnih karata proizlaze iz odnosnog nezakonitog općeg akta - Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja KLASA: 340-03/13-01/29, URBROJ: 2158/01-02-13-2 od 18. prosinca 2013. na koje se poziva tužitelj pod ad. II/ pripremnog podneska - s obzirom da je odnosni ugovor zaključen za vrijeme važenja odnosnog nezakonitog općeg akta i da je Odluka o odabiru najpovoljnije ponude u postupku dodjele koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja i naplate parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 9/14. i 10/14 – ispr.) koja predstavlja condicio sine qua non sklapanja ugovora o koncesiji, donesena za vrijeme važenja navedenog nezakonitog općeg akta, pa stoga niti u odnosu na potraživanje tužitelja koje proizlazi iz izdanih dnevnih parkirnih karata za vrijeme važenja Pravilnika o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta – Službeni glasnik Grada Osijeka, broj 13 od 3. listopada 2023., odnosno koje je predmetom ovog postupka, ne postoji pravovaljana pravna osnova, budući se ovlaštenja prijašnjeg vjerovnika potraživanja zasnivaju na ugovoru i odlukama u pogledu kojih pravni temelj zaključenja i donošenja izvire iz nezakonitog općeg akta i to Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja je donio neovlašteni donositelj, odnosno gradonačelnik Grada Osijeka, a ne predstavničko tijelo, odnosno Gradsko vijeće Grada Osijeka, koje je bilo nadležno za donošenje općeg akta odnosno naznačenog Pravilnika kojim se uređuju poslovi prometa na svom području, u smislu odredbi članka 19., članka 19 a., članka 27. i članka 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnog) samoupravi - iz čega slijedi kako ne postoji odgovarajuća pravna osnova potraživanja koje je predmetom spora, budući se Ugovor o koncesiji, Opći uvjeti i Odluka o odabiru koncesionara, na koje se poziva tužitelj kao osnov prema kojem bi prijašnji vjerovnik bio ovlaštenikom prava naplate parkinga, zasnivaju na nezakonitom aktu koji stoga nije primjenjiv u sudskom postupku, pa je na sporni pravni odnos stranaka potrebno izravno primijeniti zakonske odredbe, ali niti jednom zakonskom odredbom nije propisana obveza vlasnika ili korisnika motornog vozila na plaćanja dnevne parkirne karte u slučaju korištenja parkirališta pod naplatom bez kupljene parkirne karte u utuženom iznosu, zbog čega nema pravne osnove naložiti tuženiku plaćanje tužitelju utuženih potraživanja s osnove dnevnih parkirnih karata, bez obzira što je tužitelj takvo utuženo potraživanje stekao naplatnim ugovorom o prijenosu potraživanja, jer prijašnji vjerovnik TD Elektromodul d.o.o. Osijek nije moglo steći tražbinu prema tuženiku na temelju nezakonitih akata, odnosno na temelju Ugovora o koncesiji, Općih uvjeta i Odluke o odabiru TD Elektromodul d.o.o. za koncesionara u pogledu kojih temelj za zaključenje/donošenje predstavlja nezakoniti Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grad Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) pa tako niti valjano ustupiti takvu tražbinu kao ustupitelj ovdje tužitelju kao primatelju.
6.4. Međutim, nije osnovan pravni stav tuženika da bi Odluka Grada Osijeka o TD Elektromodul d.o.o. kao koncesionaru pružanja usluge parkiranja na području Grada Osijeka bila nezakonita zbog toga što je nezakonit Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja kojeg je gradonačelnik Grada Osijeka donio 2013. godine. Člankom 44. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.) propisano je da se koncesijom može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti i pravo korištenja komunalne infrastrukture radi obavljanja komunalnih djelatnosti pružanja usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama, a člankom 45. istog zakona je propisano da je davatelj koncesije iz članka 44. stavka 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Budući da nije ni sporno da je TD Elektromodul d.o.o. dobio koncesiju za pružanje usluge parkiranja, postao je koncesionar neovisno o nezakonitosti Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja kojeg je gradonačelnik Grada Osijeka donio 2013. godine, samo nije mogao početi s naplatom parkiranja prije nego što je Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja, umjesto gradonačelnika, pravilno donijelo predstavničko tijelo Grada Osijeka. Budući da je takva Odluka donijeta i budući da je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao na Pravilniku o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 13/23.) čija zakonitost nije sporna, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je TD Elektromodul d.o.o. imao ovlaštenje za naplatu parkiranja 13. svibnja 2024. kada se je sporno parkiranje dogodilo.
6.5. Zbog tih razloga gore iznijeti tuženikovi žalbeni razlozi nisu osnovani te je stoga njegova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je pobijani dio prvostupanjske presude. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 115,00 eura.
Koprivnica, 12. veljače 2026.
Sudac
Veljko Kučeković
