Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-510/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Mladena Radičevića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 311 stavak 3 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika na presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-175/2025-22 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Povodom žalbe optuženika IM, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-175/2025-22 od 21. svibnja 2025. u odluci o uračunavanju istražnog zatvora i izriče da se optuženiku IM u kaznu na koju je osuđen na temelju članka 54 KZ/11 uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 02. ožujka 2025. pa do 17. lipnja 2025.

II/ Odbija se žalba optuženika IM kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženik IM proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke iz članka 311 stavak 3 KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54 KZ/11 optuženiku IM je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 02. ožujka 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69 stavak 1-3 KZ/11 optuženiku IM je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju odredbe članak 148 stavak 5 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – nastavno: ZKP/08) optuženik IM je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 1-6 ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv pobijane presude žali se optuženik IM po branitelju Vlatki Ostrognaj odvjetnici iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se prvostupanjska presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik IM žali se zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točka 11 ZKP/08 jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi u obrazloženju presude su u proturječnosti s izrekom presude i dokazima provedenim tijekom postupka. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi ističe optuženik. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno članku 476 stavak 1 točka 1 ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Optuženik IM se žali zbog povrede kaznenog zakona koju u žalbi ne obrazlaže, ali prema sadržaju žalbe proizlazi da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Naime, optuženik žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa onda s tim u vezi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i onda pogrešno primijenio kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Optuženik IM se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Ističe da nije imao saznanja da su mjere opreza promijenjene na način da se ne smije približavati majci i očuhu i da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio je li optuženik rješenje broj Kv-159/2024 primio, na koji način i kada te da li je isto zaista postalo pravomoćno. Osim toga, niti žrtve nisu imale saznanja o promjeni mjere opreza jer vjerojatno onda ne bi živjeli i dalje s optuženikom u istoj kući, a niti državni odvjetnik.

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se optuženik nije smio približiti na adresi u [adresa], žrtvama (majci i očuhu) na udaljenost manju od 100 metara te da nije smio niti s njima kontaktirati sukladno rješenju prvostupanjskog suda broj Kv-159/2024 koje je postalo pravomoćno 03. rujna 2024. Naime, optuženiku su i prije navedenog rješenja bile određene, a potom i produljene mjere opreza na udaljenost od 5 metara koje su predmetnim rješenjem izmijenjene na udaljenost od 100 metara kao samostalne mjere opreza uz upozorenje da je nepridržavanje izrečenih mjera opreza kazneno djelo (obrazloženje pobijane presude pod točkom 11.). Dakle, ne stoje tvrdnje optuženika na koje upire u žalbi da nije imao saznanja da su mjere opreza promijenjene na način da se ne smije približavati žrtvama majci i očuhu i da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio je li optuženik rješenje broj Kv-159/2024 primio, na koji način i kada te da li je isto zaista postalo pravomoćno. Nije u pravu žalitelj kada navodi da niti žrtve, a niti državni odvjetnik nisu imali saznanja o promjeni mjera opreza. Suprotno žalbenim navodima žrtva KM u svom iskazu navodi da je znao da su optuženiku određene mjere opreza i da im se on ne smije približavati, no da je optuženik te mjere stalno kršio, a on nije zvao policiju jer nije htio da optuženik završi u zatvoru (obrazloženje pobijane presude točka 10.).

9. Optuženik se žali zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika i to bitnu smanjenju ubrojivost u inkriminirano vrijeme. Prvostupanjski sud je optuženiku izrekao previsoku kaznu te trebao više staviti naglasak na optuženikovo liječenje od ovisnosti.

9.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika IM za kazneno djelo iz članka 311 stavak 3 KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju članka 311 stavak 1 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je cijenio optuženikovo slabije imovno stanje i bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost u dva navrata zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139 stavak 2 KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 te prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz članka 31a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11).

9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, uz izricanje na temelju članka 69 stavak 1-3 KZ/11 sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).

10. Prvostupanjski sud je na temelju članka 54 KZ/11 u kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 02. ožujka 2025., pa nadalje. Međutim, u tijeku žalbenog postupka optuženik je pušten na slobodu 17. lipnja 2025. (list 298- 300 spisa), sukladno članku 133 stavak 1 točka 2 ZKP/08 koji propisuje da do donošenja presude suda prvog stupanja istražni zatvor može trajati najdulje tri mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine. Članak 133 stavak 3 ZKP/08 propisuje da u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za jednu šestinu u slučaju iz članka 133 stavak 1 točka 2 ZKP/08. Shodno tome, istražni zatvor u konkretnom slučaju može najdulje trajati tri mjeseca i petnaest dana, odnosno do 17. lipnja 2025. Stoga je u tom dijelu u odluci o uračunavanju u kaznu zatvora vremena koje je proveo u istražnom zatvoru preinačena presuda i izrečeno da se optuženiku IM u kaznu na koju je osuđen na temelju članka 54 KZ/11 uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 02. ožujka 2025. pa do 17. lipnja 2025.

11. Pravilno je prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na temelju članka 69 stavak 1-3 KZ/11, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora. Vještak psihijatar dr. Nenad Horvat je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je alkoholna ovisnost optuženika imala presudan značaj u motivaciji i dinamici inkriminiranog ponašanja te da postoji realna opasnost kaznenog recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti, pa je zaključio kako su ispunjeni svi klinički i forenzičko – psihijatrijski preduvjeti potrebni za preporuku ove sigurnosne mjere u odnosu na optuženika.

12. Slijedom naprijed navedenog, kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476 stavak 1 ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod točkom I/ izreke presude u odluci o uračunavanju istražnog zatvora shodno članku 486 stavak 1 ZKP/08, a u preostalom dijelu pod točkom II/ odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu temelju članka 482 ZKP/08.

Osijek, 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač