Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2884/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku EŠ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ad. 1. ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ad. 3. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene, te nakon objave presude dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za cijelo u odnosu na:

- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake ĆIRINA DUBRAVA, u naravi pašnjak ukupne površine 4801 m2, a sve prema Geodetskom elaboratu za diobu ili spajanje katastarskih čestica od dana 25.05.2022 godine, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera ŠŠ, broj elaborata 60/2022.

II. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ad. 3. Republici Hrvatskoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.629,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari je dana 9. prosinca 2023. zaprimljena tužba MŠ podnesena protiv tuženika ad. 1. ŽŠ, ad. 2. NŠ i ad. 3. Republike Hrvatske u kojoj se tvrdi da je tužitelj stvarni, a izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake ĆIRINA DUBRAVA, u naravi pašnjak ukupne površine 4801 m2 koja je formirana od postojeće matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema Geodetskom elaboratu za diobu ili spajanje katastarskih čestica od dana 25. svibnja 2022., izrađenom od strane ovlaštenog inženjera ŠŠ, broj elaborata 60/2022, a koji elaborat je potvrđen od strane Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru. Tužitelj potom navodi da se nalazi u samostalnom i neometanom posjedu dijela matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio u katastarskom operatu predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a vlasništvo predmetne nekretnine stekao je nasljeđivanjem svojih prednika, odnosno darovanjem od svoje majke ZŠ. U posjedovnom listu broj 110 za k. o. [katastarska općina] kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] evidentirana, po tužitelju, njegova baka koja je umrla još 1981., s tim da iz dostavljenog geodetskog elaborata nesporno proizlazi da katastarska čestica koja u katastru zemljišta nosi oznaku 3018 odgovara dijelu čestice zemljišnoknjižne oznake 2314/7 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj nadalje navodi da je KŠ u braku sa IŠ imala petero djece, s tim da su se kćeri odrekle nasljedstva u korist braće i to EŠ, M i [adresa], tako da je predmetna nekretnina 3018 k. o. [katastarska općina] pripala sinovima KŠ, svakom za 1/3 dijela. Otac tužitelja je bio UŠ pok. IŠ koji je umro **.**.1998., a njega je naslijedila supruga ZŠ, s tim da se sporna čestica ne spominje u rješenju o nasljeđivanju iza UŠ isključivo iz razloga što je ista ostala upisana kao posjed njegove majke KŠ. Potom je majka tužitelja s istim sklopila Ugovor o darovanju od dana 6. lipnja 2009. kojim je svoju 1/3 dijela predmetne nekretnine ustupila sinu GŠ, ovdje tužitelju, dok je ostatak kat. čest. [katastarska čestica] upisan kao posjed KŠ podijeljen između nasljednika njezinih sinova, pa je tako LŠ sinu E u diobi sa svojim bratom TŠ pripao dio kat. čest. [katastarska čestica] koji bi prema elaboratu u katastru trebao imati novu oznaku 3018/3 k. o. [katastarska općina], dok je ostatak pripao nasljednicima trećeg sina pok. EŠ, i to Ž, SŠ i N. Dakle, po tužitelju, među nasljednicima pok. KŠ ud. IŠ nije sporna podjela predmetne čestice oznake 3018 k. o. [katastarska općina], te svaki od nasljednika ima u posjedu i koristi dio nekretnine koji mu je pripao u podjeli. Tužitelj ističe da je u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, osobno i putem svojih prednika već više od sto godina, a o činjenici posjeda nekretnine govori i posjedovno stanje gdje je evidentirana baka predlagatelja KŠ koja umrla prije više od 40 godina. Na predmetnoj nekretnini i danas postoje masline koje su zasadili prednici tužitelja, a koje on neometano obrađuje, te se posebno ističe da je predmetna nekretnina većim dijelom ograđena suhozidom koji su izgradili prednici tužitelja, a navedeno je evidentirano u geodetskom elaboratu, a isto tako tužitelj dostavlja fotografije lica mjesta gdje je razvidno postojanje suhozida. Nadalje, po tužitelju, ova nekretnina se nastavlja na posjed tužitelja gdje se nalazi njegova obiteljska kuća, a što je još jedna činjenica koja potvrđuje da je tužitelj bio u posjedu i koristio ovu nekretninu dugi niz godina, odnosno sve okolne nekretnine pa tako i predmetna predstavlja starinu obitelji KŠ. Tužitelj tvrdi da je preko svojih pravnih prednika, predmetnu nekretninu stekao dosjelošću temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je bio u kvalificiranom posjedu, a i danas je, kroz zakonom određeno vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva na nekretninama putem navedenog instituta. Upis u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, po tužitelju, ne odgovara stvarnom stanju jer tuženici nisu sada niti su ikada bili vlasnici ili posjednici predmetnog dijela matične čestice 2314/7 k. o. [katastarska općina], a što je jasno iz priloženog posjedovnog lista kao i ostale dokumentacije, odnosno stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine je upravo tužitelj.

2. U odgovoru na tužbu tužene ad. 3. Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 21. prosinca 2023. ista se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti i predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. U privitku tužena ad. 3. dostavlja potvrda Hrvatskih šuma, KLASA: ST/23-01/1865 od 14. srpnja 2023. o uključenosti predmetne nekretnine u šumsko gospodarski plan te se ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu jer je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja. Isto tako se navodi kako tužitelj u tužbi navodi dosjelost kao pravni osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a tuženica ad. 3. smatra da prednici tužitelja nisu bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a, pa je tijekom postupka potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, te na koji način su prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Tuženica ad. 3. nadalje ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, te se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Slijedom iznesenog nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa se stoga tuženica ad. 3. u skladu s navedenim protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 9. prosinca 2023. (ls 5-8), geodetski elaborat izrađen po Uredu ovlaštenog inženjera geodezije Lovre Burčula, dipl.ing.geod. od 25. svibnja 2022. (ls 9-36), neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista 110 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. srpnja 2023. (ls 38), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-23/98 od 15. svibnja 1998. (ls 39-40), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj O-1604/10 od 15. veljače 2011. (ls 41-44), Ugovor o darovanju sklopljen 6. lipnja 2009. (ls 45-46), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 21. srpnja 2023. s prilozima (ls 47-56), potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma od 14. srpnja 2023. (ls 65), izvršen je uvid u fotografiju (ls 57), na licu mjesta saslušani su svjedoci LŠ (ls 106-107), TŠ (ls 107), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije ing.geod. FŠ zaprimljen u spis dana 21. listopada 2025. s prilogom u vidu skice sudskog očevida i fotografija sudskog očevida (ls 119-128) te su saslušani svjedok ĆŠ (ls 135) i tužitelj MŠ (ls 136).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda glede toga da je nekretninu koja je predmet ovog postupka stekao darovanjem od majke ZŠ, a preko nje i pravnih prednika temeljem dosjelosti.

5. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. ZV, koja predstavlja opću odredbu o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, i to iz st. 1. te odredbe proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

9. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

10. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

11.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

11.2. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, tj. jedna evidencija nekretnina se vodi u katastarskom operatu i koja se kolokvijalno naziva novom izmjerom, dok se druga evidencija vodi u zemljišnim knjigama i naziva se starom izmjerom, pa tako u konkretnom slučaju nekretnina koja je predmet ovog postupka i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja će nastati parcelacijom od njene matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja će također nastati parcelacijom od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere,

11.3. Da na ls 9-36 u preslici prileži Geodetski elaborat izrađen 25. veljače 2022. od dipl.ing.geod. ŠŠ, koji je elaborat potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru pod Klasa: 932-06/2022-02/197, Ur.broj: 541-24-04/5-22-3 od 8. lipnja 2022. i prema kojem:

- prijavnim listom za katastar od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća, Ćirina Dubrava površine 60 m2, pašnjak površine 17429 m2, dvorište površine 500 m2, ruševine površine 41 m2 i zgrada površine 22 m2, ukupna površina 18052 m2, parcelacijom između ostalog nastaje i nova kat. čest. [katastarska čestica], Ćirina Dubrava, pašnjak površine 4801 m2,

- prijavnim listom za zemljišnu knjigu od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1162674 m2, parcelacijom između ostalog nastaje i nova čest. zemj. 2314/968, Ćirina Dubrava, pašnjak površine 4801 m2,

11.4. Da je čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1162674 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani ŽŠ ZŠ i NŠ svaki za suvlasnički dio od 650/1182820 dijela, dok na suvlasničkom dijelu od 1181520/1182820 egzistira upis Republike Hrvatske, 11.5. Također ne bi trebalo biti sporno da je čestica nove izmjere 3018 k. o. [katastarska općina], kuća, Ćirina Dubrava površine 60 m2, pašnjak površine 17429 m2, dvorište površine 500 m2, ruševine površine 41 m2 i zgrada površine 22 m2, ukupna površina 18052 m2, u katastarskom operatu upisana u posjedovnom listu 110 k. o. [katastarska općina] u kojem je kao posjednica za cijelo evidentirana KŠ, ud. VŠ, E, [adresa], a za koju sud obzirom na stanje spisa zaključuje da se radi o baki po ocu tužitelja,

11.6. Da je obzirom na priležeću povijest promjena za kat. čest. nove izmjere 3018 k. o. [katastarska općina] (ls 47-56) i koja se u staroj izmjeri odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica], temeljem pregleda najstarijih podataka koji datiraju od revizije posjedovnog stanja od 1955/56., čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar 424, dok je aerofotogrametrijskim snimanjem 1974. (podaci u službenoj upotrebi 1982.) kat. čest. [katastarska čestica] upisana u ABC registar 107 sa posjednikom VŠ pok. Š, odnosno VŠ KŠ ud. Marinka, s nazivom parcele Ćirina Dubrava i u ukupnoj površini od 17610 m2, nakon čega je iskazom promjena 152/2006 godinu kat. čest. [katastarska čestica] mijenjala oblik i površinu, ali nije mijenjala posjednika, odnosno ista je nakon toga i dalje evidentirana kao posjed KŠ ud. VŠ u ukupnoj površini 18052 m2,

11.7. Da na ls 39-40 ovoga spisa prileži rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-23/98 od 15. svibnja 1998. i koje je doneseno iza umrlog UŠ iz [adresa], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.1998., i kojeg da na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom nije navedena niti kao vanknjižno vlasništvo ovdje predmetna nekretnina, nasljeđuje kćerka CŠ iz [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, dok na cjelokupnoj ostaloj imovini ostavitelja nasljeđuje supruga ZŠ

UŠ iz [adresa] za cijelo,

11.8. Da na ls 41-44 ovoga spisa prileži rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-1604/10 od 15. veljače 2011. i koje je doneseno iza pok. ZŠ, pok. Z, ud. M, rođene **.**.1932., a umrle **.**.2010., i koju da na njenoj ostavinskoj imovini, među kojom nije navedena niti kao vanknjižno vlasništvo ovdje predmetna nekretnina, nasljeđuje sin MŠ za 2/3 dijela te kćer JŠ za 1/3 dijela,

11.9. Da je dana 6. lipnja 2009. sklopljen Ugovor o darovanju (u daljnjem tekstu Ugovor od 6. lipnja 2009.) u kojem darovateljica ZŠ udova M daruje svome sinu MŠ pok. M između ostalog i „dio zemljišta u [adresa] k. o. [katastarska općina] pod brojem kat. čest. [katastarska čestica] za 1/3 koja je ostala nepodijeljena iza smrti supruga ĐŠ, a vodi se na pok. KŠ, ud. VŠ, majka pok. ĐŠ. 1/3 k. č. [katastarska čestica] zv. Čirina Dubrava nakon raspodjele daruje sinu MŠ za cijelo“, a na kojem Ugovoru je potpis darovateljice potvrđen od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV-4303/09 dana 8. lipnja 2009.

12. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj još u povjesnici njegove tužbe poziva na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 13. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da se isti temeljem pravnog posla kojeg je zaključio sa njegovom majkom ZŠ - Ugovora od 6. lipnja 2009., a prethodno preko njegovih prednika, a misli se upravo na majku ZŠ i tužiteljeva oca UŠ, a prije njih na tužiteljeve djeda i baku po ocu i to KŠ i VŠ, prema tuženicima, a prvenstveno tuženoj ad. 3. Republici Hrvatskoj, može pozivati na to da je stekao pravo vlasništva na ovdje predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja bi trebala nastati parcelacijom od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) temeljem dosjelosti. Naime, ukazuje se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se prije navedeni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmeta spora u najmanju ruku od 1974., kada je djed tužitelja po ocu VŠ pok. Š evidentiran u katastarskom operatu kao posjednik na predmetu spora, ovaj sud, osim iz u bitnome dijelu reproducirane povijesti promjena pod 11.6. točkom obrazloženja, zaključuje i iz drugih provedenih dokaza, a prije svega se tu misli na iskaze svjedoka, od kojih su neki saslušani na licu mjesta, i koji zaključak suda se svodi na to da su tužitelj i njegovi prednici bili u kontinuiranom posjedu na predmetnoj nekretnini u svakom slučaju barem četrdeset godina prije nego je tužba u ovoj pravnoj stvari zaprimljena kod ovoga suda dana 9. prosinca 2023.

14. Tako svjedok LŠ, rođen 1972., tužitelj mu je od strica sin, saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da je prije ovaj komad zemlje po svjedokovim saznanjima bio od tužiteljeva djeda i bake IŠ i KŠ, oboje preminulih prije Domovinskog rata. Svjedok je na ovoj lokaciji prvi put bio još u dječačkoj dobi, pojašnjava da živi zračne linije niti 100 metara od te lokacije, u to vrijeme su na toj parceli bile masline, a obrađivali su ih tužiteljevi djed i baba. Nakon smrti IŠ i KŠ ovaj dio o kojem svjedok iskazuje nastavili su koristiti roditelji od tužitelja ZŠ i UŠ, s tim da su i oni u međuvremenu preminuli, UŠ je koliko se svjedok sjeća umro negdje oko 1998., a ZŠ negdje oko 2011., s tim da se kroz taj period dio ove parcele obrađivao kao maslinik, a ostatak se koristio kao pašnjak i to od strane obitelji tužitelja koji su držali ovce. Svjedok ovo sve zna i iz razloga jer su njegovi roditelji imali svoju parcelu i to prvu gledajući sa istočne strane. Svjedok tvrdi da nema nikakvog spora između njegove obitelji i obitelji tužitelja na ovoj lokaciji. Svoju zemlju na ovoj lokaciji, koju mještani zovu Dubrava, ima i SŠ, no njegova parcela ne graniči sa parcelom od tužitelja, već sa svjedokovom parcelom sa istočne strane. Koliko svjedok zna MŠ je ovaj komad zemlje stekao nasljedstvom od svojih roditelja. Upitan svjedok je odgovorio da od kada on zna za sebe da je postojao suhozid koji je omeđivao cjelokupnu matičnu česticu koja ima oznaku 3018, a po priči starijih zna da je taj suhozid tu odavno. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da tužitelj ima još dvije sestre JŠ i CŠ, no po njegovim saznanjima one ne polažu prava na ovu česticu jer je tužitelj vlasništvo naslijedio direktno od roditelja.

15. Svjedok TŠ, rođen 1962., tužitelj i svjedok su od dva brata djeca, saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da mu je poznato da je ova parcela danas upravo od tužitelja MŠ, on je to naslijedio od svog oca UŠ, koji je preminuo malo poslije Domovinskog rata, dok je UŠ ovu zemlju stekao od svog oca IŠ i majke KŠ, oni su odavno umrli. Svjedok je prvi put na ovoj lokaciji bio još kao dječak od pet, šest godina, i tada su na ovoj parceli bila stara stabla masline i bilo je par bajama koji su s godinama propali, a u to vrijeme su se na ovoj parceli držale ovce i cijeli je kompleks bio ograđen suhozidom. Upitan svjedok je odgovorio da je po njegovim saznanjima taj suhozid star više od 100 godina, suhozid je svakako bio tu prije nego što se svjedok rodio. Tužiteljevi djed i baka da su u to vrijeme živjeli u staroj kući niti 20 m od ove parcele o kojoj iskazuje. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da on živi nekih 100-injak metara od ove parcele o kojoj iskazuje, nije čuo da bi ikada bilo kakvog spora oko te parcele bilo unutar obitelji MŠ bilo sa trećim osobama. Kada ga se pita za SŠ, svjedok odgovara da je on unuk od KŠ i IŠ, i ima svoju parcelu na toj lokaciji, koju mještani zovu „Dubrava“, po svjedokovim saznanjima nije SŠ u nikakvom sporu sa GŠ oko ove zemlje o kojoj svjedok danas iskazuje. Nakon što je svjedoku predočena kopija katastarskog plana sa ls 32 isti je na tom planu pokazaoe da bi čestica o kojoj iskazuje imala katastarsku oznaku 2314/968, sa istočne strane te parcele je ostavljen put, a uz koji put se nalazi parcela od svjedokovog brata LŠ i ima oznaku 2314/970, parcela od ovog SŠ bila bi sjeverno od ove dvije koje je maloprije spomenuo.

16. Svjedok ĆŠ, rođen 1953., djed od svjedoka i djed od tužitelja su dva brata, u bitnome je iskazivao da on pretpostavlja da je predložen kao svjedok radi jednog zemljišta koje se nalazi u mjestu [adresa], povrh crkve na lokaciji koju mještani nazivaju Dubrava, to je nekada bila velika parcela koje je u međuvremenu podijeljena na tri djela, i nakon te podjele radi se o većoj parceli koja je od tužitelja MŠ. Prije je ta parcela bila dijelom krš, a dijelom je bio vinograd i smokve, svjedok se sjeća toga još dok je bio dijete, a danas je parcela od tužitelja samo krš. U vrijeme dok je svjedok bio dječak cijeli taj kompleks zemlje je bio od VŠ i njegove žene KŠ, VŠ je preminuo negdje 1975./76., a KŠ malo kasnije, ali svakako prije Domovinskog rata, s tim da su nasljednici od VŠ i KŠ njihova tri sina UŠ, K i EŠ, oni da su imali i tri kćeri I, U i G, no koliko svjedok čuo one su se odrekle u korist braće, a jedan od ove trojice sinova i to UŠ je otac od tužitelja. Svjedok potom navodi da tužitelj ima dvije sestre JŠ i CŠ, no da li njih dvije potražuju kakvo pravo na ovu zemlju na lokaciji Dubrava svjedok to ne zna, s tim da često dolazi u [adresa] od kada je u mirovini i nije čuo da njih dvije potražuju kakva prava na ovim parcelama, naime njih dvije su dobile terene na drugim lokacijama. Upitan svjedok je odgovorio da se on sjeća dok je bio dijete da je cijeli taj kompleks bio ograđen suhozidom, a tako je i sada, te je odgovorio da on nikada nije vidio lugara da bi dolazio na tu zemlju, s tim da danas na toj zemlji ima stabala smreke koje se i dan danas sijeku, nema tu borova. Svjedok da i sam ima svoj teren na toj lokaciji zračne linije udaljenosti cca 150 m. Nakon što je svjedoku predočena skica sudskog očevida sa ls 119 isti je naveo da bi ono što je žuto obojano na toj skici nekada bilo od obitelji VŠ odnosno od VŠ i KŠ uključujući i još parcela koje nisu žuto obojane, pa je tako prva parcela prema istoku danas od LŠ i TŠ, to su dva brata, koja su djeca od AŠ, a ovo što je žutom obojano trebalo bi danas biti 1/1 od tužitelja, s tim da je ova uska, a izdužena čestica na kojoj piše broj 2314/969 danas u naravi put.

17. Tužitelj MŠ u svom je stranačkom iskazu naveo da je ova zemlja nekada bila od njegovih djeda i babe VŠ i KŠ, oni su oboje davno preminuli, prije Domovinskog rata, a nasljednici djeda i babe su tužiteljevi stričevi K i EŠ te tužiteljev otac UŠ, a oni su imali i tri sestre L, G i [adresa], no sestre su to ustupile braći. Tužiteljev otac i njegova braća K i EŠ su se podijelili, no tužitelj ne zna kada je to bilo, a njegovog oca je u toj diobi pripao na toj lokaciji ovaj zapadni dio od nekih 3-4 tisuće m2, to je ovo što tužitelj sada potražuje ovom tužbom, istočni dio je pripao Draginom sinu LŠ, a stricu EŠ je pripao sjeverni dio prema Vranskom jezeru. Upitan tužitelj je odgovorio da on nikada nije viđao lugara na toj lokaciji, te je odgovorio da je cijeli taj kompleks bio ograđen suhozidom, a tako je i danas. Na daljnji upit tužitelj je odgovorio da je on vlasništvo ove čestice stekao darovanjem od majke ZŠ i to prema Ugovoru o darovanju iz 2009. koji mu se predočava na ls 45-46, a majka je prethodno vlasništvo stekla nasljeđivanjem tužiteljeva oca, a njenog supruga M.

18. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koja su svi rođeni ili imaju prebivališta u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a neki od njih i žive u neposrednoj blizini iste, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka čiji su iskazi u bitnome reproducirani pod točkama 14. do 16. obrazloženja ove presude, da se tužitelj preko svojih prednika, a misli se na njegove majku i oca ZŠ i UŠ, a prije njih na tužiteljeve baku i djeda po ocu KŠ i VŠ, nalazi u posjedu predmetne nekretnine svakako u periodu od četrdeset godina koji prethodi danu 9. prosinca 2023. kada je tužitelj podnio svoju tužbu ovome sudu.

19. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima T i dr. protiv [adresa] i S protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

20. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su tužitelj, odnosno njegovi prednici (majka i otac ZŠ i UŠ, a prije njih tužiteljevi baka i djed po ocu KŠ i VŠ) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem od 1974. (ovo obzirom na povijest promjena na koju se sud osvrnuo pod točkom 11.6. obrazloženja), a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 9. prosinca 2023. (ponavlja se da je toga datuma tužitelj predao tužbu ovome sudu), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV tužitelj MŠ može ex lege smatrati vlasnikom utužene nekretnine na dan 9. prosinca 2023. kada isti podnosi tužbu ovome sudu. Stoga je ocijenjen osnovani tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

21. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka HŠ, TŠ i ĆŠ, koji su svi bliski rod tužitelju, a za svjedoke LŠ i DŠ sud zaključuje da su isti također izravni sljednici više puta spominjanih VŠ i KŠ, a iz kojih iskaza u bitnome proizlazi da su ti svjedoci kroz period koji je ovome sudu bitan za utvrđenje postojanja bitnih činjenica na predmetu spora od članova obitelji KŠ u smislu korištenja iste viđali isključivo tužiteljeve djeda i baku VŠ i KŠ nakon čije smrti da su se njihovi nasljednici na nekretninama koje se nalaze na toj lokaciji podijelili, misli se na njihove sinove M, AŠ i EŠ, i u kojoj podjeli je nekretnina koja je predmet spora pripala tužiteljevom ocu UŠ (kojeg ponavlja se nasljeđuje njegova supruga, a tužiteljeva majka ZŠ koja pravnim poslom - Darovnim ugovorom iz 2009. daruje predmet spora upravo tužitelju), a da svjedoci pritom nikada nisu čuli da je radi predmetne parcele ikada bilo sporova bilo unutar tužiteljeve obitelji bilo sa trećim osobama. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017. i poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 27. kolovoza 2020., kao i na recentnu presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5468/2024 od 3. veljače 2026.

22. Prihvaćajući iz prethodno elaboriranih razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja bi parcelacijom trebala nastati od dijela njene matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) razvidno je da sud nije cijenio osnovanom argumentaciju isticanu od strane tužene ad. 3. u odgovoru na tužbu, a koja se svodi na to da tužitelj dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu tužene ad. 3. i na kojem je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. bio zastoj dosjedanja. Naime, kraj činjenice da iz priležeće povijesti promjena proizlazi da je ovdje predmetna nekretnina još od revizije posjedovnog stanja 1955./56. godine evidentirana po kulturi pašnjak, potom kraj činjenice da je na samom licu mjesta kada je proveden dokaz uviđajem vještak geodet, nakon što je katastarski identificirao predmetu česticu naveo da pokazana nekretnina u naravi predstavlja pašnjak sa nekoliko vidljivih posađenih maslina koji je sa zapadne strane ograđen starim kamenim suhozidom, a što je sve u smislu aktualne kulture predmetne nekretnine vidljivo i na fotografijama sudskog očevida sa ls 123-128, te na koncu da se čestica koja je matična ovdje predmetnoj i u odnosu na koju je u katastarskom operatu kao posjednica upisana baka tužitelja KŠ po kulturi i dan danas vodi kao dijelom kuća, dijelom dvorište, najvećim dijelom pašnjak, dijelom ruševine i dijelom zgrada, što je sve doprinijelo tome da sud kao nedokazanom otkloni tvrdnju tužene ad. 3. po kojoj tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista u naravi predstavlja šumu ili šumsko zemljište.

23. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj ad. 3. temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom troškovniku sa ls 138, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.500,00 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i to sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok mu je sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife priznato 100 bodova za sastav tužbe. U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 14. lipnja 2024., 16. listopada 2024. i 17. prosinca 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 500 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.000,00 EUR. Potonji iznos od 1.000,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,55 EUR koji je tužitelj platio, kao i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 1.629,64 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena ad. 3. u odnosu na koju je tužitelj i usmjerio svoj zahtjev za naknadom svog parničnog troška, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 12. veljače 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku EŠ, odvjetniku u [adresa],

2. Tuženicima ad. 1. i 2. osobno,

3. Tuženoj ad. 3. po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-224/2023).