Poslovni broj: Kzd-44/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NĐ zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj, KOz-DO-474/2020-XXX od 30. prosinca 2020., nakon zaključene javne rasprave 9. veljače 2026. u nazočnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci HĐ, opunomoćenice oštećenice ŠĐ, odvjetničke vježbenici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, okrivljenika i braniteljice Matee Bojanić Kožul, odvjetnice iz Rijeke, 12. veljače 2026. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25, 13/26, dalje u tekstu : ZKP/08)

OKRIVLJENIK NĐ, sin N i GĐ rođene H, rođen **.**.1970. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], konobar, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom u trogodišnjem trajanju, nezaposlen, korisnik invalidnine u visini od 580,00 eura, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], neosuđivan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u vremenskom periodu od 7. siječnja 2006. do 23. prosinca 2020., kao otac malodobne ŽĐ, rođene **.**.2002., premda svjestan da negativno utječe na psihosocijalni razvoj malodobne kćeri pa na to pristajući, protivno svojim roditeljskim dužnostima u cijelosti skrb o malodobnoj kćeri prepustio majci djeteta DĐ ne skrbeći za njezin odgoj, obrazovanje niti zdravlje, ne održavajući s njome ikakove kontakte, a kojim svojim postupanjem je negativno utjecao na njezin psihosocijalni razvoj,

dakle, kao roditelj grubo zanemario svoju dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11,

II Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika NĐ zbog učina kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, pobliže činjenično i pravno označenom u izreci presude.

2. Upitan kakav stav zauzima prema navodima optužbe i u ponovljenom postupku okrivljenik NĐ izjavio je da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela i obranu je odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka DĐ (list 76-77 spisa), ČĐ (list 77 spisa), GĐ (list 82-83 spisa), SĐ (list 85 spisa), VĐ (list 285-286 spisa), IĐ (list 324-325 spisa) i SĐ (list 331-332 spisa). Pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to presuda Općinskog suda u rijeci (list 4-5 spisa), rodni list za mlt. ŽĐ, izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 39-40 spisa), medicinska dokumentacija (list 98-240, 244-278 spisa) i komunikacija putem Facebooka (list 295-314 spisa).

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog savjetnice u ODO Rijeka da se u svojstvu svjedoka dopunski ispita DĐ s obzirom da je imenovana već ispitana na sve relevantne okolnosti, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima te je dopunsko ispitivanje svjedoka s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje suvišan i odugovlačeći dokazni prijedlog.

3.2. Odbijen je i dokazni prijedlog braniteljice okrivljenika za provođenjem medicinskog vještačenja okrivljenika kao suvišan i odugovlačeći s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima, a predloženi dokaz ne bi doprinjeo boljem razjašnjenju stvari.

4. Svjedok DĐ (list 76-77 spisa) iskazala je da je zajednica života između nje i okrivljenika prestala kada je njihova kći ŽĐ bila u dobi od osam mjeseci. Određeno vrijeme nakon razlaza okrivljenik je plaćao alimentaciju međutim to je prestao činiti te je prestao viđati dijete tako da od Paulinine druge godine pa do navršene četvrte godine istu nije viđao. Okrivljenik je sa Paulinine štednje podigao iznos od 11.000,00 kuna bez njezinoga znanja. Sa okrivljenikovim roditeljima bila je u korektnim odnosima te je njegova majka nastojala da se kontakti okrivljenika sa djetetom ponovno uspostave te je u vrijeme kada je ŽĐ bila u dobi od četiri godine okrivljenik počeo kontaktirati telefonom što je bilo vrlo rijetko odnosno nazvao bi svakih nekoliko mjeseci. ŽĐ je viđao jednom godišnje kada bi on i njegova majka dolazili na proslavu njezinog rođendana što je sve potrajalo do Paulinine trinaeste godine života kada je ona postala svjesna da je od strane oca potpuno zapostavljena te je sama izjavila da ne želi susrete s ocem niti jednom godišnje. Podržala je ŽĐ u takvoj odluci što je prenijela okrivljeniku te je potom prestao telefonski kontakt kao i dolasci povodom Paulininih rođendana. Okrivljenikova majka nastojala je da ŽĐ i okrivljenik kontaktiraju povremeno pa je ŽĐ davala telefon kada bi okrivljenik nazvao s time da na niti jedan drugi način nije sudjelovao u njezinom odgoju i odrastanju. Sa okrivljenikom je kontaktirala do Paulinine trinaeste godine na način da bi on svakih nekoliko mjeseci nazvao nju i ŽĐ te pitao „što ima“, pri čemu se nije raspitivao o Paulininom zdravstvenom stanju, o ocjenama u školi kao niti o njezinim potrebama. Iskazuje da je ŽĐ u tri navrta boravila na fizikalnoj terapiji što okrivljeniku nije bilo poznato, također nije imao saznanja o srednjoj školi koju je ŽĐ upisala te nije znao niti da je pala prvi razred. Okrivljenikovi roditelji i brat nisu nikada financijski pomagali vezano uz odgoj kćerke. Posljednja uplata na ime alimentacije bila je između Paulinine 2. i 3. godine života. Okrivljenik vezano uz jedan događaj vodi postupak za naknadu štete te je u predmetnom postupku upisana zabilježba spora kako bi se od eventualno dobivenog novca mogla naplatiti dospjela alimentacija. Okrivljenik je u vrijeme dok je ŽĐ bila u dobi od dvije do četiri godine dobio odštetu u visini od 80.000,00 eura međutim nakon toga se nije javljao niti je plaćao alimentaciju.

5. Svjedok NĐL (list 77 spisa) iskazala je da je okrivljenika u proteklom razdoblju viđala samo na rođendanima none i nonića odnosno njegovih roditelja što je bilo dva puta godišnje. U razdoblju dok je bila mlađa okrivljeni je s nonom dolazio na njezine rođendanske proslave međutim ne sjeća se kada je to posljednji put bilo. U proteklom razdoblju nije bilo telefonskih kontakata sa okrivljenikom odnosno on nije zvao niti se raspitivao o njezinom zdravlju i školovanju. Okrivljenik djecu svoje djevojke odvodi na izlete dok prema njoj nije ništa činio. Tijekom odrastanja odlazila je u Istru kod okrivljenikovih roditelja gdje bi tijekom ljeta boravila u kontinuitetu po tjedan dana ili vikendom no tada nije viđala okrivljenika. Sa okrivljenikovim roditeljima je u dobrim odnosima terazgovaraju telefonom. Majka joj u proteklom razdoblju nije priječila da viđa okrivljenika. Putem društvene mreže može pratiti okrivljenikove objave te ju pogađa kada vidi objavljene slike na kojima je okrivljenik sa djevojkom i njezinom djecom dok o njoj nije brinuo Ima očuha kojega oslovljava sa „tata“ i koji je u proteklom razdoblju o njoj brinuo. Okrivljenik ju je pokušao telefonskim putem kontaktirati kada je bila u dobi od 15 ili 16 godine međutim nije se htjela javiti s obzirom je prije toga izostala njegova briga i interes za nju.

5.1 Ispitana dopunski (list 292-293 spisa) svjedokinja je navela da je VĐ vidjela svega u dva navrata dok je jednom prilikom bila u stanu kojega dijeli sa okrivljenikom i to mjesec dana nakon navršenih osamnaest godina. Majka joj nikada nije branila kontakte s okrivljenikom već joj je sugerirala da sama odluči što činiti. Nije htjela kontaktirati sa okrivljenikom i to je bila njezina odluka s obzirom da on nije brinuo o njoj. Ima drugog oca slijedom čega smatra da okrivljenik nije njezin otac. Iskazuje da joj je okrivljenik možda jednom kada je bila u dobi od 15 ili 16 godina poslao SMS poruku.

6. Svjedokinja GĐ (list 82-83 spisa) majka okrivljenika, iskazala je da su ona i suprug kao djed i baka imali kontakt s NĐL koja ih je posjećivala dok su živjeli u [adresa] te potom u [adresa]. Okrivljenik je nakon razlaza s DĐ živio kod njih u [adresa] te su mu pomagali između ostaloga i u materijalnom smislu s obzirom je korisnik socijalne pomoći. Kontakti između okrivljenika i NĐL postojali su sve dok njezina majka to nije zabranila što povezuje uz kraj osnovne škole. Ne može reći koliko se okrivljenik nakon zabrane uključivao u Paulinin odgoj i obrazovanje. Okrivljenik je bio korisnik socijalne pomoći pa pretpostavlja da nije u materijalnom smislu doprinosio za Paulinine potrebe. Pretpostavlja da je okrivljenik pokušavao sa NĐL kontaktirati. Ona i suprug odlazili su u Rijeku povodom Paulininih proslava rođendana, sa njima je išao i okrivljenik no ne može reći da li je išao i povodom proslave njezinog osamnaestog rođendana. Okrivljenik je dva do tri puta godišnje provodio vrijeme sa NĐL u [adresa].

7. Svjedok SĐ (list 85) otac okrivljenika, iskazao je da je postojala komunikacija između okrivljenika i NĐL sve dok njezina majka to nije zabranila. On i supruga preselili su u [adresa] unatrag 15 do 17 godina, NĐL je dolazila tijekom školskih praznika i vikendima te je i okrivljenik dolazio u [adresa] kada bi tamo boravila NĐL i normalno su komunicirali sve dok nije došla zabrana od strane njezine majke. Zabrana kontakata nastupila je kada je NĐL bila u šestom ili sedmom razredu osnovne škole i nakon zabrane NĐL je odbijala komunicirati sa okrivljenikom ukoliko bi on došao u [adresa] govoreći „da će ju mama“.

8. Svjedokinja VĐ (list 285-286 spisa) iskazala je da je u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenikom od 2015. godine te da saznanja o kontaktima okrivljenika i malodobne NĐL ima od njegovih roditelja i brata. NĐL je pod utjecajem majke te je unatrag dvije do tri godine u [adresa] kod okrivljenikovih roditelja rekla da joj majka brani kontakte sa okrivljenikom. Okrivljenik je sa NĐL inače komunicirao na način da je poslao SMS poruke pa bi ona njega nazvala. NĐL je kod njih u [adresa] bila u tri navrata, a posljednji ju je put susreo unatrag godinu dana na plaži. Nema saznanja da je okrivljenik odlazio u školu koju pohađa NĐL i da se raspitivao o njezinom uspjehu, a plaćao je alimentaciju sve do 2010. kada je ostao bez redovnih prihoda. Od okrivljenikovih roditelja saznala je da je DĐ branila okrivljeniku susrete s djetetom. Okrivljenikovo loše zdravstveno stanje vezano je uz doživljenu prometnu nesreću te vezano uz situaciju da je nedavno bio na operativnom zahvatu.

9. Svjedok IĐ (list 324-325 spisa) iskazao je da je bio u braku sa majkom ČĐ u razdoblju od 2006. do 2014. ili 2015. kada su se razveli. Nije bilo plaćanja na ime uzdržavanja te je okrivljenika u tom razdoblju vidio na dva ili tri Paulinina rođendana. U početku su postojali telefonski kontakti između ČĐ i okrivljenika, ČĐ je odlazila kod okrivljenikovih roditelja u [adresa] dok su se susreti sa okrivljenikom održavali vrlo rijetko. ČĐ nije previše pitala za okrivljenika no u [adresa] je odlazila vikendima te je uvjet za njezine odlaske bio da tamo ne boravi okrivljenik što su njezini nono i nona poštovali. Radio je kao pomorac pa nije kontinuirano boravio u obitelji je četiri mjeseca bio na plovidbi, a potom četiri mjeseca kod kuće. Prema njegovim saznanjima okrivljenik nije brinuo o Paulininom školovanju i zdravstvenom stanju. On je ČĐ odvozio u školu i odlazio na informacije. Od kada je ČĐ krenula u osnovnu školu okrivljenik ni na koji način nije bio prisutan u njezinom životu, više ga nije viđala niti se raspitivala o njemu. Misli da DĐ nije poticala susrete između ČĐ i okrivljenika ali ih nije niti branila.

10. Svjedok SĐ (list 331-332 spisa), brat okrivljenika iskazao je da je okrivljenik tijekom 2004. godine imao tešku prometnu nesreću kada je njegov život bio ugrožen pa je njegov fizički i psihički oporavak zbog posljedica nesreće bio dugotrajan s obzirom da se dvije godine liječio po bolnicama. Nakon toga uslijedilo je razdoblje konzumacije narkotika te su njihovi odnosi bili narušeni. Okrivljenik zbog posljedica prometne nezgode i narušenog zdravlja nije mogao raditi niti je u materijalnom smislu mogao skrbiti o sebi pa niti o djetetu. U tom razdoblju on ga je financirao. Okrivljenik u razdoblju liječenja i konzumacije opojnih supstanci nije bio dovoljno prisutan tijekom Paulininog odrastanja međutim nakon tog razdoblja je u nekoliko navrata ostvario kontakt s kćerkom odnosno najčešće se događalo da bi ona s njim uspostavljala komunikaciju. Okrivljenik je nakon razdoblja u kojemu je bio suočen sa zdravstvenim problemima pokušao stupiti u kontakt s kćerkom ali je istoj od strane majke bilo sugerirano ili zabranjeno kontaktirati sa okrivljenikom pa niti njegovi roditelji nisu smjeli ČĐ dozvoljavati telefonske kontakte sa okrivljenikom kada bi boravila kod njih. Okrivljenik se kod njega u više navrata raspitivao o problemima koje je ČĐ imala u školi. Okrivljenik se svojedobno nalazio i na odsluženju zatvorske kazne u kojem razdoblju se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo pa je bio podvrgnut višekratnim operativnim zahvatima. Zaključio je da bi majka ČĐ branila kontaktirati s okrivljenikom jer ako bi okrivljenik telefonom kontaktirao roditelje ili kćerku dok je boravila u [adresa] uslijedili bi konflikti odnosno DĐ upozoravala je da djevojčica neće više dolaziti u [adresa] ako se telefonski pozivi budu ponavljali. Na traženje Paulinine majke bio je uključen u školsku problematiku dok je ona pohađala srednju školu tijekom kojeg razdoblja ČĐ nije htjela održavati kontakte s okrivljenikom. U tom razdoblju okrivljenik se interesirao o Paulininom školskom uspjehu.

11. Iz presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4492/05 od 21. studenog 2005. (list 2-5 spisa) proizlazi da je razveden brak između MĐ i okrivljenika, da je zajedničko dijete ŽĐ povjerena na roditeljsku skrb majci te je određeno da će se susreti i druženja između oca i djeteta odvijati prema dogovoru predlagatelja.

12. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 27. listopada 2020. (list 39-40 spisa) proizlazi da malodobna ŽĐ verbalizira kako okrivljenik o njoj nije brinuo, da sa njime nije u telefonskom kontaktu te ne izražava želju za održavanjem susreta.

13. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika (list 98-240, 244-278 spisa) proizlazi da je okrivljenik tijekom 2004. godine liječen uslijed posljedica prometne nesreće, u kojoj je sudjelovao u svibnju 2004., od 04. do 16. veljače, 19. veljače do 22. travnja 2011. te od 23. svibnja do 3. lipnja 2011. liječen je i višestruko operiran na Odjelu abdominalne kirurgije Opće bolnice Pula.

14. Iz komunikacije između malodobne oštećenice ČĐ i okrivljenika (list 295-314 spisa) proizlazi da se ista odvijala putem poruka i fotografija na društvenoj mreži Facebook u razdoblju od 8. listopada 2010. do 25. svibnja 2015.

15. Iz podataka Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnjeg ureda za zatvorski sustav (list 284 spisa) proizlazi da je okrivljenik presudom poslovni broj K-382/2005 osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 1. i 3. KZ/11 te da je početak izdržavanja kazne 8. studenog 2010., a istek kazne 8. studenog 2011. Prekid kazne bio je odobren od 1. lipnja 2011. do 15. lipnja 2011. te potom od 15. lipnja 2011. do 15. srpnja 2011. pa je stoga istek kazne bio 7. siječnja 2012. Nadalje proizlazi da je rješenjem povjerenstva za uvjetne otpuste od 17. lipnja 2011. okrivljenik otpušten na uvjetni otpust dana 21. lipnja 2011.

16. Okrivljenik NĐ ustrajao je kod obrane iznesene na raspravi od 8. veljače 2024. (list 332-333 spisa) u kojoj je naveo da je najprije nastao problem nakon što je sudjelovao u prometnoj nesreći, a potom je imao problem s konzumacijom opojnih sredstava. DĐ bilo je bitno samo plaćanje alimentacije jer u situacijama kada bi pokušao nazvati ČĐ ili ostvariti s njom bilo kakav kontakt, njezina majka uvijek je spominjala alimentaciju. Trebao je preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad inzistirati na kontaktima s kćerkom. Do Paulinine trinaeste godine odlazio je u [adresa] u situacijama kada bi djevojčica tamo boravila međutim DĐ nije smjela znati da se vidio sa kćerkom jer bi potom uslijedile zabrane u smislu da ČĐ prestane posjećivati njegove roditelje. Unatrag nekoliko dana ovršnim putem je s njegovog računa naplaćen iznos preko 8.000,00 eura od odštete koju je dobio. Nije bio puno uključen u obrazovanje ČĐ tijekom osnovne i srednje škole jer je njezina majka stupila u vezu sa IĐ nakon čega nije imao mogućnosti uključiti se u njezin obrazovni status. Nije odlazio u školu i na informacije međutim posredstvom brata i roditelja bio je obaviješten o svemu što je vezano uz Paulinino obrazovanje.

16.1 Ispitan u prostorijama I Policijske postaje Rijeka dana 15. prosinca 2020. (list 52-56 spisa) okrivljenik je naveo da se od DĐ razveo kada je ČĐ bila u dobi od godinu dana. Djevojčicu je znao vidjeti kada bi boravila kod njegovih roditelja u Istri. Posredstvom roditelja se informirao o djetetu dok bivšu suprugu vezano uz dijete nije kontaktirao jer s njom nema što razgovarati. Bivša supruga traži da plaća uzdržavanje za dijete iako je vlasnica nekoliko apartmana i kuća.

17. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, po stajalištu ovoga suda nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11 za učin kojeg se tereti optužnicom.

18. Nije bilo sporno da je u inkriminiranom razdoblju izostao kontakt i susreti okrivljenika kao oca i mlt. ČĐ kao njegove kćerke kao i da okrivljenik nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete. Bilo je sporno je li okrivljenik kao roditelj time grubo zanemario svoju dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta s obzirom da okrivljenik poriče kaznenu odgovornost tvrdeći da je razlog tome posljedica postupanja majke djeteta koja je inzistirala na plaćanju uzdržavanja unatoč njegovim vrlo lošim materijalnim prilikama te je zbog ne plaćanja uzdržavanja zabranama onemogućila njegove kontakte s kćerkom.

19. Iskaz svjedokinje DĐ u suprotnosti je s obranom okrivljenika s obzirom da svjedokinja tvrdi da nakon njihovog razlaza okrivljenik nije iskazivao interes za ČĐ te da nikakvih kontakata nije bilo od njezine druge pa do četvrte godine života. Također iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je okrivljenik nakon četvrte godine života djeteta rijetko kontaktirao kćerku telefonom te je jednom godišnje dolazio na proslavu njezinog rođendana međutim nakon navršenih trinaest godina ČĐ više nije htjela nikakve kontakte sa okrivljenikom smatrajući da ju je u potpunosti zapostavio.

20. Svjedokinja ČĐ iskazivala je suglasno svjedokinji DĐ, svojoj majci, navodeći da od njezine rane životne dobi okrivljenik nije bio uključen u njezin odgoj i odrastanje odnosno da su kontakti bili vrlo rijetki te da je jednom godišnje dolazio na njezin rođendan. Svjedokinja izričito tvrdi da njezina majka nije branila kontakte i susrete sa okrivljenikom i kada ju je okrivljenik u njezinoj dobi od petnaest ili šesnaest godina kontaktirao telefonskim putem ona nije htjela s njime razgovarati s obzirom da je smatrala da je u prethodnom razdoblju izostala njegova briga i skrb. Suprotno obrani okrivljenika svjedokinja iskazuje da se nisu ostvarivali susrete nje i oca kada bi odlazila u Istru kod okrivljenikovih roditelja gdje bi tijekom ljeta boravila u kontinuitetu po tjedan dana ili tijekom vikenda.

21. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedokinja DĐ i ČĐ ocjenjujući ih istinitima i životnima kao i da okrivljenikove propuste u roditeljskoj skrbi tijekom inkriminiranog razdoblja opisuju objektivno smatrajući pritom kako nemaju razloga okrivljenika neosnovano teretiti. Naime, iz iskaza svjedoka IĐ proizlazi da u razdoblju dok je bio u braku sa DĐ okrivljenik nije brinuo o svojoj kćerki ČĐ, njihovi susreti da su se održavali vrlo rijetko odnosno tek u nekoliko navrata je okrivljenik došao na proslave njezina rođendana. Ovaj svjedok tvrdi i da DĐ nije branila kontakte između djevojčice i oca. Svjedok je bivši suprug DĐ pa stoga sud smatra da je njegov iskaz istinit i objektivan osobito jer proizlazi da je na određeni način preuzeo roditeljsku ulogu oca odvozeći ČĐ u školu i na informacije. Osim toga iskaz ovog svjedoka je suglasan u odlučnom sa iskazima svjedokinja DĐ i ČĐ kada navodi da od polaska u osnovnu školu okrivljenik ni na koji način nije bio prisutan u Paulininom životu pa ga ona više nije viđala niti se o njemu raspitivala.

22. S druge strane roditelji okrivljenika, GĐ i SĐ, tvrde da je bilo komunikacije i susreta između ČĐ i okrivljenika sve dok to nije zabranila DĐ, njena majka, a kao vrijeme zabrane navode razdoblje kada je ČĐ bila u sedmom ili osmom razredu osnovne škole. GĐ također navodi da su okrivljeniku financijski pomagali nakon razlaza sa DĐ jer je okrivljenik bio korisnik socijalne pomoći. Svjedok VĐ, sadašnja partnerica okrivljenika počev od 2015., iskazuje da saznanje da je okrivljenik ranije imao kontakt i susrete sa svojom kćerkom ima od njegovih roditelja i brata te tvrdi da je razlog prestanka kontakata okrivljenika i djeteta bila zabrana DĐ. Također navodi da je okrivljenik uzdržavanje plaćao do 2010. kad je ostao bez redovnih prihoda. Svjedok SĐ, brat okrivljenika, iskazuje o narušenom zdravstvenom stanju okrivljenika uslijed pretrpljene prometne nezgode zbog koje se liječio i dugotrajno oporavljao, potom da je imao i razdoblje zlouporabe sredstava ovisnosti te je bio i na izdržavanju zatvorske kazne vezano uz prometnu nesreću. Tvrdi da je financijski pomagao bratu u razdoblju liječenja, da je brat imao kontakte i susrete sa djetetom koji su prestali ne zna da li zbog zabrane ili na sugestiju DĐ.

23. Sud ne prihvaća iskaze svjedoka GĐ i SĐ, roditelja okrivljenika kao ni svjedoka VĐ, partnerice okrivljenika, u dijelu u kojem imenovani iskazuju o zabrani DĐ da dijete viđa oca smatrajući da od okrivljenika žele na taj način otkloniti kaznenu odgovornost osobito jer tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi DĐ onemogućavala okrivljenika da sudjeluje u Paulininom odgoju i odrastanju odnosno spriječila da sa istom ostvaruje kontakte s obzirom da sama oštećenica ČĐ izrijekom iskazuje da joj majka nije nikada zabranjivala kontakte da okrivljenikom, što je potvrdio i svjedok IĐ, koji je mlt. oštećenici kao suprug njene majke bio poput oca, već da je sama, u dobi od trinaest godina, donijela odluku da sa okrivljenikom ne kontaktira s obzirom da on u prethodnom razdoblju nije bio uključen u njezino odrastanje i razvoj.

24. Sud prihvaća iskaz svjedoka SĐ, brata okrivljenika, smatrajući da je isti iskazivao nepristrano. Naime, ovaj svjedok ne govori decidirano o tome da bi DĐ zabranjivala susrete i druženja okrivljenika i djeteta već govori i o mogućoj sugestiji majke djetetu da ne viđa oca. Također svjedok ukazuje i na to da je okrivljenik u određenom razdoblju zbog posljedica prometne nezgode i potrebe liječenja uslijed iste, a nastavno i zbog problema ovisnosti, bio onemogućen adekvatno sudjelovati u razvoju i odrastanju kćerke te ukazuje na situacije u kojima je on bio uključen u Paulinine probleme na obrazovnom planu što sud prihvaća kao vjerodostojno ne nalazeći razlog zašto bi svjedok o nečem takvom neistinito iskazivao. Iskaz ovog svjedoka je potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom (list 98-240, 244-278 spis) iz koje je vidljivo da je okrivljenik imao zdravstvene probleme i da se liječio a svjedoci, i to roditelji te njegov brat, su iskazivali o njegovim financijskim problemima zbog kojih su mu novčano pomagali u tom razdoblju. Isto tako navod ovog svjedoka da je okrivljenik jedno vrijeme bio i na izdržavanju zatvorske kazne potkrijepljeno je podacima Uprave za zatvorski sustav i probaciju (list 284 spisa) iz kojih proizlazi da je okrivljenik na izdržavanje kazne zatvora stupio 8. studenog 2010., pa iako je sa odobrenim prekidima kazne, istek kazne bio predviđen 7. siječnja 2012. činjenica je da je okrivljenik uvjetno otpušten sa danom 21. lipnja 2011. od kada je boravio na slobodi.

25. Slijedom utvrđenog iz provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenik u cijelosti skrb o malodobnoj kćeri prepustio majci djeteta DĐ, ne skrbeći za njezin odgoj, obrazovanje niti zdravlje, ne održavajući s njome nikakve kontakte, a kojim svojim postupanjem je negativno utjecao na njezin psihosocijalni razvoj, budući iz iskaza saslušanih svjedoka, pa i same oštećenice NĐL, proizlazi da je do prekida kontakata između nje i okrivljenika došlo na njenu inicijativu jer ona iste više nije htjela, a da je okrivljenik i nadalje pokušavao uspostaviti kontakte s njom, te da je do njezine mlađe dobi kontakata s okrivljenikom i bilo, viđala ga je na rođendanima kod bake i djeda i on je dolazio k njoj na rođendane, a kasnije se ona njemu više nije htjela javljati, a potom ga je viđala kod bake i djeda.

26. Nadalje, imajući u vidu iskaz svjedoka SĐ i materijalnu dokumentaciju u spisu koja navedeno potkrjepljuje, proizlazi da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio i teško narušenog zdravstvenog stanja uslijed prometne nezgode zbog čega se dugo godina liječio i nije ostvarivao prihode, bio je ovisan o financijskoj pomoći obitelji, nakon čega je uslijedilo razdoblje problema s ovisnošću zbog čega nije bio u mogućnosti brinuti niti o sebi, a potom da je bio i na odsluženju zatvorske kazne slijedom čega proizlazi da okrivljenik nije bio u mogućnosti ispunjavati svoje roditeljske obveze.

27. Stoga uzimajući u obzir sve navedene zapreke na strani okrivljenika što zbog postupanja mlt. oštećenice koja je sa okrivljenikom kao ocem odlučila prekinuti kontakt, što zbog zapreka u njegovom osobnom funkcioniranju u vidu liječenja, loših materijalnih prilika, ovisnosti te izdržavanja zatvorske kazne, a imajući u vidu i činjenicu da se ipak putem svojih roditelja i brata interesirao o oštećenici, pokušavao imati s njom kontakt što potvrđuju poruke u spisu, ne proizlazi da u inkriminiranom razdoblju okrivljenik nije skrbio za odgoj, obrazovanje niti zdravlje oštećenice, niti održavao s njome ikakve kontakte, ne može se reći da je takvo postupanje okrivljenika bilo grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta već je riječ o objektivnoj nemogućnosti okrivljenika u izvršavanju roditeljske uloge.

28. Sagledavajući stoga sve okolnosti inkriminiranog slučaja, nema dokaza da bi okrivljenik postupio na način opisan u izreci presude odnosno da bi postupao na u optužnici opisan način jer nije dokazano da bi okrivljenik postupao s namjerom zanemarivanja svog djeteta, dakle nije dokazan subjektivni element kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti pa je stoga, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, okrivljenik oslobođen takve optužbe.

29. Troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

Rijeka, 12. veljače 2026.

Sudac za mladež:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnik

- okr. Š

- braniteljica M. Bojanić Kožul, odvj. iz Rijeke uz zapisnik

- oštećenica Gpo pravom.