REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-902/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja DHL Global Forwarding d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 42363414238 kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lisak, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 9, protiv tuženika MOTOR GENERATOR DIJAGNOSTIKA d.o.o., Zagreb, Bijenik 35, 45619778457, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Zagrebu, Cernička ulica 41, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić, Zagreb, Rudeška cesta 173 od 23. svibnja 2022., posl. broj Ovrv- 40743/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-603/2022) kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 1.530,23 EUR[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR02, s pozivom na broj 45619778457, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 190,79 EUR uvećanim za zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelja [broj bankovnog računa], model HR02, s pozivom na broj 45619778457, u roku od osam dana od dostave rješenja, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku, u roku od 15 dana, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.428,09 EUR.

1 Prilikom preračunavanja koristi se fiksni tečaj konverzije, koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a koji je utvrdilo Vijeće Europske unije.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 517,13 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić, Zagreb, Rudeška cesta 173 od 23. svibnja 2022., posl. broj Ovrv-40743/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 603/2022) nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2024. posl. broj Povrv-902/2023 stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik navodi da mu nisu izvršene usluge za koje se potražuje iznos naveden u izvodu otvorenih stavaka te da tuženik nema dugovanja prema tužitelju.

3. Tužitelj se u podnesku od 25. siječnja 2023. očitovao na navode iz prigovora te istaknuo da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja za prijevoz pošiljke do Tanzanije. Budući da su tuženik i društvo MG Servis d.o.o. povezana društva, odnosno JS je član uprave oba društva, a istovremeno tuženiku nije bio izdan valjani EORI broj, formalno je pošiljatelj pošiljke bio društvo MG Servis d.o.o. dok je naručitelj prijevoza i obveznik plaćanja naknade za prijevoz i svih zavisnih troškova tuženik. Tužitelj je naručenu usluga prijevoza izvršio te je tuženiku dostavio račun na iznos od 21.188,92 kn, a koji je tuženik platio 8. lipnja 2021. Tužitelj je obavijestio tuženika da će osim troškova vozarine nastati i zavisni troškovi skladišnine i agrikulturnog pregleda te pristojbi, a koje troškove je tuženik prihvatio i obvezao se platiti. Tužitelj je primio račun otpremnika iz Tanzanije Freight Forwarders Tanzania Ltd. za predmetne troškove pristojbi, skladišnine, naknade za agrikultuni pregled u ukupnom iznosu od 1.803,31 USD te je isti platio 8. listopada 2021. Predmetni iznos od 1.803,31 USD tužitelj je fakturirao tuženiku računom broj 12000-1-1D od 23. rujna 2021. na iznos od 11.529,52 kuna koji je predmet ovog postupka. Iz svega slijedi da je tužitelj u cijelosti pružio naručenu uslugu prijevoza te da je platio zavisne troškove skladišnine, pristojbi i agrikulturnog pregleda, a da tuženik cijenu za iste troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom nije platio. Stoga, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 1.530,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2021. do isplate.

4. Tuženik u podnesku od 18. travnja 2024. navodi da nije primio niti je prihvatio ponudu za prijevoz pošiljke do Tanzanije te da tuženik i društvo MG Servis d.o.o. nisu povezana društva pa stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, tuženik podredno navodi kako je na računu 12000-1-1D od 23. rujna 2021., koji tužitelj prilaže kao osnovu svojeg potraživanja, navedeno da se naplaćuju troškovi (nota bene za pošiljatelja i primatelja društva MG Servis d.o.o.) bez navođenja koji troškovi se naplaćuju i bez bilo kakve specifikacije istih. Ujedno, opreza radi osporava povezanost računa 12000-1-1D i računa Freight Forwarders Tanzania Ltd za koji tužitelj navodi da je platio 8. listopada 2021.

5. U podnesku od 6. svibnja 2025. tužitelj je ponovio ranije navode te istaknuo da tuženik ne osporava da je platio cijenu za pruženu uslugu prijevoza, a činjenica da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja za prijevoz pošiljke do Tanzanije slijedi i iz zahtjeva za dostavu ponude tuženika od 20. svibnja 2021. Zaključno tužitelj navodi da je tuženik naručio uslugu prijevoza i istu platio, ali nije platio zavisne troškove.

6. U tijeku postupka sud je pročitao isprave u spisu te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka VS i US te zakonskog zastupnika tuženika JS. Sud sukladno odredbi članka 265. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja s obzirom da je tužitelj na pripremnom ročištu 5. srpnja 2024. naveo da zakonski zastupnik tužitelja nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.530,23 EUR po ispostavljenom i utuženom računu broj 12000-1-1D za troškove prijevoza robe, a koji se odnose na trošak pristojbe, skladišnine te naknade za agrikulturni pregled.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj temeljem ugovora o prijevozu robe, a koji je sklopljen po ponudi broj VM AIR 1120, izvršio uslugu prijevoza robe od mjesta preuzimanja – Zagreb do mjesta dostave – Tango, Tanzanija te da je tužitelju plaćena naknada za izvršeni prijevoz.

10. Između stranaka je prije svega sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno je li tuženik naručitelj prijevoza robe te je li ponuda broj VM AIR 1120 izdana tuženiku ili drugoj pravnoj osobi. S obzirom na to, među strankama je sporno je li tuženik obveznik plaćanja utuženih troškova za koje tužitelj tvrdi da su nastali u vezi s predmetnim prijevozom robe. Podredno, među strankama je sporna opravdanost i visina utuženih troškova prijevoza.

11. Uvidom u ponudu broj VM AIR 1120 (list 61-63 spisa) je razvidno da je tužitelj dana 24. svibnja 2021. izdao avio ponudu za specifičnu pošiljku MG-SERVIS, a koja vrijedi do 31. svibnja 2021. Kao mjesto dostave je naznačena dolazna zračna luka: Dar Es Salaam, Tanzania. Na ponudi je kao zbroj svih troškova naveden iznos od 2.847,22 EUR.

12. Iz računa broj 12000-1-1D od 23. rujna 2021./račun utužen u ovom postupku (list 42 spisa) je razvidno da je račun ispostavljen tuženiku od strane tužitelja na iznos od ukupno 11.529,52 kn. Naveden je broj pošiljke S2102441853, pošiljatelj i primatelj pošiljke: MG SERVIS d.o.o. te destinacija – Dar es Salaam, Tanzania. Pod opis je navedeno – THC na iskrcajnom terminalu.

13. Iz računa broj 06594-1-1D od 8. lipnja 2021. (list 73 spisa) je razvidno da je račun ispostavljen tuženiku od strane tužitelja na iznos 21.188,92 kn. Naveden je broj pošiljke S2102441853, pošiljatelj i primatelj pošiljke: MG SERVIS d.o.o. te destinacija

– Dar es Salaam, Tanzania. Pod opis je navedeno: kamionski prijevoz, izvozno carinjenje, THC na ukrcajnom terminalu, izdavanje teretnog lista, državna taksa, vozarina, otpremnička usluga.

14. Uvidom u potvrdu naloga Imex banke (list 74 spisa) sud je utvrdio da je iznos od 21.188,92 kn plaćen na račun tužitelja te da je uplata izvršena s računa tuženika – pravne osobe Motor generator dijagnostika d.o.o.

15. Uvidom u e-mail korespodenciju (list 43-51 spisa) sud je utvrdio:

- 20. svibnja 2021. je od tužitelja (e-mail posalan na adresu J.[adresa elektroničke pošte]) zatražena ponuda za prijevoz robe (s dva prikupa) i to pod 1. prikup u Dugoj Resi, težina cca 790 kg, gabariti 100x200 cm te pod 2. prikup u Zagrebu pri čemu je tražena cijena do Dar Es Sallama te za stavku jedan i do HPP Hale, Tanga, Tanzania. Navedeni mail je poslan tužitelju s e- [adresa elektroničke pošte] te je u popisu navedene e-mail poruke navedeno MG servis računovodstvo

- 20. svibnja 2021. tužitelj odgovara na zahtjev za dostavu ponude te navodi da će tužitelj dostaviti ponudu za stavku 1.

- tužitelj je 24. svibnja 2021. dostavio ponudu broj VM AIR 1120. Navedena ponuda je poslana na e- [adresa elektroničke pošte]

- u daljnoj korespodenciji od 1. lipnja 2021. do 8. lipnja 2021. vršeni su dogovori oko predmetne isporuke, i to između VS u ime tužitelja te pravne osobe MG servis (u potpisu navedenih e-mailova je navedena – US)

- u e-mail poruci od 8. lipnja 2021. tužitelj šalje na e-mail adresu MG servis računovodstva da EORI broj za MG dijagnostiku nije valjan uz molbu da se EORI broj što prije izvadi kako bi se pošiljka mogla ocariniti i poslati.

16. Uvidom u e-mail korespodenciju (list 65-75 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužitelj obavijestio MG servis d.o.o. da je pošiljka ocarinjena

- da je tužitelj dostavio račun (list 73 spisa) pravnoj osobi MG servis te da je račun plaćen (potvrda na listu 74 spisa)

17. Uvidom u e-mail korespodenciju (list 75-77 spisa) sud je utvrdio da je **.**.2021. OS u ime tužitelja na e-mail adresu MG servis obavijestio da je ostao još za plaćanje dio skladišnine te 104 USD agrikulturnog pregleda i local taxes. Nadalje navodi da u prilogu dostavlja njihovu fakturu prema tužitelju te tužiteljevu fakturu s prefakturiranim troškovima. Na više upita o zaprimanju e-maila i vremenu očekivane uplate dana 23, studenog 2023. s e-mail adrese MG servis računovodstva je potvrđeno da je faktura zaprimljena.

18. Svjedok VS je u svom iskazu naveo da je tuženik 2021. zatražio ponudu za prijevoz pošiljke iz Hrvatske za Tanzaniju, a koju ponudu mu je tužitelj i izdao. Tužitelju se u ime tuženika obratila US s kojom je komunicirao putem e-maila i telefonom. Nakon što je pošiljka stigla u odredišno mjesto nedostajali su određeni dokumenti te nakon što je u Tanzaniji pošiljka ocarinjena, tuženiku su nastali dodatni troškovi u smislu troškova skladištenja. Spornu fakturu je dostavio US, a otprilike 3 mjeseca nakon toga mu se obratio g. JS koji je osporio fakturu. Osporavanje se temeljilo na tome da zašto je ta usluga tuženiku fakturirana kada to unaprijed nije dogovoreno. Svjedok je naveo da ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje na koga je ponuda izdana, odnosno je li izdana na pravnu osobu MG Servis ili MG dijagnostika. Jedna od dvije pravne osobe MG servis odnosno MG dijagnostika nije imala EORI broj koji je potreban za carinjenje pa je stoga faktura izdana na tuženika. O postojanju dodatnih troškova se saznalo u lipnju ili srpnju 2021. kada su i nastali zavisni troškovi i izdana faktura. Međutim kada se s tuženikom razgovaralo o dodatnim troškovima koji će nastati obavješten je da to i nisu svi troškovi koje će tuženik u konačnici morati platiti.

19. Zakonski zastupnik tuženika ČS je naveo da puno više informacija o predmetu ovog spora ima gđa. US koja je bila zaposlena u pravnoj osobi MG servis i koja je dogovarala predmetni posao. Naveo je kako je pravna osoba MG servis bila naručitelj prijevoza, ugovarala poslove te radila poslove u Tanzaniji te da ima saznanja da je ovdje tuženik "pomagao" pravnoj osobi MG Servis u trenutcima nelikvidnosti. Odbijeno je plaćanje predmetnog računa s obzirom da tuženik nije bio naručitelj niti imao ikakve veze s poslom u Tanzaniji. Naveo je da US nikad nije bila zaposlena kod tuženika. Koliko mu je poznato prvi dio fakture računa je platio tuženik zato što se MG servis nalazio u nelikvidnosti te je putem određenih pozajmica dana "pomoć" MG servisu kako bi mogli završiti posao u Tanzaniji.

20. Svjedokinja US je u svom iskazu navela da joj je poznato da je za Motor Generator dijagnostiku vršeno više isporuka i to ne samo od strane tužitelja međutim istaknula je da je Motor generator dijagnostika samo "pomagala", a da je naručitelj svih poslova bio MG Servis. Istaknula je da je ona kao vanjski suradnik radila i za jednu i drugu pravnu osobu (MG Dijagnostiku i MG servis). Kada je svjedoku predočena ponuda broj: VM AIR 1120, svjedokinja je navela da se ne može točno sjetiti konkretnog predmeta s obzirom da je bilo više isporuka u Tanzaniju, ali je napomenula da je za sve poslove koje se tiču isporuke u Tanzaniju naručitelj bio MG Servis. Nadalje je svjedokinja navela da je plaćanje koje se tiču isporuke plaćala nekad pravna osoba MG Servis, a nekad tuženik, a sve ovisno o financijskoj situaciji, međutim da ona nije radila poslove vezano za plaćanje. Kada se svjedokinji predočila e-mail korespodencija u spisu (list 65 spisa) navela je da pretpostavlja da je ona taj e-mail poslala, ali to ne može sa sigurnošću reći te je pritom nadodala da se e- [adresa elektroničke pošte] koristio i za potrebe pravne osobe Mg Servis i za potrebe pravne osobe MG Dijagnostika. Navela je da joj nije poznato ništa vezano za EORI broj, a moguće da je iz razloga što MG Dijagnostika nije imala valjani EORI broj naručitelj svih poslova bio MG Servis. Svjedokinja je nadodala je da je nositelj posla uvijek sigurno bio MG Servis.

21. Odredbom članka 661. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 153/23; dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje za to platiti određenu naknadu.

22. Odredbom članka 666. ZOO-a je propisano da je prijevoznik dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju, a odredbom članka 671. stavak 1. ZOO-a je propisano da je pošiljatelj dužan prijevozniku isplatiti naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom.

23. Nadalje, odredbom članka 7. stavak 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24. Iz dopisa Porezne uprave od 23. srpnja 2024. (list 206 spisa) je razvidno da tuženik po računu broj 12000-1-1D od 23. rujna 2021. u iznosu od 11.529,52 kn nije koristio pravo na odbitak pretporeza pa se stoga u konkretnom slučaju ne primjenjuje presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine (članak 221.b stavak 1. ZPP-a).

25. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, a s obzirom da je tuženik u ovom postupku istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, na tužitelju je bio teret dokaza da su tužitelj i tuženik bili u obveznopravnom odnosu temeljem kojeg tužitelj ima potraživanje prema tuženiku. Tužitelj je bio dužan dokazati da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja za prijevoz pošiljke do Tanzanije, odnosno bio je dužan dokazati da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu robe slijedom kojeg ugovora je nastala obveza tuženika na plaćanje naknade i troškova u vezi s prijevozom.

26. Na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno uvidom u isprave u spisu, kao i uvidom u iskaze saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, sud nije mogao utvrditi postojanja ugovornog odnosa među strankama, a iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

27. Naime, tužitelj je tvrdio da je izdao tuženiku ponudu broj VM AIR 1120, koju je tuženik prihvatio, a čime je među strankama došlo do sklapanja ugovora o prijevozu robe. Međutim, iako je tužitelj utuženi račun ispostavio tuženiku, iz ponude broj VM AIR 1120 ni po čemu nije razvidno da bi naručitelj prijevoza bio ovdje tuženik.

28. Također, iz opsežne e-mail korespodencije dostavljene u spis također ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju bio stranka ugovora, odnosno naručitelj prijevoza i obveznik plaćanja naknade za prijevoz i troškova u vezi s prijevozom.

29. Svjedokinja US u iskazu je potvrdila navode tuženika te istaknula da je za sve poslove koje se tiču isporuke u Tanzaniju naručitelj bila pravna osoba MG servis d.o.o. Navedeno je potvrdio i zakonski zastupnik tuženika ČS koji je u iskazu naveo da je pravna osoba MG servis d.o.o. bio naručitelj prijevoza, odnosno ugovarao poslove. Iskaz saslušane svjedokinje US sud je ocijenio vjerodostojnim u cijelosti s obzirom da je o činjenicama o kojima ima neposredna saznanja iskazivala jasno, logično i određeno, a njen je iskaz u skladu s ispravama u spisu. Iskaz svjedoka VS, koji je u ime tužitelja ugovarao poslove vezane za predmetni prijevoz robe u Tanzaniju, u dijelu u kojem navodi da je tuženik zatražio ponudu za prijevoz pošiljke iz Hrvatske za Tanzaniju, a koju ponudu mu je tužitelj izdao, sud je ocijenio nevjetodostojnim s obzirom da je u protivnosti s ispravama u spisu, a jednako tako navedeni svjedok je kontradiktoran s obzirom da u nastavku iskaza navodi da ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje na koga je ponuda izdana, odnosno je li izdana tuženiku ili pravnoj osobi MG servis d.o.o.

30. Nadalje, sud ističe da činjenica što je tuženik temeljem računa koji je tužitelj ispostavio na ime naknade za prijevoz izvršio uplatu (a koju činjenicu tuženik nije osporio) sama po sebi ne znači da je tuženik i stranka predmetnog ugovornog odnosa. Naime, odredbom članka 161. stavak 1. ZOO-a je propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba pri čemu je stavkom 3. citiranog članka propisano da je vjerovnik i dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze obvezu treba ispuniti dužnik osobno. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, nije bilo zapreke da tuženik ispuni obvezu dužnika, odnosno naručitelja prijevoza. Svjedokinja US i zakonski zastupik tuženika ČS su u iskazima potvrdili da je uslijed nelikvidnosti, odnosno ovisno o financijskoj situaciji, uplate vršene od strane tuženika, ali da tuženik nije bio naručitelj prijevoza, odnosno nije bio stranka ugovornog odnosa s tužiteljem.

31. Stoga, sud je o među strankama spornoj činjenici odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost i visina zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti njenog zahtjeva.

32. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev je ocijenio neosnovanim u cijelosti te na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, presudio kao u točki I/ izreke ove presude.

33. Sud uzgredno napominje da s obzirom je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije stranka predmetnog ugovora o prijevozu pa s tim u vezi i nije obveznik plaćanja utuženog iznosa na ime troškova prijevoza, sud nije ulazio u ocjenjivanje prigovora tuženika koji se tiču opravdanosti i visine utuženih troškova prijevoza.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

35. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je stoga tuženiku, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosi od 200,00 EUR (Tbr. 11.1. Tarife), što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 18. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR, za pristup na ročišta održana 5. srpnja 2024., 28. listopada 2024. i 15. siječnja 2026., i to za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR te za ročišta održana 23. rujna 2024. i 26. studenog 2025., i to za svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.5 Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR.

36. Tuženik ima pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023; dalje: Uredba).

37. Stoga, tuženik ima pravo na troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.428,09 EUR te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

38. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, odbijen je zahtjev tuženika na naknadu troška sastava podnesaka 10. studenog 2023. u prilogu kojeg je tuženik dostavio potvrdu o uplati sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi s obzirom da taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

39. Nadalje, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška za pristup na ročišta održana 23. rujna 2024. i 26. studenog 2025. u iznosu preko dosuđenoga s obzirom da se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja pa stoga za navedena ročišta tuženiku pripada naknada troška po Tbr. 9.5. Tarife.

40. Također, tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi preko iznosa od 53,09 EUR do zahtijevanog iznosa od 66,36 EUR, u daljnjem iznosu od 13,27 EUR, jer se taj iznos odnosi na dodatnu pristojbu na ovosudno rješenje od 25. listopada 2023. koju je tuženik platio iz razloga što nije pravodobno, u trenutku podnošenja prigovora, platio sudsku pristojbu za prigovor, a sve sukladno odredbi članka 28. stavak 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP). Dakle, radi se o trošku koji je tuženiku nastao njegovom krivnjom pa ga ne može snositi tužitelj po načelu uspjeha u parnici, već isključivo tuženik po načelu krivnje. Jednako tako, tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 66,36 EUR s obzirom da je sukladno odredbi članka 3. stavak 2. ZSP-a tužitelj obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Prijedlog odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.