Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-62/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćnici Sandri Grilec, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja US, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika Martina Vlašića, odvjetnika iz Zagreba, a odluke objavljene dana 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 1.598,92 eura (tisućupetstodevedesetosameura i devedesetdvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 764,93 eura od 12. studenog 2020. godine do isplate;

- na iznos od 833,99 eura od dana podnošenja tužbe sudu do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.840,00 eura (tisućuosamstočetrdeseteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 1. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 2. travnja 1990. godine osiguranik tužitelja LS, rođ. **.**.1969. stradao u prometnoj nesreći kao suputnik u automobilu, a prometnu nesreću skrivio je ĐS, te je isti proglašen krivim presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-474/90 od 25. ožujka 1991. godine. Navodi da je vozilo kojim je skrivljena prometna nesreća bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb, broj police [broj police].

1.1. Tužitelj navodi da je nakon provedenog medicinskog vještačenja kod osiguranika tužitelja utvrđena invalidnost, a na koju ozljede zadobivene u prometnoj nesreći utječu sa 30%, a bolest sa 70%. Navodi da je rješenjem HZMO – Područna služba u Varaždinu osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 30% ozljeda izvan rada, a 70% bolest te je isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku tužitelju nastala šteta, za naknadu koje se temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju obratio tuženiku.

1.2. Tužitelj navodi da je tuženik u mirnom postupku naknadio tužitelju štetu do 31. prosinca 2014. godine, dok je za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2018. godine štetu podmirio u razmjernom iznosu suprotno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, te je tužitelj kod Trgovačkog suda u Varaždinu ishodio presudu kojom je utvrđeno da je tuženik za navedeno razdoblje tužitelju dužan podmiriti naknadu štete u punom iznosu, a sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), a koju obvezu je tuženik podmirio.

1.3. Tužitelj navodi da je isplatom mirovinskih primanja osiguraniku GS za tužitelja nastajala i daljnja šteta te da je stoga tužitelj odštetnim zahtjevom od 23. listopada 2020. godine zatražio od tuženika da mu podmiri štetu za razdoblje od 1. 1. 2019. do 30. 9. 2020. godine u kojem razdoblju je osiguraniku tužitelja isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 38.422,38 kn, a kako ozljede zadobivene u prometnoj nesreći na ukupnu invalidnosti osiguranika tužitelja utječu 30%, obveza tuženika s osnove naknade štete tužitelju iznosi 11. 526,71 kn.

1.4. Tužitelj navodi da je tuženik dopisom od 29. listopada 2020. godine obavijestio tužitelja da je podmirio štetu u iznosu od 5.763,36 kn, dok je ostao dug u iznosu od 5.763,35 kn.

1.5. Tužitelj navodi da je daljnjim isplatama invalidske mirovine korisniku LS u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. kolovoza 2021. godine za tužitelja nastala i daljnja šteta jer je osiguraniku isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 20.945,76 kn, dok obveza tuženika s osnove naknade štete iznosi 6.283,73 kn (20.945,76 X 30%).

1.6. Slijedom navedenog tužitelj od tuženika, sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), koji je bio na snazi u vrijeme izvršene isplate, potražuje naknadu štete u punom iznosu izvršenih isplata, a ne u razmjernom iznosu. Stoga tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 12.047,08 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.

2.1. Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, činjenicu nastanka prometne nezgode od dana 2.4.1990. godine koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je utvrđena invalidnost, te činjenicu da ozljede zadobivene u prometnoj nesreći utječu sa 30%, a bolest 70 %. Tuženik također ne osporava da je rješenjem HZMO-a – Područne službe u Varaždinu osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 30% zbog ozljede izvan rada te od 70% zbog bolesti. Za tuženika nije sporno niti da je tuženik platio razmjerni iznos plaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2020. godine u iznosu od 5.763,36 kn.

2.2. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odlukama Rev-x-388/2018-2 od 25.8.2020.godine i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022.godine, da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod uza mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se poziva na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta, u smislu članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obzirom da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku utvrđena zbog ozljede na radu. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je ustrajao u stavu da pravo na naknadu štete tužitelj ima prema odredbama Zakonom o mirovinskom osiguranju.

4. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu odbijen je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-93/2021-7 od 18. svibnja 2022. koje je postalo pravomoćno 11. lipnja 2022. Nakon toga je ovaj spis rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. ustupljen ovome sudu kao drugom stvarno nadležnom sudu.

5. Presudom ovoga suda poslovni broj Pn-53/2023-40 od 28. ožujka 2024. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, uz izraženi stav ovoga suda da je na tužitelju teret dokaza o tome da mu je isplatom iznosa mirovine osiguraniku GS nastala šteta u smislu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP). Naime, sud je utvrdio da nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić, koje je provedeno na okolnost je li mirovina isplaćivana osiguraniku tužitelja u spornom razdoblju viša od invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, ima nedostataka koji se ne mogu otkloniti usmenim saslušanjem vještaka te da je stoga potrebno provesti novo vještačenje po drugom sudskom vještaku sukladno čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje u tekstu ZPP). Budući da niti tužitelj niti tuženik nisu uplatiti predujam za provođenje novog vještačenja sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. ZOOP-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

5.1. Ovosudna presuda poslovni broj Pn-53/2023-40 od 28. ožujka 2024. ukinuta je Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1456/2024-2 od 5. studenog 2025. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske na tuženiku, koji prigovara visini štete, teret dokaza da tužitelj isplatom mirovine svom osiguraniku nije pretrpio stvarnu štetu, te da je stoga u ponovljenom postupku potrebno utvrditi sve pravno relevantne činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava (čl. 27. ZOOP-a).

6. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu.

6.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu te financijskim vještačenjem na okolnost postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu.

7. U ponovljenom postupku su punomoćnici stranaka na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. suglasno učinili nespornim da je invalidska mirovina koja je isplaćivana osiguraniku tužitelja GS u spornom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. niža od invalidske mirovine koja bi mu u istom razdoblju bila isplaćivana u slučaju invalidske mirovine zbog ozljede na radu, što predstavlja odlučnu činjenicu za primjenu odredbe čl. 27. ZOOP-a.

7.1. S obzirom da su stranke prethodno navedenu odlučnu činjenicu učinile nespornom sud, u smislu odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a, nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić, čije stručno mišljenje je zatraženo prije nego što su stranke navedenu odlučnu činjenicu učinile nespornom.

8. Dakle, između tužitelja i tuženika nije sporno da je dana 2. travnja 1990. došlo do prometne nesreće u kojoj je kao suputnik u automobilu stradao osiguranik tužitelja LS te da je nesreću skrivio osiguranik tuženika. Nadalje je nesporno da je radna nesposobnost, odnosno invalidska mirovina osiguranika tužitelja u omjeru od 30% posljedica prometne nesreće, a 70% posljedica bolesti. Također je nesporno da je tužitelj svom osiguraniku s osnova invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. ukupno isplatio 38.422,38 kn, a u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. kolovoza 2021. ukupno isplatio 20.945,76 kn, kako je to navedeno u tužbi te da je s osnova naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. tuženik tužitelju već isplatio iznos od 5.736,36 kn. Nadalje je između tužitelja i tuženika nesporno da je invalidska mirovina koja je isplaćivana osiguraniku tužitelja GS u spornom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. niža od invalidske mirovine koja bi mu u istom razdoblju bila isplaćivana u slučaju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

8.1. Između tužitelja i tuženika je sporno koji je zakon mjerodavan za utvrđenje postojanja i prava tužitelja na potraživanje naknade štete od tuženika, a samim time i osnovanost te visina tužbenog zahtjeva.

9. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su presudu OSVŽ K-474/90 od 25. ožujka 1991. (str. 3-9), podatke o prometnoj nesreći (str. 10), rješenja tužitelja (str. 11-15), nalaz i mišljenje vještaka invalidnosti (str. 16-18), mišljenje stručnog povjerenstva (str. 19-21), presudu TSVŽ P-65/19 od 19. ožujka 2020. (str. 22-26), odštetni zahtjev (str. 28-29), obavijest o likvidaciji (str. 30), računovodstvenu dokumentaciju tužitelja (str. 31-48), nalaz i mišljenje financijskog vještaka (str. 121-127), obračuni tužitelja (str. 142-144), dopuna nalaza financijskog vještaka (str. 202-211), ispis podataka iz sustava tužitelja (str. 216-219).

9.1. Budući da je između tužitelja i tuženika nesporno da je invalidska mirovina koja je isplaćivana osiguraniku tužitelja GS u spornom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. niža od invalidske mirovine koja bi mu u istom razdoblju bila isplaćivana u slučaju invalidske mirovine zbog ozljede na radu, što predstavlja odlučnu činjenicu koju je trebalo utvrditi financijskim vještačenjem koje je predložio tuženik, sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja kako bi se otklonili nedostaci iz nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić.

10. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku GS u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.

12. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li se postojanje i visina obveze tuženika, kao osiguravatelja štetnika, da naknadi štetu tužitelju nastalu isplatom mirovine svom osiguraniku utvrđuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice Odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. te Rev- 663/2022-2 od 23. svibnja 2023, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ZOOP.

14. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

15. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

16. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Sukladno navedenom tužitelj bi temeljem čl. 27. ZOOP-a imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu.

18. Između tužitelja i tuženika u ovom postupku nije sporno da je invalidska mirovina koja je isplaćivana osiguraniku tužitelja GS u spornom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. niža od invalidske mirovine koja bi mu u istom razdoblju bila isplaćivana u slučaju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

19. Budući da tužitelj temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a ima pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a u konkretnom slučaju je nesporno da tužitelj nije svojem osiguraniku GS u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. isplatio veći iznos mirovine od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena tom osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, to u konkretnom slučaju stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a ne postoji.

20. Kako je utvrđeno da tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP-a to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, a prema vrijednosti spora.

21.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku nastao trošak zastupanja na ročištima 15. ožujka 2023., 10. siječnja 2024., 14. veljače 2024. i 12. siječnja 2026. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura svako, te trošak sastava podnesaka od 22. kolovoza 2023. i 14. studenog 2023. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura svaki, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, odnosno uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sveukupno 1.500,00 eura, na koji iznos valja dodati predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 340,00 eura, pa je tuženiku ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.840,00 eura.

21.2. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

21.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. studenog 2023. kojim se tuženik dodatno očitovao na dopunski nalaz i mišljenje vještakinje s obzirom da je tuženik navode iz tog podneska mogao iznijeti u podnesku od 14. studenog 2023., pa podnesak od 27. studenog 2023. nije bio nužan za vođenje postupka.

21.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 12. veljače 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. HZMO

2. Odvjetnica Sandra Grilec, Zagreb