REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-266/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, protiv tuženika 1) JM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2) BM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi iseljenja, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji poslovni broj Ps-13/2025-7 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji poslovni broj Ps-13/2025-7 od 19. prosinca 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I Nalaže se I. tuženiku UM, II. tuženici BM i III. tuženici CM iseliti iz stana broj 22 – dvosoban stan na II katu ulaz 3 u hodniku lijevo, sastoji se od 2 sobe, kuhinje, lođe, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,61 m² i ostave u podrumu broj 041/5 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] od 554 m² i dvorište u [adresa] od 1757 m² upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] (etažno vlasništvo E-22) k. o. [katastarska općina] te ga slobodnog od osoba i svojih stvari predati tužiteljici Republici Hrvatskoj putem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Regionalnog ureda Petrinji, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženicima UM, BM i CM solidarno naknaditi parnični trošak tužiteljici Republici Hrvatskoj u iznosu od 315,45 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana".
2. Protiv navedene presude žali se prvotuženik te presudu pobija u cijelosti ne navodeći određeno žalbene razloge ali se iz sadržaja žalbe razabire da isti ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači suprotno žalbenim navodima.
3. Na žalbu prvotuženika odgovorila je tužiteljica. U odgovoru je porekla žalbene navode u cijelosti te predložila odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za predaju u posjed stana, pobliže opisanog u točki I. izreke u posjed RH-a sukladno odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV)
6. U postupku među strankama nije sporno:
- da je stan opisan kao stan broj 22 - dvosoban stan na II. katu, ulaz 3. u hodniku lijevo, sastojeći se od dvije sobe, kuhinje, lođe, balkona, pomoćnih prostorija, površine 61,61 m[2] i ostave u podrumu broj 041/5 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] u [adresa] od 554 m[2] i dvorište od 1757 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška] (etažno vlasništvo E-22) K. O. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnim knjigama kao vlasništvo RH-a:
- da je utuženi stan u posjedu tuženika.
7. U postupku je sporno zahtjeva li osnovano tužiteljica predaju u posjed predmetni stan, odnosno imaju li tuženici pravni osnov da se protive navedenom zahtjevu te je sporno ostvaruju li tuženici kakvo određeno pravo nad utuženim stanom.
8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je kako slijedi:
- da iz Ugovora o najmu od dana 24. travnja 2001. sklopljenog između Grada Petrinje (kao najmodavca) i UM (kao najmoprimca), proizlazi da najmodavac daje najmoprimcu u najam stan u [adresa] te je ugovorena najamnina u iznosu od 183,37 kuna,
- da je pregledom iz Opomene pred otkaz ugovora o najmu Grada Petrinje od dana 23. studenog 2001. utvrđeno kako prvotuženik UM ima nepodmireno dugovanje za najamninu za navedeni stan u ukupnom iznosu od 5.102,48 kuna,
- da je presudom Upravnog suda u Osijeku posl. br. Usl-684/17-6 od dana 1. ožujka 2018. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev UM radi poništenja rješenja Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Sektora za upravno-pravne KLASA: UP/II-371-01/14-01/545. URBROJ: 510-04-01-01/2-15-02 od 11. prosinca 2015. i predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku. Iz obrazloženja ove presude proizlazi kako je tužitelj kod Upravnog suda u Zagrebu podnio tužbu protiv gore označenog tuženika radi prava na stambeno zbrinjavanje te je isti spis zaprimljen kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 11 Usl- 52/16. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Uprava za područja posebne državne skrbi. Regionalni ured [adresa]. KLASA: UP/I-019- 06/10-24/124, URBROJ: 538-06-08-10-2 od 6. travnja 2010. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu,
- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 2219/18-2 od dana 27. veljače 2019. odbijena žalba tužitelja UM i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 7 Usl-684/17-6 od 1. ožujka 2018. Iz obrazloženja iste proizlazi kako prema stanju spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporene presude pokrenut po zahtjevu tužitelja za davanje u najam stana u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi, koji zahtjev je podnesen za tužitelja i članove njegovog obiteljskog domaćinstva, i to suprugu i dvije kćeri. U to vrijeme tužitelj je boravio u stanu u [adresa], na adresi [adresa] (kao privremeni korisnik temeljem rješenja o davanju privremeno navedenog stana u posjed i korištenje). Proizlazi da je tužitelj ostvario pravo na obnovu kuće na adresi [adresa], objekta IV. stupnja oštećenja, koja obnova je i izvršena, po rješenju Ureda državne uprave u Sisačko - moslavačkoj županiji od 29. kolovoza 1997. godine temeljem kog rješenja je zaključen Ugovor o obnovi od 5. studenog 1997. godine. Prema podacima, u obnovu je utrošeno 244.206 81 kn te je izvršen i tehnički pregled nekretnine 21. rujna 1999. godine te konstatirano da je ista useljiva. S obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, pravilno je prvostupanjski upravni sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj ostvario pravo na obnovu kuće na adresi [adresa], pa je time tužitelj vlasnik useljive obiteljske kuće. Sukladno utvrđenom, u konkretnom slučaju da postoji zapreka udovoljenju zahtjeva tužitelja za davanjem stana u državnom vlasništvu u najam, propisano odredbom članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine", broj 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.), kojom je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 8. tog Zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu, u skladu s odredbama posebnog zakona koji ureduje odnose u obitelji ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske,
- da pozivanje tuženika na posjed spornog stana, predstavlja prethodno pitanje koje je riješeno gore navedenim odlukama Upravnog suda u Osijeku i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a kojima je riješeno pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos, odnosno postoji li pravo tužitelja za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. Navedenim presuda utvrđeno je kako tužitelj nema pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu.
9. Dakle, prvostupanjski je sud smatrao kako je u ovom predmetu odlučeno o prethodnom pitanju-ostvaruju li tuženici određeno pravo na predmetnom stanu jer je gore navedenim odlukama Upravnog suda u Osijeku i Visokog upravnog suda RH-a odlučeno na način da prvotužitelj UM nema pravo na stambeno zbrinjavanje davanju u najam stana u državnom vlasništvu, a drugi pravni osnov posjeda spornog stana da nije ničim dokazao pa da samim time ne ostvaruje nikakvo pravo na utuženi stan. Također, niti drugo niti treće tuženica da nisu dokazali kako bi imali pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje toga stana (pravo na posjed). S druge pak strane da je tužiteljica dokazala da je stan koji zahtjeva njeno vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika, a temeljem odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a.
10. Odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.
11. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.
12. Prema odredbi članka 161. stavak 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda u posjed sve te stvari.
13. Odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). U konkretnom slučaju budući da je pravomoćno odlučeno o prethodnom pitanju u ovom postupku, tj. da tuženici nemaju pravo na posjed niti bilo kakav osnov za odbijanje predaje u posjed tog stana, ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda kako je osnovano tužbeno traženje tužiteljice.
14. U odnosu na žalbu prvotuženika istaći je kako isti navodi žalbeni prigovor da mu sud nije dao rok radi očitovanja na podnesak tužiteljice podnesen na ročištu 4. studenog 2025. Navedeno nije osnovano jer se sporni podnesak predstavlja isključivo troškovnik tužiteljice te uređenje tužbenog zahtjeva u skladu s izmjenama Zakona budući da Državni ured ne postoji te se sada zove Ministarstvo i zbog promjene zakonom propisane zatezne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Iz postupka proizlazi da sud uopće nije dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva već je presuda donesena po tužbi odnosno tužbenom zahtjevu kako je naveden u tužbi odnosno u izreci pod I. presude. U odnosu na kamatnu stopu za trošak parničnog postupka sud je ovlašten i dužan odluku donijeti u skladu s važećim zakonskim odredbama što je dosudom zatezne kamate i učinio. Osim toga, žalitelj je bio nazočan na navedenom ročištu sa punomoćnikom. Također, troškovnik stranaka predaje se prilikom zaključenja glavne rasprave te na isti nije predviđeno očitovanje protivne strane niti je potreban rok za očitovanje.
15. Shodno navedenom, istaknuti žalbeni prigovor je neosnovan i ničim ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
16. U odnosu na isprave koje je žalitelj priložio u žalbu odgovoriti je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a.
17. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi a sud prvog stupnja nije počinio odredbu odredaba parničnog postupka, za koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka.
18. Suđeno je, stoga, kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 12. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
