Broj: Ppž-9239/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Davorka Kučana, predsjednika vijeća, te sudaca Drage Klasnića i Karmen Novak Hrgović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EK, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/22., 114/22., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 19. rujna 2024., broj: Pp-702/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog EK, a po službenoj dužnosti, preinačava se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog pod točkom II izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog EK pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljeniku za to djelo, na temelju tog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) dok mu se za djelo činjenično opisano pod točkom I izreke pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a kao utvrđena uzima novčana kazna u iznosu od 800,00 EUR (osamsto eura), pa mu se temeljem članka 39. i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 830,00 EUR (osamstotrideset eura) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja od 26. veljače 2023. u 12,00 sati do 26. veljače 2023. u 18,15 sati kao 1 (jedan) dan zatvora odnosno kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 790,18 EUR (sedamstodevedeset eura i osamnaest centi), a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okrivljenog EK kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni EK je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, okrivljeni EK je proglašen krivim da je počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. i članka 47. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1., ZSPC-a za koje mu je izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 900,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao 1 dan zatvora odnosno 39,82 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseci te mu je naloženo platiti iznos od 662,76 eura troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EK je, putem branitelja odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Doneski, Medaković, Panjkret, Mihoci i Burcar Štargl u Garešnici, pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a i da okrivljenik inkriminiranog dana nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Nadalje ističe da iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, da je zaključak prvostupanjskog suda u proturječnosti s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka jer da sudski vještak nije naveo da je okrivljenik nedvojbeno kriv za nastanak prometne nesreće već da je podijeljena odgovornost između njega i HK. Također navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika pa je izrekao zaštitnu mjeru, a svrha kažnjavanja mogla se ostvariti i samo izricanjem novčane kazne.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo pod točkom II izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.

5. Naime, člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.

5.1. Najprije valja naglasiti kako u činjeničnom opisu točke II izreke pobijane presude nije opisano da bi radnjom okrivljenika koji je upravljao vozilom kretajući se kolnikom Ulice Daruvarskog odreda iz smjera Ulice Ljudevita Posavskog u smjeru Ulice Luke Botića, te dolaskom do kućnog broja 2, gdje prometne trake nisu obilježene, nije vozilo u kretanju držao što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, uslijed čega je prednjom lijevom bočnom stranom vozila udario u lijevu bočnu stranu osobnog automobila [registarska oznaka], nastala ikakva materijalna šteta.

5.2. U činjeničnom opisu navedena su sva bitna obilježja prekršaja iz članka 47. stavka 3. ZSPC-a, no nisu navedena bitna obilježja sukladno članku 293. stavku 1. ZSPC-a, a to je upravo izrijekom navođenje da je postupanjem okrivljenika prouzročena prometna nesreća u kojoj je nastala materijalna šteta.

5.3. Budući da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja, a s obzirom da iz činjeničnog opisa u točki II izreke pobijane presude ne proizlazi zakonski opis djela (da je nastala materijalna šteta), valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja iz članka 47. stavka 3. ZSPC-a.

6. Također valja naglasiti da je u optužnom prijedlogu pravilno izrijekom naveden i opisan nastanak materijalne štete. Dakle, prvostupanjski sud je napravio propust izostavivši taj dio činjeničnog opisa optužnog prijedloga, čime je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 8. PZ-a, međutim na tu povredu ovaj Sud ne pazi po službenoj dužnosti, a izostala je žalba tužitelja, stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i preinačiti pravnu oznaku djela opisanog u točki II izreke pobijane presude na osnovno djelo prekršaja iz članka 47. stavka 3. ZSPC-a.

7. Imajući u vidu sve navedeno, žalba okrivljenika u odnosu na navode koji se tiču prometne nesreće i nastale materijalne štete, je bespredmetna.

8. Nadalje, razmatrajući preostale navode iz žalbe okrivljenika, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, imajući u vidu odluku iz točke I. izreke ove presude, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

8.1. Naime, prvostupanjski sud je u postupku kao dokaz pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke VK, istog je potom ispitao u postupku, te je pročitao ostalu spisu priležeću materijalnu dokumentaciju.

8.2. Iz provedenih dokaza sud je osnovano i nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, koji je prekršaj okrivljenik u svojoj obrani priznao, te prekršaj iz članka 47. stavka 3. ZSPC-a jer je nedvojbeno utvrđeno da se okrivljenik, upravljajući svojim vozilom u prometu na cesti u inkriminirano vrijeme, nije držao što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

9. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna, koja je ovom presudom preinačena zbog ranije navedenog, primjerena težini počinjenih prekršaja i svim okolnostima konkretnog slučaja koje su mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, a nije suviše visoko odmjerena. Naime, za prekršaj iz točke I izreke pobijane presude, utvrđena je pojedinačna novčana kazna u osjetno ublaženom iznosu od 800,00 eura (zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana), a koja je prvenstveno blaža vrsta kazne te je utvrđena u iznosu manjem od zakonskom minimuma, unatoč činjenici da se radi o jednom od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, pa je iz toga jasno da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Za prekršaj iz članka 47. stavka 3. ZSPC-a ovaj je Sud utvrdio zakonom propisani paušalni iznos novčane kazne od 30,00 eura, pa je okrivljeniku tako valjalo izreći ukupnu novčanu kaznu od 830,00 eura za koju ovaj Sud smatra da će ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu članka 36. PZ-a.

9.1. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije (upravljanje vozilom u prometu na cesti s koncentracijom alkohola u organizmu od 1,81 g/kg). Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u gotovo minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti je naveo okolnosti koje se u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri. Zbog svega navedenog je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

10. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom članka 139. stavka 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud i u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu jer okrivljenik nije dokumentirao da bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji, a isti su odmjereni sukladno složenosti i trajanju postupka.

10.1. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.