Poslovni broj: Gž Ovr-84/2026-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice – specijalistice Katarine Bižaca, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, OIB: 85077656753, Sisak, Ferde Hefelea 5, protiv ovršenika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Ovr-545/2025-2 od 24. srpnja 2025., dana 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Ovr-545/2025-2 od 24. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-Rz-1/2016 od 22. rujna 2016., radi naplate novčane tražbine po osnovi troškova kaznenog postupka u iznosu od 780,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama, određena je ovrha pljenidbom mirovine ovršenika osim iznosa izuzetih od ovrhe u smislu članka 172. i 173. Ovršnog zakona te prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu ukazujući opisno na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), osporavajući ovršnost sudske odluke koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu, prigovarajući neodređenosti zatezne kamate te navodeći da je određivanjem ovrhe na mirovini narušen minimum ostvarivanja životnih potreba.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenika te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Pobijano rješenje o ovrsi je doneseno temeljem pravomoćne i ovršne kaznene presude iz koje proizlazi obveza ovršenika na plaćanje troškova kaznenog postupka na račun ovrhovoditelja. Navedena presuda sadrži potvrde pravomoćnosti i ovršnosti čime predstavlja ovršnu ispravu (ovršna sudska odluka) u smislu odredbe članka 23. toč. 1. OZ.
6. S obzirom da je predmetna ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze sukladno članku 29. stavak 1. OZ-a, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu pravomoćno ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. Ovršni sud zbog načela formalnog legaliteta nije ovlašten preispitivati zakonitost postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno- pravnu pravilnost same ovršne isprave.
7. U odnosu na prigovor ovršenika da je zatezna kamata neodređena, potrebno je odgovoriti kako je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen na zakonom propisanom obrascu koji ne dopušta doslovno citiranje kamatne stope, međutim, ista je dovoljno određena pozivanjem na zakonsku odredbu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Početak tijeka zatezne kamate također je određen u prijedlogu za ovrhu u dijelu pod "Ovršne isprave i tražbine" u rubrici "Opis tijeka kamate" gdje se navodi da ista teče od 22. rujna 2016. Tako određeni tijek kamate odgovara danu donošenja predmetne ovršne isprave te je u skladu sa člankom 30. stavak 1. i 2. OZ-a.
8. Neosnovani su žalbeni prigovori ovršenika da mu je provođenjem ovrhe na mirovini narušen minimum životnih potreba jer je ovrha određena u skladu sa Ovršnim zakonom te su od ovrhe izuzeti iznosi propisani člankom 172. i 173. OZ-a, čime se osigurava minimum sredstava za život ovršenika.
9. Ostale žalbene razloge koji bi bili odlučni u smislu članka 50. OZ-a, o kojima odlučuje ovaj žalbeni sud, ovršenik određeno ne ističe, stoga je drugostupanjski sud pobijano rješenje o ovrsi ispitao u granicama žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 50. stavka 5. OZ-a (žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3., 5. i 6. OZ vezano za članak 4. stavak 4. i 5. OZ, te razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka sukladno pravilima Zakona o parničnom postupku), međutim takve razloge drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenim.
10. Odluka o naknadi troškova ovršnog postupka donesena je primjenom odredbe članka 14. stavak 4. OZ koja propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koju su bili potrebni za ovrhu, ocijenivši da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu nastalih i potrebnih troškova ovog ovršnog postupka.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/11 i 114/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.
Split, 12. veljače 2026.
SUTKINJA
Vesna Kuzmičić
