Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-86/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i čl. 117. st. 1. i 2., sve u vezi čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-88/2024-14 od 24. ožujka 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika OŠ, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda i izriče:

okrivljenik TŠ, podaci u spisu,

k r i v  j e

što je 13. travnja 2017. u vremenu od 17,30 do 18,00 sati u [adresa], na bazenu ..., kao trener ...“, pristajući da tjelesno ozlijedi UŠ (rođenog **.**.2010.), ugrizao ga u dva navrata po tijelu i to u predjelu ramena tj. lopatice lijevo i u predjelu desne nadlaktice, a koji je maloljetnik time zadobio ugrize na lopatici lijevoj i nadlaktici desno što predstavlja lake tjelesne ozljede,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema po osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio kazneno djelo života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ,

pa se temeljem navedenih zakonskih propisa,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 3 (tri) mjeseca.

II. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ prema okrivljeniku primjenjuje se uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Nasuprot tome,

Temeljem odredbe čl. 469. toč 1. ZKP,

okrivljeni TŠ,

oslobađa se od optužbe

da bi 13. travnja 2017. u vremenu od 17,30 do 18,00 sati u [adresa], na bazenu ..., kao trener ...“, premda svjestan da ugrožava pravilan psihosocijalni razvoj djeteta UŠ (rođenog **.**.2010.), pa na to pristajući, za vrijeme dok mu je ovaj bio povjeren tijekom treninga plivanja, svjestan da mu mlt. UŠ uslijed fizičke konstitucije djeteta nije u stanju pružiti ikakav otpor, fizički ga napao, na način da ga je u dva navrata ugrizao u predjelu lijeve lopatice i desne nadlaktice,

dakle, zlostavio dijete,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ.

IV. U preostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-88/2024-14 od 24. ožujka 2025. godine, okrivljeni TŠ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, time da joj je temeljem čl. 56. KZ izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini koje novo kazneno djelo.

1. 1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP, okrivljenik TŠ obvezan je isplatiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura te troškove zastupanja mlt. oštećenika po opunomoćeniku visina kojih će se odmjeriti naknadno rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Kseniji Lučić, odvjetnici u Rijeci iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine u cijelosti i istu preinači na način da okrivljenika u cijelosti oslobodi kaznene odgovornosti, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti trebalo je prvostupanjska presudu preinačiti na način da se okrivljenik oslobađa od kaznene odgovornosti zbog učina kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ-a te je sukladno tome preinačena i kaznena sankcija koja mu je izrečena.

6. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka, tako da se radi o činjeničnim prigovorima. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenih djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Međutim, proglašavanjem okrivljenika krivim zbog kazneno djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ došlo je do povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika koji se žalbeni osnov u žalbi posebno ne obrazlaže, ali na njega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP. Naime, ponašanje koje je okrivljeniku stavljeno na teret, a koje je okvalificirano kao zlostavljanje djeteta jednostavno ne predstavlja kazneno djelo. O zlostavljanju se može govoriti kada se oštećeniku uzrokuje znatan stupanj fizičke ili psihičke neugode jačeg intenziteta. Sam kazneni zakon kao pojavne oblike zlostavljanja djeteta u čl. 177. st. 2. navodi prisilu na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, prisilu na prosjačenje ili kakvo drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj, što upućuje na zaključak kako je za zlostavljanje neophodno jedno trajnije stanje, obrazac ponašanja prema žrtvi, a ne jednokratan, izolirani događaj o kojem se ovdje radi. Istina taj događaj je rezultirao lakom tjelesnom ozljedom, za koje je kazneno djelo okrivljenik pravilno proglašen krivim.

9. U odnosu na kazneno djelo lake tjelesne ozlijede pravilno je prvostupanjski sud analizom provedenih dokaza zaključio kako je okrivljenik to kazneno djelo doista počinio. Naime, maloljetni oštećenik, koji prema podacima u spisu, nema nikakvog razloga lažno iskazivati, je od početka tvrdio kako mu je ozlijede nanio "trener OŠ" i to na način da ga je ugrizao, kao reakciju na to što su ga djeca zafrkavala tijekom treninga u bazenu. Ovo je potvrdila i dječakova majka kada je opisala kako je u jednom susretu s okrivljenikom, oštećenik pokazao na njega kao na osobu koja ga je ugrizla, a i liječnica dr O kojoj je dječak bez ikakve sugestije roditelja rekao da ga je ugrizao trener.

10. Nije sporno niti to da su ugrizi ostavili tragove na djetetovom tijelu koje je sudski vještak okvalificirao kao laku tjelesnu ozljedu. Okolnost da se sudski vještaci nisu mogli očitovati da li je riječ o ugrizu odrasle osobe ili djeteta nije relevantna jer je rezultat propusta tijekom istrage kada se uz fotografiju ugriza nije postavila mjerna traka, pa nije bilo moguće utvrditi veličinu ugriza. S pravom je stoga odbijen prijedlog obrane da se dodatno ispita vještak na okolnosti da li postoji još neka mogućnost utvrđivanja da li je riječ o ugrizu odrasle osobe ili djeteta.

11. S obzirom na oslobađajuću odluku u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ, to je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i u odnosu na kaznenu sankciju. Iako je aktualnim Kaznenim zakonom propisano kako je minimalna kazna za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, u vrijeme izvršenja kaznenog djela na snazi je bila verzija Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 56/15 kada nije bio propisan zakonski minimum, slijedom čega je sankcija preinačena na način da je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca s rokom provjeravanja od jedne godine, budući su na njegovoj strani utvrđene isključivo olakotne okolnosti koje se odnose na činjenicu neosuđivanosti zbog kaznenih djela i prekršaja kako prije tako i nakon ovog događaja, koji se zbio prije devet godina i kao takav očito predstavlja samo jedan incident u okrivljenikovom, inače besprijekornom životu. Stoga je mišljenje ovog vijeća kako će se već i minimalnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja u njegovom slučaju.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 486. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 12. veljače 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

Ivan Marković