Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3042/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv tuženika EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-372/2024-37 od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-372/2024-37 od 2. listopada 2025. u točki I. i IV. izreke presude (pobijani dio) i predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplati iznos od 746,01 € (slovima: sedamstočetrdesetšesteuraijedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 9.262,69 € (slovima: devettisućadvjestošezdesetdvaeuraišezdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate.
III. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, da tuženiku EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 € (slovima: tisućušestodvadesetpeteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. listopada 2025. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknutog radi prebijanja.".
1.1. Rješenjem istog suda utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 7.105,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2020. do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke presude iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao netočne.
Žalba tuženika je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.008,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2020. a temeljem stjecanja bez osnove.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi:
- da su tuženik i tužitelji bile stranke u drugim ulogama od ovog postupka u postupku vođen pred Općinskim sudom u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu u kojem postupku je naloženo tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju iznos od 68.567,00 kuna bruto kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 11.125,00 kuna,
- da je navedena odluka bila potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovnog broja Gž-5532/2021-2 od 6. lipnja 2013.,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revrv- 141/2014-2 od 1. veljače 2017. ukinute i prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, s izraženim pravnim stavom kako se tužitelju ne može kao prekovremeni rad priznati vrijeme koje stvarno nije radio, već se odmarao (slobodno vrijeme), unatoč obveznoj prisutnosti na radnom mjestu,
- da je presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja Pr-7/2017-26 od 4. ožujka 2019. utvrđeno da je tužitelj (u ovom predmetu tuženik) ima pravo zadržati novčani iznos od 60.496,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok je s ostatkom tužbenog zahtjeva odnosno iznosa od 68.567,00 kuna odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,
- da je tužitelju u ovom predmetu postavio tužbeni zahtjev prvobitno za isplatu iznosa od 128.944,14 kuna, te potražuje vraćanje navedenog iznosa smatrajući da je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove,
- da je tijekom postupka i to podneskom od 10. veljače 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 10.008,70 eura,
- da je tuženik postavio prigovor prijeboja u visini od 60.496,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (strana 104 spisa).
5. U ovoj fazi postupka nije sporan osnov potraživanja tuženika primjenom odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05) koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. propisana je obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
6. Iz stanja spisa proizlazi da ukupni iznos koji je isplaćen tuženiku temeljem ukinute odluke iznosi 128.944,14 kuna od čega 43.885,51 kuna su neto prihodi, 10.285,05 kuna dodatak za mirovinsko osiguranje, 3.428,35 kuna dodatak za mirovinskog osiguranje II. stupanj, 10.965,09 kuna za porez i prirez poreza na dohodak, 49.252,14 kuna s osnova zakonskih zateznih kamata, te 11.125,00 kuna s osnova troškova parničnog postupka.
7. Na ovakva činjenična utvrđenja, proizlazi da je odluka suda prvog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je ista odluka nerazumljiva i ne može se ispitati. Naime, ovo stoga jer prema ustaljenoj sudskoj praksi tužitelj bi imao pravo na povrat samo onog dijela sredstava koji bi se odnosio na isplaćena neto primanja. Imajući u vidu da je tijekom postupka tuženik isticao da sud prvog stupnja nije vodio računa o testu razmjernosti, a imajući u vidu članak 1. Protokola broj 1. (tako i brojne odluke Europskog suda za ljudska prava) jer primjenom testa razmjernosti tuženik je legitimno mogao očekivati uspjeh u postupku u kojem je potraživao razliku plaće i u kojem je uspio za iznos od 60.496,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Konačno, u svakom predmetu koji uključuje eventualno povredu članka 1. Protokola 1. sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba mora snositi nerazmjeran i prekomjerni teret, u konkretnom slučaju u dijelu u kojem se obvezuje tuženika na isplatu iznosa na 746,01 eura, ovo stoga jer iz pobijane odluke ne proizlazi jasna i nedvojbena činjenica da za iznos od 60.496,10 kuna koliko je po presudi suda prvog stupnja u postupku pod brojem Pr-7/2017 tuženik imao pravo zadržati, koliki je iznos zakonskih zateznih kamata na zadržani iznos a na koje bi tuženik imao pravo.
9. S obzirom da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno to je valjalo uvažiti žalbu tuženika i ukinuti pobijanu odluku u spomenutom dijelu pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a.
10. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu navode istaknute u ovoj odluci te nakon otklanjanja bitne povrede parničnog postupka ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
Split, 12. veljače 2026.
PRDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
