Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-505/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2497/2020- 22 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2497/2020-22 od 13. siječnja 2023.u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izrijeke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 18952/06 od 4.4.2006. godine, kojeg su zaključili ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.000,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, članak 10., d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima.
II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 9. Ugovora o kreditu broj 18952/06 od 4.4.2006. godine, kojeg su zaključili ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.
III - Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.660,91 EUR (ranije 20.048,63 kuna), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 5,32 EUR / 40,12 kn od 10.5.2006.
na iznos od 5,01 EUR / 37,76 kn od 13.6.2006.
na iznos od 3,95 EUR / 29,73 kn od 10.7.2006.
na iznos od 3,50 EUR / 26,40 kn od 10.8.2006.
na iznos od 4,47 EUR / 33,67 kn od 4.9.2006.
na iznos od 5,32 EUR / 40,12 kn od 9.10.2006.
na iznos od 2,44 EUR / 18,41 kn od 9.11.2006.
na iznos od 3,39 EUR / 25,55 kn od 7.12.2006.
na iznos od 1,16 EUR / 8,72 kn od 10.1.2007.
na iznos od 0,59 EUR / 4,42 kn od 12.2.2007.
na iznos od 0,56 EUR / 4,20 kn od 11.2.2008.
na iznos od 4,13 EUR / 31,13 kn od 10.3.2008.
na iznos od 1,04 EUR / 7,84 kn od 10.4.2008.
na iznos od 3,11 EUR / 23,43 kn od 9.10.2008.
na iznos od 7,77 EUR / 58,57 kn od 10.11.2008.
na iznos od 3,25 EUR / 24,45 kn od 12.12.2008.
na iznos od 15,94 EUR / 120,13 kn od 12.1.2009.
na iznos od 19,72 EUR / 148,58 kn od 10.2.2009.
na iznos od 24,16 EUR / 182,06 kn od 11.3.2009.
na iznos od 15,41 EUR / 116,12 kn od 14.4.2009.
na iznos od 14,77 EUR / 111,32 kn od 11.5.2009.
na iznos od 13,96 EUR / 105,18 kn od 10.6.2009.
na iznos od 13,42 EUR / 101,11 kn od 29.7.2009.
na iznos od 12,10 EUR / 91,13 kn od 12.8.2009.
na iznos od 13,83 EUR / 104,23 kn od 14.9.2009.
na iznos od 11,14 EUR / 83,94 kn od 13.10.2009.
na iznos od 12,79 EUR / 96,34 kn od 11.11.2009.
na iznos od 12,23 EUR / 92,15 kn od 10.12.2009.
na iznos od 17,93 EUR / 135,11 kn od 11.1.2010.
na iznos od 21,10 EUR / 158,99 kn od 11.2.2010.
na iznos od 20,73 EUR / 156,19 kn od 10.3.2010.
na iznos od 23,75 EUR / 178,93 kn od 12.4.2010.
na iznos od 26,51 EUR / 199,74 kn od 11.5.2010.
na iznos od 31,18 EUR / 234,92 kn od 11.6.2010.
na iznos od 36,53 EUR / 275,25 kn od 19.7.2010.
na iznos od 40,71 EUR / 306,71 kn od 17.8.2010.
na iznos od 49,45 EUR / 372,61 kn od 15.9.2010.
na iznos od 43,51 EUR / 327,82 kn od 13.10.2010.
na iznos od 44,95 EUR / 338,64 kn od 12.11.2010.
na iznos od 54,72 EUR / 412,29 kn od 16.12.2010.
na iznos od 61,37 EUR / 462,42 kn od 7.1.2011.
na iznos od 52,77 EUR / 397,63 kn od 21.2.2011.
na iznos od 49,28 EUR / 371,31 kn od 4.4.2011.
na iznos od 55,22 EUR / 416,03 kn od 5.5.2011.
na iznos od 62,25 EUR / 469,06 kn od 18.5.2011.
na iznos od 72,37 EUR / 545,25 kn od 14.6.2011.
na iznos od 82,92 EUR / 624,77 kn od 14.7.2011.
na iznos od 94,68 EUR / 713,40 kn od 19.8.2011.
na iznos od 74,58 EUR / 561,90 kn od 19.9.2011.
na iznos od 67,29 EUR / 507,01 kn od 18.10.2011.
na iznos od 68,70 EUR / 517,60 kn od 5.12.2011.
na iznos od 74,92 EUR / 546,52 kn od 22.12.2011.
na iznos od 77,39 EUR / 583,07 kn od 30.1.2012.
na iznos od 78,80 EUR / 593,69 kn od 9.3.2012.
na iznos od 77,27 EUR / 582,16 kn od 26.3.2012.
na iznos od 76,91 EUR / 579,46 kn od 8.5.2012.
na iznos od 79,03 EUR / 595,48 kn od 6.6.2012.
na iznos od 76,29 EUR / 574,83 kn od 16.7.2012.
na iznos od 74,71 EUR / 562,94 kn od 31.7.2012.
na iznos od 73,28 EUR / 552,13 kn od 31.8.2012.
na iznos od 70,37 EUR / 530,17 kn od 24.9.2012.
na iznos od 73,48 EUR / 553,66 kn od 31.10.2012.
na iznos od 77,24 EUR / 581,96 kn od 29.11.2012.
na iznos od 76,50 EUR / 576,39 kn od 28.12.2012.
na iznos od 71,00 EUR / 534,96 kn od 23.1.2013.
na iznos od 71,93 EUR / 541,93 kn od 21.2.2013.
na iznos od 74,91 EUR / 564,41 kn od 27.3.2013.
na iznos od 72,26 EUR / 544,48 kn od 8.5.2013. pa sve do isplate.
IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.619,37 EUR (12.201,18 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu pod točkama III. i IV. izrijeke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti, a podredno predlažući ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po osnovi ništetnih ugovornih odredaba i promjene tečaja valute CHF-a.
6.Među strankama nije sporno kako su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 4. travnja 2006. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 20.000,00 CHF-a te kako je u tom ugovoru određena kamatna stopa od 6,99% godišnje kao promjenljiva sukladno odluci tuženika.
7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako tužitelj u tužbi navodi da su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene te kako je tuženik po osnovi ugovorne odredbe o valuti obveze neosnovano stekao iznos od 20.048,63 kuna kojeg tužitelj tužbom potražuje,
-kako je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja ističući prigovor zastare i navodeći da tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora jer je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe te da sporne odredbe nisu ništetne, a u kolektivnom sporu za tužitelja nije ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo,
-kako je pregledom navedenog ugovora utvrđeno da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kamatna stopa je iznosila 6,99% godišnje i ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke, u ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati te je ugovoreno kako je tužitelj upoznat s promjenjivošću tečaja izabrane valute, da svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a tuženik da otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute,
-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Ines Lozić te da je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako je ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 20.048,63 kuna, a ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 373,85 kuna (tzv. negativna razlika), odnosno, gledano po anuitetima, kako je tužitelj preplatio iznose pojedinačno navedene u izrijeci prvostupanjske presude,
-kako na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi.
8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelj kao korisniku kredita iznos od 20.000,00 CHF-a te da je u ugovoru određena kamatna stopa od 6,99% godišnje kao promjenljiva sukladno odluci tuženika. Kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovite kamate i valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO). Stoga je sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u dijelu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa sukladno odluci kreditora.
9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno odredbe o kamatnoj stopi stekao nepripadnu korist, pa tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a te je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.660,91 EUR-a tužitelju, zajedno sa zateznim kamatama, a koji iznos je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.
11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju temelj u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12.Tuženik predmetnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u bitnom jedino ističući kako je prvostupanjski sud bio dužan prilikom utvrđivanja iznosa preplate po osnovi tečajnih razlika uračunati i tzv. negativne tečajne razlike za razdoblje u kojem je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenoga te tužitelju dosuditi tako utvrđeni novčani iznos. I u ovom žalbenom stadiju postupka valja navesti kako sporne odredbe Ugovora o (namjenskom) kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je bilo potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača, a što je prvostupanjski sud i utvrdio navedenim pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude.
13.U takvom stanju stvari, budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što je utvrđeno pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude i to rezultira da tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, je nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO), tužitelj ima pravo zahtijevati i zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.
14.Glede tuženikovih žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. Žalbeni prigovor tuženika zapravo se odnosi na možebitni prijeboj potraživanja i takav prigovor također je trebalo odbiti jer tuženik (banka) u slučaju obveze vraćanja na ime stjecanja bez osnove u potrošačkim kreditnim odnosima zbog utvrđene nedopuštenosti valutne klauzule može utjecati na visinu zahtjeva tužitelja (potrošača) samo na osnovu protutužbenog zahtjeva ili procesnog prigovora radi prijeboja, a što je u konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke izostalo (Tako i VSRH u odluci Revd 4393/2021-2 od 13. listopada 2021.). Povrh toga se ističe kako plaćanjem anuiteta tužitelj nije stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga i ne postoji obveza vraćanja nečega što nije ni primljeno. Nadalje, za istaći je kako se u konkretnom slučaju potražuje razlika s osnova ništetnosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora pa stoga tuženik ne može ostvariti korist u parnici u kojoj je istodobno utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Stoga činjenica, koju ističe tuženik, da se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, nije ni od kakvog značaja za predmetni postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.
15.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZOO-a kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
16.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuje na pogrješnu primijenu materijalnoga prava u odluci o parničnom trošku.
17.Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku postupka.
18.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.
19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
