Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-661/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva cesta 4, OIB: 87939104217, protiv ovršenice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica LHĆ u [adresa], radi odgode i proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-1138/2025-4 od 12. kolovoza 2025., 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-1138/2025-4 od 12. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika, od 28. srpnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave-zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela u Rijeci pod poslovnim brojem OV-7626/2022 od 5. srpnja 2022. ( toč. I. izreke) kao i prijedlog da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem iste zadužnice ( toč. II. izreke ).

2. Protiv citiranog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22, 155/23dalje: OZ), predlažući ovom sudu da prihvati žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je podneskom od 28. srpnja 2025. ovršenica predložila prvostupanjskom sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos temeljem citirane zadužnice proglasiti nedopuštenim navodeći da otac darovao na temelju Ugovora o darovanju sklopljenom 11. studenog 2024. te da od tada snosi režijske troškove darovane nekretnine, da joj je banka dostavila dopis kojim ju pozivaju da bez odgode vrati kredit broj 9918748933 te da smatra kako bi joj mogla nastati nenadoknadiva šteta jer zaplijenjeni iznos višestruko prelazi iznos njenih mjesečnih primanja samohrane majke dvoje djece što dovodi u pitanje njezina nužna sredstva za život. Navodi i da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

7. U očitovanju na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se usprotivio zahtjevima.

8. Odredba čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, tj. čl. 50. i 53. OZ-a.

9. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a.

10. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje smatrajući da prijedlog ovršenice da se u konkretnom slučaju proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos, nije osnovan jer je ovrhovoditelj bio ovlašten zatražiti prisilnu naplatu putem FINA-e temeljem zadužnice koja predstava ovršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, a da ostale žalbene navode ovršenica ne obrazlaže niti dokazuje i to obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

11. Nadalje, odredba čl. 210. st. 1. OZ-a propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. U st. 2. istog članka propisano je, među ostalim, da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe.

12. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi, moraju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke da bi sud dozvolio odgodu ovrhe.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi bila ispunjena druga - subjektivna pretpostavka za odgodu ovrhe, nije priložila dokaze ni navela činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova).

14. Ovršenica u žalbi ponavlja navode iz prijedloga za odgodu prijenosa sredstava. Smatra kako joj zbog blokade računa ovrhovoditelj onemogućio podizanje novog kredita kojim bi refinancirala stari pa postupak valja odgoditi jer će joj nastati teško nadoknadiva šteta u smislu podmirivanja troškova života. Istaknuti razlozi, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nisu odlučni za odgodu ovrhe. Naime, ovršenica nije učinila dovoljno vjerojatnim, uvjerljivim i izglednim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi prouzročila provedba predmetne ovrhe i to one štete koju bi eventualno pretrpjela ukoliko se pljenidba i prijenos sredstava proglase nedopuštenim pa se, npr. u protuovrsi, ne bi mogla naplatiti od ovrhovoditelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je riješio kao u pobijanom rješenju.

15. Zbog navedenog, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 12. veljače 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić