Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-161/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mire Glavaša, odvjetnika iz ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 3243945, zaključen 27. 1. 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 16.703,61 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 198-50- 3243945, zaključen 27. 1. 2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. (NAKNADA) Ugovora o kreditu broj 198-50-3243945, zaključen 27. 1. 2006. kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“.

IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 474,12 eura (četiristo sedamdeset četiri eura i dvanaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 3,42 € počevši od 30. 11. 2007. do isplate,

- 3,40 € počevši od 31. 12 .2007. do isplate,

- 3,45 € počevši od 31. 1. 2008. do isplate,

- 3,50 € počevši od 29. 2. 2008. do isplate,

- 3,55 € počevši od 31. 3. 2008. do isplate,

- 3,47 € počevši od 30. 4. 2008. do isplate,

- 4,43 € počevši od 31. 5. 2008. do isplate,

- 4,49 € počevši od 30. 6. 2008. do isplate,

- 4,41 € počevši od 31. 7. 2008. do isplate,

- 4,41 € počevši od 31. 8. 2008. do isplate,

- 4,45 € počevši od 30. 9. 2008. do isplate,

- 4,82 € počevši od 31. 10. 2008. do isplate,

- 4,58 € počevši od 30. 11. 2008. do isplate,

- 4,89 € počevši od 31. 12. 2008. do isplate,

- 4,94 € počevši od 31. 1. 2009. do isplate,

- 4,96 € počevši od 28. 2. 2009. do isplate,

- 7,99 € počevši od 31. 3. 2009. do isplate,

- 8,01 € počevši od 30. 4. 2009. do isplate,

- 7,87 € počevši od 31. 5. 2009. do isplate,

- 7,76 € počevši od 30. 6. 2009. do isplate,

- 7,79 € počevši od 31. 7. 2009. do isplate,

- 7,84 € počevši od 31. 8. 2009. do isplate,

- 7,84 € počevši od 30. 9. 2009. do isplate,

- 7,78 € počevši od 31. 10. 2009. do isplate,

- 7,89 € počevši od 30. 11. 2009. do isplate,

- 7,98 € počevši od 31. 12. 2009. do isplate,

- 8,10 € počevši od 31. 1. 2010. do isplate,

- 8,07 € počevši od 28. 2. 2010. do isplate,

- 8,24 € počevši od 31. 3. 2010. do isplate,

- 8,21 € počevši od 30. 4. 2010. do isplate,

- 8,27 € počevši od 31. 5. 2010. do isplate,

- 8,81 € počevši od 30. 6. 2010. do isplate,

- 8,70 € počevši od 31. 7. 2010. do isplate,

- 9,04 € počevši od 31. 8. 2010. do isplate,

- 8,92 € počevši od 30. 9. 2010. do isplate,

- 8,73 € počevši od 31. 10. 2010. do isplate,

- 9,13 € počevši od 30. 11. 2010. do isplate,

- 9,63 € počevši od 31. 12. 2010. do isplate,

- 9,28 € počevši od 31. 1. 2011. do isplate,

- 9,40 € počevši od 28. 2. 2011. do isplate,

- 9,24 € počevši od 31. 3. 2011. do isplate,

- 9,27 € počevši od 30. 4. 2011. do isplate,

- 9,95 € počevši od 31. 5. 2011. do isplate,

- 10,01 € počevši od 30. 6. 2011. do isplate,

- 10,14 € počevši od 31. 7. 2011. do isplate,

- 9,86 € počevši od 31. 8. 2011. do isplate,

- 9,55 € počevši od 30. 9. 2011. do isplate,

- 8,45 € počevši od 31. 10. 2011. do isplate,

- 8,44 € počevši od 30. 11. 2011. do isplate,

- 8,57 € počevši od 31. 12. 2011. do isplate,

- 8,68 € počevši od 31. 1. 2012. do isplate,

- 8,69 € počevši od 29. 2. 2012. do isplate,

- 8,62 € počevši od 31. 3. 2012. do isplate,

- 8,67 € počevši od 30. 4. 2012. do isplate,

- 8,71 € počevši od 31. 5. 2012. do isplate,

- 8,65 € počevši od 30. 6. 2012. do isplate,

- 8,66 € počevši od 31. 7. 2012. do isplate,

- 8,62 € počevši od 31. 8. 2012. do isplate,

- 8,52 € počevši od 30. 9. 2012. do isplate,

- 8,62 € počevši od 31. 10. 2012. do isplate,

- 8,67 € počevši od 30. 11. 2012. do isplate,

- 8,64 € počevši od 31. 12. 2012. do isplate,

- 8,44 € počevši od 31. 1. 2013. do isplate,

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.398,82 eura (tisuću tristo devedeset osam eura i osamdeset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 3,26 počevši od 31. 10. 2008. do isplate,

- 5,38 počevši od 31. 12. 2008. do isplate,

- 6,89 počevši od 31. 1. 2009. do isplate,

- 7,58 počevši od 28. 2. 2009. do isplate,

- 5,69 počevši od 31. 3. 2009. do isplate,

- 6,05 počevši od 30. 4. 2009. do isplate,

- 3,15 počevši od 31. 5. 2009. do isplate,

- 1,02 počevši od 30. 6. 2009. do isplate,

- 1,59 počevši od 31. 7. 2009. do isplate,

- 2,71 počevši od 31. 8. 2009. do isplate,

- 2,61 počevši od 30. 9. 2009. do isplate,

- 1,48 počevši od 31. 10. 2009. do isplate,

- 3,61 počevši od 30. 11. 2009. do isplate,

- 5,32 počevši od 31. 12. 2009. do isplate,

- 7,75 počevši od 31. 1. 2010. do isplate,

- 7,19 počevši od 28. 2. 2010. do isplate,

- 10,50 počevši od 31. 3. 2010. do isplate,

- 9,87 počevši od 30. 4. 2010. do isplate,

- 11,09 počevši od 31. 5. 2010. do isplate,

- 21,65 počevši od 30. 6. 2010. do isplate,

- 19,48 počevši od 31. 7. 2010. do isplate,

- 26,12 počevši od 31. 8. 2010. do isplate,

- 23,83 počevši od 30. 9. 2010. do isplate,

- 20,13 počevši od 31. 10. 2010. do isplate,

- 27,92 počevši od 30. 11. 2010. do isplate,

- 37,83 počevši od 31. 12. 2010. do isplate,

- 30,82 počevši od 31. 1. 2011. do isplate,

- 33,28 počevši od 28. 2. 2011. do isplate,

- 30,15 počevši od 31. 3. 2011. do isplate,

- 30,72 počevši od 30. 4. 2011. do isplate,

- 43,99 počevši od 31. 5. 2011. do isplate,

- 45,29 počevši od 30. 6. 2011. do isplate,

- 56,39 počevši od 31. 7. 2011. do isplate,

- 50,68 počevši od 31. 8. 2011. do isplate,

- 44,44 počevši od 30. 9. 2011. do isplate,

- 43,77 počevši od 31. 10. 2011. do isplate,

- 43,29 počevši od 30. 11. 2011. do isplate,

- 46,27 počevši od 31. 12. 2011. do isplate,

- 48,87 počevši od 31. 1. 2012. do isplate,

- 49,21 počevši od 29. 2. 2012. do isplate,

- 47,42 počevši od 31. 3. 2012. do isplate,

- 48,63 počevši od 30. 4. 2012. do isplate,

- 49,47 počevši od 31. 5. 2012. do isplate,

- 48,07 počevši od 30. 6. 2012. do isplate,

- 48,43 počevši od 31. 7. 2012. do isplate,

- 47,38 počevši od 31. 8. 2012. do isplate,

- 45,12 počevši od 30. 9. 2012. do isplate,

- 47,53 počevši od 31. 10. 2012. do isplate,

- 48,69 počevši od 30. 11. 2012. do isplate,

- 47,88 počevši od 31. 12. 2012. do isplate,

- 43,33 počevši od 31. 1. 2013. do isplate,

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 346,94 eura (tristo četrdeset šest eura i devedeset četiri centa) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu počev od 31. lipnja 2006. nadalje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.368,60 eura (dvije tisuće tristo šezdeset osam eura i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 12. veljače 2026. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 318,60 eura (tristo osamnaest eura i šezdeset centi) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 19. travnja 2021. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 27. 1. 2006. zaključio Ugovor o kreditu u CHF broj 198-50-3243945, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.703,61 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka.

1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. 7. 2013., presudu VTS RH broj Pž-7129/2013 od 16. 7. 2013., VTS RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., presudu suda EU C-186/2016, u kojima je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju od 1. 10. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Naprijed navedena naknada suprotna je članku 4. Zakona o obveznim odnosima, načelu savjestosti i poštenja iz članka 6. kao i načelu jednake vrijednosti činidbi iz članka 7. istog Zakona. Navedenim pravomoćnim presudama utvrđeno je nepošteno, a time i nesavjesno postupanje banaka, a među njima i tužene banke, prilikom ugovaranja kamatne stope, a i isto i valutne kaluzule u CHF. Tužitelj smatra da su promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bini sastojci ugovora o kreditu po prirodi pravnog posla, suglasnost stranaka o vrsti valutne klauzule i vrsti kamatne stope (promjenjiva ili fiksa) odlučna da bi ugovor uopće bio sklopljen. Stoga je uslijed ništetnosti ova dva bitna sastojka ugovora bez kojih ugovor više ne odgovara volji ugovornih stranaka ništetan osnovni ugovor o kreditu jer sud nije ovlašten mijenjati volju ugovornih strana. Tužitelj ukazuje da sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom Europske unije, te stoga ukazuje i na presudu suda EU C-118/2017 od 14. 3. 2019., pa tužitelj sukladno navedenom traži od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanju tačaja temeljem tzv. „valutne klauzule“ i temljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditu, uvećane za pripadajuće zatezne kamate, kao i nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda napominjući da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 198-50-3243945, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, zbog čega predlaže da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.

2.1. Nadalje, tuženik navodi kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarkim francima, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

2.2. Tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. 6. 2008. u cijelosti promašeno. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi članku 214. stavak 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi mu troškove postupka.

3. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-161/2021-6 od 10. listopada 2024. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom broj Gž-5477/2024-3 od 3. travnja 2024. potvrdio.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u otplatni plan (list 16-19), prijepis knjigovodstvene kartice (list 20-24), presliku Ugovora o kreditu broj: 198-50-3243945 sklopljenog 27. 1. 2006. (list 26-32), otplatnu tablicu (list 33-35), informativni izračun efektivne kamatne stope (list 36), predračun auto kuće (list 48), suglasnost s ovjerom javnog bilježnika (list 49-50), zahtjev za kredit (list 52), zadužnica s ovjerom javnog bilježnika (list 53-54), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz Vinkovaca 3. 7. 2025. (list 156- 163), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika od 29. 8. 2025. (list 198), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 23. 10. 2025. (list 242-243).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s tuženom bankom 27. 1. 2006. u svrhu kupovine automobila Opel Astra. Automobil je koristio samo u svoje osobne potrebe i potrebe obitelji. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Za ovu banku se odlučio jer je u to vrijeme bila akcija u auto kući Will i oni su mu sve u auto kući prezentirali i dogovorili su se kod njih, a auto kuća je imala suradnju s ovom bankom. U auto kući su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika. Nije tražio kredit u CHF, ponudili su mu takav kredit kao najpovoljniji i jedini moguć. Nije se raspitivao kod drugih banaka jer mu je ova akcija odgovarala. Ugovor je pročitao, a bilo mu je samo bitno da taj kredit dobije i da mu odgovara visina rate koju može plaćati od svojih primanja. Nije razumio pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa je nije inače financijske struke. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati. Nitko mu nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe. Nije mogao očekivati da će rata kredita toliko porasti odnosno da će se tečaj tako mijenjati. U početku je bio zadovoljan s uvjetima koje su dogovorili. Iznos naknade koji mu je naplaćen prilikom podizanja kredita na ime obrade kredita bio mu je visok i u to vrijeme kada je podizao kredit i misli da je naknada naplaćena iz kredita.

6. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je svojim pismenim podneskom od 17. srpnja 2024. uredio tužbeni zahtjev i to točke IV., V. i VI. na način da potražuje isplatu iznosa od 474,12 eura zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, 1.398,82 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 346,94 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu 27. 1. 2006. na iznos od 16.703,61 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

7.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

7.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9.1. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.2. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.

9.3. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

11. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.

11.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe članka 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno članku 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

11.2. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je i ovdje primijenio odredbe ZZP/07 koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 27. 1. 2006.

13. Nadalje, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, proizlazi da je ugovorna odredba kojom je određena naknada u iznosu od 3,30 % kredita, a koja se naplaćuje jednokratno i unaprijed, sadržana u dijelu pod odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ništetna.

13.1. Naime, analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga koja u trenutku sklapanja ugovora u visini 3,30 % iznosi 346,94 eura, te je jednokratno naplaćena prilikom prvog korištenja kredita.

13.2. Sud je ocijenio da je ugovorna odredba iz članka 3. Ugovora nepoštena, a time sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, a to više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u jednokratnom iznosu što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu kreditnih zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pored navedenog u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada za obavljanje bankarskih usluga, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom iznosu.

14. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz točke 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.

15. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope, primjene valutne klauzule, te naplate naknade za obradu kredita, provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

15.1. Vještak je u svom nalazu utvdio da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50-3243945 utvrđen u visini od 474,12 eura.

15.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 30. 1. 2006. za 1 CHF = 4,742389 kn, utvrđen u visini od 1.398,82 eura, dok je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 30. 1. 2006. za 1 CHF = 4,742389 kn, utvrđen u visini od – 223,02 eura. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3243945 utvrđen je u visini od 1.175,80 eura.

15.3. Ukupan iznos ulazne naknade prema odredbama iz članka 3. predmetnog ugovora o kreditu utvrđen je u visini od 3,30 % na odobreni iznos kredita (16.703,61 CHF), odnosno izračunom – preračunavanjem utvrđeno u visini od 346,94 eura.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita više plaćen iznos 474,12 eura zbog promjenjive kamatne stope, te je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 1.398,82 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, te zbog naplate tzv. ulazne naknade u iznosu od 346,94 eura, pa kako upravo navedene iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17. 7. 2025., to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

16.1. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 474,12 eura, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.398,82 eura, te zbog ništetnosti odredbi o naknadi obrade kredita platio iznos od 346,94 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. 1. 2024.

16.2. Prema mišljenju suda tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

17. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi članka 361. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 19. travnja 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

18. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

19. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 20. 11. 2024., 18. 7. 2025., 3. 9. 2025. i 28. 10. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 10. 6. 2025., 23. 10. 2025. i 22. 1. 2026. svako u iznosu od 200,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 400,00 eura čini ukupan iznos od 2.000,00 eura.

19.1. Tužitelju je također odobren trošak plaćene naknade za vještačenje u iznosu od 300,00 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,60 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.368,60 eura.

19.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak za pismeni podnesak od 4. 11. 2025. u iznosu od 200,00 eura s pripadajućim PDV-om budući tužitelj nije bio pozvan na očitovanje niti je ovo bilo nužno za vođenje ovog postupka, a ovo i stoga što je prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife dopušteno dosuditi trošak za sastav sveukupno četiri obrazložena podneska. Tužitelju također nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,60 eura budući je tužitelj ovog troška oslobođena obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanja sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 12. veljače 2026.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika