Poslovni broj: Povrv-17/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Zoran Vukić, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Popović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti punomoćnika tuženika, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Matee Šagarjelo Brbora iz Dubrovnika, Vukovarska 11, poslovni broj Ovrv-6275/2024 UPP/OS-Ovrv-7/2024 od 31. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 108,31 EUR uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu isplatiti prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 6,44 EUR (obračunatom do 22. listopada 2024).

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime naknade troškova ovog parničnog postupka, isplatiti tužitelju iznos od 337,50 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 337,50 EUR teku od 12. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je 8. studenoga 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine koja se sastoji od glavnice u iznosu od 108,31 EUR i troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 87,50 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama na temelju kojeg je javna bilježnica u Dubrovniku, Matea Šagarjelo Brbora, 31. prosinca 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6275/2024 UPP/OS-Ovrv-7/2024 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 108,31 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2024. do isplate te iznos od 6,44 EUR koji se odnosi na kamatu obračunatu do 22. listopada 2024. kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a rješenjem poslovni broj Povrv-17/2025-2 od 28. veljače 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

3. Kako je utužena glavnica u iznosu od 108,31 EUR, tako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 10. siječnja 2025. tuženik predlaže da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavi van snage te predmet uputi na odlučivanje nadležnom sudu, a iz razloga jer je tuženik predmetno potraživanje u cijelosti podmirio prije pokretanja ovršnog postupka. Ističe da se, nakon zaprimanja opomene od strane ovrhovoditelja, istom obratio putem e-maila nakon čega da je po uputi djelatnika ovrhovoditelja koji radi u odjelu suradnje za podršku korisnicima izvršio uplatu iznosa sukladno dostavljenoj uplatnici.

5. Tužitelj u podnescima od 19. veljače 2025. i 17. ožujka 2025. ističe kako tuženik prvenstveno spori postojanje osnove tužiteljevog potraživanja, a slijedom toga i visinu istoga, dok dalje u tekstu prigovora isti navodi "da je izvršio uplatu traženog iznosa sukladno dostavljenoj uplatnici čime se ima smatrati da je u cijelosti podmirio tražbinu, a sve prije pokretanja ovršnog postupka". Tužitelj navodi da je Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] zaključena između tužitelja i tuženika, a kojom se tužitelj obvezao u okviru navedenih uvjeta osiguranja osigurati ugovorene troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja, dok se tuženik obvezao na plaćanje iste u 12 jednakih mjesečnih obroka, pa smatra da je tuženiku jako dobro poznata činjenica postojanja ugovornog odnosa između njega i tužitelja. Tužitelj dalje navodi kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (dostavljenog uz prijedlog za ovrhu kao vjerodostojna isprava) jasno vidljivo da je tuženik na dan 22. listopada 2024. tužitelju dužan iznos od 114,75 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih obroka za policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Tuženik navodi da je u cijelosti podmirio navedeno dugovanje prije pokretanja ovršnog postupka slijedom čega da ne postoji zakonska osnova za donošenje pobijanog rješenja, međutim, tužitelj ukazuje da predmetna uplata nije evidentirana na ime tuženika s obzirom na to da na predmetnoj uplatnici nisu vidljivi podaci dužnika te je samim time onemogućena pravilna identifikacija uplate, slijedom čega je uplata proknjižena na policu osiguranja za koju je ovdje tuženik i prije uplaćivao premiju u iznosu od 46,45 EUR, dok je za preostali iznos uplate izvršen povrat na broj računa ugovaratelja te police - Popović Paulina. Tužitelj nadalje navodi kako je iz tablice pregleda prijavljenih i likvidiranih šteta koje su nastale u razdoblju od 11. ožujka 2014. do 7. veljače 2025. jasno vidljivo da se tuženik služio predmetnom policom, a predmetna je polica stornirana je ex lege s obzirom na to da je u članku 937.st.4. Zakona o obveznim odnosima određeno da ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti, a o čemu je tuženik i obaviješten. Ističe da je na tuženiku teret dokaza njegove tvrdnje da je on svoju obvezu podmirio. Predlaže donošenje presude kojom se u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku Matee Šagarjelo Brbora iz Dubrovnika, pod posl.br. Ovrv- 6275/2024, od 31. prosinca 2024. te kojom se obvezuje tuženika da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

6. Tuženik u podnesku od 5. svibnja 2025. navodi da je tuženik izvršio uplatu predmetnog dugovanja sukladno uputi ovrhovoditelja prije pokretanja ovršnog postupka, što smatra da sam tužitelj u svom podnesku čini nespornim. Navodi kako tužitelj neosnovano i pogrešno smatra da bi imao pravo opetovano potraživati predmetni iznos samo stoga što predmetna uplata nije evidentirana na ime tuženika jer na uplatnici nisu vidljivi podaci dužnika, pa da bi, kada bi se udovoljilo zahtjevu tužitelja, došlo do dvostrukog namirenja tužitelja po istoj osnovi. Ističe kako je tuženik nakon zaprimanja uplatnice od strane djelatnika tužitelja, uplatnicu skenirao i istu platio mobilnim bankarstvom te da je o tome obavijestio tužitelja, a kako nakon navedenog nije imao daljnjih informacija da je smatrao da je cjelokupni postupak okončan mirnim putem, nakon čega je zaprimio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi po tražbini koju je podmirio (koji je podnesen nakon podmirenja dugovanog iznosa). Smatra kako tuženik u konkretnom slučaju nije počinio bilo kakvu grešku niti propust zbog kojeg bi trebao platiti traženi iznos, a da je jedina i isključiva pogreška nastala od strane djelatnika tužitelja koji su pogrešno proknjižili izvršenu uplatu. Ističe kako tuženik nije nikada dao nikakvo dopuštenje da se predmetna uplata izvrši u ime i za račun bilo koje treće osobe, niti je dao dopuštenje da se njegov novac isplati bilo kojoj trećoj osobi, a smatra da, i da je postojao bilo kakav „višak“ novca koji bi ostao nakon uplate, isti se trebao isplatiti jedino i isključivo tuženiku, međutim da „viška“ novca nije bilo, niti je moglo biti, jer je tuženik izvršio plaćanje svog dugovanog iznosa, a ne dugovanog iznosa bilo koje treće osobe. Smatra da je, ako je postojala bilo kakva dvojba oko izvršene isplate, odnosno, dvojbe oko toga je li tuženik podmirio svoju tražbinu ili tražbinu bilo koje treće fizičke ili pravne osobe, tužitelj trebao kontaktirati tuženika ili njegovog punomoćnika, a ne samoinicijativno odrediti da će izvršenu uplatu od strane tuženika proknjižiti na račun treće osobe, te trećoj osobi isplatiti „višak“ novca. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja uz nalog istome na naknadu tuženiku nastalog troška parničnog postupka.

7. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao pregled otvorenih stavaka za utuženje s datumom utuženja do 7. studenoga 2024. (list 21 spisa), obavijest o prekidu police osiguranja od 12. srpnja 2024. (list 53 i 76 spisa), opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja od 1. rujna 2013. (list 54-58, 78-82 spisa), policu dopunskog zdravstvenog osiguranja od 11. ožujka 2014. (list 59 i 77 spisa), pregled prijavljenih i likvidiranih šteta (list 60-63, 87-90 spisa), račun br. 790687989/24 od 25. veljače 2024. (list 95 spisa), detalje plaćanja (list 96) te e-mail prepisku (97-101).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele tražbine na ime neplaćene premije osiguranja po polici broj: [broj police] za razdoblje od veljače 2023. do ožujka 2024. u iznosu od 108,31 EUR koja je dospjela na naplatu.

10. Protivno navodima tužitelja, iz prigovora tuženika proizlazi da nije sporno da je tuženik kod tužitelja imao ugovoreno osiguranje po polici broj: [broj police] za predmetno razdoblje, sporno je je li tuženik uplatom od 17. listopada 2024. podmirio upravo predmetno dugovanje te je sporno je li činjenica da je predmetnom uplatom zatvoreno dugovanje drugog korisnika pada na teret tužitelja ili tuženika.

11. U ovom postupku je utvrđeno da je tuženik kod tužitelja imao ugovorenu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj: [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], koja je polica prestala 11. srpnja 2024., i to nakon isteka roka od godine dana otkako je tuženik izvršio posljednju uplatu po predmetnoj polici (odnosno jer premija nije plaćena od strane tuženika u roku od godine dana od dospjelosti), s tim da je utvrđeno da se tuženik u prethodnom, ali i u predmetnom razdoblju koristio svojim pravima iz police. Po zaprimljenoj obavijesti tužitelja o postojanju dugovanja se punomoćnik tuženika obratio korisničkoj službi tuženika od kojih je zatražio da mu se dostavi podaci o iznosu dugovanja po predmetnoj polici na način da se specificira koji dio dugovanja se odnosi na glavnicu, a koji na kamatu te mu je od strane djelatnika tužitelja putem e-maila dostavljen podatak o tome da postoji dugovanje po predmetnoj polici u iznosu od 108,31 EUR, a potom su mu dostavljeni dokumenti naziva "faktura" i "podaci za uplatu CRM: 06221037".

12. Na okolnost postupanja po uputi tužitelja te uplate predmetnog dugovanja od strane tuženika, tuženik je predložio da se pregledaju e-mail prepiska između punomoćnika tuženika i korisničke službe tužitelja, dostavljeni detalji plaćanja (list 96 spisa – fotografija s ekrana mobilnog uređaja) te da se izvede dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

12.1. Pregledom detalja plaćanja (list 96 spisa – fotografija s ekrana mobilnog uređaja) nije bilo moguće utvrditi tko je stvarni dužnik za predmetnu uplatu niti na što se predmetna uplata odnosi. Iz iste se jedino može utvrditi da je 17. listopada 2024. na račun tužitelja uplaćen iznos od 110,00 EUR. Tuženik u spis ne dostavlja potvrdu o plaćanju iz kojeg bi se ove manjkavosti mogle otkloniti te utvrditi je li tužitelj iz podataka naloga za plaćanje mogao zaključiti na koju se policu predmetna uplata odnosi. Radi eventualnog otklanjanja ovih manjkavosti, sud je odlučio provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, međutim, tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na predmetno ročište, niti je opravdao svoj izostanak, pa je njegov izostanak valjalo tumačiti u skladu s odredbom članka 269. stavka 2. ZPP kojim je propisano da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

12.2. Nadalje, tuženik je u spis dostavio račun br. 790687989/24 (list 95 spisa) koji se odnosi na naplatu premije u iznosu od 9,29 EUR za razdoblje osiguranja od 11. veljače 2025. do 11. ožujka 2025. po polici broj: [broj police], a koji se ne odnosi na razdoblje o kojem se raspravlja u ovom postupku, te koji dokaz nije podoban za izvođenje zaključaka o pravno-relevantnim činjenicama u ovom postupku. Također, iako iz e-mailova razmijenjenih između korisničke službe tužitelja i punomoćnika tuženika proizlazi da je punomoćniku tuženika poslana faktura s podacima za uplatu utuženog duga, tuženik u spis nije dostavio predmetnu fakturu pregledom koje bi se, te dovođenjem u vezi s drugim dokazima, eventualno moglo zaključiti o detaljima predmetne uplate. Osim toga, iz e-mail prepiske, suprotno navodima tuženika, ne proizlazi da bi tuženik, ili njegov punomoćnik, po izvršenoj uplati o istoj obavijestili tužitelja kako bi se otklonile eventualne nedoumice o tome na što se predmetna uplata odnosi.

13. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221. a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu ZOO) je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredbom članka 936. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj osiguranja dužan platiti premiju osiguranja, ali je osiguratelj dužan primiti isplatu premije od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude plaćena.

15. Tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati da je postupio po uputama (fakturi) tužitelja za plaćanje predmetnog duga, pa stoga nije ni dokazao da teret eventualne pogreške u knjiženju ove uplate ima pasti na tužitelja. Pritom se ističe kako sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem djelatnika korisničke službe tužitelja jer je iz e-mailova razvidno da je punomoćnik tuženika komunicirao s različitim djelatnicima koji rade kao suradnici za podršku korisnika, ali ne i u računovodstvu tužitelja.

16. Što se tiče navoda tuženika o tome da tužitelj nije imao njegovo dopuštenje da predmetnu uplatu izvrši u ime i za račun treće osobe, niti da se njegov novac isplati trećoj osobi, ističe se da ako tuženik smatra da je njemu postupanjem tužitelja nastala šteta u određenom iznosu, tuženik je ovlašten (u nekom drugom postupku) dokazivati osnovanost postupanja tužitelja te pretpostavke za naknadu štete za navedeno postupanje, a u ovom postupku takvo što ne bi utjecalo na rješavanje ove pravne stvari pored propusta tuženika da naspram tuženika postavi određen zahtjev za odlučivanje o navedenom (prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev).

17. S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je predmetnu utvrđenu novčanu obvezu ispunio po njezinom dospijeću, tužbeni zahtjev se nalazi osnovanim, upravo u traženoj visini koja proizlazi iz pregledanih otvorenih stavaka za utuženje, a koja visina uostalom nije sporna, pa tuženik na temelju članka 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 108,31 EUR teku od 23. listopada 2024. do isplate te zahtjev za isplatu kamate koja je izračunata u apsolutnom iznosu od 6,44 EUR, a tekla je od dana dospijeća svakog pojedinog računa do 22. listopada 2024. (točka I. izreke presude).

18. S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

19. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

19.1. Tužitelj je na ročištu održanom 20. siječnja 2026. zatražio naknadu ovršnog troška u iznosu od 87,50 EUR, te naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

19.2. Tužitelju je priznat zatraženi ovršni trošak u ukupnom iznosu od 87,50 EUR, i to 25,00 EUR na ime nagrade javnog bilježnika na temelju odredbe članka 7. u vezi s člankom 5. i člankom 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021, 18/2022, 154/2022) te 62,50 EUR na ime sastava prijedloga za ovrhu na temelju Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 46. i u skladu s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa). Tužitelju su dalje priznati i zatraženi troškovi parničnog postupka, i to u iznosu od po 62,50 EUR-a za sastav podnesaka od 20. veljače 2025. i od 18. ožujka 2025. po punomoćniku odvjetniku (Tbr. 8. točka 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. točkom 1., Tbr. 46, a u vezi s Tbr. 54), te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima od 22. kolovoza 2025. i 20. siječnja 2026. (na temelju Tbr. 9. točke 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1., Tbr. 46, a u vezi s Tbr. 54 Tarife).

19.3. Trošak je odmjeren prema zahtjevu tužitelja za naknadu ovršnog troška, te troška svake pojedine radnje u parničnom postupku (četiri radnje u vrijednosti od 50,00 EUR uvećane za PDV) koje je pravilno obračunao sukladno Tarifi, unatoč tome što je isti omaškom pogrešno zbrojio predmetne troškove.

19.4. Sukladno navedenom je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a naloženo tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, platiti tužitelju troškove cjelokupnog postupka u ukupnom iznosu od 337,50 EUR.

20. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a održati na snazi platni nalog za iznos glavnice od 108,31 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude), te o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku sadržanu u točki II. izreke.

U Dubrovniku 12. veljače 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku putem eOglasne ploče

2. tuženik po punomoćniku putem eOglasne ploče