Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-7/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja OS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. stavka 1. Ugovora br. br. 2402006- 1031262160/51400607-5103439129 sklopljenog dana 26.02.2007. između tužitelja SS, OIB; 96929508629, kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, da tužitelju SS, OIB; 96929508629, isplati iznos od 689,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, da tužitelju SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 200,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio su Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103439129 od 26.02.2007.godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdanić Dekleva, broj: OV-4130/2007 (dalje: Ugovor). Predmetnim Ugovorom tuženik je odobrio tužitelju potrošački kredit u svrhu kupnje nekretnine, u iznosu od 115.000,00 CHF.

Odredbom članka 10. stavka 1. Ugovora određeno je da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, te je određeno da će se iznos naknade platiti prilikom isplate plasmana.

Predmetna naknada je i naplaćena dana 2. ožujka 2007. godine u iznosu od 689,16 EUR.

Navedeni Ugovor, tužitelj je sklopio kao potrošač a tuženik kao trgovac, slijedom čega se radi o potrošačkom ugovoru, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

Riječ je o standardnom ugovoru o kreditu koji je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao bilo kakav utjecaj na njegov sadržaj.

Tužitelj nije imao utjecaja na odredbu članka 10. stavka 1. Ugovora, odnosno nije bio u mogućnosti pregovarati o istoj odredbi obzirom na to da je ista činila sastavni dio tipskog ugovora i kao takvu istu nije iz ugovora mogao isključiti, a iz čega proizlazi da bez podmirenja predmetne naknade ne bi bio u mogućnosti sklopiti predmetni ugovor.

Dakle, jasno je da je predmetna odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – ovdje tužitelja.

Nadalje, tuženiku nije niti prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruje iz predmetne naknade niti objasnio tužitelju iz kojeg razloga je predmetna naknada uvrštena u odredbe ugovora.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da se radi o stambenom kreditu pri čemu je tužitelj bio ograničen uvjetima iz ponude banke, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje oko sporne odredbe ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Tužitelj stoga drži da je predmetna odredba nepoštena, a slijedom navedenog i ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2003) ("Narodne novine" br. 96/03.).

Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

U konkretnom slučaju odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prije samog korištenja kredita je ništetna pa stoga tuženik ima vratiti tužitelju ono što je primio na temelju iste osnove.

Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi dakle o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

U konkretnom slučaju, tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem jer je upravo on odgovoran za ugovaranje nepoštene ugovorne odredbe koja nije bila predmet pojedinačnih pregovora, a uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Obzirom na to da je takva odredba ništetna, a tuženik ju je nametnuo potrošaču/tužitelju, isti snosi odgovornost za njezino uključivanje u ugovor te su ispunjeni uvjeti da se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, a zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja.

Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Budući da tuženik pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu, u ostavljenom roku to nije učinio, to je sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 331. b st. 1. ZPP-a, odnosno tuženiku su tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 37,50 EUR te pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 200,77 EUR.

U Rijeci 12. veljače 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku