Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-982/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, pravnoj stvari tužitelja TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po generalnom punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, broj: Ovr-577/2020-7 od 18. prosinca 2020. godine, koju je pokrenuo tuženik (ovrhovoditelj) H-ABDUCO d.o.o. [adresa], OIB: 13667298928 protiv tužitelja (ovršenika) TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to iznad iznosa glavnice od 35.750,65 EUR s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana ustupa potraživanja tuženiku 7. lipnja 2014. pa do plaćanja istog.

II. U prostalom djelu, koji se odnosi na naplatu potraživanja tuženika po osnovi glavnice od 35.750,65 EUR s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana ustupa potraživanja tuženiku 7. lipnja 2014. pa do plaćanja istog, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe pobliže opisane u točki I. izreke ove Presude, s tim da nakon što bude plaćena preostala neplaćena dospjela glavnica, od izračunatih zateznih kamata na preostalu neplaćenu dospjelu glavnicu u periodu nakon prijenosa potraživanja tuženiku dana 7.6.2014. godine pa do plaćanja iste, treba oduzeti iznos od 412,59 eura.

III. Nalaže se tužitelju TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da isplati tuženiku H-ABDUCO d.o.o., OIB 13667298928, [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. veljače 2026.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iznad iznosa od 1.000,00 EUR do iznosa od 1.750,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovršenik je 21. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika, ranije ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je u ovršnom postupku zaključkom ovog Suda broj: Ovr-577/2020-17 od 9. kolovoza 2021. upućen da u roku od petnaest dana pokrene parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovrha je u tom ovršnom predmetu određena radi naplate tražbine tuženika u ukupnom iznosu od 439.080,72 kuna i to glavnice u iznosu od 225.829,46 kuna, redovne kamate u iznosu 28.310,00 kuna i zatezne kamate u iznosu od 184.940,93 kuna na nekretnini tužitelja upisanoj u ZK uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica] i to: Suvlasnički dio 912/10000 Etažno vlasništvo (E-2) Lokal br. 2 u prizemlju, ukupne površine 80,93 m2 u diobnom planu označen žutom bojom. Tužitelj je upućen u parnicu radi dokazivanja činjenice da ovdje tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu u naprijed citiranom ovršnom predmetu protiv ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave koju predstavlja Ugovor o kreditu broj: 3018-25140290/2008 od 24. listopada 2008. solemniziran od strane javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], dana 31. listopada 2008. pod brojem OV-7499/2008. Također, razlog upućivanja u parnicu predstavlja i dokazivanje navoda tužitelja da tuženik nije pravilno utvrdio visinu potraživanja. Tužitelj u tužbi ne navodi nikakve konkretne razlog zbog čega smatra da tuženik nije bio ovlašten protiv njega pokrenuti ovrhu temeljem naprijed navedene ovršene isprave. U odnosu na osporavanje visine potraživanja isti je naglasio da iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženika nije moguće utvrditi kako je tuženik računao kamatu, je li isti prilikom izračuna visine potraživanja u svoje poslovne knjige uvrstio sve uplate koje je po osnovi tražbine naplatio od tužitelja, kao i je li zakonito obračunavao kamatu. Stoga je predložio da se stvarna visina potraživanja utvrdi financijsko knjigovodstvenim vještačenje na način da vještak utvrdio kako je tuženik računao redovnu, a kako zateznu kamatu, je li tuženik u svoje poslovne knjige uvrstio sve uplate koje je naplatio od tužitelja, je li raniji vjerovnik Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb zakonito računao kamatu i je li u trenutku kada je Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb predmetnu tražbinu prenio tuženiku, Ugovorom o prijenosu sredstava osiguranja od 18. lipnja 2014., visina tražbine bila zakonito utvrđena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je kratko naveo da tužbu osporava u cijelosti, te da će se na navode tužitelja detaljnije očitovati ako nalaz financijskog vještaka bude suprotan obračunu tuženika.

3. Tijekom postupka tužitelj je ostao kod svojih navoda iz tužbe, s tim da je nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja počeo isticati da smatra da je odredba čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna. To iz razloga što je tuženikov pravni prednik svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što smatra da nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka. Također je mišljenja da je jednostrana promjena redovne kamate u očitoj protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Slijedom navedenoga, smatra da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetnu odredbu pa je mišljenja da je zbog toga ništetan i Ugovor o prijenosu tražbine i to u dijelu koji se odnosi na ovršnu ispravu (odnosni ugovor o kreditu). Ustrajao je tijekom cijelog postupka da tuženik dostavi Ugovor o prijenosu tražbine iako nije sporio sam prijenos tražbine sa ranijeg vjerovnika Hypo Alpe Adria Bank d.d. (pravnog slijednika Slavonske banke d.d., odnosno pravnog prednika današnje Addiko bank d.d.) na tuženika

3.1. Tuženik je nastavno isticao da je sam tužitelj potpisom predmetnog Ugovora o kreditu sporazumno pristao da Banka dospjelost tražbina iz Ugovora dokazuje Izvodom iz svojih poslovnih knjiga, s pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te da javni bilježnik na temelju takve isprave može staviti na Ugovor klauzulu ovršnosti pa je slijedom toga upravo na taj način Banka i postupila (članak 19. Ugovora o kreditu). Prigovorio je da tužitelj uopće nije u ovršnom postupku, iz kojeg je upućen u ovu parnicu, isticao da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe. Slijedom navedenog, mišljenja je da tužitelj u ovom postupku nije ovlašten tražiti proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom pozivajući se na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu. Odbio je dostaviti Ugovor o prijenosu predmetne tražbine s ranijeg vjerovnika na tuženika, smatrajući da nije sporno da je tražbina prenesena na tuženika i da je visinu iste dokazao Izvatkom iz poslovnih knjiga.

4. U dokaznom je postupku saslušan tužitelj na okolnost plaćanja obaveza po predmetnom kreditu, otkaz Ugovora o kreditu i pregovore koje je imao sa tužiteljem oko plaćanja ostatka duga. Na okolnost utvrđivanja je li raniji vjerovnik pravilno obračunao sve uplate po kreditu i je li pravilno u pogledu visine prenio ne tuženika tražbinu iz kredita provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje. Provedena je nastavno i dopuna financijsko knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja stvarne visine preostalog duga po kreditu. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak iz posl. knjiga na str. 4 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na str. 5, izvadak iz posl. knjiga s kamatnim listom po kreditnom računu na str. 19-20 spisa, Ugovor o kreditu na str. 21-30 spisa, rješenje na str. 33-34, izvod iz posl. knjiga na str. 38-40 spisa, potvrda o uplati na str. 45 spisa, nalaz fin. knjig. vještaka na str. 46-105 spisa, račun vještaka na str. 106, potvrda o uplati na str. 110, očitovanje vještaka na str. 124, izvadak iz posl. knjiga na str. 133-134 spisa, očitovanje vještaka na str. 140 spisa, dopuna nalaza vještaka na str. 158-170 spisa i račun vještaka na str. 171 spisa. U dokaznom postupku jer izvršen uvid i u ovršni spis ovog Suda broj: Ovr-577/2020 te su iz istog pročitani: prijedlog i rješenje o ovrsi na str.1-4, 36,37 i 73, ugovor o kreditu na str. 5-14 i 40-49, izvadak iz zemlj. knjige na str. 15-19, 50-52, izvadak iz posl. knjiga na str. 21 i 54, posebni izvadak iz zemlj. knjige na str. 22-24, sporazum o prijenosu sredstava osiguranja na str. 25-32 i 58-64 spisa, zaključak o upućivanju u parnicu na str. 100-103 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer isti smatra da tuženik nije ovlašten protiv tužitelja tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave koju predstavlja Ugovor o kreditu broj: 3018-25140290/2008 od 24. listopada 2008. solemniziran od strane javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa], dana 31. listopada 2008. pod brojem OV-7499/2008., dalje Ugovor. Također isti smatra da je tuženik pogrešno utvrdio visinu potraživanja koja proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu.

6. Među strankama nije sporno da je predmetni Ugovor sklopljen 24. listopada 2008. između Slavonske banke d.d. Osijek, kao davatelja kredita i Maraton sporta d.o.o. iz [adresa], kao korisnik predmetnog kredita, a u kojem je tužitelj sudjelovao kao založni dužnik sa svojom nekretninom koja je predmet ovrhe. Nije sporno niti da je taj Ugovor u međuvremenu otkazan, da je javni bilježnik na isti stavio potvrdu izvršnosti te da je tražbina iz tog Ugovora prenesena na ovdje tuženika Ugovorom o prijenosu sredstava osiguranja od 18. lipnja 2014.

7. Među strankama je sporno je li tuženik bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak temeljem predmetnog Ugovora, kao ovršne isprave. Sporno je također je li tužitelj ovlašten isticati u ovom postupku da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora, koja regulira način određivanja visine redovne kamatne stope i to zbog razloga što isti nije isticao ništetnost u ovršnom postupku iz kojeg je upućen u ovu parnicu. Ukoliko je ovlašten isticati ništetnost sporno je je li moguća ništetnost imala utjecaja na prijenos tražbine i njenu visinu. U svakom slučaju spornim se ukazuje sama visina tražbine, kako u trenutku prijenosa sa ranijeg vjerovnika na tuženika tako i nastavno jer je tužitelj vršio uplate i nakon prijenosa tražbine na tuženika.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da prema Izvatku iz poslovnih knjiga tuženika proizlazi da je tuženik ovrhu protiv tužitelja pokrenuo radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 439.080,72 kuna sad 58.276,01 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna, te da se ta tražbina sastoji od glavnice u iznosu od 225.829,46 kuna/ 29.972,72 EUR, redovne kamate u iznosu od 28.310,00 kuna/ 3.757,42 EUR i zatezne kamate u iznosu od 184.940,93 kuna / 24.545,87 EUR,

- da je prema Ugovoru u čl. 5. ugovorena redovna kamata kao tromjesečni EURIBOR vezan za EUR da dan plasiranja sredstava + 3,75% marže godišnje,

- da iz čl. 2. Ugovora proizlazi da je kredit odobren pravnoj osobi Maraton sport d.o.o., koja je zastupana po direktoru, ovdje tužitelju za kupnju poslovnog prostora i adaptaciju te da je tužitelj kao osiguranje vraćanja predmetnog kredita založio svoju nekretninu jer je u ugovoru sadržan i sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini čl. 11. a – čl. 16. Ugovora

- da je ovdje tužitelj u ovršnom premetu Ovr-577/2020 podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj je u bitnome prigovorio visini tražbine jer smatra da je ovdje tuženik u ovršnom predmetu ovrhovoditelj pogrešno obračunao tražbinu

- da je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi rješenjem Gž Ovr-67/2021-3 od 6. travnja 2021. odbio žalbu na rješenju o ovrsi ovdje tužitelja kao neosnovanu, te je ujedno odlučio da je ovršni sud dužan uputiti u parnicu tužitelja radi dokazivanja žalbenih razloga koji se odnose na osporavanje visine potraživanja odnosno na žalbeni razlog da ovdje tuženik nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu temeljem ovršne isprave,

-ovršni sud postupio je u skladu s nalogom iz drugostupanjske odluke te je zaključkom Ovr-577/2020-17 od 9. kolovoza 2021. uputio ovdje tužitelja da pokrene ovu parnicu radi dokazivanja da je ovrha nedopuštena.

9. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je kredit iz ovršne isprave podigla pravna osoba čiji je on bio direktor radi osiguranja nastavaka poslovanja. On je osobno jamčio kao založni vjerovnik svojom nekretninom za vraćanje tog kredita s tim da je pravna osoba koja je podigla kredit otišla u stečaj još 2008. Obraćali su mu se ovdje tuženik i B2 Kapital d.o.o. obavještavajući ga da je na njih prenesena predmetna tražbina, ali s istima nije ništa dogovorio vezano za otplatu već su sve naplate išle prisilnim putem naplatom s njegovom računa.

9.1.U naprijed navedenom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja jer je isti u skladu s Ugovorom te s nespornim činjenicama.

10. Iz Nalaza stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo JŠ, dipl.oec. (FINANCIJE LB d.o.o. za usluge, Bilje, Vinogradska 17, OIB: 25411384255), od 24. studenog 2023., str. 46-105 spisa proizlazi da je prema Ugovoru kredit isplaćen korisniku Maraton sport d.o.o. uz valutnu klauzulu u iznosu od 55.000,00 EUR u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, ugovoreni rok vraćanja je 90 mjeseci, a vraća se u mjesečnim ratama što znači da se svaki mjesec vraća jednaki dio glavnice kredita odnosno 611,11 EUR, a redovna kamata se obračunava na neotplaćeni iznos glavnice u visini tromjesečnog EURIBOR- a + 3,75 % marže godišnje.

Obračun tuženika nakon prijenosa potraživanja na tuženika

10.1.Vještak navodi da je tijekom perioda od preuzimanja predmetne tražbine tuženik nastavio obračunavati zateznu kamatu na iznos naplaćene glavnice. Tužitelj je tijekom istog perioda vršio uplate koje su vidljive u Izvatku iz poslovnih knjiga tuženika na dan 25. listopada 2023.. Uplatama tužitelja tuženik je zatvarao plaćanje glavnice, te je glavnicu smanjivao i na tako smanjenu glavnicu računao je zateznu kamatu. Tužitelj je sukladno navedenom Izvatku iz poslovnih knjiga vršio uplate po predmetnoj partiji kredita u ukupnom iznosu od 58.436,57 kuna, a iste je izvršio do 27. listopada 2017., nakon čega više nisu vidljive uplate po predmetnoj partiji. Do 31. prosinca 2022. tuženik je zatezne kamate obračunavao na neplaćenu glavnicu, a dana 1. siječnja 2023. tuženik je glavnicu povećao za iznos od 58.436,57 kuna, sa 225.829,46 kuna na 284.266,03 kuna, odnosno za iznos koliko su iznosile ukupne uplate tužitelja, te je ponovo sveo glavnicu na početni iznos neplaćene glavnice. Vještak smatra da takav postupak nije opravdan. Međutim, unatoč tako prikazanoj uvećanoj glavnici, tuženik je kao ukupno stanje duga na dan 25. listopada 2023. naveo iznos glavnice od 225.829,46 kuna. Na kamatnom listu, tuženik je obračun zatezne kamate za period od 1. siječnja 2023. do 24. listopada 2023. ispravno na ispravan iznos glavnice od 225.829,46 kuna. To znači da je jedino pogrešno upisan iznos glavnice u istom periodu od 284.266,03 kuna. Tuženik je od prijenosa tražbine obračunao tužitelju zatezne kamate u ukupnom iznosu od 208.243,26 kuna, te uključujući zateznu kamatu obračunatu do dana prijenosa tražbine od 47.670,08 kuna, tražbina po osnovi zateznih kamata tuženika iznosi 255.913,34 kuna, kako je to vidljivo u Izvatku iz poslovnih knjiga tuženika na dan 25. listopada 2023. . Kontrolom obračuna zateznih kamata u kamatnom listu tuženika vještak je utvrdio da je u periodu od preuzimanja tražbine 07. lipnja 2014. pa do 31. srpnja 2015., tuženik zateznu kamatu obračunavao po kamatnoj stopi od 15%, koja se u tom periodu primjenjivala na poslovne transakcije u kojima je isporuka robe ili pružanje usluga nastupilo prije 30. lipnja 2013..Ukoliko su poslovne transakcije nastupile poslije 30. lipnja 2013., tada se u navedenom razdoblju primjenjivala niža kamatna stopa i to:

od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2014. stopa od 12,35%

od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2014. stopa od 12,29%

od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2015. stopa od 12,14%

od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. stopa od 12,13%.

Slijedom navedenog, budući je tuženik predmetnu tražbinu od tužitelja preuzeo 7. lipnja 2014., vještak je izveo zaključak da ukoliko bi sud smatrao da u odnosu na njega usluga nije izvršena prije 30. lipnja 2013., tada bi obračunata zatezna kamata, koju je tuženik obračunao bila veća od propisane. Ukoliko bi sud smatrao da u odnosu na tuženika usluga nije izvršena prije 30. lipnja 2013., te da je tuženik trebao pri obračunu zateznih kamata primijeniti propisanu kamatnu stopu na poslovne transakcije koje su sklopljene nakon 30. lipnja 2013., tada je tuženik obračunao zateznu kamatnu stopu u većem iznosu i to za 9.025,73 kuna / 1.197,92 EUR. Tuženik nije po predmetnoj partiji kredita vršio obračun redovne kamate, jer se istu računa za vrijeme otplate po ugovorenoj kamatnoj stopi, a što ovdje nije bio slučaj, budući da je tražbina u cijelosti dospjela pa ju se tereti zateznom kamatom.

Obračun Hypo Alpe-Adria Bank d.d. prije prijenosa potraživanja na tuženika

10.2. Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan 6. lipnja 2014. sveo je stanje duga po predmetnoj partiji kredita na 0,00 kuna zbog prijenosa cjelokupnog potraživanja na tuženika. Na tuženika je Hypo Alpe-Adria Bank d.d. prenio tražbinu u iznosu koji je identičan iznosu naznačenom u Izvatku iz poslovnih knjiga tuženika od 25. listopada 2023. i to kako slijedi:

- glavnicu u iznosu od 284.266,03 kuna / 37.728,59 EUR

- redovnu kamatu u iznosu od 28.310,00 kuna / 3.757,42 EUR

- zateznu kamatu u iznosu od 47.670,08 kuna / 6.326,91 EUR

UKUPNO: 360.246,44 kuna/ 47.812,92 EUR.

Iz tog proizlazi da su evidencije Hypo Alpe-Adria Bank d.d., sada Addiko bank d.d., kao kreditora i tuženika, kao novog vjerovnika na koga je prenesena tražbina identične po pitanju iznosa ustupljenih tražbina i dana ustupa istih. Uvidom u pregled prometa za klijenta Maraton sport d.o.o. vještak je utvrdio da su iznos glavnice i redovne kamate utvrđeni prema evidentiranom ukupnom prometu, dok je iz prometa zateznih kamata vidljiv iznos od 15.77,77 kuna, a na dan prijenosa tražbine tuženiku obračunata je zatezna kamata do dana 06. lipnja 2014. u iznosu od 31.892,31 kuna i ista je dodana zateznoj kamati koja je bila prethodno evidentirana i vidljiva u prometu zateznih kamata, te je ukupan iznos zatezne kamate od 47.670,08 kuna ispravno utvrđen na dan prijenosa tražbina tuženiku. Zatezne kamate računate su primjenom zakonske zatezne kamate na dospjeli a ne plaćeni iznos glavnice. Uvidom u realizirani otplatni plan vještak je utvrdio da banka nije redovne kamate računala na ugovoreni način odnosno u visini 3M EURIBOR + 3,75 % marže, iako je ugovoreno da se kamatna stopa tijekom otplate kredita ažurira sukladno dinamici promjena referentne kamatne stope 3M EURIBOR-a, uz zaokruženje na višu četvrtinu. Razlika između obračunatih kamata između realiziranog otplatnog plana i otplatnog plana koji je trebao biti utvrđen primjenom kamatne stope sukladno Ugovoru uz primjenu referentne kamatne stope 3M EURIBOR + 3,75% iznosi 2.573,35 EUR, odnosno 19.158,13 kuna na štetu tužitelja. Slijedom, navedenog, obzirom na više obračunatu kamatu u odnosu na onu koja je ugovorena, banka je utvrdila veći iznos tražbine koji je prenijela tuženiku. Međutim, vještak je naglasio da ako bi sud zauzme stav da nije bilo potrebno kamatnu stopu mijenjati uz primjenu ugovorene referentne kamatne stope 3M EURIBOR + 3,75%, tada je banka kao raniji vjerovnik ispravno utvrdila visinu tražbine koju je prenijela tuženiku.

11. S obzirom da je sporna i visina tražbine Sud je odredio dopunu financijsko knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja stvarne visine tuženikovog potraživanja. Vještaku je zadano da dopuni Nalaza na način da izračuna stvarnu visinu preostalog potraživanja tuženika po osnovu glavnice, redovnih i zateznih kamata, vodeći pri tome računa o pravilnom redoslijedu zatvaranja potraživanja prema kojem se prvo zatvaraju kamate pa tek onda glavnica kredita, te cijeneći činjenicu da je raniji vjerovnik pa nastavno i tuženik prilikom izračuna kamata trebao koristiti ugovorenu kamatnu stopu u visini 3M EURIBOR+3,75%. Iz dopune Nalaza istog financijsko knjigovodstvenog vještaka od 24. listopada 2025., str. 158-170 spisa proizlazi da su ukupna potraživanja banke, koje je banka mogla ustupiti tuženiku u primjenom redovne kamatne stope u visini 3M EURIBOR+3,75%. na dan 7. lipnja 2014., iznose kako slijedi:

- preostali dug glavnice 269.363,31 kuna/ 35.750,65 EUR

- preostali dug redovnih kamata 3.584,47 kuna / 475,74 EUR

- zatezne kamate od 6. lipnja 2014. iznose 51.748,14 kuna / 6.868,16 EUR UKUPNO: 324.695,92 kuna / 43.094,55 EUR.

Vještak je dalje utvrdio prema Izvatku iz poslovnih knjiga tuženika (list 59 spisa), da je tužitelj vršio uplate prema tuženiku nakon što je tuženiku ustupljeno potraživanje banke i to u ukupnom iznosu od 58.436,57 kuna. Polazeći od činjenice da se uračunavanjem uplata prvo zatvaraju zatezne i redove kamate, navedenim uplatama tužitelja nakon prijenosa potraživanja zatvorene su redove i zatezne kamate utvrđene na dan ustupa potraživanja u iznosu od 55.327,89 kuna. Zaključno vještak navodi da slijedom svega navedenog preostali dug po kreditu iznosi 269.363,31 kuna, odnosno 35.750,65 EUR po osnovi glavnice, s tim da na isti teku zakonske zatezne kamate počevši od dana ustupa potraživanja tuženiku 7. lipnja 2014. pa do plaćanja. Nakon što bude plaćena preostala neplaćena dospjela glavnica, od izračunatih zateznih kamata na preostalu neplaćenu dospjelu glavnicu u periodu nakon prijenosa potraživanja tuženiku dana 7. lipnja 2014. pa do plaćanja iste, biti će potrebo oduzeti iznos od 3.108,68 kuna/ 412,59 eura jer je navedeni iznos ostao od uplata koje je vršio tužitelj nakon prijenosa tražbine na tuženika nakon što je vještak iz zbirnog iznosa uplata nakon prijenosa zatvorio sve redovne i zatezne kamate do dana prijenosa tražbine na tuženika (uplate nakon prijenosa iznose ukupno 58.436,57 kuna – redovne i zatezne kamate do prijenosa 6. lipnja 2014. u iznosu 55.327,89 kuna = 3.108,68 kuna).

11.1. Nalaz i dopunu nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka sud prihvaća u cijelosti kao istinit i vjerodostojan jer je vještak iscrpno obrazložio sve činjenice koje je uzeo u obzir prilikom izračuna te je na jasan način utvrdio visinu preostalog potraživanja. Same stranke nisu imale primjedbi na takav izračun pa stoga ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao u vjerodostojnost danog nalaza.

12. Prema odredbi čl. 23. st.1. toč. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ), ovršna isprava između ostalog je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava. Prema čl. 32. st. 1. OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Odredbom čl. 2. t. 13. OZ-a propisano je da izrazi „javno ovjerovljena isprava“ ili „ovjerovljena isprava“ označavaju ispravu na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen u ovršnom postupku ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, čl. 55. st.3. OZ-a. Iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), proizlazi da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, čl. 82. st. 1. ZOO-a). Nadalje, iz čl. 81. st. 1. ZOO-a, proizlazi da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i slično. Nadalje, 233. st. 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci pod točkom I. i II.

14. Prije svega treba naglasiti da je ovdje tužitelj kao ovršenik iz ovrhe upućen u ovu parnicu da dokazuje svoje navode da je tuženik pogrešno obračunao visinu potraživanja, odnosno da ovršna isprava koju čini predmetni ugovor o kreditu nije ovršna isprava temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti predmetnu ovrhu. U odnosu na visinu potraživanja tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik zbog pogrešnog obračuna potraživanja od strane ranijeg vjerovnika pogrešno naznačio visinu ukupnog potraživanja. Sud smatra ispravnim obračun koji je vještak primijenio u dopuni svog nalaza od 21. listopada 2025. jer je vještak taj obračun napravio sukladno predmetnom ugovoru računajući redovnu kamatu u visinu 3M EURIBOR + 3,75% te je u obzir uzeo sve uplate koje su evidentirane i to kako prije prijenosa potraživanja s ranijeg vjerovnika na ovdje tuženika tako i uplate koje su evidentirane nakon prijenosa tražbine na ovdje tuženika. Vještak je u dopuni nalaza od 21. listopada 2025. pravilno zatvarao, sukladno pozitivnim propisima iz evidentiranih uplata redovnu i zateznu kamatu te je utvrdio da je ostala neplaćena glavnica u iznosu od 35.750,65 EUR na koju teče zatezna kamata počevši od dana prijenosa potraživanja 7. lipnja 2014. pa do plaćanja s tim da se nastavno kad bude plaćena preostala neplaćena dospjela glavnica od izračuna zateznih kamata treba prvo oduzeti iznos od 3.108,68 kn ili 412,59 EUR jer je taj iznos preostao iz uplata koje su uplaćivane nakon prijenosa tražbine i to nakon što je vještak s preostalim uplatama zatvorio sve redovne kamate i zatezne kamate do dana prijenosa tražbine na tuženika. Dakle, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je raniji vjerovnik Hypo Alpe Adria Bank kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. na tuženika prenio pogrešno obračunatu tražbinu i to stoga što isti redovnu kamatu nije računao sukladno čl. 5. Ugovora o kreditu u visini 3M EURIBOR + 3,75%. Stoga je i sam tuženik u ovršnom predmetu ovrhovoditelj prilikom pokretanja ovrhe pred ovim sudom u predmetu Ovr-577/2020 priložio izvadak iz poslovnih knjiga u kojemu je tražbina bila pogrešno obračunata. Kao što je razvidno iz nalaza i dopune nalaza vještaka razlika između obračuna koji je naznačen u izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je pokrenuta ovrha i pravilnog izračuna koji je sačinio vještak u dopuni svog nalaza primjenom ugovorenih parametara iz čl. 5. Ugovora ogleda se u činjenici da je ustvari glavnica duga veća od iznosa koji je naveden u izvatku i to stoga što se prema pravilnom obračunu dobije glavnica na 7. lipnja 2014. u iznosu od 35.750,26 EUR ili 269.363,31 kn dok je prema izvatku i poslovnih knjiga temeljem kojeg je pokrenuta ovrha glavnica iznosa 225.829,46 EUR. Razlika u visini nastala je u dijelu koji se odnosi na obračun redovne i zatezne kamate jer je vještak iz iznosa naplate nakon prijenosa tražbine na tuženika u cijelosti zatvorio zatezne i redovne kamate te je ostao još višak od 3.108,68 kn koji se ima primijeniti na nastavno zatvaranje zateznih kamata. Stoga je pravilnom primjenom obračuna sukladno čl. 5. Ugovora utvrđena stvarna visina potraživanja pa je ovrha djelomično proglašena nedopuštenom iznad onog iznosa koji je utvrđen kao stvari dug, dok je u preostalom dijelu za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Tužitelj se nije u ovršnom postupku pozivao na ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora pa zbog tog razloga nije niti upućen u ovu parnicu. Isti je ništetnost predmetne odredbe po prvi put počeo spominjati tijekom ovog postupka nakon što je vještak dostavio pisani nalaz pa u takvim okolnostima sud zaključuje da se u ovoj parnici ipak može raspravljati i o ništetnosti jer je ista povezana s visinom potraživanja zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu. Naime, ako bi bio ništetan dio odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koji se odnosi na način određivanja redovne kamatne stope, tad bi to direktno utjecalo i na samu visinu preostalog potraživanja. Međutim, tužitelj u predmetnom ugovornom odnosu uopće nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. st.1.toč.1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora jer je ugovor o kreditu podignut radi poduzetničke aktivnosti tužitelja odnosno kredit je podignut u korist njegove tvrtke za njezino poslovanje. Odredba čl. 5. Ugovora o kreditu osim toga je po ocjeni ovog suda u cijelosti jasna te ista ne predstavlja jednostrani način promjene redovne kamatne stope jer se kamatna stopa prema toj odredbi ne mijenja jednostranom odlukom banke (ranijeg vjerovnika) već se mijenja sukladno jasno propisanim parametrima koji se računaju primjenom kamatne stope 3M EURIBOR + 3,75%. Stoga je u cijelosti neosnovano tužiteljeve pozivanje na ništetnost naprijed navedene odredbe ugovora.

16. Tužitelj nije sporio tijekom postupka sam prijenos tražbine s ranijeg vjerovnika na tuženika, a sama činjenica što je tuženik tijekom postupka odbio dostaviti ugovor o prijenosu po stavu ovog suda nije bila od utjecaja na pravilno utvrđenje visine predmetnog potraživanja. To stoga što se visina mogla utvrditi iz Ugovora o kreditu, otplatnih planova i uplata koje su evidentirane. Da je tužitelj osporavao i sam prijenos tražbine na tuženika tad bi sud i inzistirao da tuženik dostavio predmetni ugovor jer bi to u takvim okolnostima bilo bitno za nesporno utvrđenje da je tražbina zaista i prenesena na tuženika.

17. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja ovršnu ispravu jer je isti sastavljen u propisanom obliku, isti je solemniziran kod javnog bilježnika te je javni bilježnik na isti stavio potvrdu izvršnosti, a što je razvidno iz ugovora o kreditu koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu (str. 5-14 ovršnog spisa). S obzirom da tužitelj nije sporio tijekom postupka prijenos tražbine iz tog ugovora na ovdje tuženika, sud izvodi zaključak da je u cijelosti neosnovano tužiteljevo pozivanje da predmetni ugovor ne predstavlja ovršnu ispravu. Tužitelj je kao založni vjerovnik odgovoran uz glavnog dužnika i sudužnike za predmetnu tražbinu jer je isti pristao da se založno pravo zasnuje na njegovoj nekretnini radi osiguranja predmetne tražbine.

18. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako je ista uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, s tim da će sud dosuditi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. U konkretnom slučaju proizlazi upravo da je tužitelj samo neznatno uspio u ovome postupku i to stoga što je utvrđeno da je njegova obveza glede visine tuženikovog potraživanja samo neznatno manja od iznosa koji je tuženik kao ovrhovoditelj naznačio prilikom pokretanja ovršnog postupka. Naime, pravilnim obračunom potraživanja vještak je utvrdio da je ostala nenaplaćena glavnica u iznosu od 35.750,65 EUR na koju teku zakonske zatezne kamate od 7. lipnja 2014., pa kad se te kamate obračunaju i umanje za iznos kojim vještak nije zatvorio zakonsku zateznu kamatu, sasvim sigurno se dobije iznos koji u bitnome nije različit od iznosa iz izvatka iz poslovnih knjiga. To stoga što je u tom izvatku prilikom pokretanja ovrhe posebno naznačen obračun redovne i zatezne kamate, s tim da je u tome dijelu vještak utvrdio manja odstupanja te je nastavno naplatama koje su vršene i nakon pokretanja ovrhe zatvorio redovne i zatezne kamate do dana prijenosa.

19. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23;dalje Tarifa).

20. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to:

-za zastupanje na ročištima 5. veljače 2025., 28. svibnja 2025. i 27. siječnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako od tih ročišta ili 600,00 EUR ukupno, a što je u skladu s Tbr. 9.1.,

- za sastav podneska od 21. studenog 2025.u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), jer se tim podneskom tuženik očitovao o nalazu, odnosno dopuni nalaza vještaka.

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja po punomoćniku iznose ukupno 800,00 EUR. Na taj iznos pridodan je PDV po stopi od 25%, tako da troškovi zastupanja koji su priznat tuženiku ukupno iznose 1.000,00 EUR.

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podnesaka od 13. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. iz razloga što je isti u tim podnescima ponovio činjenice koje je iznosio i ranije tijekom postupka, a što po ocjeni ovog suda nije utjecalo na njegov uspjeh u postupku. Također, odbijen je i sa zahtjevom za sastav podneska od 4. srpnja 2025. jer se u tom podnesku samo kratko očitovao o načinu obračuna kamata na isti način kako je to i ranije tijekom postupka isticao pa takvo očitovanje sud smatra nebitnim za njegov uspjeh u postupku.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 12. veljače 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika