REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-7/2025-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasmine Sabađija, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Namke Marasović i Biserke Sviben kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog IO, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. točke 3. i 6. i člankom 153. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11)), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-68/2024 od 31. prosinca 2024., izmijenjene podneskom od 10. veljače 2026., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Renate Novosel, braniteljice optuženika, odvjetnice EO i optuženog IO **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi IO OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i MO rođene E, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, pismenog sa završenom osnovnom školom, kuhara, neženjenog, otac jednog djeteta, koje ne uzdržava, nezaposlen, uzdržava se honorarnim poslovima te je mjesečno zarađivao iznos od 980,00 eura, vlasnik osobnog vozila marke Peugeot 206, 2003. godina proizvodnje, vojnu obvezu nije regulirao, vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u zagrebu zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11, osuđivan

kriv je

I. što je :

- dana 4. listopada 2024. u vremenu od 02,30 sati do 20,00 sati u Zagrebu, nakon što je žrtva IOKH oko 02,30 sati došla do apartmana „ [adresa] u [adresa], radi pružanja seksualnih usluga IO i nakon što je vidjela da isti uzima drogu te joj je ponudio piće „Red Bull“ koje joj je bilo čudnog okusa, zbog čega se prestala osjećati sigurno i odlučila vratiti u svoj smještaju u Zagrebu, što je rekla i IO koji joj je ponudio da će ju on odvesti svojim automobilom, pa kada je navedena pristala, u nakani da sa žrtvom protivno njezinoj volji izvrši nasilan spolni odnos, tijekom vožnje promijen io smjer kretanja u odnosu na adresu njezinog smještaja, pa kada je žrtva to primijetila i pokušala izaći iz vozila, primivši se za suvozačeva vrata, kako bi istu spriječio u bijegu te s njom obavio nasilan spolni odnos, prvo pošpricao ju suzavcem po očima a potom nekoliko puta šakom udario u glavu i lice, od kojih udaraca se žrtva branila te uspjela izaći iz vozila i počela bježati, dozivajući upomoć, ali ju je optuženik sustigao, zadao joj tri do četiri udarca šakom u glavu ali se žrtva branila, pa je izvadio pištolj i uperio ga u nju i rekao joj da ako ne stane da će ju ubiti zbog čega je IOKH kleknula i molila ga da ju ne ubije, a optuženik ju je za kosu odvukao do automobila, na stražnje sjedalo, namjestio ju četveronoške, zadigao haljinu, spustio gaćice i penetrirao svojim spolnim organom u njen anus, govoreći joj pritom da bude mirna jer da ima i nož, da bi ju mogao ubiti i pokopati pa se žrtva u strahu za svoj život nije opirala, te ju je potom protivno njezinoj volji, voz ilom vratio u „ VO“, u sobu broj 4 i tamo je, u više navrata, protivno njezinoj volji, penetrirao svojim spolnim organom u njenu vaginu i usta, a čemu se žrtva zbog straha od novog fizičkog napada nije opirala, te je potom u jednom trenutku izašao iz sobe, zaključavši vrata kako žrtva ne bi mogla izaći, a po povratku donio je sa sobom seksualna pomagala kojima je žrtvi lisicama vezao ruke i noge i na usta joj stavio povez s lopticom, postavio ju na krevet i ponovno, protivno njezinoj volji, svojim spolnim organom penetrirao u njen anus, nakon čega joj je izvadio lopticu iz usta i grubo joj penetrirao svojim spolnim organom u njena usta, pri čemu ju je pljuskao dlanovima po licu, pa ju ponovno namještao u razne poze te u više navrata penetrirao svojom spolovilom u njeno spolovilo i anus, a potom je nakon višesatne pauze, otišao u nabavku kokaina, a po povratu konzumirao kokain i žrtvi je ponovno, penetrirao svojim spolnim organom u njena usta, čemu se žrtva u strahu od fizičkog napada nije usprotivila, a sve opisano je trajalo do oko 20,00 sati, kada je žrtvu svojim vozilom odvezao do blizine njezina smještaja pri tome joj govoreći da je on kriminalac i da ne smije zvati policiju ili će ju ubiti,

- dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno uporabom sile i uz uporabu oružja, te drugome na drugi način oduzeo slobodu kretanja i protupravno ga zatvorio,

- čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 6. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavka 2. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. KZ/11, sve u vezi sa članom 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11 optuženiku se

utvrđuje kazna zatvora u trajanju 9 (devet) godina

III. Na temelju članka 136. stavak 1. KZ/11 optuženiku se

utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci

IV. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženik se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) godina.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 5. listopada 2024. do 6. listopada 2025.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom IO izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a ista može trajati najdulje tri godine.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09, 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi IO se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog IO zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisanog u članku 154. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 3. i 6. i člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 154. stavak 2. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11. Podneskom predanim na raspravi 10. veljače 2026. ŽDO je izmijenilo optužnicu na način kao u izreci.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženi IO je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret predmetnom izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su službene zabilješke o dojavi putem telefona u V Policijsku postaju Zagreb PU zagrebačke od 4. listopada 2024. (list 8), zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od IOKH od 4. listopada 2024. (list 9-10), izjave o pristanku na uzimanje uzoraka biološkog materijala radi molekularno-genetske analize (list 16), izvješća o kaznenom djelu protiv spolne slobode (list 17), povijesti bolesti KBC Zagreb, Klinike za ženske bolesti i porode Zavoda za ginekološku kirurgiju i urologiju, Ambulanta za hitni prijem br. protokola:2024017405 (list 18), izvješća o pruženoj medicinskoj pomoći od 4. listopada 2024. Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (list 20), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom broja 00263252 od 5. listopada 2024. – DVD medij sa snimkom nadzorne kamere hotela „Vila Marija“ (list 21-23), izvješća policijskih službenika povodom pregleda snimke video nadzora (list 24), zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija kod IO od 5. listopada 2024. sa potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broja 00263415 (mobitel marke Samsung, mobitel marke Samsung, jedan sprej suzavca, jedan pištolj Airsoft, jedna jakna marke Nike, jedne traperice marke Kris, jedna majica veličine M (list 34-37)), zapisnika o pretrazi pokretne stvari osobnog automobila marke Peugeot 206 s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broja 00263416 ( navlaka za suvozačevo sjedište, bijela majica, jastuk za vrtnu stolicu, kuhinjski nož s drškom ukupne dužine 30 cm, dva komada lisica kao seksi pomagalo, crvena kugla sa remenjem, sunčane naočale (list 38-41)), zapisnika o očevidu Službe za očevide i krim. tehniku, Sektora krim. policije od 5. listopada 2024. (list 92-94), kriminalističko-tehničkog izvješćs Službe za očevide i krim. tehniku, Sektora krim. policije od 5. listopada 2024. (list 95), zapisnika o očevidu (bez naloga) u objektu „Vila Marija“ [adresa] Službe za očevide i krim. tehniku, Sektora krim. policije od 5. listopada 2024. (list 100-102), fotodokumentacije žrtve IOKH od 5. listopada 2024. (list 125-132), fotodokumentacije „Vila Marija“ u [adresa] (list 132-140), analize pretrage mobilnog uređaja (list 169), nalaza i mišljenje Službe bioloških i kontaktnih vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ LO“ Klasa:NK-235- 01/24-02/5408, Ur.br.:511-01-113-24-5 od 4. prosinca 2024. (list 170-179) zapisnik o ispitivanju žrtve ZO Zambrano IOKH pri Županijskom sudu u Zagrebu br.:Kir-2319/24 od 5. listopada 2024. (list 28-30). Zapisnici o ispitivanju svjedoka UO od 6. studenog 2024. i sa rasprave održane 24. travnja 2025., zapisnici o ispitivanju svjedoka HO **.**.2024. i sa rasprave održane 24. travnja 2025., razgledan je CD medij koji se nalazi u kuverti oznake Vila Maria – snimka video nadzora, pročitan je usmeni nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Igora Marinića s rasprave 24. travnja 2025., usmeni nalazi i mišljenje mr. sc. Inge Tonković s rasprave održane 24. travnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠO s rasprave održane 12. svibnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka KO s rasprave održane 12. svibnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka PO s rasprave održane 12. svibnja 2025., zapisnik o očevidu od 4. lipnja 2025. (listovi 332-334 spisa), Kriminalističko tehničko izvješće (list 339 spisa), dopis V. PP Zagreb od 22. lipnja 2025. (list 353 spisa) i dopis MUP-a, Ravnateljstva policije i Uprave za granicu (list 350 spisa)., usmeni nalazi i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera s rasprave održane 1. rujna 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje AO s rasprave održane 29. rujna 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka JO s rasprave održane 29. rujna 2025., razgledana je dokumentacija koja prileži spisu na listu 340A, ispitana je svjedokinja ĆO, pročitani su izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, te je ispitan optuženik.

3.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka dopunski ispita žrtva IOKH. Naime, žrtva je nesporno još u listopadu 2024. napustila teritorij Republike Hrvatske, pri čemu sud adresom prebivališta imenovane ne raspolaže jer adresa nije precizno naznačena niti u zapisniku s dokaznog ročišta, niti je adresu prebivališta ili boravišta žrtve, a unatoč raspisanoj objavi bilo moguće utvrditi. Iz navedenog jasnim proizlazi da je žrtva sudu nedostižna, te još važnije da će i u predvidivoj budućnosti biti nedostižna. Stoga je prijedlog obrane za njezinim dopunskim ispitivanjem neprikladan, a podredno i odugovlačeći. Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavak 1. toč. 4. ZKP/08 odbio i dokazne prijedloge obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju UO, JO, AO i HO kao odugovlačeći. Naime, predmetni svjedoci su ispitani na raspravi (pred drugim predsjednikom vijeća), njihovi iskazi, na koje obrana i nije imala primjedbi su uneseni u zapisnik, te je vijeće ocijenilo da činjenica izmjene predsjednice vijeća sama po sebi ne ukazuje na nužnost njihova ponovljenog ispitivanja, kao i da se činjenice o kojima su imenovani iskazivali mogu utvrditi i čitanjem zapisnika o njihovu ispitivanju, uslijed čega bi se ponovljenim ispitivanjem ovih svjedoka na iste okolnosti predmetni postupak bespotrebno odugovlačio.

4. Optuženi IO je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod obrana koje je iznio ranije i želi dodati da je on svjestan svoje prošlosti, svjestan je da je kriminalac, od mladosti je po domovima, ima dva postupka u tijeku u kojima će se nagoditi jer je svjestan svoje krivnje međutim ovdje ne može priznati da je napravio nešto što nije. On možda je primijenio silu prema oštećenoj odnosno udarao ju je, zna da to nije trebao napraviti jer je ona žensko i to priznaje da je pogriješio međutim ovu drugu kvalifikaciju on ne prihvaća i ne može priznati. Iskreno mu je žao i kaje se što je oštećenoj nanio ozljede i za to će iskreno odgovarati. Nadalje navodi da se on od Amadeusa kretao preko željezničke pruge kroz naselje Jelkovec te je preko puta Pevexa, s time da je do fizičkog sukoba između njega i žrtve došlo upravo na tom području između željezničke pruge i Pevexa. Namjera mu je bila ići na Domovinski most i onda prema Trgu Žrtava fašizma gdje mu je žrtva rekla da joj se nalazi smještaj, međutim u međuvremenu je došlo do ovog njihovog fizičkog sukoba i dogovora oko povratka u Vilu Mariu. Do svađe u autu je došlo zbog novaca jer on nije želi platiti 600,00 eura za još dva sata a i htio je da mu ona vrati novce koji joj je prethodno dao, odnosno tražio je da mu vrati pola novca jer nije došlo do pružanja seksualnih usluga i proveli su u apartmanu najviše 40 minuta tijekom kojeg razdoblja uopće nisu imali spolne odnose. On je htio imati odnose s njom ali nije mogao jer je prethodnih 5,6 dana bio na kokainu i alkoholu. On nju je u autu udario 3 do 4 puta šakom u glavu međutim sve do dolaska u apartman nije shvatio koliko je jako ozlijeđena jer se to u mraku u autu nije vidjelo te je to tek shvatio u apartmanu kada je upalio svjetlo u sobi i vidio ozljede i da je krvava, pa mu je bilo žao. Tijekom svađe oko novca, a prije no što ju je udario, ona je njega pošpricala suzavcem, a kada ju je počeo udarati govorila mu je na engleskom jeziku polako, polako. Tada je stao i ona mu je rekla da se bez novca svodniku ne može vratiti i da mu zbog toga novac odnosno pola onoga što joj je dao ne može vratiti te je upravo ona predložila da se vrate u Vilu Mariu kako bi tamo imali spolne odnose. Te odnose nije trebao platiti međutim po dolasku u apartman on se uspaničio ne samo zbog ozljeda koje joj je nanio već i zbog straha da mu trudna djevojka ne sazna to da je sebi uzeo prostitutku pa je tada on njoj počeo nuditi duplo novaca i parfeme.

4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja, te je pročitana obrana optuženika iznesena na raspravi 15. svibnja 2025. U brani iznesenoj prilikom prvog ispitivanja optuženik je u bitnome naveo da predmetnog dana oko 02,00 sati ujutro uzeo u najam sobu br. 4 u „Vili Mariji“ te preko mobitela na Internet stranici „Escort Croatia“ tražio osobu za pružanje seksualnih usluga s fetišima. Javila mu se IOKH ali ne izravno nego preko druge osobe te je dogovorio uvjete pružanja usluga, što dozvoljava a što ne. Cijena dva sata seksualnih usluga iznosila bi 350,00 eura, dok je četiri sata iznosilo 500,00 ili 600,00 eura te je on naručio pružanje usluga za dva sata po 350,00 eura. Po dolasku ženske osobe s njom je započeo prijateljski razgovor koji je trajao 45 minuta te je u to vrijeme već bio pod utjecajem kokaina. Kokainom je i nju ponudio i ona je rekla da može i da bude, pila je red bull koji je prethodno kupio po njezinoj narudžbi a pila je malo i alkohola. Prijateljski su razgovarali i ona je u jednom trenutku njemu nakon 40 minuta rekla da prestane pričati i da ona hoće da on izvrši odnos s njom, ali on joj je rekao da ne zna hoće li moći jer je na kokainu pa baš i ne može kad je na kokainu a ona je rekla nema problema budemo probali. On je probao 10 do 15 minuta i nije mu uspjelo. On je mislio da ima još 50 minuta a ona je rekla da je gotovo. Pitao ju je koliko novca treba dati za još dva sata a ona je rekla da je to 600,00 eura. On je rekao dobro, a ona je rekla da želi ići doma. Rekao je dobro odvest ću te doma, ali i da ide samo usput u Amadeus po kokain jer želi sebi kupiti još kokaina da ima za doma. Rekla mu je dobro i da želi i ona sebi malo uzeti. On je krenuo prema Amadeusu u [adresa] i zadržao se svega dvije minute u Amadeusu i kupio si kokain. Kad je krenuo prema njezinom smještaju koji se nalazi tamo prema staroj džamiji na kružnom toku išao je na obilaznicu A3 jer je znao da tamo ima manje policije. Cijelim putem je bio ljut i rekao joj je da laže i pokazao joj je poruke s njenom prijateljicom o cijeni i trajanju usluga. Tražio je da mu vrati bar pola novca 200,00 eura, jer nisu ništa radili. Ona je rekla da neće, vidjela je da je on ljut i nervozan i da će biti agresivan. Tada je ona uzela svoj suzavac i počela špricati po autu. Pošpricala je i njega i sebe i tada ju je udario bočno, kod uha šakom u glavu. Ona je s drugom rukom uspjela otvoriti vrata i udarala ga je svojim nogama po guzici, ramenu. Obranio se i izašao iz auta. Htio joj je uzeti tih 200,00 eura. Krenuo je prema njoj a i ona prema njemu. Išla se tući s njim. Tada ju je udario tri do četiri puta šakom u glavu. Srušila se i digla i rekla mu stop stop stop i da će ipak ići s njim u apartman i da će biti s njim ako treba još dva tri sata i ako treba do jutra, da ne želi imati probleme i da će biti s njim. On je rekao ok i smirio se. Kad ju je vozio prema apartmanu mislio je da je sve uredu. U apartmanu ju je pitao želi li što jesti, piti a ona je rekla ne. Kada je vidio njenu glavu i podljeve osjećao se ugroženo da će ga ona prijaviti za te udarce i bilo mu je krivo kada je vidio da ju je toliko snažno udario. Ona mu je stalo govorila da nije problem da je on njezin prijatelj a on joj je govorio da ga je strah da će njega njezini prijatelji prijaviti i nju pokušati nagovoriti da ga ona prijavi. Sjeli su pričati, malo se opustili. Gledali su svakakva videa, pričali su o tome kakav je život u Kolumbiji, govorila mu je da ima oca u Peruu. Bili su opušteni. Rekla mu je da ako želi da mogu imati spolne odnose. Pitao ju je bi li bio problem da on ode kupiti seksi igračke na dva tri sata. Ona ga je pitala na što misli i on joj je objasnio i ona je rekla da može. Bila je sama u apartmanu i mogla je otvoriti prozor i pobjeći. I mislio je da će pobjeći. On se vratio i donio joj je parfeme u vrijednosti 1.500,00 do 2.000,00 eura, njih sedam, osam jer se htio iskupiti nekako jer ju je izudarao, imala je zatvorene oči i išla joj je krv iz nosa. Donio je i dvoje naočala, rekao joj je da je to za nju. Kupio joj je i colu i pizzu. Imali su odnos s igračkama dvije do pet minuta. Sveukupno su imali odnose nekih 40 minuta, više su razgovarali. Kasnije ga je bilo strah jer su njemu njezine prijateljice prijetile. Pokazao joj je te poruke, rekao joj je da ga je strah, da ju se boji pustiti a ona mu je rekla da ga nema šta biti strah, da će ona reći da on to nije napravio. Ostali su tako još par sati, bio je uznemiren nije znao šta da radi. Pitao ju je je li problem da joj nabavi novce, radije bi to kroz kriminalna djela napravio nego da ga prijavi a ona je rekla da ne mora. Između 18:00 i 20:00 sati, ne zna koliko je bilo sati točno kad joj je rekao da će ju odvesti doma. Odvezao ju je do stare džamije i otišao je doma. Ostavio je te igračke u autu i to je to. 400,00 eura joj je platio prije ulaska u apartman jer ona inače ne bi ušla u stan jer niti jedna prostitutka neće ući ako joj prvo ne platiš. Nastavno je optuženik u svojoj obrani opisivao izgled prozora tvrdeći da je žrtva mogla pobjeći. Igračke koje je koristio je policija pronašla u autu tijekom pretrage. Ponovio je da su spolni odnosi bili nenasilni i da je za iste dala pristanak pa i za analni odnos. Za kuglu mu je nakon jedne minute rekla da joj smeta jer joj je zaštopan nos i odmah joj je izvadio kuglu. Lisice su bile igračke koje je ona lako mogla strgnuti s ruku samo da ih je razvukla.

4.2. U obrani iznesenoj na raspravi 15. svibnja 2025. optuženik je u bitnome naveo da je u prvih sat vremena koje je proveo sa žrtvom u sobi razgovarao o njezinom i svom privatnom životu, da ponekad uzima kokain, da ima neku paranoju u glavi ponekad pa zna pozvati prostitutku. Rekao joj je i da se bavio kriminalom, da je počinio krađe, razbojništva s pištoljem koji nije bio pravi, opisivao joj je kako je to činio naglasivši da nikada nije ikoga ozlijedio. Rekao joj je i da je ponekad nosio noževe sa sobom. Kada je bio sa žrtvom nije imao pištolj sa sobom. Do kluba Amadeus u [adresa] je otišao kako bi kupio još kokaina i nabavio novce da joj da, ali novac nije nabavio, već je kupio 5 grama kokaina. Ponudio joj je da joj plati u kokainu što je ona odbila. Tek po povratku u sobu, oko 4,30 do 5,00 sati je shvatio da ju je jako udario jer je do tada u autu vidio samo krv, nakon čega joj se cijelo vrijeme ispričavao, rekao joj je da će joj donijeti skupe naočale, parfeme i novac. Oko 6,00 sati je otišao iz sobe po pomagala, a ona je rekla da ne želi ići s njim, na što joj je ponovio da mu je žao i da joj daje povjerenje, tako da je ona ostala sama u sobi, a ona je otišao po pomagala i stvari za nju. U dućanu na Knežiji je kupio 2 para lisica, korzet i kuglu. Nakon toga je oko 9,00 ujutro otišao do prijatelja u Trnsko 7, a on mu je dao 100,00 eura, 7 parfema i dvoje naočale za žrtvu. U sobu u Vili Mariji se vratio oko 10,00 -10,30 i bio je sretan kad je žrtvu zatekao u sobi, ona je tamo bila 3-4 sata sama, bio sam sretan jer nije nikoga zvala niti pokušala pobjeći. Nakon što je stvari koje je kupio ostavio u sobi, na recepciji Vile Marije je nadoplatio još jednu noć. Zajedno su izlazili u još jednom navratu, išli su do njegovog prijatelja u Dubravi, kako bih uzeo kokain i novce za nju, ali novce nije dobio, a kokain je uzeo i to 2 grama. Za to vrijeme su njemu preko telefona prijetili neki ljudi pitajući jel zna gdje je žrtva, na što je odgovorio da znam gdje se ona nalazi i da će joj on to platiti. Ona mu je rekla da se mora vratiti do 20,00-21,00 sati navečer i da će sve riješiti sa svojim suradnicima kad dođe u apartman gdje su zajedno boravili, jer je njega najviše bilo strah da oni kad nju vide s ozljedama njega ne prijave. Također je rekao da ako oni njega prijave, da će on njih morati prijaviti za prostituciju. Nakon toga su se ponovno vratili u Vilu Mariju kako bi vratili ključeve i uzeli stvari iz sobe, tako da su se iz Vile Marije udaljili oko 18,00 sati. On ju je ostavio kod tzv. Džamije, nakon toga, otprilike nakon sat vremena, ona je rekla da je to u redu, da joj odgovara ta lokacija. Naime, on nije imao vozačku dozvolu zbog čega je vozio okolnim putevima kako ne bih naišao na policiju. Kada je žrtva izlazila iz auta uzela je 5 parfema, dok je druga dva i naočale koje joj je također dao, ostavila u autu, a ne zna zbog čega. Ne zna je li joj to ispalo iz vrećice ili je namjerno ostavila. Cijelo vrijeme dok je bila sa njim imala je kod sebe mobitel. Oni nisu gledali porno filmove nego neki španjolski film na Netflixu i nije ju snimao mobitelom za vrijeme dok su bili zajedno.

5. Žrtva IOKH je u svom iskazu od 5. listopada 2024. koji je uz suglasnost stranaka reproduciran u bitnome navela da je preko prijateljice dogovorila susret s IO. Ona se taksijem dovezla do adrese „Vila Marija“ gdje ju je dočekao optuženik i zajedno su otišli u sobu u kojoj se optuženik odmah počeo drogirati. Otišla je do WC-a, a kada se vratila okrivljeni joj je ponudio piće Red Bull međutim piće je imalo čudan miris zbog čega se uplašila. Poslala je poruku prijateljici, a okrivljenom je rekla da joj pozove taksi jer se želi vratiti do svojeg smještaja. Okrivljeni joj je tada ponudio da ju odveze svojim automobilom do lokacije njezinog apartmana na što je ona pristala. Dok su se vozili do njezinog smještaja primijetila je da je okrivljeni promijenio smjer. Osjetila je strah te se uhvatila za rukohvat u automobilu pokušavajući izaći ali u tom trenutku je okrivljeni primijetio te je s lijeve strane izvadio sprej i pošpricao ju po licu. Radilo se o nadražujućem sredstvu, a nakon toga je istu počeo tući šakama po glavi. U jednom trenutku nakon što je zaustavio vozilo uspjela je pobjeći iz automobila i vikala je glasno u pomoć ali ju je okrivljeni sustigao i opet udarao šakama po glavi i vukao za kosu natrag prema automobilu. U jednom trenutku nakon što ga je udarila u međunožje on je izvadio pištolj i uperio ga prema njezinom tijelu i naredio joj da stane ili će ju ubiti. Kada je ugledala pištolj bacila se na koljena i molila ga da ju ne ubije. Isti ju je povukao za kosu te dovukao do automobila gdje ju je postavio na stražnje sjedalo četveronoške, a potom joj je podigao haljinu, pomaknuo gaćice te je svojim spolovilom penetrirao u anus, cijelo vrijeme je morala biti mirna jer joj je rekao da ima nož i da bi ju mogao ubiti i pokopati. Nakon tog analnog odnosa je krvarila, a ne zna ima li u autu tragova krvi. Nakon što je završio sa seksualnim činom naredio joj je da sjedne na suvozačevo mjesto te je on sjeo u automobil pa su se vratili automobilom do „Vile Marija“. Ista je u strahu sjedila i šutjela a potom kada su stigli izašla je iz automobila i hodala do sobe br. 4. Lice joj je bilo već puno krvi međutim spremačica ju nije htjela pogledati. Naredio joj je da prestane plakati jer da izgleda ružno kada plače i cijelo vrijeme joj je govorio da je M. U sobi je nastavio s konzumacijom droge, šmrkao je kokain i tražio je i nju da povuče kokain te ju je svakih 10-tak minuta silovao i onda konzumirao kokain. U jednom trenutku je naredio i njoj da povuče nosom prah kokaina što je ona odbila te je malo kokaina stavio na svoj prst te je prošao po ustima. Nakon toga, učestalo ju je silovao i to sprijeda vaginalno. U jednom trenutku je izašao iz prostorije „Vile Marije“ ali je istu zaključao. Ona je pokušala pobjeći kroz prozor ali nije uspjela otvoriti prozor i u očaju je sjela na krevet. Nakon otprilike pola sata okrivljeni se vratio sa crnom torbom u kojoj je imao različite parfeme, crne naočale i razna seksualna pomagala, igračke, jedan crni kombinezon na rupe, čipkasti, koji joj je naredio da obuče. Ista je po njegovoj naredbi, a u strahu da ju ne tuče obukla kombinezon, nakon čega je okrivljeni iz torbe izvadio lisice, vezao joj ruke i noge, a potom stavio povez s lopticom na usta, gurao ju je na krevet i silovao analno, a u tom trenutku je osjetila da se guši jer joj je smetala kuglica u ustima nakon čega je istu bacio na koljena i maknuo joj kuglu iz usta te naredio da ga oralno zadovolji. Također joj je pokazivao pornografski video i tražio od nje da ga zadovolji oralno kao i glumica u pornografskom videu. U jednom trenutku je uzeo mobitel i počeo ju snimati ali je morala staviti crne naočale da se ne bi vidjelo njezino natečeno lice. Potom ju je silovao u raznim pozicijama, a istovremeno je konzumirao kokain. U jednom trenutku je stao, a ona se skvrčila na krevetu ali nije mogla spavati jer se bojala. Nakon nekog vremena počeo se oblačiti i njoj naredio da se obuče te da stavi crni kombinezon i haljinu u kojoj je došla te da stavi crne naočale. Okrivljeni je obukao bijelu Polo majicu i rekao joj da mora staviti crne naočale. Kada su ušli u auto bojala se da ju opet ne udari, a on joj je govorio da je profesionalni boksač i kriminalac, te su se udaljili iz „Vile [adresa]. Okrivljeni ih je odvezao do parkirališta gdje se nalazio bijeli kombi i okrivljeni je od nepoznatih osoba kupio kokain. Potom su se vratili u „Vilu Mariju“, u istu sobu broj 4, gdje ga je još jednom morala oralno zadovoljiti, a nakon toga ju je odvezao prema njezinom smještaju. Na kraju je još naredio da ne smije zvati policiju jer će ju ubiti te joj naredio da izađe iz auta i doslovno ju je izbacio van, a ona je pala na tlo te se podigla i počela trčati, te je naišla na muža i ženu s psom koji su joj pomogli pozvati policiju. Žrtva je navela da se ovaj događaj odvijao od petka ujutro u 02,30 do navečer oko 20,00 sati.

6. Svjedokinja UO je u svom iskazu od 6.studenog 2024. koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je zaposlena u objektu na radnom mjestu spremačice. U petak, 4. listopada 2024. radila je u poslijepodnevnoj smjeni na recepciji. Optuženika nije vidjela kada je iznajmljivao sobu već ga je vidjela navedenog dana oko 14,00 sati kada je u pratnji ženske osobe, nižeg rasta i tamnije kose izašao iz smještaja. Oboje dakle IO i ženska osoba vratili su se u sobu za otprilike pola sata da bi oko 18,00 sati IO napustio smještaj zajedno sa ženskom osobom. Nakon što su navedeni napustili sobu otišla je u sobu br. 4 kako bi počistila sobu te je primijetila da je posteljina bila masna, da su čaše i pepeljare bile pune opušaka cigareta dok je na posteljini i jastučnici vidjela nekoliko kapljica crvene boje nalik na krv te je posteljinu oprala do dolaska policijskih službenika.

6.1. Ispitana dopunski na raspravi svjedokinja UO je u svom iskazu koji je također u suglasnosti stranaka pročitan navela da je bila na recepciji kada su optuženik i ženska osoba izlazili iz privatnog smještaja. Recepcija se nalazi u prizemlju, a soba na prvom katu, odnosno fizički relativno blizu. Kada su izlazili i prolazili kraj recepcije nije imala verbalni kontakt s istima. U slučaju bilo kakve buke iz sobe gdje su bili optuženik i žrtva, ona bi to na recepciji čula. Također u sobi do njihove je bilo gostiju koji bi također čuli neku buku u slučaju da se nešto u toj sobi događalo. Da ju je žrtva bilo što pitala, odnosno tražila ju da pozove pomoć ona bi to učinila. Također, u slučaju da je primijetila ozljede kod žrtve ili bilo kakvu neuobičajenu situaciju to bi također prijavila. Soba ima jedan prozor sa dva krila, kupaonu, krevet, vrata, prozor se mogao otvoriti, kroz njega se može izaći u vrt jer se nalazi na visini od pola metra od tla. U sobi nema telefona, a ništa neuobičajeno u istoj nije uočila, krevet je bio razbacan i okolo su bili opušci cigareta. U sobi nije bilo ostataka pića niti alkohola, niti je bilo ostataka hrane. U smeću nije pronašla prazne boce pića Red Bull. Ženska osoba je imala dugu crnu kosu, nije imala niti naočale niti neku kapu na glavi, bila je obučena u hlače i majicu. Popodnevna smjena počinje u 14:00 sati i tada je došla na posao 04.10.2024. S prozora sobe koju je iznajmio optuženik vidi se živica, cesta se ne vidi.

7. Svjedok HO, je u svom iskazu od 06.11.2024., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je on početkom listopada 2024. radio noćnu smjenu na recepciji za smještaj. Tijekom noći je spavao i nije ništa čuo, a iduće jutro je smjenu preuzela kolegica koja je rekla da je IO produžio smještaj do 17,00 sati ali na kraju nije ostao sljedeću noć.

7.1. U svom iskazu na raspravi koji je također uz suglasnost stranaka pročitan svjedok HO je u bitnome naveo da je na zahtjev policije izdvojio snimke video nadzora objekta samo u dijelovima na kojima je bilo vidljivo kretanje optuženika i ženske osobe u njegovom društvu, što su ga policijski djelatnici tražili. Nije moguće da bi njemu nešto promaklo u tom razgledavanju, a vezano za kretanje spomenute dvije osobe. Nakon toga je na USB medij presnimio izdvojene dijelove snimke i taj USB stik predao policijskim djelatnicima. Cjelovitu snimku video nadzora za dan 04.10.2024. više nema jer se iste čuvaju dva tjedna. Policijski djelatnici ga nisu tražili da im preda cjelovitu snimku video nadzora za taj dan. U sobi broj 4. gdje su boravili optuženik i žrtva nalazi se TV, krevet, prozor koji se može otvoriti i kroz koji se može izaći u vrt, koji je na visini od oko 1 metra. Te noći nije čuo ikakvu buku kroz ventilaciju, a niti buku neovisno o ventilaciji, niti se itko od gostiju u sobama pokraj sobe 4. žalio na buku. Soba 4. je na kraju hodnika, a buka bi se svakako čula u sobama 3. i 2. na istom katu, a u tim sobama je bilo gostiju. U slučaju bilo kakvih problema ili nekih neuobičajenih situacija, on bi isto pokušao smiriti, a ako u tome ne bi uspio zvao bi policiju. Optuženik se ponašao najnormalnije. Koliko se sjeća vozilo je bilo na parkingu 04.10.2024. u razdoblju od 06:00 do 10:00 sati, ali nije siguran. Nakon što su svjedoku predočene snimke isti je naveo da nije upoznat s točnim okolnostima vezanim za nastanak snimke. Njegova pretpostavka je da je UO mobitelom snimila sobu prije čišćenja, a uobičajeno se ne snima svaka soba po odlasku gosta, nego samo ako se radi o situaciji koja odudara od redovite jer je soba jako razbacana i u njoj ima tragova krvi, što je bio ovdje slučaj. Radi se o sobi 4. koja je vidljiva na toj snimci. Nema saznanja je li tijekom boravka navedenih osoba u sobi istima izvršena dostava hrane. Recepcija se nalazi odvojeno od sobe 4. odnosno prilikom ulaska i izlaska gostiju iz sobe 4. gosti ne prolaze pored recepcije. Do sobe 4. vode stepenice kojima su se spuštale ženska i muška osoba na razgledanoj trećoj snimci. Sobe imaju ključ koji se vraća na način da ga gost po izlasku baci u sandučić. Na razgledanoj snimci tog dana 04.10.2024. nije u drugim dijelovima uočio optuženika i žrtvu. Naveo je i da ne može dati objašnjenje za činjenicu da je iz razgledanih snimki razvidno da je ženska osoba otišla iz objekta tog dana oko 03:00 ujutro, a zatim ponovno u 18:00 sati, a u međuvremenu nema snimke iz koje bi bio razvidno da je ponovno ušla u objekt. Sve sobe u objektu su povezane hodnikom. On je vezano za izdvajanje relevantnih dijelova snimke video nadzora i predaje istih kontaktirao sa 3 različita službenika MUP-a. S obzirom da iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s lista 23. spisa proizlazi da je od njega oduzet DVD, naveo je da je siguran da je policijskim djelatnicima predao USB stik jer DVD ne koristi. Također je siguran da prilikom razgledavanja cjelovite snimke video nadzora s njim nisu bili policijski djelatnici. Nekoliko dana nakon što je predao USB stik policijski djelatnici su ga tražili može li isto predati odnosno presnimiti na DVD medij na što je odgovorio negativno te su oni rekli da će onda oni to sami riješiti. Njemu su policijski djelatnici donijeli svoj USB na koji je onda presnimio po njihovom zahtjevu snimke koje je prethodno pregledao, iako su ga tražili da to presnimi na DVD rekao je da nema tih tehničkih mogućnosti.

8. Svjedokinja AO je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je zaposlenica pansiona Vila Maria u Zagrebu. Dana 04.10.2024. radila je na recepciji navedenog pansiona. Ne sjeća se da bi vidjela u pansionu optuženika. Upoznata je s činjenicom da je prijavljeno kazneno djelo, a koje bi se prema navodima žrtve odigralo u pansionu gdje je zaposlena. Međutim, žrtva je došla u pansion u vrijeme kada je na recepciji radila kolegica UO, a ne ona. U pravilu je radila ujutro od 09:00 do 14:00 sati. Kada joj je predočen dio iskaza svjedoka HO: "slijedećeg jutra je smjenu preuzela AO koja mi je u kasnijem razgovoru rekla da je GO produžio smještaj do 17:00 sati, ali na kraju nije ostao sljedeću noć", te dio iskaza svjedoka UO: "sjećam se da mi je kolegica iz jutarnje smjene rekla da je sobu broj 4 iznajmila osoba po imenu GO vidjela sam ga navedenog dana oko 14:00 sati kada je u pratnji ženske osobe nižeg rasta, tamnije kose, izašao iz smještaja… oboje su se vratili u sobu za otprilike pola sata da bi negdje oko 18:00 sati zajedno napustili smještaj" i dio iskaza žrtve: "on je imao ključeve od sobe broj 4 i kada smo krenuli gore naišli smo na sobaricu koja me je vidjela, imala sam već lice puno krvi, ja sam pokušala sobarici dati znak da zove policiju dok je on otvarao vrata, međutim, spremačica je rekla ne glavom, pognula je glavu i otišla", navela je da joj je po njezinom sjećanju spremačica VO koja više ne radi u pansionu, rekla da je vidjela mušku i žensku osobu, ali da od strane ženske osobe nije bilo pokušaja kontakta sa njom, možda ona to nije primijetila. Zapravo, zna da su razgovarale po dolasku policije i da ona nije povezala navedene osobe sa dolaskom policije, a vjeruje da bi ona a da je vidjela krv ili nešto slično, to rekla i da bi to povezala sa dolaskom policije. Sjeća se da je optuženik s tom ženskom osobom bio u sobi 4, u sobi do su također bili gosti i to je dostupan podatak u evidenciji pansiona.

9. Svjedokinja ĆO je u svom iskazu na raspravi u bitnome navela da je 4. listopada 2024. bila zaposlenica u apartmanu Villa Marija na radnom mjestu spremačice te se sjeća da je oštećenu vidjela u sobi u kojoj je bila sa jednom muškom osobom i to u trenutku kada je donijela čiste ručnike. Tada je vrata otvorila ta muška osoba međutim nije joj dozvolila da uđe u sobu već je s vrata uzeo ručnike iz njezinih ruku i u tom trenutku je vidjela i jednu žensku osobu koja je imala ozljedu u obliku porezotine ispod donje usne. U trenutku kada je ugledala tu žensku osobu ista je stajala, bila je odjevena ali se više ne sjeća u što. Ta ženska osoba njoj nije davala ikakve signale niti je od nje tražila da ona zove ili joj pruži pomoć međutim isto tako nije joj izgledala kao da je sve normalno i cijela joj je situacija bila čudna. Sjeća se da je kolegica koja je radila na recepciji razgovarala sa jednom drugom kolegicom o gostima iz te sobe broj 4, ali se ne sjeća što su govorili već se sjeća da su ju samo pitali je li išla odnijeti ručnike i jesu li joj otvorili vrata. Nije se mogla sjetiti niti odgovoriti na pitanje što su oni konkretno razgovarali o gostima iz te sobe, niti jesu li joj barem djelovali kao da je i njima nešto čudno u pogledu situacije iz sobe br. 4, ona se samo nastojala fokusirati na svoj posao. Sjeća se da je goste iz sobe br. 4 i muškaraca i ženu srela i na hodniku. Na hodniku ih je srela u prolazu kada su njih dvoje išli prema sobi i tada ih je samo pozdravila te nije obraćala na njih preveliku pažnju niti se zagledala bilo u žensku osobu bilo mušku osobu. Ne sjeća se da bi ženska osoba na glavi imala bilo što pa tako niti sunčane naočale. Misli, nije sigurna da je ženska osoba hodala ispred muške osobe. Nakon predočavanja dijela iskaza žrtve u kojem je ista navela: "…kada smo krenuli gore naišli smo na sobaricu koja me je vidjela, imala sam već lice puno krvi, ja sam pokušala sobarici dati znak da zove policiju dok je on otvarao vrata. Međutim spremačica je rekla NE glavom, pognula je glavu i otišla…" svjedokinja je navela da to nije točno, jer da je bilo što vidjela ona bi reagirala.

10. Svjedokinja ŠO je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranka pročitan u bitnome navela da su ona i kolega KO otišli u objekt Vila Marija, utvrdili su identitet djelatnika koji je u njihovoj nazočnosti pregledavao snimke videonadzora od tog dana, na kojima su uočili mušku osobu koja je odgovarala opisu osumnjičenika i žensku osobu koja je odgovarala opisu žrtve. Po DVD medij na kojem su izdvojeni dijelovi snimke videonadzora od traženog perioda otišao je kolega PO tako da o tome nema saznanja. Ona nije gledala snimku videonadzora objekta Vila Marija koja bi obuhvaćala cijeli inkriminirani period više od 24 sata. Dijelove snimke izdvojio je djelatnik HO, i onda su pregledavali samo te dijelove snimke. Tom prilikom kolega KO i ona nisu oduzeli DVD medij od djelatnika Ville Marije.

11. Svjedok KO je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je su on i kolegica ŠO došli na adresu Vile [adresa] i kontaktirali sa djelatnikom KO koji je već znao o čemu se radi, te ga je zatražio da izdvoji na snimci videonadzora mušku osobu koja je u traženom periodu iznajmila sobu, što je on i učinio i pokazao izdvojeni dio snimke, što su onda konstatirali u izvješću. Također ga je tražio da izdvoji snimke na kojoj je vidljiva i ženska osoba u društvu sa osumnjičenikom što je on i učinio. On je dao uputu djelatniku Vile Marije da detaljno pregleda snimku iz određenog perioda i da izdvoji dijelove na kojima se vide žrtva i muška osoba koja je sobu iznajmila. Kako je njemu smjena završila on je te izdvojene dijelove predao drugom kolegi. Druga ekipa koja je preuzela smjenu u 6 ujutro nakon njih je trebala detaljno pregledati snimke videonadzora i iste izuzeti. On je po povratku u postaju nakon izvršenih provjera dodao u izvješće da je snimka videonadzora izuzeta uz potvrdu i zapisnik jer je u međuvremenu kolega PO iste snimke preuzeo od djelatnika Ville Marije. On je još uvijek bio u postaji kada se kolega PO vratio sa izuzetim DVD-om.

12. Svjedok PO je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je po dolasku u objekt vila [adresa] zatekao djelatnika koji je u jednoj prostoriji gdje već pripremio DVD snimku koju mu je predao, o čemu je onda sastavio već navedene dokumente. Kada mu je predočen dio iskaza HO da je na USB medij presnimio izdvojene snimke i taj USB stick predao policijskim djelatnicima naveo je da se ne sjeća je li mu navedena osoba dala DVD ili USB stick sa snimkama videonadzora obzirom na protek više mjeseci od tog događaja. Naime, sve je već bilo pripremljeno i on je samo trebao samo preuzeti.

13. Svjedok JO je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da poznaje optuženika s kojim se tijekom 2021.g upoznao u zatvoru i nakon toga su nastavili kontaktirati. Zadnji put ga je vidio taj dan kad je priveden u vezi ovog postupka. Tada je optuženik došao do njega, do njegovog stana, oko 08:45 sati što zna jer je radio od 09:00 sati, a on je došao malo prije toga. I prije tog dana je dolazio kod njega kući. On ga je tog dana pitao da mu da 1.000,00 eura, novce nije imao pa mu je dao 6, 7 parfema marke Chanel i dva para naočala Loewe i 100,00 eura. Došao je s autom do njega kući i zadržao se par minuta, najviše 7, 8 minuta jer je on morao ići na posao. Koliko se sjeća našli su se ispred njegove zgrade, on je otišao do stana, a optuženik ga je čekao ispred stana. On se htio riješiti tih parfema i naočala, mislio je da će ih optuženik prodati i tako doći do novca.

14. Vještak dr. Igor Marinić je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je optuženik osoba kod koje je dijagnosticirana ovisnost o više psihoaktivnih tvari uz prisutne karakteristike mješovitog poremećaja ličnosti. U vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenih djela ispitanikova sposobnost da shvati značenje svojeg postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom bile su smanjene i to u bitnom stupnju. Time je ubrojivost ispitanika u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenih djela bila bitno smanjena. Obzirom na navedeno preporučuje se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Optuženik je nekonzistentno iznosio podatke o konzumiranju kokaina. U osnovi je navodio da je dan prije, dakle 03.10.2024., konzumirao kokain i alkohol, da je 04.10.2024. tijekom ponoći uzeo 2 do 2,5 g kokaina, da od ponoći do jutra ne zna točno koliko je uzeo kokaina, da je tijekom dana uzeo možda 4 g kokaina, a naveo je i da je kroz dan višekratno uzimao kokain. Optuženik je naveo da kokain uzima po nekoliko dana za redom, pritom povisujući dozu, a kada bi mu se pojavili tjelesni simptomi u vidu lupanja srca onda je opisivao da napravi pauzu od dan ili dva te potom ponovno nastavlja sa takvim obrascem uzimanja. Navedeno se može smatrati kontinuiranim uzimanjem kokaina. Navedeno uzimanje kokaina kod ispitanika može dovesti i do takvih iracionalnih strahova i paranoidnih interpretacija realiteta, a navedeno je vidljivo i u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji gdje u nalazu od 15.06.2015. se bilježi među dijagnozama i suspektna psihotična reakcija, a u nalazu od 02.09.2024. kada je također dovezen u hitnu službu u intoksiciranom stanju se iz nalaza vidi da je bio usporenog i oskudnijeg tijeka misli. Prema anamnestičkim podacima od strane ispitanika ispitanik je naveo da je imao i obavezu psihijatrijskog liječenja, no nema dostupne podatke o kojoj bi se mjeri liječenja radilo.

15. Vještakinja mr. sc. Inga Tonković u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da su rezultati psihologijskog ispitivanja pokazali da se radi o osobi slabijeg prosječnog, intelektualnog funkcioniranja s disocijalnim poremećajem ličnosti i prisutnim paranoidnim karakteristikama, a ispitivanje vezano za konzumaciju alkohola i droga pokazalo je da priznaje brojne ozbiljne probleme s drogama i/ili alkoholom i upućuje na snažno prisutan stil življenja koji se veže uz nastanak poremećaja ovisnosti.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome proizlazi da su na temelju medicinske dokumetnacije žrtve utvrđenje ozljede krvni podljevi lica (oko oba oka, na lijevoj strani čela, na usnama), otok očnih vjeđa više lijevog oka, nosa, usana, defekti sluzničnog (crvenog) dijela usana, krvni podljevi na leđima, krvni podljevi na koljenima i potkoljenicama. Svaka pojedina od utvrđenih ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu, kao i sve one u ukupnosti. Ozljede su nastale djelovanjem tupe mehaničke sile na navedene dijelove tijela. S obzirom na izgled i lokalizaciju, mehanizmi nastanka pojedinih od gore navedenih ozljeda su sljedeći. Ozljede na licu su nastale udarcima tupotvrdim sredstvom. U pravilu se radi o udarcima stisnutom šakom. Za nastanak ovih ozljeda su bila potrebna najmanje četiri zasebna udarca, zadana silom slabog intenziteta. U kontekstu dinamike predmetnog događaja, ove su ozljede povezive s udarcima koje je oštećenica – prema međusobno sukladnim navodima iz njezinog svjedočkog iskaza i obrane optuženika – zadobila od strane optuženika tijekom vožnje osobnim vozilom i/ili nakon što su izašli iz vozila. Ozljede na koljenima i potkoljenicama lokalizacijom sugeriraju nastanak prilikom pada, udara o čvrste prepreke, zapinjanjem za takve prepreke i sl. Ove ozljede nije moguće pouzdano povezati s nekim konkretnim segmentom dinamike događaja kakva je prikazana od strane sudionika, a potencijalni trenutci njihova nastanka su, primjerice: sukob u vozilu uz mahanje nogama, „ritanje“ (optuženik); pad na tlo nakon zadobivenih udaraca izvan vozila (optuženik); bacanje na koljena zbog pištolja uperenog u nju (oštećenica); bacanje na koljena nakon analnog odnosa, dok je bila vezana lisicama (oštećenica); pad nakon što je odgurnuta iz vozila, na samom kraju događaja (oštećenica). Ozljede na leđima nisu precizno opisane u odnosu na lokalizaciju, što ograničava mogućnost zaključivanja o okolnostima njihovog nastanka. Uopćeno, moglo se raditi o udarcima tupotvrdim sredstvom, mehanizmu pritiska ili udaru leđima o prepreke u prostoru. Iz dinamike događaja prikazane po sudionicima ne proizlazi opis neke radnje s kojom bi se ove ozljede uvjerljivo povezale, a mogući trenutci su, primjerice: udaranje šakama u stražnjicu za vrijeme odnosa s boka (oštećenica), pod uvjetom da su ozljede bile smještene na krajnjem donjem dijelu leđa; hvatanje i čvrsto pridržavanje trupa prstima ruku, pri čemu bi došlo do pritiska jagodica prstiju optuženika na kožu, za vrijeme nekog od spolnih odnosa (oštećenica). Ginekološkim pregledom je konstatiran uredan nalaz na spolovilu, genitalnoj i perianalnoj regiji. Okolnost izostanka ozljeda spolovila, genitalne i analne regije sama po sebi ne znači da ženska osoba nije prethodno doživjela višestruke vaginalne i analne spolne odnose. Vjerojatnost pojave ozljeda ovih regija veća je u slučajevima spolnih odnosa bez pristanka žrtve, kao i kod energičnijih spolnih odnosa, ali niti u takvim okolnostima ozljede ne moraju nastati. Slijedom toga, temeljem sadržaja nalaza liječničkih pregleda ne može se niti isključiti niti potvrditi da bi optuženik izvršio jedan ili više spolnih odnosa s oštećenicom, praćenih vaginalnom i/ili analnom penetracijom. Nalaz biološkog vještačenja također ne doprinosi zaključivanju na ovu okolnost. Ukoliko je do takvog odnosa/takvih odnosa došlo, vještačenjem se ne može utvrditi jesu li bili izvršeni bez pristanka oštećenice, odnosno protivno njezinoj volji.

17. Vještak dr. Davor Mayer je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je medicinskom obradom oštećenice nakon događaja utvrđen niz nepotkivnih ozljeda na više regija tijela koje su svaka pojedina i u ukupnosti tjelesna ozljeda. Od toga su ozljede na licu pripisive udarcima tupotvrdim sredstvom, po svemu sudeći šakom i to u dijelu događaja kada je došlo do sukoba optuženika i oštećenice u vozilu i neposredno nakon toga. Ozljede na koljenima, potkoljenicama i leđima nisu uvjerljivo pripisive nekom određenom segmentu dinamike događaja, a u pisanom nalazu i mišljenju je opsežno obrazložio moguće varijante njihova nastanka. Ozljede genitalne i perianalne regije nisu bile prisutne kod oštećenice. Ova okolnost niti isključuje niti potvrđuje mogućnost da bi između oštećenice i optuženika bilo spolnih odnosa, a u koliko ih je bilo, tada se ne može cijeniti s gledišta vještaka jesu li ti odnosi bili dobrovoljni ili izvedeni suprotno volji oštećenice. Pozvan očitovati se na iskaz oštećenice u dijelu u kojem je navela da je nakon analnog odnosa u autu krvarila te da je ostavila tragove krvi na papiru u toaletu odnosno odgovoriti bi li u tom slučaju bila prisutna neka ozljeda na njezinu tijelu vještak je naveo da iz dostupne medicinske dokumentacije ne može identificirati mogući izvor takvog iskazanog krvarenja. Potencijalno bi se radilo o ragadi (plitkoj raspuklini) kože analnog prstena. Takav nalaz nije opisan pri čemu se ne može znati je li liječnik promatrao samo kožu uz anus ili je pokušao vizualizirati i analni kanal. Dakle, ne isključuje mogućnost da bi u analnom kanalu bila prisutna neka manja ozljeda, ali se to ne može tvrditi. Zaključno, prema onom što se iščitava iz dokumentacije ozljede nisu nađene, pa onda s te osnove ne može potvrditi iskaz oštećenice da bi krvarila. Nije nužno da na genitalnom i perianalnom području ostanu ozljede pa niti minorni tragovi poput crvenila nakon izloženosti višestrukim spolnim odnosima uključujući i one s penetracijom. Ozljede na leđima nisu preciznije opisane, pa njihova točna lokalizacija ostaje nepoznata. Slijedom toga nije ih mogao niti pouzdano vezati za neki dio iskazane dinamike događaja već je u nalazu naveo mogućnosti. Jedino što se može iščitati je to da su ozljede bile na stražnjoj strani trupa odnosno na leđima, a je li se radilo primjerice na donjem dijelu leđa, pri stražnjici, lopatici – gornjem dijelu leđa se ne može niti zaključivati niti pretpostaviti.

18. Iz zapisnika o očevidu od 4. lipnja 2025., a koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome proizlazi da prema navodima djelatnika objekta, isti nije izmijenjen u međuvremenu, od dana 4. listopada 2024. U naravi se radi o stambenom objektu koji se sastoji od više etaža, recepcija se nalazi na prvom nivou objekta, ispred ulaznih vrata recepcije se nalazi sandučić predviđen za ostavljanje ključeva soba od strane gostiju. Soba 4 nalazi se na drugom nivou objekta, do iste se dolazi vanjskom istočnom stranom objekta i do nje vode stepenice kojima se ulazi u hodnik i na kraju hodnika se nalazi soba 4. Objekt se nalazi na neravnom terenu tako da se ulaskom u sobu 4 na drugoj etaži objekta nailazi na niski teren. U sobi 4 nema telefona, u sobi se nalazi dvokrilni prozor sa pvc okvirom u dva djela. Širina prozora (koji se može otvoriti u cijelosti) je 160*137 cm, otvor jednog krila prozora je 66*107 cm . Dio prozora se otvara okretanjem ručkice, a drugi dio prozora pomicanjem dva osigurača koji se nalaze na bočnoj strani otvora. Mjerenjem sa vanjske strane objekta, kraj prozora utvrđeno je da je prozor na visini 126 cm od tla. Osoba srednje građe može se popeti kroz prozor i iskočiti izvan prostorije kroz navedeni prozor bez većih poteškoća. Desno krilo prozora može se otvoriti i prisutna djelatnica objekta navela je da je isto bilo moguće, odnosno da nije bilo potrebe popravka navedenog prozora u periodu od listopada 2024. S vanjske strane prozora nalazi se travna površini koja vodi do stepenica kojima se ulazi u hodnik u kojem se nalazi soba 4 s jedne strane, a s druge strane do bazena koji nije u cijelosti ograđen ogradom tako da se može napustiti objekt i sa te strane. Iz sobe gledajući kroz prozor nije vidljiv bazen niti ostatak dvorišta već je vidljiva živica visine oko 190-200 cm s tim da dio živice čini lovor višnja, a drugi dio čempres. Prozor je ugrađen na visini 99 cm od poda sobe. Ulaz u dvorište objekta sa ulične strane ([adresa]) nije ograđen ogradom. Do sobe 4 na drugoj etaži objekta može se pristupiti, pored korištenja vanjskih stepenica što je prethodno opisano, i prolaskom kroz sam objekt jer iz recepcije direktno vode stepenice do hodnika na kraju kojeg se nalazi soba 4.

19. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00263415 proizlazi da su od optuženika oduzeta između ostalog dva mobitela marke Samsung i jedan pištolj Airsoft marke Springfield model 1911.

20. Razgledavanjem snimki koje prileže na CD mediju u koverti oznake Vila Marija-snimka video nadzora, konkretno razgledavanjem prve snimke utvrđeno je snimka prikazuje parkiralište koje se nalazi pored zgrade na kojoj je vidljiv naziv Vila Marija, a naveden je datum 04.10.2024. U 03:13 minuta je vidljivo kretanje jedne muške osobe obučene u bijelu majicu i plave hlače i ženske osobe koja ima dužu crnu kosu i obučena je u crnu odjeću s time da joj se lice ne vidi. Navedene osobe ulaze u vozilo bijelo srebrne boje i zatim se vozilo udaljava u 03:15 minuta, a radi se o vozilu Peugeto 206. Snimka završava u 03:16 minuta. Na snimci je također vidljivo da nakon što je muška osoba ušla u vozilo, ženska osoba koja u ruci drži žutu vrećicu se pored auta zadržala još oko 1 munutu i nakon toga je ušla u vozilo. Na drugoj snimci je vidljivo da optuženik dolazi do recepcije 04.10.2024. u 10:03 sati, obučen je u zelenu majicu s kapuljačom, u ruci drži mobitel, ispunjenu vrećicu i bocu Coca cole, a po dolasku djelatnice na recepciju istoj predaje nekoliko novčanica u valuti eura i zatim izlazi iz prostora recepcije u 10:05 sati. Snimka sadrži i tonski zapis iz kojeg se čuje da je optuženik tražio sobu za još jedno noćenje za dvije osobe i isto platio. Treća snimka prikazuje stepenice objekta kojima izlaze optuženik i žrtva koja je obučena u plavu haljinu i nosi velike sunčane naočale te kosu ima skupljenu u rep, i to 04.10.2024. u 18:00 sati. Optuženik izlazi prvi, a iza njega žrtva, odnosno, udaljeni su jedan od drugog a rukama niti jedan niti drugi nemaju ikakve predmete. Na četvrtoj snimci, a na kojoj nije naznačeno vrijeme, vidljiva je kupaona, zatim dijelovi sobe i to razbacani krevet, u sobi su vidljivi opušci cigareta, kutija pizze, staklene boce različitih alkoholnih pića, poluprazna boca Coca Cole i limenka Red Bulla, vidljiv je također trag na plahti koji je po ocjeni suda crvene boje, a čemu je obrana prigovarala tvrdeći da se radi o smeđoj boji. Peta snimka prikazuje prostor recepcije gdje se nalazi optuženik obučen u bijelu majicu i narančasto sivu jaknu a u ruci drži bocu Coca Cole. Na snimci je naznačen datum 03.10.2024. u vremenu od 23:57 sati do 23:59 sati. Optuženik se raspituje o cijeni i sadržaju sobe, istu plaća, daje svoju osobnu iskaznicu koju mu onda djelatnik recepcije vraća i potom zajedno izlaze iz prostora recepcije te djelatnik govori optuženiku da je dobio sobu broj 4. i pokazuje gdje se ista nalazi.

21. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu i razgledanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer sadržaj iste nije doveden u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale istinitosti i vjerodostojnost tih dokaza. Istinitima je sud u cijelosti ocijenio kako pisane tako i usmene nalaze svih vještaka jer su vještaci po ocijeni suda svoje nalaze i mišljenja dali na temelju materijalne dokumentacije, a vještaci psihijatar i psiholog i na temelju pregleda i testiranja optuženika te u stručnost i nepristranost vještaka nije bilo ikakve dvojbe. U konačnici niti stanke nisu osporavale pravilnost utvrđenja vještaka. Glede ocjene personalnih dokaza uvodno je za istaknuti da nitko od ispitanih svjedoka nije imao saznanja o spornim a odlučnim činjenicama, već su svi svjedoci isključivo iskazivali o svojim opažanjima pojedinih sporednih okolnosti, uslijed čega njihovi iskazi u konačnici nisu bili odlučni za utvrđenje kaznene odgovornosti optuženika. Posebno su neodlučni bili iskazi policijskih službenika koji su iskazivali o tome je li snimka nadzorne kamere izuzeta na DVD mediju ili USB sticku, kraj činjenice da stranke vjerodostojnost dijelova snimki koji su izuzeti i u dokaznom postupku razgledavani nisu niti osporavale. Nadalje iskaz žrtve sud je o spornim a odlučnim okolnostima ocijenio istinitim dok je nasuprot tom iskazu obrana optuženika ocijenjena istinitom isključivo o nespornim okolnostima, a o spornim, odlučnim okolnostima njegova obrana je ocijenjena neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti iz razloga koji su izneseni nastavno.

22. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

23. Tijekom postupka nije bilo sporno da je dana 4. listopada 2024., žrtva IOKH oko 02,30 sati došla do apartmana „Vila Marija“ na adresi u [adresa], radi pružanja seksualnih usluga IO. Nije bilo sporno niti da je ista vidjela da optuženik uzima drogu i da joj je optuženik ponudio piće „Red Bull“, te da se žrtva odlučila vratiti u svoj smještaju u Zagrebu, i da je navedeno rekla optuženiku koji joj je ponudio da će ju on odvesti svojim automobilom, na što je žrtva pristala. Nadalje, nije bilo sporno niti da je optuženik tijekom vožnje promijenio smjer kretanja u odnosu na adresu žrtvina smještaja, da je žrtva pokušala izaći iz vozila primivši se za suvozačeva vrata, da ju je optuženik nekoliko puta šakom udario u glavu, da je žrtva izašla iz vozila, da joj je optuženik izvan vozila zadao tri do četiri udarca šakom u glavu, da se žrtva od tih udaraca branila, da se optuženik sa žrtvom vozilom vratio u „Vilu Mariju“, u sobu broj 4 i tamo sa istom imao spolne odnose, kao i da je u jednom trenutku izašao iz sobe, zaključavši vrata, a po povratku donio sa sobom seksualna pomagala kojima je žrtvi lisicama vezao ruke i noge i na usta joj stavio povez s lopticom, postavio ju na krevet i svojim spolnim organom penetrirao u anus žrtve, nakon čega joj je izvadio lopticu iz usta. Nije bilo sporno niti da je optuženik otišao u nabavku kokaina, a po povratu konzumirao kokain te oko 20,00 sati žrtvu svojim vozilom odvezao do blizine njezina smještaja. Navedene okolnosti osim što stranke nisu osporavale proizlaze iz iskaza žrtve IOKH, obrane optuženika, zapisnika o pretrazi pokretne stvar i bankovnog sefa III Policijske postaje Zagreb broj 511-19-29/3-K-851/24, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00263416, te snimki nadzorne kamere apartmana Vila Marija.

24. Međutim sporno je bilo zašto je žrtva željela napustiti apartman, odnosno je li to željela nakon što je vidjela da optuženik uzima drogu i nakon što joj je ponudio piće „Red Bull“ koje joj je bilo čudnog okusa, zbog čega se prestala osjećati sigurno. Nadalje bilo je sporno je li optuženik tijekom vožnje smjer kretanja promijenio u nakani da sa žrtvom protivno njezinoj volji izvrši nasilan spolni odnos, kao i je li žrtva upravo iz tog razloga pokušala izaći iz vozila. Bilo je sporno i je li optuženik pre thodno zadavanju udaraca u glavu žrtvu pošpricao suzavcem, kao i je li tu radnju i radnje udaranja žrtve u glavu poduzeo kako bi istu spriječio u bijegu i s njom obavio nasilan spolni odnos. Bilo je sporno i je li optuženik izvan vozila sustigao žrtvu i izvadio pištolj i uperio ga u nju i rekao joj da ako ne stane da će ju ubiti te je li zbog navedenog IOKH kleknula i molila ga da ju ne ubije, a optuženik ju za kosu odvukao do automobila, na stražnje sjedalo, namjestio ju četveronoške , zadigao haljinu, spustio gaćice i penetrirao svojim spolnim organom u njen anus, govoreći joj pritom da bude mirna jer da ima i nož, da bi ju mogao ubiti i pokopati čemu se žrtva u strahu za svoj život nije opirala. Nastavno je bilo sporno i je li povratak u vilu VO bio protivan volji žrtve, kao i je li upravo u svim inkriminiranim navratima i na sve inkriminirane načine došlo do spolnih odnosa između optuženika i žrtve, te jesu li svi (uključujući i nesporne) spolni odnosi bili protivni volji žrtve, a samim time i je li strah od ponovnog fizičkog napada optuženika bio razlog žrtvina ne opiranja tim odnosima. Konačno, bio je sporan i razlog optuženikova zaključavanja vrata, te je li optuženik kada je žrtvu svojim vozilom odvezao do blizine njezina smještaja istoj govorio da je on kriminalac i da ne smije zvati policiju ili će ju ubiti.

25. Prethodno istaknute okolnosti su bile sporne jer je optuženik iste u svojim obranama osporavao. Međutim, analizirajući obrane optuženika u istima se uočava niz nelogičnosti i kontradikcija, koje već same po sebi ukazuju na njihovu nevjerodostojnost. Tako je optuženik u obrani iznesenoj prilikom prvog ispitivanja tvrdio da je pružanje seksualnih usluga dogovorio u trajanju dva sata za iznos 350,00 eura i da je po dolasku žrtve prvo prijateljski razgovarao (oko 45 minuta) i tek onda i to na inicijativu žrtve s istom 10 do 15 minuta probao imati odnos no da nije uspio, nakon čega mu je žrtva rekla da je gotovo, a on je mislio da ima još 50 minuta. Međutim iskazujući na raspravi optuženik odstupa od ranije obrane i tvrdi da je sa žrtvom isključivo razgovarao i da sa istom uopće nije imao spolne odnose, pri čemu je upravo potonje u skladu sa iskazom žrtve iz kojeg proizlazi da u predmetnoj sobi sa optuženikom nije imala odnose, niti da su uopće spolni odnos pokušavali imati. Stoga sud i nalazi dokazanim da po prvom dolasku žrtve u predmetnu sobu između nje i optuženika nije bilo spolnih odnosa. Povrh navedenog optuženik u obrani tvrdi da mu je već prilikom dogovaranja dolaska žrtve rečeno da dva sata koštaju 350,00 eura, a četiri sata koštaju 500,00 ili 600,00 eura, te nastavno i da je žrtvu na njezi navod da je vrijeme isteklo, upitao koliko još treba platiti za daljnja dva sata i da mu je ista odgovorila 600,00 eura, na što je on rekao dobro, a ona da želi ići doma. Citirani dio obrane optuženika (izuzev u dijelu da mu je žrtva verbalizirala želju za odlaskom kući) je pak nelogičan kraj činjenice da je isti uvodno naveo da mu je već prilikom pregovora i dogovaranja dolaska žrtve rečeno da dva sata koštaju 350,00 eura, dok četiri sata koštaju 500,00 ili 600,00 eura. Dakle, optuženik je, a kako sam navodi prethodno bio upoznat s cijenom pružanja seksualnih usluga u trajanju dva sata uslijed čega je je krajnje neživotno i nelogično da bi žrtvu i to nakon svega 40 minuta od navodno plaćena dva sata pitao za cijenu daljnja dva sata. Isto tako nelogično je i da optuženik, a da je zaista kako tvrdi već po dolasku žrtve platio za dva sata 400,00 eura nije odmah reagirao na neobjašnjeno mu skraćivanje vremena od strane žrtve i to bez pružanja ikakvih usluga, a još je manje logično i uvjerljivo da bi žrtva za koju je optuženik u jednoj od obrana tvrdio da je nakon 40 minuta razgovora inzistirala na obavljanju spolnog odnosa ničim izazvana odbila ostati i to za 600,00 eura još daljnja dva sata. Dakle, optuženik ne nudi ikakve, a kamoli uvjerljive razloge zašto bi žrtva odbila ostati još dodatna dva sata za gotovo dvostruko veću cijenu od prethodno dogovorene. Stoga su takvi navodi optuženika sami po sebi nelogični, neuvjerljivi, međusobno kontradiktorni, a povrh navedenog i u suprotnosti s tvrdnjama žrtve. Tako iz iskaza žrtve proizlazi da se po dolasku u predmetnu sobu optuženik drogirao, da ju je u jednom trenutku ponudio pićem red bull koje joj je imalo čudan okus, što ju je i uplašilo zbog čega je optuženiku rekla da želi pozvati taxi, no on joj se ponudio odvesti ju na što je i pristala. Ovakva verzija događaja je po ocjeni ovoga suda, a za razliku od one koju navodi optuženik životno logična i uvjerljiva upravo kraj činjenice da je optuženik, a što u obrani i priznaje sam ponudio žrtvi da ju odveze do njezina smještaja. Naime, optuženik životno logično ne bi žrtvi nudio prijevoz do njezina smještaja a da joj je zaista platio 400,00 eura za dva sata, a ona odjednom i neobjašnjivo odlučila otići nakon svega 40 minuta bez pružanja ugovorenih usluga. Pritom je potpuno neodlučno je li piće red bull (za koje optuženik i potvrđuje u obrani da je ponudio žrtvi tijekom njezina boravka u sobi) zaista imalo čudan okus, već je jedino odlučno da je žrtva navedeno pomislila i uplašila se, a što i nije neživotno ako se imaju u vidu nesporna činjenica da se optuženik pred žrtvom prethodno drogirao, te navodi žrtve da joj je optuženik piće ponudio po povratku s toaleta. Stoga sud, a prihvaćanjem tog dijela iskaza žrtve logičnim i uvjerljivim nalazi dokazanim da je navedeno i bilo stvarni razlog zašto se žrtva predomislila i odustala od pružanja prethodno dogovorenih seksualnih usluga. U konačnici na snimci predmetne sobe vidljiva je boca pića red bull (uz kutiju pizze, staklene boce različitih alkoholnih pića, polupraznu bocu Coca Cole), a koja okolnost osim što potvrđuje istinitost tvrdnje žrtve da joj je optuženik ponudio navedeno piće osporava i istinitost iskaza UO da u sobi nije bilo ostataka alkohola, hrane, te pića Red Bull.

26. Osim prethodno istaknutih navoda optuženika o razlozima žrtvina odustanka od dogovora za pružanje seksualnih usluga, sud nelogičnim i neistinitim ocjenjuje i njegove nastavne navode da je tijekom vožnje žrtve prema njezinu smještaju (koji se nesporno nalazio u blizini Trga žrtava fašizma) odlučio ići obilaznicom A3 „jer tamo ima manje policije“. Naime, žrtvin smještaj je nesporno bio na u blizini Trga žrtava fažizma, dakle u neposrednoj blizini strogog centra Grada Zagreba, a optuženik tvrdi da je s obilaznice planirao izaći na Domovinski most. Dakle, da bi došao do smještaja žrtve u centru grada optuženik bi notorno, samo s druge strane morao voziti kroz Grad Zagreb, kroz koji pak tvrdi da nije želi voziti kako bi izbjegao policiju. Stoga se njegov navod o razlozima kretanja smjerom različitim od smjera smještaja žrtve ne može prihvatiti uvjerljivim i istinitim, a samim time optuženik takvim tvrdnjama nije doveo u sumnju ionako uvjerljive i logične navode žrtve da je optuženik odjednom na putu prema njezinu smještaju promijenio smjer kretanja, što ju je i uplašilo i zbog čega se rukom i uhvatila za vrata kako bi ista otvorila. Nastavno, sud ne prihvaća istinitima niti tvrdnje optuženika da je za vrijeme vožnje inzistirao na povratu 200,00 eura i da je žrtva vidjevši da je on ljut njega odjednom pošpricala suzavcem, a ne on nju, nakon čega ju je tek udario. Naime, životno logično bi bilo da optuženik na povratu novca (a da je navedeno zaista bilo razlog njegova postupanja) inzistira u apartmanu, a što kraj činjenice da je žrtvu odlučio osobno odvesti očito nije činio, a kojim nepostupanjem potvrđuje istinitost iskaza žrtve da joj novac nije niti dan. Povrh navedenog vijeće je imalo u vidu i da je, a kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija IO od 5. listopada 2024. prilikom pretrage upravo u domu optuženika pronađen jedan sprej suzavac. Stoga se ne može prihvatiti niti vjerojatnom, a kamoli točnom tvrdnja optuženika da je nakon što je on inzistirao na povratu novca upravo žrtva njega pošpricala suzavcem, a samim time i implikacija da je to bio žrtvin suzavac. U konačnici, a imajući u vidu notornu činjenicu da je suzavac sredstvo namijenjeno barem privremenom onesposobljavanju napadača krajnje je neuvjerljivo da bi optuženik uspio odmah po špricanju žrtvu precizno udariti u glavu i to više puta. Stoga na strani suda nema dvojbe da je žrtva istinito iskazivala kada je navela da je upravo optuženik, a kada je vidio da se ona rukom primila za vrata nju pošpricao suzavcem, a potom i više puta udario šakom u glavu.

27. Također na strani suda nema dvojbe da su radnje primjene sile u automobilu prema žrtvi bile usmjerene na sprječavanje njezina izlaska iz auta, dakle na oduzimanje slobode kretanja žrtve. Utvrđujući pak pobude optuženika za navedeno sud je analizirao njegove nastavne postupke koji sami po sebi osporavaju njegove da je silu prema žrtvi primijenio radi naplate iznosa 200,00 eura. Tako iz iskaza žrtve, a koji i u tom dijelu sud u cijelosti ocjenjuje istinitim proizlazi da je uspjela pobjeći iz automobila i vikati u pomoć ali ju je optuženik sustigao i opet udarao šakama po glavi i vukao za kosu natrag prema automobilu, da bi u jednom trenutku, a nakon što ga je udarila u međunožje on izvadio pištolj i usmjerio ga prema njezinom tijelu i naredio joj da stane ili će ju ubiti, zbog čega se bacila se na koljena i molila ga da ju ne ubije, a on ju je povukao za kosu te dovukao do automobila. Istinitost ovakvog ionako uvjerljivog dijela iskaza žrtve samo dodatno potvrđuju kontrolne činjenice. Tako je prilikom pretrage doma optuženika, a kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi i pronađen pištolj, koji, iako se radi o Airsoft pištolju, sukladno odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine broj 94/18, 42/20 i 114/22) predstavlja oružje kategorije D, te ova okolnost izvan svake sumnje potvrđuje da žrtva nije fabricirala da joj je optuženik i prijetio smrću pištoljem, dakle da je uporabio oružđje. Povrh navedenog, iako kod žrtve objektivno utvrđene ozljede na koljenima i potkoljenicama prema vještaku Dr. Davoru Mayeru nije moguće pouzdano povezati s nekim konkretnim segmentom dinamike inkriminiranog događaja, ocjena je vijeća da nije zanemarivo da je vještak kao potencijalni trenutak nastanka tih ozljeda naveo i bacanje žrtve na koljena zbog pištolja uperenog u nju.

28. Upravo sve prethodno opisane, a dokazane radnje primjene sile i uporabe oružja isključuju istinitost optuženikove obrane i u dijelu u kojem je tvrdio da je žrtva „pristala“ vratiti se s njim u apartman, iz čega bi proizlazilo da se prije svega dobrovoljno vratila u auto. Naime, žrtva u auto nije sjela niti dobrovoljno, niti samostalno, već je optuženik istu za kosu uvukao u auto i takav povratak žrtve u auto ne može se smatrati ikakvim pristankom, a kako to optuženik naziva. Pritom je za naglasiti da je optuženik već radnjom sprječavanja žrtve primjenom sile da izađe iz vozila i sukladno svojoj volji udalji se od njega ostvario objektivna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode jer je žrtvi oduzeo slobodu kretanja, a upravo je to i htio, nedvojbeno svjestan da ista želi otići, te je u svom cilju sprječavanja žrtve da napusti auto u konačnici i uspio kada ju je izvan auta sustigao i odvlačenjem za kosu u auto uvukao.

29. Nadalje, sud ne prihvaća istinitima niti optuženikove tvrdnje da je do i to dobrovoljnog spolnog odnosa između njega i žrtve došlo tek po njihovu povratku u apartman Vila Marija. Upravo suprotno sud prihvaća kao istinite tvrdnje žrtve da je optuženik (a nakon što ju je i izvan vozila više puta udario šakom u glavu vukao za kosu natrag prema automobilu, a čemu se ona opirala na način da ga je udarila u međunožje) izvadio pištolj, usmjerio ga prema njezinom tijelu i naredio joj da stane ili će ju ubiti, nakon čega ju je odvukao do automobila na stražnjem sjedalu, namjestio ju četveronoške, zadigao joj haljinu, spustio gaćice i straga penetrirao sa svojim spolnim organom u njen anus, a potom joj govorio da bude mirna jer ima nož da bi ju mogao ubiti i pokopati zbog čega se ona u strahu za svoj život nije opirala. Prije svega već se zdravorazumski ne može prihvatiti istinitom tvrdnja optuženika da bi žrtva i to nakon takvog premlaćivanja (zadavanje višekratnih udaraca šakom u glavu) i prijetnji oružjem odlučila dobrovoljno sa optuženikom uopće sjesti u auto, a kamoli vratiti se u apartman i imati dobrovoljne spolne odnose. Stoga se jedino životno logično može prihvatiti kao istinite tvrdnje žrtve da je optuženik i to nakon što ju je istukao, uporabio pištolje, ali i prijetio joj uporabom noža, s njom obavio i spolni odnos i to upravo na način kako je to žrtva opisala. Da je tome tako samo dodatno potvrđuje i već prethodno istaknuta kontrolna činjenica da je prilikom pretrage doma optuženika pronađen pištolj, ali i daljnja kontrolna činjenica da je prilikom pretrage vozila optuženika i to na podu ispod lijevog sjedišta optuženika, a kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 5. listopada 2024., broj 511-19-29/3-K-851/24 i zapisnika o očevidu broj 511-19-15/1-29-ŽK-851/24 pronađen i nož o kojem je žrtva iskazivala. Slijedom navedenog na strani ovoga suda nema dvojbe da je žrtva istinito iskazivala ne samo o tome da ju je optuženik, a nakon što ju je odvukao do automobila na stražnjem sjedalu namjestio četveronoške, zadigao joj haljinu, spustio gaćice i straga penetrirao sa svojim spolnim organom u njen anus, već i da joj govorio da bude mirna jer ima nož da bi ju mogao ubiti i pokopati zbog čega se ona u strahu za svoj život nije opirala. Stoga okolnost da je do prvog spolnog odnosa uz prethodnu primjenu sile i uporabu oružja došlo već u automobilu sud nalazi izvan svake sumnje dokazanom i to na temelju, u tom dijelu vrlo uvjerljivog iskaza žrtve, podredno potvrđenog kontrolnim činjenicama. Navedenom je za dodati, da istinitost navoda žrtve o analnom odnosu u autu po ocjeni ovoga suda nije dovedena u sumnju činjenicom izostanka krvi na stražnjem sjedalu auta, a s obzirom na njezine tvrdnje da je iz anusa krvarila. Naime, tragovi krvi, a kako to i proizlazi iz prethodno spomenutih zapisnika o očevidu i pretrazi vozila optuženika nisu pronađeni nigdje u autu (izuzev na bijeloj majici pronađenoj u autu), pa tako niti na prednjem dijelu auta, a unatoč tome što je žrtva i prema navodima samog optuženika krvarila iz lica. Uslijed navedenog netransferiranje krvi sa tijela žrtve koja je nesporno i prema navodima obrane optuženika krvarila i iz lica na dijelove auta nije okolnost koja bi sama po sebi dovodila u sumnju činjenicu krvarenja iz anusa, a time i istinitost iskaza žrtve. Povrh navedenog niti utvrđenja vještaka dr. Davora Mayera ne isključuju istinitost tvrdnji žrtve o krvarenju iz anusa. Tako je vještak pojasnio da iako iz dostupne medicinske dokumentacije ne može identificirati mogući izvor takvog iskazanog krvarenja, potencijalno je moguće da se radilo o ragadi (plitkoj raspuklini) kože analnog prstena, a kako takav nalaz nije opisan i ne može znati je li liječnik promatrao samo kožu uz anus ili je pokušao vizualizirati i analni kanal, pa stoga ne može niti isključiti mogućnost da bi u analnom kanalu bila prisutna neka manja ozljeda.

30. Slijedom svega prethodno navedenog nema dvojbe da je protupravno oduzimanje slobode žrtve bilo u funkciji izvršavanja nasilnog spolnog odnosa, a samim time nema dvojbe niti da je optuženik silu primijenio i oružje uporabio ne samo da bi spriječio bijeg žrtve, odnosno oduzeo joj slobodu kretanja već i kako bi s njom obavio spolni odnos, što je i učinio penetrirajući u njezin anus.

31. U odnosu na daljnju dinamiku događaja za istaknuti je da optuženik u svojoj obrani niti ne osporava da je po povratku u sobu broj 4 u apartmanu Vila Maria imao spolne odnose sa žrtvom, uključujući i analni odnos, ali i odnos s „igračkama“, no suštinski tvrdi da je iste inicirala sama žrtva. Međutim, takvi njegovi navodi da mu je upravo žrtva po povratku u sobu broj 4 (a za koji povratak je prethodno utvrđeno da nije bio dobrovoljan) ponudila da imaju spolne odnose su po ocjeni ovoga suda izvan svake sumnje neistiniti. Naime, sam optuženik u obrani navodi da je žrtva imala podljeve po licu jer ju je snažno istukao, da je imala zatvorene oči i da joj je curila krv iz nosa. Stoga je zaista nezamislivo, a kamoli vjerojatno da bi itko tko je tako pretučen i izložen prijetnjama oružjem uopće ikome, a osobito osobi od koje je pretučen i izložen prijetnji smrću oružjem nudio spolni odnos, odnosno isti inicirao. Slijedom navedenog sud ne prihvaća kao istinite navode optuženika o žrtvinu iniciranju spolnog odnosa po povratku u sobu i dobrovoljnosti tih odnosa jer su isti krajnje neživotni i neuvjerljivi sami po sebi, te su u konačnici opovrgnuti životno logičnim i uvjerljivim tvrdnjama žrtve koja je izričito verbalizirala da ju je optuženik više puta silovao i to na svakakav način ali pretežito vaginalno i da se trudila ne plakati jer joj je optuženik rekao da je ružna kada plače. Navedenom je za dodati da okolnost da se žrtva po povratku u sobu spolnim odnosima nije fizički opirala ne oduzima tim odnosima svojstvo silovanja. Naime, ocjena je ovog suda da je takvo ne/postupanje žrtve posljedica učinka koje je optuženikovo prethodno ponašanje imalo na žrtvu, osobito ako se ima u vidu vremenski kontinuitet između primjene sile i uporabe oružja i spolnih odnosa. Dakle, žrtva je prethodno opisanim i dokazanim postupanjem optuženika u autu i izvan auta nedvojbeno dovedena u stanje straha i neizvjesnosti od daljnje agresije od optuženika uslijed kojeg je bila bespomoćna i objektivno onemogućena fizički se suprotstaviti daljnjim spolnim odnosima. Čak štoviše ista se nije usudila niti plakati. Stoga ti odnosi nedvojbeno nisu odraz samostalne i slobodne volje žrtve koja je upravo uslijed prethodno navedenog bespogovorno radila sve što joj je optuženik nalagao.

32. Prethodno navedenom je za dodati da je optuženik u svojoj obrani suštinski i minorizirao trajanje i sam način spolnih odnosa sa žrtvom. Tako isti u obrani sadržajno oskudno opisuje da je imao spolne odnose sa žrtvom, uključujući i analni odnos, ali i odnos s „igračkama“, tvrdeći da su trajali svega četrdeset minuta i da je žrtva lisice s ruku mogla lako skinuti jer se radi o igrački, ne opisujući pritom sve detalje koje je opisivala žrtva. Ovakvu sadržajno oskudnu obranu optuženika sud ocjenjuje neživotnom, osobito ako se ima u vidu vrijeme koje je optuženik proveo sa žrtvom od njezina dolaska u apartman Vila [adresa] puštanja na slobodu, a koje je trajalo ukupno preko sedamnaest i pol sati. Čak i ako se oduzme vrijeme izbivanja optuženika iz sobe (za vrijeme nabave seksualnih pomagala) te vrijeme odlaska žrtve i optuženika u kupovinu kokaina opet je optuženik sa žrtvom u sobi proveo najmanje deset sati, te je zaista nevjerojatno da bi tijekom tako dugog razdoblja spolni odnosi trajali „svega“ 40 minuta, a kako je to očito neistinito tvrdio optuženik. Stoga sud prihvaća kao istinite ionako uvjerljive i životne navode žrtve iz kojih proizlazi da ju je optuženik u sobi učestalo, svakih deset minuta silovao i to sprijeda vaginalno, da bi u jednom trenutku izašao iz prostorije „Vile Marije“ koju je zaključao, a po povratku donio različite parfeme, crne naočale i razna seksualna pomagala, igračke, jedan crni čipkasti kombinezon na rupe, koji je po njegovoj naredbi obukla u strahu da ju ne tuče, nakon čega je optuženik iz torbe izvadio lisice, vezao joj ruke i noge, a potom stavio povez s lopticom na usta, gurnuo ju na krevet i silovao analno, a potom ju bacio na koljena i maknuo joj kuglu iz usta od koje se gušila, te joj naredio da ga oralno zadovolji kao i glumica u pornografskom videu, želeći da dođe do kraja spolovila, a kada to nije mogla jer se gušila, tada bi ju pljusnuo. Povrh navedenog, sud prihvaća kao istinite i navode žrtve da je optuženik u jednom trenutku uzeo mobitel i počeo ju snimati no da je morala staviti crne naočale da se ne bi vidjelo njezino natečeno lice i da ju je potom opet silovao u raznim pozicijama, uz istovremeno konzumiranje kokaina. Navedeno unatoč tome što snimke prilikom pretrage mobitela nisu pronađene. Naime, tijekom postupka provedena je pretraga mobitela koji su od optuženika oduzeti, a kojom pretragom je, kako to i proizlazi iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i analize pretrage mobitela utvrđeno da je jedan mobitel vlasništvo optuženikove tadašnje djevojke, dok je u odnosu na drugi mobitel, nesporno optuženikov utvrđeno da je isti vraćen na tvorničke postavke i sadrži isključivo operativni sustav proizvođača. Iz navedenog se životno logičnim jedino može zaključiti da je upravo optuženik vratio mobitel na tvorničke postavke i to kako bi uništio između ostalog i snimke o kojima je žrtva iskazivala. Konačno, sud prihvaća kao istinite i navode žrtve da ih je optuženik u jednom trenutku odvezao do parkirališta gdje se nalazio bijeli kombi, gdje je od nepoznatih osoba kupio kokain, nakon čega su se vratili u „Vilu Mariju“, u istu sobu broj 4, gdje ga je još jednom morala oralno zadovoljiti, a nakon čega ju je odvezao prema njezinom smještaju, naredivši joj da ne smije zvati policiju jer će ju ubiti i da je on kriminalac. Naime, izlazak optuženika i žrtve koji je ista povezala sa kupovinom kokaina vidljiv je na trećoj snimci nadzorne kamere koja prikazuje stepenice objekta, kojima u 18:00 sati izlaze optuženik i žrtva koja je obučena u haljinu i nosi velike sunčane naočale (a koje je nesporno optuženik donio prethodno zajedno sa seksualnim pomagalima). Navedenom je za dodati da iako snimka na kojoj bi bio vidljiv povratak žrtve i optuženika u apartman nije izuzeta u postupku na strani ovoga suda nema dvojbe da su se isti u objekt, a kako je to žrtva i tvrdila vratili. Naime, cjelovita snimka nadzorne kamere predmetnog objekta od strane policije nije izuzeta, već je svjedok HO izdvajao samo one dijelove snimke na kojima je uočio optuženika i/ili žrtvu. Međutim svjedok HO je evidentno i nedvojbeno propustio izdvojiti sve takve dijelove snimke. Tako primjerice isti nije izdvojio niti dio snimke na kojem bi bio vidljiv nesporni povratak žrtve i optuženika u apartman nakon njihova odlaska u 3,13 sati , a niti povratak optuženika nakon njegova odlaska u kupovinu seksualnih pomagala. Upravo uslijed navedenog puko nepostojanje u ovom postupku snimke povratka žrtve i optuženika nakon njihova zabilježenog odlaska iz apartmana u 18,00 sati samo po sebi ne isključuje da su se žrtva i optuženik ipak u apartman vratili. Stoga je sud komparirao postojeće snimke, pa je tako kompariranjem istih utvrđeno da je žrtva na snimci u vremenu 3,13 sati (a koja prikazuje prvi odlazak iz apartmana optuženika i žrtve) odjevena u haljinu i crni kaput, te u ruci ima žutu vrećicu. Međutim na snimci u 18,00 sati žrtva je odjevena isključivo u crnu haljinu na naramenice, dakle nema na sebi niti kaput, niti u rukama ima ikakve predmete. Nastavno na navedeno vijeće je imalo u vidu činjenicu da UO koja je nesporno predmetnu sobu prva pregledala u sobi nije pronašla ikakve odjevne predmete žrtve, niti su isti vidljivi na snimci, a povrh navedenog nisu niti pronađeni pretragom doma i automobila optuženika. Navedene činjenice u međusobnoj povezanosti jasno ukazuju da je izlazak iz apartmana u 18,00 sati bio privremen i kratkotrajan jer bi u protivnom žrtva životno logično obukla svoj kaput. Dakle, da je navedeni izlazak iz apartmana u 18,00 sati bio posljednji (a nije) tada bi kaput žrtve morao biti pronađen bilo u sobi broj 4, bilo u vozilu ili domu optuženika koji nesporno iz auta i kuće nije bacao predmete vezane za inkriminirani događaj jer su svi pronađeni dijelom u autu, a dijelom u njegovu domu. Osim navedenog optuženik je u svojoj obrani tvrdio da je žrtva apartman napustila sa sedam parfema i dvoje sunčane naočale (od čega je samo dva parfema ostavila u autu), a kojim navodom (kada bi bio istinit) kraj činjenice da žrtva u 18,00 sati nema bilo u rukama bilo na tijelu ikakvu torbu ili vrećicu ili navedene predmete opovrgava istinitost sam svoje obrane o vremenu konačnog napuštanja apartmana i puštanja žrtve. Konačno sam optuženik u obrani priznaje da je zajedno sa žrtvom izlazio iz sobe kupiti kokain, te nema dvojbe da se upravo izlazak žrtve i optuženika koji je na kamerama zabilježen u 18,00 sati odnosi na izlazak radi kupnje kokaina, a samim time i da se ne odnosi na konačno puštanje žrtve. Slijedom navedenog nema niti dvojbe da je žrtva istinito iskazala da su se u sobu vratili još jednom nakon kupnje kokaina, dakle svakako nakon 18,00 sati, te da ga je u sobi morala još jednom oralno zadovoljiti i da ju je optuženik tek oko 20,00 sati odvezao do njezina smještaja. Posljedično navedenom sud ne prihvaća kao istinit ne samo navod optuženika da je žrtvu prema smještaju odvezao u 18,00 sati (a kojom tvrdnjom očito želi stvoriti vremenski odmak od njezina puštanja i prijavljivanja djela i diskreditirati žrtvu), već niti istovjetne tvrdnje svjedokinje UO, koja je u konačnici netočno iskazivala i o tome da u sobi po odlasku optuženika i žrtve nije bilo ostataka hrane i boca pića (a što je sve na snimci sobe vidljivo), te da je žrtva bila odjevena u hlače (a nesporno je bila odjevena u haljinu).

33. Prethodno navedena utvrđenja, a osobito ona da spolni odnosi žrtve i optuženika nisu bili dobrovoljni, već su posljedica prethodno primijenjene sile i uporabe oružja po ocjeni suda nisu dovedena u sumnju niti tvrdnjama obrane da žrtva iz predmetne sobe nije pobjegla, niti dozivala pomoć. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik, a kako to proizlazi iz snimke nadzorne kamere u 10,05 sati otišao iz predmetnog apartmana kako bi kupio seksualna pomagala, ali isto tako nije bilo sporno niti da je po izlasku iz sobe istu zaključao, no da se prozor u sobi, a što je potvrđeno provedenim očevidom na mjestu događaja nalazio na visini od svega visini 126 cm od tla i da se osoba srednje građe mogla popeti kroz prozor i iskočiti izvan prostorije kroz navedeni prozor bez većih poteškoća. Dakle, žrtva je, iako su vrata bila zaključana iz predmetnog apartmana imala objektivnu mogućnost pobjeći, pa u konačnici i za vrijeme optuženikova izbivanja dozivati pomoć, a što nesporno nije učinila. Međutim, sud smatra da je u konkretnom slučaju nužno imati u vidu okolnosti u kojima se žrtva nalazila. Prije svega, a ne zanemarujući pritom činjenicu da se žrtva našla u njoj stranoj zemlji i različitom govornom području, sud je imao u vidu da je optuženik kako svojim postupcima u autu, tako i postupcima u sobi do njegova prvog odlaska tek u 10:05 ujutro kod žrtve stvorio osjećaj bespomoćnosti, straha, stresa i neizvjesnosti za njezin vlastiti život. Povrh navedenog žrtvi nije bilo, niti joj je moglo biti poznato na koliko dugo je optuženik koji joj je prethodno prijetio pištoljem i uporabom noža izašao i kada i u kojem trenutku će se vratiti. Nadalje, žrtva je uslijed zadobivenih ozljeda, kao i činjenice da je cijelu noć bila ne samo budna već i silovana izvan svake sumnje životno logično bila i fizički iscrpljena i onemoćala, te po ocjeni ovoga suda upravo uslijed svih ovih okolnosti u njihovoj ukupnosti prozor nije uspjela otvoriti. Stoga ostanak žrtve i to u zaključanoj sobi, po ocjeni ovoga suda nema onaj značaj koji mu pripisuje obrana, odnosno ne ukazuje na dobrovoljnost ostanka u zaključanoj sobi, a niti na dobrovoljnost spolnih odnosa. Navedeno tim više što ako se imaju u vidu i okolnosti pod kojima je žrtva predmetni događaj prijavila. Tako iz iskaza žrtve, a koji u tom dijelu potvrđuje i sadržaj službene zabilješke o dojavi V policijske postaje Zagreb zaprimljene 4. listopada 2024., već u 20:11 sati proizlazi da ju je upravo optuženik na kraju odvezao prema njezinom smještaju, naredio joj da izađe iz auta i doslovno ju je izbacio van, a ona je pala na tlo te se podigla i počela trčati, te je naišla na muža i ženu s psom koji su joj pomogli pozvati policiju. Kada se uz navedeno ima u vidu prethodno analizirana i dokazana činjenica da su optuženik i žrtva apartman Vila Maria konačno napustili oko 20,00 sati, a da je dojava o događaju zaprimljena već u 20:11 sati tada nema dvojbe da je žrtva već u prvom trenutku kada se očito osjećala sigurno tražila pomoć i to prve osobe na koju je naišla u odsustvu optuženika, te da je odmah, bez ikakva vremenskog odmaka od konačnog okončanja događaja isti prijavila. Nadalje, a u odnosu na susrete sa spremačicama za istaknuti je sljedeće. Žrtva navodi da je pri prvom povratku u predmetnu sobu (nakon silovanja u autu) imala lice puno krvi i da je sobarici na koju su naišli ispred vrata pokušala dati znak da zove policiju, no da je spremačica rekla „ne“ glavom. Suprotno žrtvi tvrdi svjedokinja ĆO koja je iskazala da joj žrtva, koju jeste srela ispred sobe s optuženikom nije davala ikakve signale i da bi, a da je bilo što vidjela ona reagirala. Međutim, takvim navodom navedena svjedokinja je kontradiktorna sama sebi jer je prethodno u iskazu navela da je u predmetnu sobu nosila i čiste ručnike no da joj optuženik nije dozvolio ulazak u sobu u kojoj je vidjela žrtvu s ozljedom i da joj žrtva nije izgledala kao da je sve normalno te da joj je cijela situacija bila čudna. Dakle, ĆO unatoč tome što je vidjela ozlijeđenu žrtvu i optuženik joj nije dozvoljavao ulazak u sobu i situacija joj je bila „čudna“ na navedeno nije reagirala, niti je ikoga alarmirala. Povrh navedenog žrtva je nesporno pri prvom dolasku u sobu (ispred koje je zajedno s optuženikom nesporno srela spremačicu) imala podljeve po cijelom licu i bila krvava. Navedeno naime u svojim iskazima spominju i optuženik i sama žrtva. Povrh navedenog uvidom u fotoelaborat odnosno fotografije žrtve jasnim proizlazi da na istima vidljive ozljede, a pogotovo ozljede oko očiju koje su natečene i s podljevima zaista ne mogu proći neopaženo. Stoga je ĆO, kraj nesporne činjenice da žrtva pri njihovu susretu nije imala sunčane naočale (optuženik iste donosi zajedno sa seksualnim pomagalima tek nakon tog susreta sa spremačicom) te ozljede, a osobito očiju morala vidjeti, te ih je evidentno i vidjela, no u svom iskazu isključivo spominje da je žrtva imala rasječenu usnicu, koja ozljeda pak, naspram ostalih vidljivih na fotografijama izgleda minorno. Navedena utvrđenja na strani ovoga suda ne ostavljaju mjesta dvojbi da je žrtva istinito iskazala da joj je ĆO, iako ju je vidjela odmahnula glavom „ne“ i da svjedokinja navedeno zbog nelagode i srama nije željela priznati. Povrh navedenog krajnje je indikativan i dio iskaza svjedokinje ĆO da ju je kolegica s recepcije pitala je li nosila ručnike u sobu broj 4 i jesu li joj otvorili vrata, ali i da je ta kolegica s recepcije s jednom drugom kolegicom razgovarala o gostima iz te sobe broj 4. Naime, već ovakvo ciljano pitanje u odnosu na isključivo goste iz jedne sobe, bez spominjanja drugih gostiju (kojih je nesporno bilo) ne ostavlja mjesta dvojbi i da su navedene kolegice (očito AO i UO) uočile da se u predmetnoj sobi događa nešto neuobičajeno, no izuzev međusobnog komentiranja na navedeno nisu reagirale, baš kao niti ĆO.

34. Slijedom svega prethodno navedenog na strani suda nema dvojbe da žrtva spolne odnose ne samo da nije inicirala, već i iste nije željela, dakle isti nisu odraz samostalne i slobodne volje žrtve, već su posljedica primjene izravne sile i uporabe oružja optuženika kojima je žrtva dovedena u stanje straha, neizvjesnosti i bespomoćnosti uslijed kojega je bila onemogućena fizički se suprotstaviti spolnim odnosima i prisiljena bespogovorno raditi sve što joj je optuženik nalagao. Upravo navedeno po ocjeni suda i objašnjava zašto kod žrtve nisu, a kako to proizlazi i iz pisanog i iz usmenog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. Davora Mayera utvrđene ozljede genitalne i perianalne regije. Stoga izostanak tih ozljeda, osobito i kraj utvrđenja vještaka dr. Davora Mayera da izostanak ozljeda ne isključuje da su spolni odnosi izvedeni suprotno volji oštećenice ne dovodi u sumnju prethodno navedena utvrđenja suda da su spolni odnosi obavljeni uz uporabu sile i oružja. Pritom je u odnosu na uporabljeno oružje za istaknuti je da je člankom 4. stavak 1. Zakona o posjedovanju i nabavi oružja građana (Narodne novine broj 94/18., 42/20 i 114/22) propisano da oružje u smislu ovoga Zakona je vatreno oružje kategorije A, B i C te ostalo oružje kategorije C i D, dok je člankom 7. stavak 4. navedenog Zakona propisano da oružje kategorije D (oružje za koje nije potrebna prijava), između ostalog predstavlja oružje koje pomoću stlačenog zraka izbacuje plastične kuglice ili kuglice punjene bojom (oružje izrađeno za airsoft i paintball). Nadalje, nož (a čijom uporabom je optuženik žrtvi prijetio) kao hladno oružje, prema članku 4. stavku 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana također predstavlja oružje D kategorije. Slijedom navedenog nema dvojbe da je optuženik djelo počinio i uz uporabu oružja kada je u žrtvu usmjerio pištolj, te prijetnjom uporabe oružja, odnosno napada (kada je žrtvi rekao da ima nož i da bude mirna jer će ju u protivnom ubiti) koji prema citiranim odredbama predstavljaju oružje. Pritom sud smatra da unatoč tome što optuženik tijekom spolnih odnosa više nije držao pištolj kao sredstvo prijetnje ne dovodi u sumnju opstojnost pravne kvalifikacije njegovih postupaka. To stoga što se učinak koji je radnja usmjeravanja pištolja u žrtvu izvan auta imala na žrtvu nastavio i dalje, osobito ako se ima u vidu vremenski kontinuitet između radnji uporabe pištolja i spolnih odnosa. Naime, prvi spolni odnos, onaj u autu je je uslijedio netom nakon uporabe oružja izvan auta, dok su se ostali nastavili sukcesivno u sobi apartmana Vila Marija u koji je optuženik žrtvu prisilno odveo i u istoj satima držao i s istom spolno općio.

35. Slijedom svega navedenog sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženik poduzeo sve inkriminirane mu radnje kojima je i ostvario objektivna obilježja kako kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11 (kada žrtvu sprječava da svojevoljno napusti vozilo, a potom ju protivno njezinoj volji vraća u vozilo, odvozi u sobu apartmana Vila [adresa] u kojoj ju, također protivno njezinoj volji drži preko sedamnaest sati i čak štoviše u istu ju zaključava kada on iz sobe odlazi) tako i objektivna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 6. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11.

36. Nadalje, a u odnosu na subjektivna obilježja optuženiku inkriminiranih kaznenih djela za istaknuti je da je optuženik već radnjom sprječavanja žrtve primjenom sile (špricanjem suzavcem i udaranje šakom u glavu u autu) da izađe iz vozila i udalji se ostvario objektivna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode jer je žrtvi oduzeo slobodu kretanja, a upravo je to i htio, nedvojbeno svjestan da ista želi otići i da ne postoji pravi temelj za njezino zadržavanje, te je u svom cilju sprječavanja žrtve da napusti auto u konačnici i uspio kada ju je izvan auta sustigao i za kosu u auto uvukao, a potom istu, nakon silovanja autom odvezao do apartmana Vila Marija. I nastavne radnje kako držanja žrtve u predmetnoj sobi protivno njezinoj volji i to u trajanju preko sedamnaest sati, a kojima žrtvi nedvojbeno ograničava, pa i oduzima slobodu kretanja optuženik poduzima upravo u tom cilju. Povrh navedenog žrtva je evidentno cijelo vrijeme pod kontrolom optuženika do te mjere da ju čak sa sobom vodi i u kupovinu kokaina, a kada ju i ostavlja samu zaključava ju u sobu. Pritom takva optuženikova namjera protupravnog oduzimanja slobode žrtvi, iako u funkciji ostvarenja kaznenog djela silovanja, nije njegov sastavni dio. Nadalje, optuženik je tempore crimins, a kako je to utvrđeno provedenim psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem, iako bitno smanjeno ipak bio ubrojiv, a nedvojbeno je i bio svjestan protupravnosti i zabranjenosti svoga postupanja. Stoga su se u postupanju optuženika osim objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11 kao samostalnog kaznenog djela. Posljedično navedenom sud je optuženika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

37. U odnosu na subjektivno obilježje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode za istaknuti je da se upravo iz vrste i brojnosti radnji počinjenja djela ogleda i optuženikova i to izravna namjera prvog stupnja da to djelo počini. Tako je optuženik već u sobi apartmana Vila Marija kada mu je žrtva rekla da želi otići znao i bio svjestan da žrtva spolne odnose ne želi te istoj nudi da će ju tobože odvesti do njezina smještaja da bi potom na putu do istoga promijenio smjer, a kada žrtva uočivši navedeno iz auta pokušava pobjeći isti joj prvo protupravno oduzima slobodu a sve kako bi istu mogao silovati, te u cilju realizacije svog nauma da protivno volji žrtve s njom obavi nasilan spolni odnos uz uporabu oružja istoj prvo slama njezin aktivan fizički otpor i to na način da ju udara šakama u glavu, a potom u nju, a nakon što ga je ona uspjela udariti u međunožje, usmjerava pištolj i naređuje joj da stane, nakon čega žrtva pada na koljena i moli ga da ju ne ubije, a on ju za kosu odvlači do auta u kojem svojim spolovilom penetrira u njezin anus dodatno joj prijeteći da bude mirna jer ima nož. Tim radnjama primjene sile i uporabe oružja optuženik kod žrtve stvara takav osjećaj straha da se ista prestala fizički opirati kako tom analnom odnosu tako i višekratnim spolnim odnosima u apartmanu Vila Marija u kojem je optuženik sa žrtvom obavio više različitih spolnih odnosa, konkretno vaginalnih, analnih i oralnih. Dakle, sve navedene radnje su bile sredstvo ostvarenja optuženikova krajnjeg cilja, a ujedno i ukazuju na svijest i volju optuženika da skrši otpor žrtve kako bi ju seksualno iskoristio i zadovoljivo svoj spolni nagon. Pri realizaciji svog cilja u kojem je i uspio optuženik je bio svjestan protupravnosti svoji postupaka. Naime, iako je optuženik osoba čije je intelektualno funkcioniranje, a prema utvrđenjima provedenog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, slabijeg prosječnog, intelektualnog funkcioniranja nema dvojbe da je isti znao da je njegovo postupanje zabranjeno. Navedeno tim više ako se ima u vidu da je isti žrtvi, a kako to i proizlazi iz njezina iskaza rekao da ne smije zvati policiju ,a što svakako ne bi činio da nije bio svjestan i protupravnosti svojih postupaka. Slijedom navedenog, a uvažavanjem činjenice da je optuženik iako bitno smanjeno tempore criminis bio ubrojiv u njegovu postupanju su se pored objektivnih ostvarila i sva subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 6. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 154. stavku 2. KZ/11, za koje je također proglašen krivim.

38. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na optuženika primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela dakle Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 ,114/22, 114/23, 36/24), sukladno članku 3. stavak 4. KZ/11 jer Kazneni zakon (Narodne novine broj 136/25), a s obzirom na jednako propisane kazne nije blaži za počinitelja.

38.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

38.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio da je otac jednog djeteta koje ima zakonsku obvezu uzdržavati i da je isti tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.

38.3. S druge strane sud je na strani optuženika otegotnim cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra oba kaznena djela koja je pojačana, a s obzirom inkriminiranu, a dokazanu i prethodno opisanu težinu, broj, vrstu i trajanje radnji kojima je ostvario obilježja predmetnih kaznenih djela. Osim navedenog optuženiku je otegotnom cijenjena i iskazana upornost i bezobzirnost u počinjenju teškog kaznenog djela protiv spolne slobode. Naime, optuženik žrtvu siluje satima, odlazi po seksualna pomagala, daje žrtvi precizne upute što i kako raditi, šamara ju po ionako ozlijeđenom i bolnom licu kada ga ne uspijeva oralno zadovoljiti na način kako je to on zamislio, veže ju, govori joj da prestane plakati jer je ružna kada plače. Nadalje, otegotnom je cijenjena i činjenica da je optuženik ranije višestruko pravomoćno osuđivan. Tako iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je isti unatrag 13 godina (prva osuda datira od 10. prosinca 2012.) osuđivan čak pet puta i to za kaznena djela krađe, teške krađe, razbojništva i razbojništvo u pokušaju, dakle i za kaznena djela koja u sebi također sadrže elemente nasilja. Pritom su optuženiku za predmetna kaznena djela izricane višegodišnje bezuvjetne kazne zatvora koje u odnosu na optuženika očito nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije i odvratile ga od činjenja kaznenih djela. Upravo suprotno optuženikovo kriminalno postupanje je u progresiji jer isti proširuje dijapazon kaznenih djela kojima se bavi. Stoga je evidentno da činjenje različitih kaznenih djela predstavlja stil života optuženika i obrazac ponašanja usvojen još od maloljetničkih dana, kada je prvi puta pravomoćno osuđen i to na kaznu maloljetničkog zatvora.

38.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne propisane za predmetna kaznena djela, te polazeći od stupnja krivnje optuženika sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženiku svrsishodno za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode utvrditi kaznu zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci, a za teško kazneno djelo protiv spolne slobode kaznu zatvora u trajanju devet godina, te ga primjenom odredbi o stjecaju osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset godina u koju mu je uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. listopada 2024. do 6. listopada 2025. Povrh navedenog, a s obzirom na utvrđenja vještaka psihijatra i psihologa sud je optuženiku na temelju članka 69. KZ/11 izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati najdulje tri godine. Naime, provedenim psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem optuženika istome je dijagnosticirana ovisnost o više psihoaktivnih tvari uz prisutne karakteristike mješovitog poremećaja ličnosti, zbog čega su vještaci u odnosu na optuženika preporučili izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, a sve kako bi se u budućnosti otklonili poticajni čimbenici za novo činjenje kaznenih djela. Ocjena je ovog suda da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju deset godina i sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti konačno u odnosu na optuženika postići specijalna prevencija i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali da će ovakva kazna ostvariti i svrhu generalne prevencije, odnosno utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

39. Konačno, sud je optuženika na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka jer je isti bez imovine, zaposlenja, te ga u slučaju pravomoćnosti presude očekuje izdržavanje višegodišnje kazne zatvora te je evidentno da troškove kaznenog postupka niti može, niti će moći podmiriti bez ugroze svoje egzistencije ali i egzistencije djeteta koje ima zakonsku obvezu uzdržavati.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Jasmina Sabađija

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.