Poslovni broj: K-789/23-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Leonarda Lavaronia, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optužene ĆE i II. optuženog JE, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1573/22 od 25. studenog 2022., nakon održane javne rasprave 12. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu ĆEO, I. optužene ĆE, II. optužemnog JE i branitelja po službenoj dužnosti II. optuženog odvjetnika Hrvoja Zdilara, dana 17. veljače 2026. objavio je, a 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I optužena ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ć i J rođene G, rođena **.**.1982. u [adresa], državljanka RH, s adresom stanovanja u [adresa], ugostitelj, sa završenom SSS, zaposlena u Sport caffe Karlovac, s mjesečnim primanjima od 1.200,00 EUR , razvedena, majka jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, neosuđivana, i

II optuženi JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i GE rođene K, **.**.1988. u [adresa], državljanina RH, s adresom stanovanja u [adresa], (kod ME), frizer, sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v i  s u

što su:

- 12. rujna 2021. u 11:28 sati u Zagrebu, Grada Gospića 1, u prodajnom centru Pevex, zajedno i dogovorno, nakon što su se dovezli osobnim vozilom marke Škoda Fabia, reg. oznake [registarska oznaka], s ciljem nepripadnog stjecanja predmeta, II. optuženi JE je sa prodajnih polica uzeo kutiju sa kutnom aku brusilicom marke Einhell, koju je izvadio iz original ambalaže te uzeo sa sobom dok je kutiju ostavio kod prodajnih polica, nakon čega je sa polica uzeo kutiju sa punjačem i baterijom marke Einhell, izvadio ih iz original ambalaže koju je ostavio na prodajnim policama, a potom se sa kutnom aku brusilicom marke Einhell, punjačem i baterijom marke Einhell zajedno sa I. optuženom ĆE uputio na odjel Lux alata, gdje ih je pospremio u torbu koju je I. optužena ĆE nosila preko ramena, da bi potom otišli na blagajnu gdje je II. optuženi JE platio druge artikle, a kutnu aku brusilicu marke Einhell, šifra: 326044, vrijednu 781,90 kuna i punjač i bateriju 18V 4,0 AH marke Einhell, šifre: 333992, vrijedna 299,90 kuna, sveukupne vrijednosti 1.081,80 kuna, vlasništvo Pevex d.d. koji su ostali u torbi I. optužene ĆE su zadržali u zajedničku korist,

- dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeli drugome s ciljem da je protupravno prisvoje,

- čime su počinili kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 I. optužena ĆE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 I. optuženoj ĆE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko I. optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 II. optuženi JE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

V. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećeniku PEVEX d.d., OIB:73660371074, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 47,47 eura (četrdesetsedameuraičetrdesetsedamcenta) te se nalaže I. optuženoj ĆE i II. optuženom JE iznos od

47,47 eura (četrdesetsedameuraičetrdesetsedamcenta) solidarno isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva ošećenik upućuje u parnični postupak.

VI. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavkom 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 96,10 eura (devedesetšesteuraidesetcenta) predstavlja imovinsku korist koju su I. optužena ĆE i II. optuženi JE ostvarili kaznenim djelom iz članka 228. stavak 1. KZ/11 te se utvrđuje da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže I. optuženoj ĆE i II. optuženom JE da isplate Republici Hrvatskoj novčani iznos od po 48,05 eura (četrdesetpeteuraipetcenta) svaki i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08 I. optužena ĆE dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (stopedeseteura), a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 II. optuženi JE u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I. optužene ĆE i II. optuženog JE, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Oštećenik PEVEX d.d. postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 143,58 eura (list 170 spisa).

3. I. optužena ĆE i II. optuženi JE pozvani da se očituju o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu su izjavili da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret, te da nisu suglasni sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija dostavljena od strane Pevex d.d. od 17. travnja 2025. (list 133 do 139 spisa), 18. lipnja 2025. (list 153 do 166 spisa) i 17. rujna 2025. (list 170 do 171 spisa),utvrđenja suda pri reprodukciji snimki nadzornih kamera od 18. veljače 2025. (list 124 do 125 spisa), pregledane su fotografije (list 4-8 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka KE od 15. svibnja 2025. (lista 141 do 142 spisa),a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optužene (list 185-195 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I. optužena je navela da se ne može sjetiti točnog datuma samog događaja, ali može kazati da je tog dana zajedno s II optuženim došla u Pevex obzirom da su ih zanimale cijene brusilica, te su do Pevexa došli automobilom Škoda Fabia plave boje kojim je ona upravljala, a II. optuženi je bio suvozač. Došli su u Pevex obzirom da im je ta brusilica trebala za rezanje, međutim kada su vidjeli koja je njezina cijena, izašli su iz Pevexa jer je bila preskupa, međutim, nakon toga je došlo do rasprave između nje i II optuženog i to na način da bi se vratili u Pevex s ciljem da otuđe tu brusilicu. Dolaskom u Pevex su uzeli brusilicu i bateriju, pri čemu je pojasnila da je II optuženi pregledavao kutije te je u istima najprije vidio brusilicu, a mislio je da se baterija nalazi u drugoj kutiji pa je počeo i nju otvarati, međutim, ispostavilo se da je baterija bila u istoj kutiji zajedno s brusilicom, s time da je u tim kutijama bilo i nekih drugih stvari obzirom da se radilo o setu alata. II optuženi je brusilicu i bateriju stavio u njezinu torbu, ali to nije učinio kod ovih polica gdje je uzeo brusilicu i bateriju, već se radilo o drugoj polici s drugim alatom koja se nalazila sa strane, a oni su se prethodno dogovorili da on taj otuđeni alat stavi u njezinu torbu. Oni su prošli pored blagajne bez da su platili brusilicu i bateriju, međutim prethodno su kupili omekšivač koji su platili na blagajni. Nije se mogla sjetiti koja je bila marka ove brusilice i baterije. Njoj i II optuženom se stavlja na teret da su uz brusilicu i bateriju otuđili i punjač, međutim odgovorno tvrdi da punjač nisu uzeli, a sjeća se da se isti nalazio u drugoj kutiji koju je II. optuženi otvorio, međutim unutar kutije punjač je bio omotan s nekom crnom vezicom. Na posebno pitanje branitelja II optuženog je odgovorila da se ne sjeća da bi se ona i II optuženi idućeg dana nakon što je došlo do otuđenja ovih predmeta vraćali u Pevex. Nakon ovog događaja ona i II optuženi nisu zajedno kupovali nikakav punjač za brusilicu, a niti su nakon ovog događaja zajedno odlazili u Pevex, gdje su otuđili brusilicu i bateriju. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je odgovorila da je vidjela koje predmete je II optuženi stavljao u njezinu torbu, a nakon što su izašli iz Pevexa te nakon što su se udaljili izvadili su ih iz torbe te stavili na zadnje sjedalo automobila.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, II. optuženi je naveo da što se tiče događaja koji je predmet postupka, da može kazati da je njemu tog dana na Radničkoj cesti pukla oplata na kombiju te mu je trebala aku flekserica zbog čega je zvao I optuženu da ga odvede s automobilom bilo do Pevexa bilo do Bauhausa da kupi aku fleksericu za lim, te su najprije došli do Pevexa obzirom da im je bio najbliži, međutim tu nije bilo za kupiti zasebno aku fleksericu, već je ista bila u paketu s drugim alatom, a taj cijeli paket je koštao 1.400,00 kuna, s time da su kod sebe imali 820,00 kuna. Unutar Pevexa se nalazila jedna velika kutija s Einhell alatom, a unutar nje se nalazilo oko 17 manjih kutija koje su sadržavale aku fleksericu, aku bušilicu i njihove dijelove, bateriju i punjač. Obzirom da su od djelatnika Pevexa dobili povratnu informaciju da se aku flekserica ne može kupiti zasebno, a kod sebe nisu imali novca da kupe taj cijeli paket alata, on i I optužena su se dogovorili da onda iz te velike kutije uzmu fleksericu i bateriju. On je otvorio tu veliku kutiju, iz iste je izvadio fleksericu, potom je malo duže kopao po toj kutiji kako bi našao bateriju jer se ona nalazila u drugoj kutiji te su to dvoje jedini predmeti koje su otuđili te prigode, s time da nakon što je iz kutije izvadio fleksericu i bateriju, on i I optužena su otišli u sljedeći red alata te je fleksericu i bateriju njoj (I. optuženoj) stavio u torbu, s time da te prigode nije otuđio nikakvu ručku za fleksericu i punjač. Blagajnu su prošli na način da te predmete nisu platili, a prethodno su kupili omekšivač, rukavice i neke brusne ploče. Te prigode nisu otuđili punjač, već je on idućeg dana u isti taj Pevex otišao kako bi kupio punjač za tu bateriju koji je platio 299,00 kuna. Na posebno pitanje branitelja II optuženog odgovorio je da se ovaj prijatelj s kojim je idućeg dana išao kupiti punjač zove N. Na posebno pitanje suca je odgovorio da su u to vrijeme on i I optužena zajedno živjeli u [adresa], a njemu je kombi stao na Radničkoj cesti te zbog toga nije imao vremena vratiti se u [adresa] po ostatak novca. Nakon što su otuđili fleksericu i bateriju, otišao je na Radničku cestu i tu je prerezao ovaj lim na kombiju te su onda otišli za [adresa]. Razlog zašto je idućeg dana otišao u Pevex i kupio punjač je taj što je imao fleksericu i bateriju koju su prethodno otuđili, a drugi punjači ne pašu za tu bateriju i fleksericu. On i I optužena su se, nakon što su vidjeli da je previsoka cijena za kupnju cijelog paketa alata, dogovorili da će on uzeti fleksericu i bateriju i da će njoj (I. optuženoj) to staviti u torbu jer je to bio jedini način da prođu blagajnu. Na daljnje pitanje zašto, ako je već otuđio fleksericu i bateriju nije te prigode otuđio i pripadajući punjač, odgovorio je da je njemu bilo bitno da dođe do flekserice i baterije koja nije prazna obzirom da mu je za rezanje tog lima na kombiju trebalo svega pola minute, s time da kada je pronašao bateriju više nije niti kopao po toj velikoj kutiji. Pojasnio je da te prigode uopće nije otvarao kutiju u kojoj se nalazio punjač. Na daljnje pitanje koji bi bio razlog da je oštećenik prijavio da mu je uz fleksericu i bateriju otuđen i punjač odgovorio je da je razlog taj kako bi vrijednost otuđene robe prešla 1.000,00 kuna, jer ako vrijednost otuđene robe prijeđe 1.000,00 kuna, onda se radi o kaznenom djelu. Žao mu je što je uopće to napravio, odnosno što je te prigode otuđio fleksericu i bateriju. Na poseban upit zastupnice optužbe je odgovorio da nema račun za ovaj punjač kojeg je kupio idućeg dana.

7. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog zastupnice optužbe da se pisanim putem pribavi podatak od oštećenog trgovačkog društva o tome jesu li punjač i baterija marke Einhell, Pevex šifra 333992, maloprodajne cijene 299,90 kuna bili u maloprodaji isključivo kao jedan proizvod koji se može kupiti zajedno ili je postojala mogućnost da se kupe i odvojeno i po kojoj maloprodajnoj cijeni kao nevažan.

8. S obzirom na ovakvu obranu I. i II. optuženih proizlazi da nije bilo sporno da su 12. rujna 2021. u 11:28 sati u Zagrebu, Grada Gospića 1, u prodajnom centru Pevex, zajedno i dogovorno, nakon što su se dovezli osobnim vozilom marke Škoda Fabia, reg. oznake [registarska oznaka], s ciljem nepripadnog stjecanja predmeta, II. optuženi JE sa prodajnih polica uzeo kutiju sa kutnom aku brusilicom marke Einhell, koju je izvadio iz original ambalaže te uzeo sa sobom dok je kutiju ostavio kod prodajnih polica, nakon čega je sa polica uzeo kutiju sa baterijom marke Einhell, izvadio ih iz original ambalaže koju je ostavio na prodajnim policama, a potom se sa kutnom aku brusilicom marke Einhell i baterijom marke Einhell zajedno sa I. optuženom ĆE uputio na odjel Lux alata, gdje ih je pospremio u torbu koju je I. optužena ĆE nosila preko ramena, da bi potom otišli na blagajnu gdje je II. optuženi JE platio druge artikle, a otuđene predmete vlasništvo Pevex d.d. koji su ostali u torbi I. optužene ĆE su zadržali u zajedničku korist.

9. Sporno je da li je inkriminirane prigode otuđen i punjač marke Einhell, odnosno da li je II. optuženi na gore opisani način sa prodajnih polica iz kutije uzeo i punjač marke Einhell na način da ga je izvadio iz original ambalaže te da li ga je zajedno sa kutnom aku brusilcom i baterijom pospremio u torbu koju je I. optužena ĆE nosila preko ramena, a koje predmete nisu platili, te kolika je ukupna vrijednost otuđenih predmeta.

10. Naime, ovdje u prvom redu treba kazati kako je od strane oštećenika dostavljena materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da je inkriminirane prigode došlo do otuđenja kutne aku brusilice marke Einhell, sifra:326044, mpc 781,90 kuna te punjača i baterije 18V 4.0 AH marke Einhell, šifra 333992, mpc 299,90 kuna, odnosno da je ukupna vrijednost otuđenih predmeta 1.081,80 kuna.Sud je navedenu materijalnu dokumentaciju prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu te sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi trgovačko društvo Pevex d.d. podnosilo lažnu prijavu, odnosno zašto bi u dokumentaciji neistinito navodili vrstu i vrijednost otuđenih predmeta.

11. Nadalje, tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitan NE koji je u inkriminirano vrijeme bio voditelj prodajnog centra Žitnjak tvrtke Pevex d.d. te je isti u svom iskazu naveo da je inkriminirane prigode otuđena brusilica, punjač i baterija sve marke Einhell, ti artikli su bili spremljeni u ruksak, međutim nisu bili plaćeni na blagajni već su bili plaćeni neki drugi artikli. Obzirom da unutar same tvrtke postoji sustav video nadzora utvrdili su reg. oznaka automobila s kojim su došle osobe koje su izvršile krađu, radilo se o jednoj muškoj i jednoj ženskoj osobi te su podnijeli prijavu na temelju onoga što su utvrdili pregledom video nadzora na samom parkingu vezano za reg. oznake tako i na temelju onoga što su utvrdili pregledom video nadzora unutar same trgovine.Što se tiče same ambalaže brusilice marke Einhell kazao je da se nekad ista nalazi unutar paketa gdje se uz nju nalaze još neki drugi artikli koje sada ne može pojedinačno nabrojati, međutim u konkretnom slučaju je bilo to da je kutna brusilica bila u zasebnoj kutiji, a punjač i baterija u drugoj zasebnoj kutiji. Praksa je da cjelokupni Einhell alat stoji na jednoj polici a onda se do te police nalazi stalak na kojem su punjači i baterije, to je sve u krugu 5m. Koliko se sjeća snimke nadzornih kamera i samu prijavu podnio je dan nakon inkriminiranog događaja. Također u Pevexu postoji plan i program gdje je određeno na kojem mjestu unutar trgovine mora stajati određeni artikl, a ispod toga artikla je izložena cijena, pa ukoliko vide da na tom mjestu nedostaje neki artikl koji nije prodan, onda se rade dodatne provjere kako bi se utvrdilo iz kojeg razloga taj artikl nedostaje, međutim u konkretnom slučaju kutije su bile ispražnjene s time da iste nisu ostale na predviđenom mjestu nego na drugom mjestu unutar istog odijela nekih 2-3 metra dalje od predviđenog mjesta. Nadalje je naveo da se unutar kutije sa brusilicom nalazi i crvena (crna) ručka koja je sastavni dio brusilice, međutim istu je potrebno naknadno zašarafiti na samu brusilicu. Na daljnje pitanje branitelja da li su se fotografirale prazne kutije u kojima su se prema navodima svjedoka nalazile brusilica, punjač i baterija svjedok je odgovorio da on osobno nije fotografirao prazne kutije, da ne zna da li su to napravili djelatnici čuvarske službe, međutim unutar same tvrtke je praksa da se prazne kutije spremaju u posebne vreće koje se potom stavljaju u jednu odvojenu prostoriju ukoliko bi to bilo potrebno radi daljnjeg postupanja obzirom da Pevexu svu ukradenu robu odnosno iznos ukradene robe podmiruje osiguranje. Oni rade sa Croatia osiguranjem te je siguran da su i u ovom slučaju Croatia osiguranju podnijeli zahtjev da im se namiri šteta. Da bi uopće mogli podnijeti zahtjev da im se namiri šteta od strane osiguranja moraju podnijeti prijavu u policiju, te tek onda taj policijski zapisnik zajedno sa zapisnikom njihove čuvarske službe šalju osiguranju, s time da ponekad postoji mogućnost da osiguranje traži neke dodatne podatke pa je tako moguće da traže i praznu ambalažu koju su odvojili u zasebnu prostoriju.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka KE kao istinit i vjerodostojan vezano za broj otuđenih artikala odnosno da su inkriminirane otuđeni aku brusilica marke Einhell, punjač i baterija marke Einhel, pri čemu sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi imenovani svjedok koji niti ne poznaje I. i II. optužene neistinito iskazivao vezano za broj otuđenih artikala, pri čemu je svjedok detaljno pojasnio da je kutna brusilica bila u zasebnoj kutiji, a punjač i baterija u drugoj zasebnoj kutiji, što je životno i logično obzirom da je iz materijalne dokumentacije dostavljene od strane oštećenika (list 133 spisa) razvidno da se punjač i baterija prodaju pod istom šifrom i da je njihova cijena 299,90 kuna. Također je svjedok naveo da je vrsta otuđenih artikala utvrđena ne samo pregledom video nadzora već i činjenicom da su kutije bile ispražnjene s time da iste nisu ostale na predviđenom mjestu nego na drugom mjestu unutar istog odijela nekih 2-3 metra dalje od predviđenog mjesta. Ovdje je potrebno navesti kako je I. optužena u svojoj obrani navela da je II. optuženi pregledavao kutije te je u istima najprije vidio brusilicu, a mislio je da se baterija nalazi u drugoj kutiji pa je počeo i nju otvarati, međutim, ispostavilo se da je baterija bila u istoj kutiji zajedno s brusilicom, da punjač nisu uzeli, a sjeća se da se isti nalazio u drugoj kutiji koju je II. optuženi otvorio, međutim unutar kutije punjač je bio omotan s nekom crnom vezicom. Ovakva obrana I. optužene je suprotna iskazu svjedoka KE i materijalnoj dokumentaciji u spisu dostavljenoj od strane oštećenika vezano za broj i vrstu otuđenih artikala te vezano za sadržaj pojedinih kutija, odnosno njezina obrana u dijelu da nije otuđen punjač i da je baterija bila u istoj kutiji sa brusilicom, a punjač u drugoj zasebnoj kutiji nije prihvaćena jer je suprotna materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazu svjedoka KE koji iskaz je sud, kao i materijalnu dokumentaciju prihvatio kao istinit i vjerodostojan, a pored toga je takva obrana neživotna i nelogična imajući u vidu naprijed navedenu činjenicu da su se baterija i punjač prodavali pod jednom šifrom te je za ta dva artikla bila prikazana jedinstvena maloprodajna cijena. S druge strane II. optuženi je svojoj obrani naveo da je on otvorio veliku kutiju, iz iste je izvadio fleksericu, potom je malo duže kopao po toj kutiji kako bi našao bateriju jer se ona nalazila u drugoj kutiji te su to dvoje jedini predmeti koje su otuđili te prigode, s time da nakon što je iz kutije izvadio fleksericu i bateriju, on i I optužena su otišli u sljedeći red alata te je fleksericu i bateriju njoj (I. optuženoj) stavio u torbu, s time da te prigode nije otuđio nikakvu ručku za fleksericu i punjač. Pojasnio je da te prigode uopće nije otvarao kutiju u kojoj se nalazio punjač. Sud nije prihvatio obranu II. optuženog jer je ista u odnosu na broj i vrstu otuđenih artikala suprotna iskazu svjedoka KE i materijalnoj dokumentaciji u spisu dostavljenoj od strane oštećenika, a isto tako je suprotna navedenom iskazu u dijelu koji se odnosi na sadržaj pojedinih kutija, odnosno iz obrane II. optuženog bi proizlazilo da su brusilica i baterija bile u dvije različite kutije, koja obrana je između ostalog suprotna obrani I. optužene, ali je djelomično u suglasnosti sa iskazom svjedoka KE da su se baterija i brusilica nalazile u dvije različite kutije, međutim, nije prihvaćen dio obrane II. optuženog da nije otvarao kutiju u kojoj se nalazio punjač što bi značilo da se punjač nalazio u trećoj kutiji, a što je u ponovno u suprotnosti sa iskazom svjedoka KE a koji iskaz je sud kako je naprijed navedeno prihvatio kao istinit i vjerodostojan te životan i logičan pogotovo imajući u vidu da su se baterija i punjač prodavali pod jednom šifrom te je za ta dva artikla bila prikazana jedinstvena maloprodajna cijena pa je životno i logično da su bili smješteni u istoj kutiji.

13. Nadalje, iz iskaza svjedoka KE proizlazi da on osobno nije fotografirao prazne kutije koje su ostale nakon otuđenja gore spomenutih artikala, da ne zna da li su to napravili djelatnici čuvarske službe, međutim unutar same tvrtke je praksa da se prazne kutije spremaju u posebne vreće koje se potom stavljaju u jednu odvojenu prostoriju ukoliko bi to bilo potrebno radi daljnjeg postupanja obzirom da Pevexu svu ukradenu robu odnosno iznos ukradene robe podmiruje osiguranje. Oni rade sa Croatia osiguranjem te je siguran da su i u ovom slučaju Croatia osiguranju podnijeli zahtjev da im se namiri šteta. Da bi uopće mogli podnijeti zahtjev da im se namiri šteta od strane osiguranja moraju podnijeti prijavu u policiju, te tek onda taj policijski zapisnik zajedno sa zapisnikom njihove čuvarske službe šalju osiguranju, s time da ponekad postoji mogućnost da osiguranje traži neke dodatne podatke pa tako moguće da traže i praznu ambalažu koju su odvojili u zasebnu prostoriju. Iz dokumentacije koja je dostavljena od strane oštećenika (list 153 do 166 i 170 -171 spisa) proizlazi da je osiguravajuće društvo istima isplatilo štetu koja je nastala zbog otuđenja artikala inkriminirane prigode, a upravo iz navedene dokumentacije proizlazi da je prijava podnesena zbog otuđenja kutne aku brusilice i starter kita (koji obuhvaća punjač i bateriju), kao i da je šteta podmirena upravo zbog otuđenja aku brusilice i starter kita (koji obuhvaća punjač i bateriju),a da bi došlo do podmirenja štete od strane osiguravajućeg društva životno i logično je da oštećenik za to mora priložiti određene dokaze koji potkrepljuju njihove tvrdnje o vrsti i vrijednosti otuđenih artikala, a da oštećenik osiguravajućem društvu nije prezentirao sve potrebne podatke i dokaze da su uz aku brusilicu otuđeni i baterija i punjač onda zasigurno od strane osiguravajućeg društva ne bi došlo do podmirenja štete za ta tri artikla koja se u činjeničnom opisu navode da su otuđeni od strane I. i II. optuženih.

14. Prilikom iznošenja obrane I. i II. optuženi su negirali da su uz aku brusilicu i bateriju otuđili punjač, koju obranu sud, kako je naprijed navedeno nije prihvatio obzirom da je suprotna iskazu svjedoka KE te materijalnoj dokumentaciji koja je dostavljena od strane oštećenika u kojoj su specificirani otuđeni predmeti i njihova cijena, ali i dokumentaciji osiguravajućeg društva koja je upravo zbog otuđenja aku brusilice, punjača i baterije oštećeniku nadoknadila štetu. Pored toga treba kazati kako je II. optuženi u svojoj obrani naveo da je razlog što je oštećenik prijavio da mu je uz fleksericu i bateriju otuđen i punjač taj kako bi vrijednost otuđene robe prešla 1.000,00 kuna, jer ako vrijednost otuđene robe prijeđe 1.000,00 kuna, onda se radi o kaznenom djelu, međutim sud je već naprijed naveo da ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećenik podnosio lažnu prijavu te sačinjavao nevjerodostojnu dokumentaciju u kojoj bi neistino prikazivao vrstu otuđenih predmeta, pri čemu se ponovno napominje i da je osiguravajuće društvo nakon provedenog postupka oštećeniku nadoknadilo štetu upravo zbog otuđenja aku brusilice, baterije i punjača, a što zasigurno ne bi bio slučaj da se radilo o nevjerodostojnoj dokumentaciji i da oštećen ik osiguravajućem društvu nije podnio dokaze koji potkrepljuju njihove tvrdnje o vrsti i vrijednosti otuđenih artikala. Ovakva obrana II. optuženog je usmjerena prema otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, jer je II. optuženi, kao višestruko osuđivana osoba zbog imovinskih kaznenih djela dobro upoznat sa imovinskim cenzusom koji čini razliku između kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti od kaznenog djela za koje se postupak pokreće po privatnoj tužbi, tim više što se njemu i I. optuženoj stavlja na teret da je ukupna vrijednost otuđenih predmeta 1.081,80 kuna, pa bi jedan artikl manje, konkretno punjač doveo do toga da je ukupna vrijednost otuđenih predmeta manja od 1.000,00 kuna, a iz istih razloga je radi otklanjanja kaznenopravne odgovornosti i I. optužena u svojoj obrani negirala da je inkriminirane prigode zajedno sa II. optuženim otuđila punjač. Pored toga zaista je nelogična i neživotna obrana II. optuženog da su on i I. optužena otuđili samo aku brusilicu i bateriju bez punjača, pa da on, iako mu se punjač nalazi na dohvat ruke prilikom otuđenja aku brusilice i baterije isti ne otuđuje, već se idući dan vraća u istu prodavaonicu i kupuje punjač za iznos od 299,00 kuna.

15. Iako su I. i II. optuženi obranu iznijeli na kraju dokaznog postupka isti su upozoreni sukladno odredbi članka 418. stavak 3. ZKP/08 da mogu sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza i prije ispitivanja, ali će se sve što kažu prilikom izvođenja dokaza smatrati njihovom obranom. Prilikom reprodukcije snimke nadzornih kamera 18. veljače 2025. (list 124-125 spisa), a koja utvrđenja suda su pročitana na raspravi 12. veljače 2026., razvidno je kako je II. optuženi naveo da je on muška osoba na snimci nadzornih kamera dok je ženska osoba ovdje I optužena, s time da se u ovoj kutiji koju je on otvarao, a otvarao ju je ručno, dakle bez ikakvog predmeta nalazi bušilica i flekserica, a da je njemu trebala samo flekserica, a kada je otvorio kutiju unutra se nalazilo sedam do osam manjih kutijica odnosno opreme obzirom da se radilo o kompletu, te je on u konačnici iz kutije izvadio fleksericu, bateriju i ručku, ostale predmete koji mu nisu trebali je vratio u kutiju pa je zato na snimci razvidno da on duže vrijeme nešto radi sa kutijom. Iz naprijed navedenog bi proizlazilo da je II. optuženi prilikom reprodukcije snimki nadzornih kamera naveo da je uz aku brusilicu i bateriju izvadio i ručku iz kutije dok je na raspravi prilikom iznošenja obrane decidirano naveo da te prigode nije otuđio nikakvu ručku za fleksericu, a niti punjač, pa su samim time navodi II. optuženog o broju i vrsti otuđenih predmeta međusobno kontradiktorni. Po ocjeni suda II. optuženi je naveo da je otuđio i ručku uz aku brusilicu i bateriju samo kako bi opravdao iduća utvrđenja suda prilikom reprodukcije snimke nadzornih kamare gdje je konstatirano (list 125 prvi odlomak) da II. optuženi predmete koje je držao u rukama u tri navrata stavlja u torbu ženske osobe, da bi potom na raspravi naveo da je otuđio dva predmeta, i to aku brusilicu i bateriju, pa se samim time postavlja pitanje što je u torbu stavljao u tri navrata ako je otuđio dva artikla, međutim neovisno o takvim kontradiktornostima u navodima II. optuženog sud je iz snimki nadzorne kamere utvrdio da II. optuženi u tri navrata stavlja u torbu I.optužene otuđene predmete, i to tri predmeta, odnosno upravo aku brusilica, punjač i bateriju marke Einhell kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije iz spisa predmeta i iskaza svjedoka KE te da je ukupna vrijednost otuđenih predmeta koje su I. i II. optuženi zadržali u zajedničku korist 1.081,80 kuna, a koji predmeti su se nalazili u torbi I. optužene gdje ih je prethodno stavio II. optuženi, a koji nisu plaćeni na blagajni.

16. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama I. i II. optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na način kako im je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

17. Pri tome su I. i II. optuženi postupali s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da su bili svjesni svog djela te su htjeli radnju samog kaznenog djela kao svoju, a izravna namjera da se nepripadno okoriste, razvidna je iz njihovog postupanja kada dolaze do odjela s Einhell alatom te II. optuženi iz originalne ambalaže vadi aku brusilicu, bateriju i punjač, a za koje vrijeme se I. optužena nalazi u njegovoj neposrednoj blizini, a potom zajedno odlaze do drugog odjela alata gdje II. optuženi stavlja u torbu I.optužene otuđene artikle, te potom dolaze do blagajne te plaćaju druge predmete puno manje vrijednosti (omekšivać), a sa otuđenim predmetima koji se nalaze u torbi I. optužene prolaze blagajnu bez da su ih platili, pri čemu su bili svjesni da su su aku brusilica, punjač i baterija tuđa pokretna stvar. Pri tome su I. i II. optuženi postupali kao supočinitelji, odnosno zajedno i po prethodnom dogovoru, a da se radilo o dogovoru između I. i II. optuženika proizlazi već iz njihovih obrana u kojima ne spore da se radilo o zajedničkom dogovoru, samo što osporavaju otuđenje punjača, ali na prethodni dogovor ukazuje i sinkronizirano postupanje I. i II. optuženih, obzirom da se I. optužena za vrijeme dok je II. optuženi vadio predmete iz originalne ambalaže nalazi u njegovoj neposrednoj blizini, a potom zajedno dolaze do drugog odjela s alatom gdje II. optuženi otuđene predmete stavlja u torbu I. optužene koja s tim predmetima prolazi blagajnu bez da ih je platila, pri čemu je svaki od njih imao određenu ulogu, odnosno da II. optuženi izvadi predmete iz originalne ambalaže te ih stavi u torbu I. optužene, a ona da ih iznese iz prodavaonice bez da ih plati. Na naprijed opisani način I. i II. optuženi su nakon zajedničke odluke o počinjenju djela, zajednički počinili djelo na način da je II. optuženi sudjelovao u samoj radnji počinjenja fizičkim izdvajanjem predmeta na način da je iste izvadio iz originalne ambalaže te ih stavio u torbu I.optužene, a I. optužena je bitno pridonijela počinjen ju kaznenog djela jer je sa sobom ponijela torbu te time omogućila II. optuženom da u nju stavi otuđene predmete jer je to bio jedini način da se sa istima prođe pored blagajne te da ih se ne plati, odnosno da ne budu vidljivi djelatnicima oštećenika.

18. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I. i II. optuženih, zbog čega je sud utvrdio da su I. i II. optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. i II. optužene ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20. Kao olakotne okolnosti na strani I. optužene sud je cijenio da je ista kazneno neosuđivana kako prije tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, protek vremena od počinjenja djela, korektno držanje pred sudom, da je majka jednog djeteta, da je zaposlena i ostvaruje redovita mjesečna primanja, te da je iznoseći svoju obranu, iako se očitovala na način da se ne smatra krivom učinila nespornim činjenične navode koji se odnose otuđenje aku brusilice i baterije. Otegotno je cijenjena naknadna prekršajna osuđivanost. Kao olakotne okolnosti na strani II. optuženog sud je cijenio korektno držanje pred sudom, da je isti otac jednog malodobnog djeteta, protek vremena od počinjenja djela, te da je iznoseći svoju obranu, iako se očitovao na način da se ne smatra krivim učinio nespornim činjenične navode koji se odnose otuđenje aku brusilice i baterije. Otegotno je cijenjena višestruka prekršajna osuđivanost te višestruka kaznena osuđivanost u 15 navrata, pri čemu je II. optuženi do počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u 12 navrata na uvjetne osude, rad za opće dobro (koje nije izvršio pa je određeno izvršenje kazne zatvora), te u više navrata na bezuvjetne kazne zatvora, a nakon počinjenja ovog kaznenog djela je osuđen u 3 navrata i to na djelomičnu uvjetnu osudu i u 2 navrata na bezuvjetnu kaznu zatvora.

21. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 pri čemu je posebno cijenjeno postupanje I. i II. optuženih, odnosno da su isti kazneno djelo počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni, a isto tako uzeta je u obzir i vrijednost otuđenih predmeta.

22. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I. optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ali je potom I. optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o I. optuženoj koja je kazneno neosuđivana, kako prije tako i nakon počinjenja djela, pri čemu se radi o kaznenom djelu počinjenom 2021. godine, pa imajući u vidu naprijed navedeno te stavljajući to u korelaciju da je I. optužena zaposlena i ostvaruje redovita mjesečna primanja te imajući u vidu vrijednost otuđenih predmeta, ocjena je suda da kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao I. optuženoj.Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani I. optužene, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju I. optužene da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na nju u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku I. optužena ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istoj će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje nije usvojila kao uobičajeni obrazac ponašanja, odnosno imati će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će joj se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena izvršiti.

23. Nadalje, sud je odlučujući o vrsti i visini kazne u odnosu na II. optuženog, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, II. optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na II. optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda E. optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest II. optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.Sud takav zaključak u odnosu na II. optuženog temelji na činjenici da je isti prema izvatku iz kaznene evidencije višestruko osuđivana osoba, i to u 15 navrata pretežito zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu je II.optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u 12 navrata na uvjetne osude, rad za opće dobro (koji nije izvršio pa je određeno izvršenje kazne zatvora) i bezuvjetne kazne zatvora, dok je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan u još 3 navrata na djelomičnu uvjetnu osudu i bezuvjetne kazne zatvora. Sve navedeno ukazuje da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja osuđivanost očito nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, pri čemu se II. optuženi kontinuirano od 2012. godine javlja kao počinitelj kaznenih djela, izuzev razdoblja kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, što sve upućuje na izrazitu upornost, ustrajnost i izraženu kriminalnu volju II. optuženog u protupravnom postupanju koji je činjenje kaznenih djela, pogotovo imovinskog karaktera, a s kojima je započeo u dvadesetim godinama života usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja i stil života. Obzirom da se II. optuženi ponovno pojavljuje kao počinitelj imovinskog kaznenog djela, te da niti jedna ranije izrečena kazna nije na njega utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa pozitivno pravnim propisima i da shvati neprimjerenost svog načina postupanja, istom je ponovno potrebno izreći upravo kaznu zatvora i to u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe jer se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom ne bi se mogla postići svrha kažnjavanja u odnosu na II. optuženog. Također će II. optuženom nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela te pokazati da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja i pribavljanja protupravne imovinske koristi.

24. Oštećenik Pevex d.d. je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 143,58 eura što bi prema prema srednjem tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 1.081,80 kuna. Sud je u prethodnim točkama presude utvrdio da je vrijednost otuđenih predmeta 1.081,80 kuna, međutim iz dokumentacije oštećenika proizlazi da im je od strane osiguravajuće kuće na ime otuđenih predmeta (aku brusilice, baterije i punjača, sve marke Einhell) isplaćen iznos od 96,11 eura/724,11 kuna, slijedom čega je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev uz iznosu od 47,47 eura, što predstavlja razliku između vrijednosti otuđenih predmeta te iznosa koji je oštećeniku isplaćen od strane osiguravajućeg društva, te je naloženo I. optuženoj ĆE i II. optuženom JE iznos od 47,47 eura solidarno isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnični postupak.

25. Nadalje, oštećeniku je od strane osiguravajućeg društva isplaćen iznos od 96,11 eura na ime nastale štete iz inkriminiranog događaja koja je nastala otuđenjem predmeta specificiranih u činjeničnom opisu, a u odnosu na ostatak štete koja je nastala otuđenjem tih predmeta (aku brusilice, punjača i baterije) od strane I. i II. optuženih, istima je naloženo na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno naknaditi oštećeniku iznos od 47,47 eura. Stoga je sud od I. i II. optuženih oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom jer nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Naime, u situaciji kada je više počinitelja sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog počinitelja pojedinačno. Obzirom da su I. i II. optuženi proglašeni krivima da su postupali zajedno i dogovorno s ciljem nepripadnog stjecanja predmeta te da su otuđene predmete zadržali u zajedničku korist, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su isti postupali kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svakog supočinitelja bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od svakog optuženika oduzeo iznos od 48,05 eura, ukupno 96,10 eura, koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te su ga I. i II. optuženi dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Ovdje treba kazati kako je ukupan iznos štete 1.081,80 kuna, odnosno 143,58 eura, a I. i II. optuženima je na ime imovinskopravnog zahtjeva naloženo isplatiti oštećeniku iznos od 47,47 eura koji iznos predstavlja razliku između vrijednosti otuđenih predmeta i onoga što je oštećeniku nadoknađeno od strane osiguravajućeg društva. Stoga preostali iznos treba oduzeti kao imovinsku korist na jednake dijelove obzirom na naprijed navedena utvrđenja suda o njihovom postupanju kao supočinitelja, što bi bio iznos od 96,11 eura, međutim kako iznos od 96,11 eura nije moguće podijeliti na jednake dijelove, odnosno nakon podjele na jednake dijelove ostaje 0,01 euro koji nije moguće podijeliti na jednake dijelove, sud je kao imovinsku korist utvrdio iznos od 96,10 eura te je sud od svakog optuženika oduzeo 48,05 eura, dakle na jednake dijelove, što ukupno iznosi 96,10 eura, dok ostatak od 0,01 euro, odnosno jedan cent nije oduzimao kao imovinsku korist jer je neznatna te se jedan cent ne može podijeliti na jednake dijelove, a niti se mjera oduzimanja imovinske koristi može primijeniti solidarno.

26. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) nisu blaže za I. i II. optužene.

27. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I. optuženoj ĆE je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je I. optužena zaposlena i ostvaruje mjesečna primanja od 1.200,00 eura, da je prema vlastitom kazivanju srednjeg imovnog stanja, da je majka jednog djeteta, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužna uzdržavati, s time da je troškove postupka dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

28. Iako je II. optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom da je isti nezaposlen, bez prihoda te bez imovine, otac je jednog djeteta, dulje vrijeme se nalazi na izdržavanju kazne zatvora za koje vrijeme nije niti bio u mogućnosti ostvarivati prihode tako da je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i osoba koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-1573/22

2. I. optužena ĆE, [adresa]

3. II. optuženi JE, putem Kaznionice u Lepoglavi

4. branitelj II. optuženog odvjetnik Hrvoje Zdilar

5. oštećenik Pevex d.d., Savska cesta 84, Sesvete.