P-2051/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženika pod 1 SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene pod 2 GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Goran Parlov, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice OŠ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženima pod 1 SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 600,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana tužiteljici solidarno platiti parnične troškove sa zateznim kamatama koje teku od objave presude do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 413,27 eur.

Obrazloženje

1. Dana 20. svibnja 2023. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi isplate iznosa od 600,00 eur s kamatom koja teče u vremenu od 5. rujna do 31. prosinca 2022. pa do isplate, a sve radi nepodmirene najamnine za mjesec rujan 2022. u iznosu od 600, 00 eur. U bitnom navodi kako je vlasnica stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška] K. O. [katastarska općina], kojeg tuženici koriste bez pravne osnove i bez plaćanja, stoga iznos od 600,00 eur predstavlja izmaklu korist koju je mogla ostvariti da je raspolagala svojom nekretninom.

2. U svom odgovoru od 6. lipnja 2023. tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako je pred ovim sudom pravomoćno okončan parnični postupak pod poslovnim brojem Pst-12/13 kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana, jer je utvrđeno kako ga koriste na valjanoj pravnoj osnovi, odnosno u skladu s Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., kojeg je njihov otac, odnosno tada suprug ŽŠ, sklopio s bivšom vlasnicom stana PŠ. Dodaju kako u skladu s rješenjem ovog suda broj R1-743/12 od 26. veljače 2016. tužiteljici uredno podmiruju mjesečne iznose najamnine za predmetni stan te kako je tužiteljica po istoj činjeničnoj pravnoj osnovi vodila pred ovim sudom protiv tuženika niz drugih parnica koje su pravomoćno okončane odbijanjem njezinih zahtjeva postavljenih radi isplate najamnine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom svih isprava, presuda i pismena koje su stranke priložile spisu, uključujući zapisnike s ročišta održanih 28. travnja i 17. srpnja 2025. u parnici broj P-2062/2023 radi saslušanja svjedoka ŽŠ i parničnih stranaka.

4. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se one utvrđuju.

8. Kako se u tužbi ističe predmetna tražbina s osnova izmakle koristi, u ovom slučaju valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) po kojoj je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, kao i odredbu iz čl. 1046. ZOO prema kojoj je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Ovome je za dodati kako se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 3. ZOO.

9. Pregledom vlasničkog lista od 11. travnja 2022. razvidno je da je tužiteljica IŠ vlasnica predmetnog stana na trećem katu zgrade u [adresa], položene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što i nije bilo sporno među strankama.

10. Pregledom Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., razvidno je kako je PŠ, kao vlasnica i najmodavac, dala ŽŠ kao najmoprimcu predmetni stan u [adresa] u najam, a uz najmoprimca stan mogu koristiti njegova supruga VŠ, kći AŠ i sin SŠ.

11. Pregledom pravomoćnog rješenja ovog suda broj R1-743/12 od 26. veljače 2016. razvidno je kako je prihvaćen prijedlog predlagatelja ŽŠ i GŠ Burle za osnivanje pologa radi polaganja novčanih sredstava na račun depozita suda u mjesečnim iznosima od 200,00 kn s osnova najamnine za predmetni stan, dok iz priloženih uplatnica (listovi 39-48 spisa) proizlazi kako najmoprimci uredno podmiruju tu obvezu, uz napomenu kako u ovom slučaju tužiteljica nije učinila spornim da su tuženici uplatili na račun sudskog depozita mjesečnu najamninu za predmetni mjesec rujan 2022.

12. Pregledom pravomoćne presude ovog suda broj Pst-728/2013 od 3. travnja 2020. razvidno je kako je odbijen zahtjev ovdje tuženika SŠ i GŠ postavljen protiv ovdje tužiteljice IŠ, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana u [adresa].

13. Pregledom pravomoćne presude ovog suda broj P-11629/2015 od 7. ožujka 2016., razvidno je kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice IŠ postavljen protiv tuženika SŠ i GŠ, radi isplate iznosa od 3.000,00 kn s kamatom od 1. siječnja 2013. do isplate, a sve radi plaćanja najamnine za korištenje predmetnog stana. Iz obrazloženja ove sudske odluke proizlazi kako je IŠ **.**.2012. sklopila Ugovor o kupoprodaji stana s ranijom vlasnicom PŠ, a sudionice su tim pravnim poslom utvrdile kako je predmetni stan neuseljiv, s tim da se IŠ na licu mjesta upoznala sa stanjem nekretnine i njezinim pravnim statusom.

14. Pregledom rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/I-371-01/24-13/918 od 2. lipnja 2025. razvidno je kako je dana 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac SŠ s članom kućanstva VŠ dužan plaćati IŠ, kao vlasnici stana u [adresa], dio prosječne najamnine u iznosu od 79,67 eur, dok joj ostali dio prosječne najamnine u iznosu od 601,23 eur isplaćuje Republika Hrvatska.

15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica vlasnica stana kojeg tuženici koriste temeljem valjanog pravnog osnova, odnosno Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. i putem sudskog depozita tužiteljici redovito podmiruju mjesečne iznose zaštićene najamnine, ali ih tužiteljica odbija primiti, kako proizlazi iz obrazloženja pravomoćne presude ovog suda broj Pst-728/2013 od 3. travnja 2020. Na ročištu održanom 17. srpnja 2025. u parničnom postupku broj P-2062/2023 tužiteljica tvrdi kako joj je bivša vlasnica PŠ dala do znanja da u stanu žive tuženici protivno njezinoj volji i bez kakvog ugovora, dok je njihov otac i bivši suprug odselio. Nakon toga je saznala da je ŽŠ kupio zemljište u Podstrani na kojem je 2014. izgradio kuću, a ovom spisu je priložila vlasnički list od 3. studenog 2025. iz kojeg proizlazi da je navedeni vlasnik stambene zgrade s dvorištem položenim na kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Iznesene tvrdnje o neosnovanom posjedu i korištenju stana nemaju nikakvo uporište pored činjenice da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kupnji stana 2012. s dotadašnjom vlasnicom utvrdila kako je predmetni stan neuseljiv, kako se na licu mjesta upoznala sa stanjem nekretnine i pored toga se upoznala s njezinim pravnim statusom. Dakle, znala je kako su članovi obitelji ŽŠ zaštićeni najmoprimci, a ne osporava niti dovodi u sumnju iskaze tuženika s ročišta održanog 28. travnja 2025. u parničnom postupku broj P-2062/2023 iz kojih proizlazi da se ŽŠ razveo od supruge GŠ i odselio iz predmetnog stana. Slijedom toga, a uzimajući u obzir i da je tuženik SŠ punoljetna osoba, jasno je kako vlasnički status oca i bivšeg supruga, odnosno treće osobe, nije od utjecaja na tuženike niti za njih ima kakvog pravnog značaja u ovoj stvari, stoga i dalje imaju položaj zaštićenih najmoprimaca, što znači da predmetni stan i dalje koriste na valjanoj pravnoj osnovi.

16. U skladu s iznesenim, jasno je kako tužiteljica u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje ZNS) nije bila vlasnica predmetnog stana da bi donošenjem tog Zakona takva zakonska regulativa utjecala na njezin već postojeći status, već je vlasnica bila treća osoba, od koje je stan stekla pravnim poslom. Dakle, tužiteljica je pristala na sklapanje ugovora o kupnji nekretnine i stekla ju je s ustanovljenim odnosom zaštićenog najma, a ustanovljen je znatno prije toga, jer su prema neosporenim iskazima tuženika, u njemu kao zaštićeni najmoprimci desetljećima živjeli ne samo njihov otac, odnosno bivši suprug, već i njegovi pravni prednici, majka AŠ i njezin otac, kako svjedok ŽŠ iskazuje na ročištu održanom 17. srpnja 2025. u parničnom postupku broj P-2062/2023. Kod takvog stanja stvari, tužiteljica u vrijeme stjecanja stana nije mogla osnovano očekivati da će joj kupljena nekretnina biti predana u samostalan posjed, odnosno da će biti u mogućnosti davati ga u najam uz tržišnu cijenu. Kako prema redovitom tijeku stvari kao ni prema posebnim okolnostima u trenutku stjecanja prava vlasništva nije mogla očekivati stjecanje dobiti koja bi bila spriječena radnjom ili propustom tuženika, neosnovano smatra da joj je nastala šteta za koju su odgovorni tuženici i kako ima pravo da joj oni naknade tu štetu. Na kraju je za navesti kako je sud uzeo u obzir i priloženo rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/I-371-01/24-13/918 od 2. lipnja 2025., ali ono nije od presudnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Naime, prema njegovoj izreci od 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma. Kako ta upravna odluka nema retroaktivno djelovanje, ne odnosi se na ovdje utuženu tražbinu kojom se zahtjeva plaćanje mjesečne najamnine za rujan 2022., stoga nema ni utjecaja za ishod ovog spora. Pod pretpostavkom da izneseni stav nije točan, tuženici ne bi bili dužni platiti tužiteljici zatraženi iznos od 600,00 eur, već iznos od 79,67 eur, koji su prema označenom rješenju u obvezi podmiriti kao dijelu prosječne najamnine, dok bi ostali dio bio na teret Republike Hrvatske.

17. U svakom slučaju, tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki propisanih citiranim odredbama iz čl. 1045. i čl. 1046. st. 1. u vezi s čl. 1089. st. 3. ZOO, stoga tužba nema zakonske osnove, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 6. lipnja 2023. i obrazloženog podneska od 14. siječnja 2026., kao i zastupanja na ročištima održanim 14. i 29. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eur za svaku nabrojanu radnju, sve prema Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023). Priznati trošak u iznosu od 400,00 eur uvećan je za trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 13,27 eur, tako da je tužiteljici naloženo naknaditi parnični trošak tuženika u iznosu od 413,27 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 12. veljače 2026.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika