Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1137/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjedice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika LUKETIN d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika MR, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Goranu Debaku, odvjetniku iz Trogira, radi prekršaja iz čl. 165. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj: 84/21.,142/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj: Pp-11046/2025 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenicima, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju istog propisa te uz primjenu odredbe čl. 37. st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna i to: I. okrivljeniku LUKETIN d.o.o., Trogir, u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, a II. okrivljeniku MR u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati će se plaćenom u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekšajnog djela iz čl. 165. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog pšostupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, odnosno zbog oslobađanja okrivljenika od kazne. Tužitelj u žalbi u bitnom, isiče da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za primjenu čl. 38.st. 2. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud okrivljenike trebao kazniti primjerenim novčanim kaznama.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

7. Naime, okolnosti kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne (prethodna nekažnjavanost okrivljenika zbog istovrsnog prekršaja, oklonosti pod kojima je prekršaj počinjen, činjenica da su odmah nakon inspekcijskog nadzora, tj. 21. srpnja 2025. sklopili Ugovor o odvozu i zbrinjavanju biorazgradivog otpada s izvršiteljem Bio ulja d.o.o., čime bi ispunili propisanu obvezu zbog koje je pokrenut pokrenut prekšajni postupak), prema ocjeni ovog suda, nisu osnova za oslobađanje okrivljenika od kazne, sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno ne predstavljaju okolnosti na temelju kojih je moguće okrivljenike osloboditi od kazne, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi. Ovdje valja naglasiti da naknadno sklapanje Ugovora o odvozu i zbrinjavanju biorazgradivog otpada s izvršiteljem Bio ulja d.o.o., nije radnja kojom su okrivljenici ispunili propisanu obvezu zbog koje je pokrenut prekršajni postupak, kao to obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, budući da je prekršaj počinjen na način da biootpad u inkriminiranom razdoblju nisu reciklirali na mjestu nastanka niti su isti otpad predavali odvojeno od drugog otpada za to ovlaštenoj osobi, pa se ista obveza po svojoj naravi niti nije mogla naknadno ispuniti sklapanjem citiranog Ugovora, ali su okrivljenici potpisivanjem takvog Ugovora zapravo poduzeli radnju radi izbjegavanja ponavljanja predmetnog prekršaja ubuduće.

8. Međutim, sve naprijed navedene okolnosti, ovaj sud je u svojoj sveukupnosti, cijenio kao osobito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koji su pokazali spremnost da ubuduće biootpad zbrinjavaju na Zakonom propisani način i time izbjegavaju počinjenje istog prekršaja, te je prihvaćajući žalbu tužitelja osnovanom, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je okrivljenicima primjenom čl. 37. st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, za utvrđeno prekršajno djelo izrekao ublažene novčane kazne u naprijed citiranim iznosima smatrajući da su iste primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i njihovom dranju nakon počinjenog djala, te da će se istom kaznom postići svrha kažnjavanja odnosno specijalana i generalna prevencija.

9. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.