Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1790/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanče kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, Split, Sukoišanska 4, protiv tužene NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku AM, [adresa], radi prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-739/2022-22 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-739/2022-22 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj naspram tužene vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te se isti ovlašćuje upisati pravo vlasništva navedene nekretnine za ½ dijela uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženice, što je tužena dužna trpjeti.

2. Dužni su tuženi isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.475,74 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

2. Protiv te presude žali se tužena zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužene, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba tužene odbaci.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Neosnovano tužena ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine dosjelošću te prijenos prava vlasništva uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene.

8. Tužba u ovoj pravnoj stvari temelji se na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su tužitelj i njegovi prednici u nesmetanom i mirnom posjedu predmetne nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] još od 60-ih godina prošlog stoljeća, s obzirom da je njegov otac tu nekretninu stekao zamjenom zemljišta, da je stupio u posjed predmetne nekretnine na način da je istu obrađivao, a da ga nitko nije ometao u posjedu, što su potvrdili i saslušani svjedoci.

9. U postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo tužene, a da u naravi predstavlja vrt ispred tužiteljeve kuće i da obitelj tužitelja godinama obrađuje nekretninu neometani ni od koga.

10. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je dosjedanje prednika tužitelja započelo još 60-ih godina prošlo stoljeća, sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti treba cijeniti prema pravnim pravilima i to paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), a od 1. rujna 1980. prema pravnim pravilima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, dalje: ZOVO) u smislu članka 21. u vezi s člankom 28. ZOVO-a te konačno po odredbama važećeg ZV-a i to članak 159. ZV-a.

11. Prema pravnom pravilu 1460. OGZ-a "da se kroz dosjelost stječe nije dovoljno da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo, uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320. i 345.)", dok je pravnim pravilom paragrafa 1461. OGZ-a propisano da je "zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu." Prema pravnom pravilu paragrafa 1463. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je propisano da posjed mora biti pošten, dok je pravnim pravilom paragrafa 1477. OGZ-a propisano da "tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vrijeme od trideset ili četrdeset godina nije dužan pokazati zakonit naslov stečenja, ali ako bi suprotno njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tada ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutog duljeg vremena."

12. Prema članku 28. stavku 2. ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 30. stavak 1. ZOVO-a).

13. Navedeno uređenje i rokovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću propisani su također i člankom 159. i 160. ZV-a.

14. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten (članak 159. stavak 2. i 3. ZV-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZV-a).

15. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva jedino posjed tuđe stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme.

16. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom.

17. Odredbom članka 18. stavka 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 4. ZV-a), a sukladno stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

18. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama članka 159. stavak 1. do 3. i članka 160. ZV-a, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama članka 72. ZOVO-a, odnosno odredbama članka 18. ZV-a.

19. Savjesnost odnosno poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (članak 72. stavak 3. ZV-a, odnosno članak 18. stavak 5. ZV-a), pa je na tuženoj bio teret dokaza činjenice da tužitelj nije bio pošten posjednik.

20. Suprotno žalbenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja, izvršio usmenu zamjenu kojom zamjenom je stupio u posjed predmetne nekretnine, te je životno i logično da su prednici tužitelja i tužitelj predmetnu spornu nekretninu posjedovali u dobroj vjeri kao svoju.

21. Slijedom navedenog, kod takvog stanja stvari, tužitelj kao i njegov prednik su kao pošteni posjednici predmetnih nekretnina od 60-ih godina, dakle kroz razdoblje dulje od 40. godina, pa je stečeno pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjedanjem.

22. Odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine upravo na temelju zakona – dosjelošću, to je pravilno sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama, a što je u suglasju s odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a.

23. Imajući u vidu sve utvrđeno u postupku pred sudom prvog stupnja, neosnovani su žalbeni navodi tužene, a glede trajanja i istinitosti posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su prednici tužitelja i tužitelj bili u poštenom i kontinuiranom posjedu potrebnom za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

24. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović