Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-234/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Brunu Petrovčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. OIB:87939104217, Zagreba, Jurišićeva 4, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3361/25-11 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3361/25-11 od 30. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od iznos od 446,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2005. godine do isplate, kao i radi naknade troška parničnog postupka u iznosu od 395,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 22. srpnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, djelomično se preinačuje odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke i odbija zahtjev tužiteljice za razliku parničnog troška u iznosu od 704,25 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 735446 od 21. srpnja 2005. godine sklopljenog između tužiteljice NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita i prednika tuženika Volksbank d.d., kao kreditora, koja glasi: „6. NAKNADE: 6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,75% (slovima: jedancijelihsedamdesetpetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj. 6.2. Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva: Jednokratna uplata premijske stope u visini 1,95% (jedancijelihdevedesetpetposto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan puštanja kredita u tečaj“.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB:87939104217 iz Zagreba, Jurišićeva 4, platiti tužiteljici NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 446,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2005. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.099,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 22. srpnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora iznosi 1.773,89 eura."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita,

- isplata iznosa 446,67 eura iz osnove naknade za obradu kredita i

- odluka o parničnom trošku.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika zaključili potrošački Ugovor o kreditu broj:735446 od 21. srpnja 2005., kojim je prednik tuženika, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.612,00 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 6.1. ugovorena naknada za obradu kredita od 1,75% iznosa kredita.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužitelja.

11. Radi toga je odredba članka 6. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 446,67 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 1.099,54 eura, pogrešno polazeći od vrijednosti predmeta spora koju je utvrdio u iznosu od 1.773,89 eura.

13. Tuženikov prigovor zastare tražbine tužiteljice nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Međutim, suprotno pravnom stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora nije ona koju je pogrešno označio prvostupanjski sud jer je vrijednost predmeta spora iznos kondemnatornog tužbenog zahtjeva koji iznosi 446,67 eura te tužiteljica ima pravo na parnični trošak sukladno navedenom iznosu glavnog tužbenog zahtjeva, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tbr. 7. točka 1., po 50 bodova, uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku: a to je sastav tužbe, podnesak tužiteljice od 13.6.2025. te ročišta 8.7.2025. i 18.9.2025., odnosno ukupno 200 bodova, uvećano za PDV, te trošak sudskih pristojbi tužbe 33,18 eura i pristojbu presude od 66,36 eura, što daje ukupan iznos od 499,54 eura. Međutim, tuženik je djelomično uspio u žalbenom postupku u odnosu na parnični trošak te mu pripada dio tog troška u iznosu od 104,25 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Kada se od tužiteljičinog parničnog troška oduzme parnični trošak tuženika proizlazi da je tužiteljičin parnični trošak iznos od 395,29 eura koliko joj je i dosuđeno te je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. U ostalom dijelu za više zatraženi iznos parničnog troška od dosuđenog za iznos od 704,25 eura prvostupanjska presuda je preinačena na način da je za navedeni iznos parničnog troška zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

15. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od iznos od 446,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2005. godine do isplate, kao i radi naknade troška parničnog postupka u iznosu od 395,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Međutim, s obzirom na pogrešno označenu vrijednost predmeta spora i djelomično osnovanu žalbu tuženika u pogledu parničnog troška, temeljem odredbe članka 373. točke 3. u vezi s člankom 380. točkom 3. ZPP-a, djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke i odbijen je zahtjev tužiteljice za razliku parničnog troška za iznos od 704,25 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Split, 12. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić